Stranice

28. lip 2012.

Mooji - Najljepša meditacija ikada

Meditacija postizanja sadašnjeg trenutka i dodira sa svojim iskonskim JA,upravo onakvim kavi jeste...Do sada možda najbolje objašnjen proces dostizanja Sopstva.


1. dio


2. dio

26. lip 2012.

Sve je vibracija / energija


Istinska realnost nije materija, već je to vibracija/energija; to dokazuju istraživanja fizičara, posebno atomskih fizičara. Ova činjenica ima nesagledive posljedice po naš život.
         
Ako je sve energija, tada su i naše misli energija, a to znači: naše misli posjeduju potencijal, koji u izvanjskom svijetu može proizvesti neki učinak. Misli nisu nešto što se odvija samo u našim glavama. Posljedice ove spoznaje obraditi ćemo u poglavlju kojem je tema akcija = reakcija.
            
Ako je sve energija, tada je i čovjek energija, a to znači dvoje. Prvo je čovjek (kao što smo upravo vidjeli) sposoban razvijati se kako i koliko god želi, a drugo, čovjek je besmrtan. Energiju nije moguće uništiti.
            
Pogledajmo što se događa, ako nekom tijelu dovodimo energiju. Vibracija (frekvencija) tog tijela povećava se, a to znači: stanje tijela se mijenja. Iz komada leda nastaje voda. Ako i dalje dovodimo energiju, voda se pretvara u paru – i ako naše oči više ništa ne vide, ipak je još uvijek sve tu, ništa nije jednostavno nestalo.
            
Tu se radi o fizici. A ono što vrijedi za led i vodu, vrijedi, naravno, i za čovjeka. Ako nekom čovjeku uspije značajno povećati svoju vibraciju, logično je da će doći trenutak kada će postati nevidljiv. To nema ničeg zajedničkog s mistikom ili magijom, nego s fizikom. Ako je takav čovjek nevidljiv, tada to ne znači ništa drugo nego da je svoje grubomaterijalno tijelo preobrazio u finomaterijalno i da ne postoji smrt. Ideja da postoji smrt je krajnje materijalistični način gledanja na stvari, kojeg smo sami sebi priuštili, i s čijim posljedicama sada moramo živjeti. Prije 2000. godina je Isus pokušao pokazati, da smrt ne postoji. “Smrti, gdje je tvoj žalac?” Ali samo su rijetki shvatili, o čemu se radi. U te rijetke spada već spomenuti atomski fizičar J.E. Charon. Naslov jedne od njegovih knjiga je “Ja sam star 15 milijardi godina”. 15 milijardi godina zbog toga, što fizičari smatraju da je svemir toliko star. I za njega smrt ne postoji.
            
Ako je dakle čovjek vibracija, tada se te vibracije daju po volji mijenjati. Pitanje je samo, kako? Odgovor je jednostavan: kroz naše misli. Našim mišljenjem, mi mijenjamo vibracije tijela. To je lako isprobati. Mislite na ljubav. Mislite na mržnju. Učinak na tijelo je sasvim različit, zato što se vibracija mijenja. Mi se možemo do krajnosti unijeti u materiju – neki ljudi to obilno prakticiraju – ili se možemo “izdići u nebo”. Ovisi o nama. (Sjećate li se principa slobodne volje?).
            
Kako je sve vibracija, bolest nije ništa drugo do disharmonija vibracija. Zato je posve očito, da se na takvu disharmoniju može utjecati uz pomoć drugačijih vibracija. A to znači: kroz muziku, boje, mirise, a sasvim razumljivo i kroz naše mišljenje. Ova spoznaja uopće nije tako nova. Novalis, veliki pjesnik i mistik romantike, formulirao je to kratko i jasno: “Svaka bolest je muzikalni problem.” Dakle problem vibracija. Time nam već logika i fizika kažu, da se bolesti mogu liječiti pomoću misli. I to je Isus demonstrirao.
            
Sve je pitanje energije – a time i vibracija. Čovjeka možemo, primjerice, promatrati kao muzički instrument. Muzika i tonovi su, kao što znamo, također vibracije. Ako neki instrument nije usklađen, on proizvodi disharmonične tonove. Čovjek je takav neusklađen instrument, koji neprestano proizvodi disharmonične tonove, a to znači: agresije, sukobe, nezadovoljstvo. Sigurno poznajete izraz “raštiman je”. Sada se radi o tome, da ovaj instrument imenom “čovjek”, uz pomoć našeg mišljenja ponovo uskladimo. Ali to nitko ne može napraviti za nas. Svaki je čovjek odgovoran za sebe samog i za svoje mišljenje – a time i za harmonične ili disharmonične vibracije koje stvara i odašilje od sebe.
            
Ja se uvijek iznova čudim velikoj mudrosti, koja se krije u govoru. Čovjek se naziva i personom. U riječi persona nalazi se latinska riječ personare. Sonare znači zvučati, per sonare dakle znači “zvučati kroz”. Čovjek je time onaj kroz kojega zvuk prolazi. I ovdje opet imamo ton, vibraciju. A na francuskom se kaže le son (Person), ton. Svaki je čovjek ton – a svaki se ton može po želji promijeniti, on je harmoničan ili disharmoničan.
            
Ako želite svoje probleme optimalno riješiti, ako želite svoje ciljeve doseći brzo i s malo truda, tada morate na umu uvijek imati ovu činjenicu: sve je vibracija – a time i promjenjivo. I beton je također vibracija – i on je promjenjiv. I nemoguć suradnik, gospodin Majer, i on je vibracija – i on se može promijeniti. I autističko dijete je vibracija – dakle promjenjiv (iako će školska medicina možda upotrijebiti riječ “neizlječiv”). Za materijalistički usmjerenu školsku medicinu je, naravno, mnogo toga neizlječivo. Ovo, međutim, na nikoji način ne odgovara iskustvima do kojih se stalno dolazi (što je i Isus demonstrirao), i nikako ne odgovara najnovijim spoznajama iz područja atomske fizike. Mi rasipamo naše vrijeme – i naš novac – ako se držimo materijalističkih pokušaja objašnjavanja. Puno je bolje da se držimo fundamentalnih, univerzalnih temeljnih principa. A takav temeljni princip glasi, kako je rečeno: sve je vibracija.
            To kazuje, usput rečeno, i naš govor. Uzmimo riječ realnost. Što ona znači? Ta se riječ sastoji od re i alRe ili također Ra, na egipatskom jeziku se nazivao Bog Sunce.  A što je Sunce drugo, nego vječni simbol energije i vibracija? Sunce je toplina, svjetlo. Svjetlo je vibracija, energija u pravom smislu. A Al ukazuje na All (njem. univerzum) ili također i na Allah (Bog). Realnost je time božansko/univerzalno svjetlo, božanska vibracija – ne postoji ništa drugo!


OVO je realnost.
            
Imajte to na umu, kada se radi o vašem životu. Vi odlučujete o tome, da li ćete se svojim načinom mišljenja uživiti u tami misterije, ili ćete se uzdići u svjetlo. Vi o tome odlučujete – i nitko drugi. OVO je realnost. Sve drugo je ograničeno razmišljanje, neznanje, praznovjerje.
            
Ako mislite da je svijet dolina suza, svojim se mislima spuštate naniže. To je tako.
            
Ako mislite da je svijet radosna svečanost, svojim se mislima uzdižete. Sasvim sigurno.
            
To nije mistika, nije religija.
            
To je čista fizika.

(OTLA princip)

15. lip 2012.

Čarobni šum jutra

Po jutru se dan poznaje.

Jutro i vrijeme poslije buđenja su najvažniji pokazatelji energije sa kojom ulazimo u novi dan. Svako jutro možemo odvojiti 10-ak minuta koje ćemo pretvoriti u pravu čaroliju. Otvorimo prozor i udahnimo jutarnje sunce, uživajmo u pogledu prema nebu ili zelenilu, neka to bude stanje u kome nećemo emitovati nikakve misli i želje, samo ćemo osjetiti prisustvo sadašnjeg trenutka i vizuelizirati kako nas zapljuskuje blještavi slap svjetlosti dok se lagano kupamo u njemu. Osjetimo svoje tijelo kako je lagano kao perce.  Ovo djeluje veoma pročišćavajuće.

U nedostatku pravog ambijenta, možemo ga stvoriti pomoću ove prirodne muzike (cvrkut ptica) koja je pravi raj za dušu:


I još bolje, kombinovati sa zvucima morskih talasa:


...ili planinskog potoka:



Poslije toga, najbolje je uraditi ovu vježbu za buđenje energije, kako ne bismo ostali uljuljkani, jer ipak dan se bazira na aktivnom, sunčevom principu i treba nam mnogo energije:

- Raširiti ruke horizontalno i lagano ih podići uvis, iz tog položaja napraviti pregib prema podu, šireći ruke i puštajući ih da lagano padaju, ukrštajući se jedna preko druge,onda se dizati u uspravan položaj ponovo šireći ruke i dižući ih prema uvis, ukrstiti ih gore par puta. Pri tome žustro ispuhivati zrak kao da radimo težak fizički posao. Ponoviti vježbu par puta. 

Odmah ćemo osjetiti buđenje pozitivne energije i spremnost za aktivnosti koje su pred nama, poskakujući od sreće.


13. lip 2012.

Rumi


Ako je tuga našla put do tvog srca i narušila tvoju radost,
to je znak da priprema put za sreću.
Ona smjesta očisti sve druge stvari iz kuće,
kako bi ushićenje moglo doći do tebe od strane Izvora dobrote.
Patnja protresa žute listove sa grana tvoga srca,
kako bi svježi listovi mogli neprestano izrastati.
Ona iz korijena izvlači staro nezadovoljstvo,
kako bi nova ekstaza mogla ušetati iz Njegovog pravca.
Tuga iz srca izvlači uvenule i vijugave korijene,
kako ni jedan ne bi ostao sakriven.
Putem patnje mogu se mnoge stvari izvaditi iz srca,
kako bi Bog dao nešto bolje za uzvrat."
"Ljubav je beskrajni okean čija su nebesa samo

 pahuljice pjene.
Znaj da su to vali Ljubavi što pokreću točak nebesa
jer bez ljubavi svijet bi bio beživotan.



12. lip 2012.

11. lip 2012.

Mooji - Bez potrebe da budete voljeni

Kada veza dođe u opasnost zbog straha od odbijanja i potrebe da zadržimo (prigrabimo) određeno stanje: 




Mooji - Ljubav bez vezivanja




Mooji - O vezama i odnosima


Prevod i obrada: Milos Zen

Ponavljanje je majka znanja

Repetitio est mater studiorum
(latinska izreka)

                                                                         
A psihologija kaže: "Ponavljanje je majka navike".
U procesu samoiscjeljenja i transformacije negativnih energetskih obrazaca neophodno je ponavljanje kako bismo "programirali" našu podsvijest i prilagodili je na potrebnu frekvenciju. Sjetimo se koliko smo godina života proveli u tom neželjenom programu i koliko se naša podsvijest prilagodila takvoj frekvenciji. Koliko smo nesvjesno usvojili određene rituale od ustajanja iz kreveta pa nadalje, koliko smo navikli da kupujemo određene proizvode da smo ubijedili sebe da ne možemo koristiti druge, kakvu vibraciju smo oko sebe stvorili svojim mislima i emocijama. Ponavljanjem tih radnji mi smo programirali svoju podsvijest i radimo ih mehanički, bez razmišljanja, one se podrazumijevaju jer su postale dio našeg vibrantnog polja, mi smo podešeni na njihovu frekvenciju.

Koji je naš životni moto, ideja vodilja, najčešća poštapalica, glavna misao o životu i ljudima.  Imamo li svoje mantre, molitve, rituale pomoću kojih stupamo u vezu sa nadsvjesnim, božanskim, svojim višim ja.

Kada, kao dijete, počnemo učiti slova i brojanje, mi se saplićemo i zaboravljamo, ali upornim ponavljanjem mi to besprijekorno naučimo. Isto tako, u školi naučimo mnogo toga, iz fizike, hemije, geografije, matematike. Međutim, ako kroz život ne koristimo to znanje, mi ćemo ga zaboraviti jer izlazimo iz te vibracije čim nema ponavljanja. Znanje postoji neovisno o nama, ono ne može nestati kada  mi zaboravimo, ono i dalje titra na svojoj frekvenciji, potrebno je samo podesiti se na nju, jer smo sebi već dokazali da to možemo.

Mi imamo ogromnu moć u sebi, znanje je neiscrpno, bezgranično. Ponavljanjem privlačimo, širimo vibrantno polje, ne-ponavljanjem zaboravljamo, mijenjamo frekvenciju djelovanja. Izlaskom iz frekvencije štetnog i nezadovoljavajućeg ponašanja koje nas prati godinama, čišćenjem i dolaskom do nultog stanja, mi dolazimo u stadij novorođenčeta, odakle počinjemo učiti hodati, govoriti, brojati, ulazimo u frekvenciju poželjnog djelovanja i stalnim ponavljanjem mi se stabilizujemo i širimo u tom programu.

10. lip 2012.

Svijet simbola

Svijet oko nas je neiscrpna riznica simbola. Simboli imaju utkanu kolektivnu svijest unutar svoje energetske strukture, što im daje izvjesnu moć djelovanja. Tako, recimo, srce simbolizira ljubav u cijelom svijetu i nošenje malog srca na lančiću ili svijeće u obliku crvenog srca, smatra se da privlače ljubav. Parovi upisuju svoja imena u nacrtano srce. Ako nečemu cijeli svijet da svoju energiju, onda to ima moć.

The kiss - Gustav Klimt

Za simbol se kaže da je to nešto u materijalnom obliku što predstavlja nešto u nematerijalnom svijetu, što znači da i mi, kao fizička (materijalna) pojava imamo svoju manifestaciju u nevidljivom svijetu, odnosno da smo simbol sopstvene nefizičke manifestacije. 

Pomoću simbola stupamo u kontakt sa nesvjesnim.

Brojevi su simboli, imena takođe. Sjetimo se nekog lika i odmah imamo viziju njegovih nematerijalnih osobina. Hitler, recimo. Kažu da voda, na spomen Hitlerovog imena, kristalizira u haotičan oblik koji podsjeća na jezu i strah.  Latinska poslovica kaže: "Nomen est omen - ime je znak". Dovoljno je da nekoga poznajemo, na spomen njegovog imena mi imamo u mislima njegov otisak koji ostavlja u nematerijalnoj sferi. Isto tako, spomenemo li neki prestižan modni brend (Prada, Gucci), odmah imamo asocijaciju luksuza i glamura. Kažemo li ime Bil Gejts, imamo asocijaciju finansijske moći. Ljudi (imena)  su živi simboli.

Naš datum rođenja, zbir njegovih cifara, predstavlja broj koji u numerologiji predstavlja simbol. Kroz naš lični broj ili ime pročitaće nas kao pjesmicu.. Na primjer, lični broj 4 nosi ograničenja i kašnjenja, kao i karmičke terete preuzete kroz svijet predaka i genetsko nasljeđe. Ovaj broj takođe nosi  sumnju u sebe i nedostatak ljubavi i samopouzdanja. Kroz datum rođenja osoba jednostavno predstavlja materijalnu (brojčanu) kopiju onoga što dolazi iz nematerijalne sfere.

Simbol dvostruke sreće
Kineska tehnika uređenja doma Feng-shui, bazira se na primjeni simbola za aktiviranje energije prema vrsti sreće koju želimo privući - zdravlje, novac, ljubav ili poslovna sreća. Tu imamo šaroliku lepezu simbola, od raznih kaligrafskih napisa, simbola dvostruke sreće (double happiness), peonija, žabe sa novčićem, zmaja, bambusa, cvijeća, slika, kristala i sl. Smatra se da slike koje vise na našim zidovima privlače istovjetnu energiju, ako su na njima ličnosti koje su tragično nastradale ili simboli agresivnosti, to nije povoljan simbol.  

Muzika je takođe naš simbol. Ona dolazi iz viših sfera i dopire do najvećih dubina našeg bića. Sve nas pogađa poneka tužna balada ili dobar narodnjak koji nas vrati u vrijeme kada smo bili sretno ili nesretno zaljubljeni. Uvijek kada reagujemo na odredjenu pjesmu trebamo znati da negdje u nama postoji emocija koja predstavlja njenu kopiju, na nama je da li ćemo je osvijestiti, očistiti, transformisati ili ne.

Boje su moćan simbol koji otkriva našu psiho-emotivnu strukturu. Svi mi kroz život razvijemo vlastiti jezik boja, koje najviše odgovaraju našem unutrašnjem biću. Kažu da evropski muškarci žive u prosjeku kraće jer imaju sindrom sivog odijela,  s obzirom da je pomoću osjetljivih kamera utvrdjeno da siva i crna boja stanjuju i potamnjuju auru. Pogledajmo indijske žene u živopisnim bojama kako se doimaju toplim, zdravim i srećnim. Dok istovremeno, žena u crnoj burki djeluje prijeteće, ograničeno i lišeno radosti i uživanja, ili evropska poslovna žena u tamnom kostimu koja ostavlja prilično hladan dojam. Siva ukazuje na nedostatak boje, neutralnost, ali pod tim dojmom se skriva sjenka, nešto što se nastoji potisnuti. Crna je boja ograničenja, odricanja, postavljanja jasne granice, isključivost. Uglađena učtiva elegancija iza koje se krije prava priroda. Žalosni i ozbiljni ljudi nose crno, realisti je imaju u određenoj mjeri, a idealisti u najmanjoj mjeri, jer oni vide svijet u bojama. Žuta je boja otvorenosti i dobre komunikacije. Boje predstavljaju simboličku kopiju našeg  psihološkog stanja.

Indijska tradicija praktikuje nošenje numeričkih kvadrata (kavača), jantri i drugih simbola radi lične zaštite i aktiviranja pozitivne energije.  

Mandala
Jung je takođe u svojoj analitičkoj psihologiji koristio mandalu kao vezu izmedju svjesnog i nesvjesnog, odnosno preslikani simbol stanja psihe, pomoću kojeg dopiremo do sadržaja zakopanih iza zidova razuma.

Naši snovi, vizije, želje, geste, običaji su takođe simboli. Neko je rekao: "Ono što možemo sanjati, to možemo i ostvariti", što podupire tvrdnju da sve što ima svoju manifestaciju u jednoj sferi, ima svoju kopiju u drugoj. 

Razmotrimo svoje simbole i otkrićemo kakav spiritualni otisak ostavljamo u nematerijalnom (duhovnom) svijetu.


Svijet je naše ogledalo

Ovo je jedna istina koje često nismo svjesni. Svijet nam vraća naš odraz, ono što mu šaljemo iz najdbuljih slojeva svog bića, što mislimo o sebi, to dobivamo natrag kako bismo ga postali svjesni. Isto kao što možemo pomoću ogledala vidjeti mrlju na svom licu ili odjeći, isto tako, kroz prizmu proživljenih iskustava, možemo vidjeti mrlje na svom unutrašnjem biću. Samo što fizičke mrlje brže i lakše otklonimo, dok na ovim unutrašnjim radimo manje jer se one "ne vide" i ne ugrožavaju naš status i opšti dojam, ali negdje u svoja četiri zida ih postajemo svjesni. Samoća je za takve stvari neophodna. Ono kako se osjećamo kada smo sami sa sobom, koja emocija dominira kada se samoposmatramo - to smo mi. To je naš unutrašnji kompas koji nas vodi u iskustva i uzvraća nam rezultat kroz odgovarajući osjećaj.


Deep reflection

Voda kao element korespondira sa emocijama i psihom. U prirodnom okruženju, voda stvara odraz, refleksiju materijalnog svijeta.  Naša psiho-emotivna struktura jeste vodena površina - ogledalo - koje odražava  naš materijalni svijet, kao  produkt stvaralačke (ili destruktivne) energije koju ulažemo. Taj suptilni, nevidljivi nivo naše ličnosti je svjetlo kojim zračimo. Ako je to svjetlo prljavo, mutno i maglovito (bez ljubavi prema sebi) proizvešće sličan materijalni efekat prema spolja.

Nekim osobama tijelo je fetiš, pa nezadovoljni postojećim stanjem, mijenjaju lični opis pomoću estetskih korekcija,  pojedini muškarci uporno treniraju i imaju tijelo kao izvajano, ali nemaju uspjeha kod žena, jednostavno su im odbojni. Odjeća kao fetiš, takođe je toliko preuzela primat da su se ljudi potpuno identifikovali sa onim što nose i ubili svoju ličnost. Ispod naslaga firmirane odjeće, silikona i nabildanih mišića krije se nešto duboko pokopano i zanemareno, ali presudno.

Svijet daje "zvijezde" u ljudskom obliku koje imaju karizmu, unutrašnju moć, svjetlo koje privlači ljude. Ali, sigurno je da im uspjeh nisu donijeli tijelo i fizička ljepota.


Duh je ono što magnetski privlači ljude. 

Duh je ono što privlači partnera, ljubav, prijateljstvo, novac, slavu, popularnost ali i sve one negativne strane iste medalje. Tačnije, kakva su nam iskustva na tim poljima, kakve su te osobe u psihološkom, emotivnom i karakternom smislu, kakav je kvalitet onoga što nam uzvraćaju, takav nam je i duh. 


Prema definiciji "duh je sveukupnost psihičkih procesa ili ljudski karakter i mentalitet".

Pogledajmo cjelokupan svoj život, počev od roditelja, preko prijatelja do partnera, okoline, kolega, znanih i neznanih ljudi. Svaki od njih ima simboliku svog pojavljivanja u našem životu i ulogu osvještavanja odredjenih fragmenata naše ličnosti (duha). Svaki ima svoju boju i svoj trag u našem unutrašnjem svjetlu (ili mraku). Kakav osjećaj imamo, kakav otpor prema pojedinim osobama, šta prihvatamo kod drugih, šta osuđujemo?

Kakva je arhiva naših sjećanja kroz emotivne partnere? Koji obrazac veza se ponavlja? Da li imamo osjećaj da uvijek privučemo "isti tip partnera" i da se veze završavaju uvijek na isti način? Ili smo ipak mi isti u svim vezama, ponavljamo iste stvari, a očekujemo drugačiji rezultat!? Očekujemo li da se neko drugi promijeni pod pritiskom naše "nesebične plemenitosti, dobrote i pasivnosti" i pruži nam život iz bajke? Ili uopšte imamo loše mišljenje i potisnutu agresiju prema muškom rodu, izražavajući se uglavnom sa ironijom, a očekujemo vezu iz snova!?

Dokle god postoji konflikt unutar nas, dotle će univerzum biti "zbunjen" i davati nam kontliktan odgovor, uvodeći nas u nove lavirinte i zagonetke.

Želimo li izaći iz lavirinta, trebamo razumjeti suštinu, prestati da osuđujemo i preuzeti odgovornost za ono što smo iskusili, oprostiti i izraziti zahvalnost svim ljudima koji su imali nezahvalnu ulogu našeg učitelja.  Isto kao što ne možemo ogledalo kriviti ako nismo zadovoljni svojim odrazom u njemu, isto tako ne možemo i ne trebamo kriviti druge što smo kroz odnose s njima izvukli takav dojam i emociju o sebi, ako smo emitovali nedostatak ljubavi i samopoštovanja, oni su nam samo uzvratili vlastitu sliku!






 

6. lip 2012.

Muzika za opuštanje I

Muzika koja se sluša srcem.

Tibetanske flaute


Bambusove flaute i morski valovi


Bambusove flaute



 Relaksirajuće putovanje svijetom


5. lip 2012.

Energetsko čišćenje

Tokom dana mi u sebi nakupimo i zadržimo dosta energetskog smeća koje nastaje kao otpad naše i tuđe iskorištene psihičke ili fizičke energije, te raznih emotivnih stanja i astralnih ostataka, koja poput tamnih mrlja ostaju zalijepljene na našoj auri čineći je tamnom i zaprljanom.  Zbog toga se osjećamo negativno, neraspoloženo, depresivno, bolesno, umorno i pospano, imamo nesanicu i sl. Hronični umor je siguran znak da smo puni energetskog i psihološkog smeća, te da je vrijeme za čišćenje.

Sa tako negativnim nabojem, boravimo u svom stambenom ili radnom prostoru gdje se ta energija polako prenosi na prostor i on postaje umoran i beživotan. Zamislimo da smo prostorija koju spolja krečimo, glancamo, a unutra je sve zapušteno i ustajalo.

Svaki dan trebamo čistiti svoju auru i čakre, to je vrlo jednostavan i brz proces.

1. Vizuelizirati briljantnu svjetlost u obliku jajeta oko cijelog tijela, zatim pojačavati svjetlost do maksimalne blještavosti i širinu jajeta do nekih 1,5 m oko sebe. Ostati u tom stanju par minuta i udahnuti svjetlost, osjećajući kako nam ispunjava cijelo tijelo.

2. Vizuelizirati kako naše čakre poput ventilatora uvlače blještavu svjetlost koja ih otvara i pročišćava, a zatim udahnuti slapove svjetlosti koji se prelijevaju u pastelno crvenoj, narandžastoj, žutoj, smaragdno-zelenoj, blijedo plavoj i ljubičastoj boji. 

3. Osjetiti kako naša aura blista.

Naša aura može imati rupe kao posljedicu raznih fizičkih ili psihičkih trauma, čak iz djetinjstva.
Svaka dalja negativna misao, blokirana ili neispoljena emocija će uticati na to da se u auri pojave zaprljanja, što direktno utiče na naš energetski potencijal, zato moramo voditi računa da promjenom načina razmišljanja zaštitimo zdravlje svoje aure, odnosno, zdrava i čista aura će nas usmjeravati na usvajanje ispravnih i pozitivnih stavova.

Čistoći aure pogoduje bavljenje fizičkom aktivnošću, boravak u prirodi, bistra prirodna voda, joga i meditacija, ljubav prema sebi, slušanje harmoničnih tonova, boje, sunčeva svjetlost i sl. 

Osim energetskog čišćenja naše aure, mi povremeno trebamo očisiti prostor u kome boravimo, najbolje pomoću rastvora vode i morske soli, čišćenjem svih površina, namještaja i podova, paljenjem smjese alkohola i morske soli, provjetravanjem i puštanjem slavina da teku odnoseći negativnu energiju iz doma, te redovnim čišćenjem odvoda u kuhinji i kupatilu gdje se stvara najveća koncentracija i blokada negativne energije u domu. Zatim, korištenjem aromatičnih ulja i paljenjem mirisnih štapića mi čistimo energiju u prostoru, kao i korištenjem fontane, kristala, svjetlosti, svijeća, svježeg cvijeća, sunčeve svjetlosti i zvuka. Takođe, čišćenjem doma od nepotrebnih i oštećenih stvari mi stvaramo mjesto za dotok nove energije i oslobadjamo se od tereta prošlosti.  Naš dom je odraz našeg unutrašnjeg stanja, ako je bilo šta u našem domu zaglavljeno, slomljeno ili negativno, to predstavlja odraz naših psiholoških i emotivnih energetskih tokova.

4. lip 2012.

Biti dio cjeline


Zamislimo naš organizam, unutra se sve odvija na principu saradnje i razmjene, svi organi saradjuju i svaki daje ono što je drugome potrebno, da bi funkcionisala cjelina. Kada bi se jedan organ otcijepio i postao sebičan, htio da radi sam za sebe, prestao bi da funkcioniše cijeli organizam a takodje i taj otcijepljeni organ. Tako funkcioniše cijeli univerzum, davati, davati.Priroda nam konstantno daje, ali mi nismo naučili da uzvraćamo, već smo ogrezli u jednostranom uzimanju, problem nam je naučiti kako da dajemo. Svi nešto tražimo, stalno se pitamo "zar tražim previše". Ok, univerzum je bogata riznica u kojoj ima više nego što možemo zamisliti, ali je pitanje kako doći do nje, kako dobiti ono što želimo. Odgovor je: davati, biti dio cjeline.

Ima jedna priča o tome kada se hodža davio u rijeci, ljudi su prilazili i govorili mu "daj hodža ruku", ali on nije reagovao i udavio se. Kada je došao drugi vjerski službenik da vidi šta se desilo, i kada je vidio masu svijeta, prvo ih je napao što ga niko nije spasio. Medjutim, oni su mu ispričali kako su prilazili i vikali "daj hodža ruku" ali on se oglušio. Na to je vjerski službenik rekao: "Pogriješili ste, niste trebali vikati "daj hodža ruku", jer hodže nisu navikle da daju, trebali ste vikati "evo hodža ruku" i spasili biste ga."

Poenta je u tome da će nas nedostatak osjećaja, da je u davanju spas, odvesti u propast, da ćemo se ugušiti u vlastitom vjerovanju da nas spašava suženi fokus na sebe i svoje potrebe i da ćemo na taj način stvoriti jalovo tlo.

Svaki zupčanik, pa i onaj najsitniji, je neophodan za neometano funkcionisanje cijelog mehanizma. Sve je bitno. Kaže se, kada leptir zamahne krilima na jednom mjestu da to ima uticaja na drugom kontinentu.

Postoji bezbroj načina da se taj mehanizam pokrene, odnosno da mi damo ono što je drugome potrebno i ponašamo se prema zakonitostima univerzuma: na prvom mjestu - da podijelimo nešto novca  kome je potrebno, kaže se da godišnje trebamo podijeliti oko 10% svoje zarade, prema nekim duhovnim zakonima to je suma koja nas iskupljuje i čisti našu negativnu karmu, niko nije osiromašio od davanja milostinje; da obiđemo  neku stariju (usamljenu) osobu, da dijelimo lijepe riječi, da pomognemo komšijama, da nahranimo životinje,  da ne ogovaramo nikoga, da pomognemo drugima da postignu ono što žele itd. Na taj način se izlazi iz makro plana i fokusiranosti na sebe, a ulazi u opšti, univerzalni plan.
  
Postajući dio mehanizma za ispunjenje svoga cilja, mi djelujemo poput zupčanika u časovniku dok naša djela predstavljaju "đubrivo" za sjeme želje i namjere. Stari je običaj da bacimo novčić u fontanu i namijenimo na neku želju. Ali sam čin bacanja novčića potvrdjuje da smo kroz čin davanja na dobitku. Zakon je jednostavan: daj da bi dobio.




Ne koncentrirati se na cilj

OTLA princip

Da se dobro razumijemo: cilj treba postojati; ali ako se suviše snažno na njega koncentriramo, više ne zapažamo sadašnjost u njezinoj cjelini, ne ponašamo se optimalno u sadašnjem trenutku
Ne koncentrirati se na cilj
Ako se čvrsto koncentrirate na svoj cilj, to znači da zadržavate, da ograničavate svoju inteligenciju, jer više niste sposobni razmišljati jasno i opušteno. Koncentracija znači isključivanje: više ne zapažate što se događa lijevo i desno od vas, a to je sasvim očito ograničavanje vaše inteligencije. Prodavač, koji se grčevito koncentrira na sklapanje ugovora s kupcem, na vidi kupca u cjelini, on time niti sebi niti kupcu ne pravi nikakvu uslugu.

Da se dobro razumijemo: cilj treba postojati; ali ako se suviše snažno na njega koncentriramo, više ne zapažamo sadašnjost u njezinoj cjelini, ne ponašamo se optimalno u sadašnjem trenutku. Drugim riječima: mi ograničavamo naš potencijal, našu univerzalnu inteligenciju.

MOJA PRIMJEDBA:
Suviše snažno fokusiranje na cilj ima efekat makro-fotografije, gdje se jedan objekat ističe u prvi plan, dok sva ljepota  okoline pada u drugi plan i gubi se sinhronizacija objekta sa istom, odnosno stvara se otcijepljenost. Tako fiksan i nefleksibilan pristup cilju isključuje ostale segmente života i ne dozvoljava nam da uživamo u sveukupnosti i bogatstvu sadašnjeg trenutka, negirajući cjelovitost i sveprisutnost.


Posljedice toga mogu se vrlo lijepo promatrati ponajprije u sportu. Tko se grčevito koncentrira na određen cilj, taj doduše može postići izvjesne uspjehe, ali pravim šampionom vjerojatno nikada neće postati, jer je u grču. Tko je grčevit, ne može postići optimalne rezultate. Jedan je učesnik seminara na ovu temu ispričao sljedeći primjer:

On je često igrao tenis protiv svog oca. (Ja s namjerom ovdje upotrebljavam riječ “protiv”). Njegova je namjera bila, da po svaku cijenu pobijedi svog oca. On je mislio da je s obzirom na kondiciju bolji od svog oca i da ga obavezno mora pobijediti. Ali stalno je gubio. Time se naravno povećavala i njegova grčevitost. Jednoga mu je jutra bilo dosta borbe (on se borio za jedan određeni cilj: koncentrirao se na taj cilj). U sljedeći je meč ušao bez cilja da pobijedi, već jednostavno samo da bi igrao. I vidi: od tog dana više nije izgubio niti jedan meč protiv svog oca! Uvijek je pobjeđivao. A nije napravio ništa drugo, nego otpustio. Otpor i blokada su se razriješili, život je mogao teći, mogao se mijenjati iz trenutnog stanja u željeno stanje.

Ono što vrijedi za sport, vrijedi i za sva ostala životna područja. Vrijedi za menadžera, za prodavača, za nezaposlenog, za majku koja želi da njezin sin bude uspješan u školi. Svuda vlada isti mehanizam. Ako se kruti koncentrirate na jedan cilj, ograničavate svoj potencijal. Otpustite svoj cilj!

Ne sumnjajte u postizanje cilja
Sumnja potječe od mišljenja glavom i u potpunosti ograničava našu univerzalnu inteligenciju. Sumnja je suprotnost povjerenju; a bez povjerenja, naša se inteligencija ne može aktivirati. Otpustiti znači imati povjerenje; povjerenje u život, u nezamislivu mudrost, koja je prisutna u svakom čovjeku. Tko nema povjerenja, ne može otpustiti, on se mora svuda hvatati. Ovo nepovjerenje u život je jedna akcija, koja će, naravno, dovesti do reakcije. Tko nema povjerenja u život, taj ne može očekivati da će ga život nositi, da će mu činiti dobro. On time ograničava svoje mogućnosti u ogromnoj mjeri. Tko želi postići neki cilj, a istovremeno sumnja da li će mu to stvarno uspjeti, taj nema mnogo šansi za uspjeh. Ovakvom sumnjom, on blokira protok života. Zbog toga: ako usprkos takvom stavu postigne cilj, tada samo uz pomoć relativno velikog utroška energije i vremena.

Naravno da je i Isus to znao. Odgovarajuća rečenica kod njega glasi: “Ako posjedujete vjeru, ništa vam neće biti nemoguće.”

To je zbog toga tako, jer uslijed otpuštanja (vjere, povjerenja) život može teći, a naša se univerzalna inteligencija može manifestirati. Ova se univerzalna inteligencija ponekad naziva i super-inteligencijom – ili Bogom.

Sažetak:
Otpuštanje je suprotnost slabosti; ono aktivira u svakom čovjeku prisutnu nezamislivo visoku inteligenciju, a to konkretno znači:
-   Prihvatiti sadašnje stanje
-   Ne osuđivati, ne suditi
-   Ne određivati put
-   Ne boriti se protiv  trenutnog stanja  ili za 
    željeno stanje
-   Ne koncentrirati se na cilj
-   Ne sumnjati u postizanje cilja

Aktiviranje vaše univerzalne inteligencije


OTLA princip 

Ako želite po mogućnosti što brže stići od trenutnog do željenog stanja, tada se, logično, ne smijete grčevito držati sadašnjeg stanja.

Aktiviranje vaše univerzalne inteligencije

Ustanovili smo, da se čovjekov potencijal sastoji od inteligencije i energije. Dalje smo ustanovili, da morate uložiti maksimum inteligencije i energije, ako svoje ciljeve želite postići po mogućnosti brzo i s malo napora. Ovo vrijedi i za rješavanje problema: Ako svoje probleme želite riješiti brzo i s malo napora, tada morate također uložiti maksimum inteligencije i energije. Logično, zar ne?
            
U ovom dijelu se radi o tome da istražimo, kako se aktivira univerzalna inteligencija. U drugom dijelu pod 1.3 smo objasnili, da svaki čovjek ima na raspolaganju nezamislivu inteligenciju.
           
Kako ćete aktivirati tu inteligenciju?
Odgovor glasi: otpuštanjem.
           
Sada ćemo vidjeti, što ovo otpuštanje konkretno znači. Ako ste upali u neki problem, ili ako želite postići određeni cilj, a ja vam savjetujem da otpustite, što time mislim? Što znači otpuštanje?

Otpuštanje znači:

Prihvaćanje trenutnog stanja.
Ako želite po mogućnosti što brže stići od trenutnog do željenog stanja, tada se, logično, ne smijete grčevito držati sadašnjeg stanja. Kako bi se sadašnje stanje moglo promijeniti u željeno, ako ga zadržavate? Zadržavati trenutačno stanje, znači blokirati ga. Prihvaćanje sadašnjeg stanja znači, njegovo otpuštanje  - a tada se događa nešto zapanjujuće: trenutačno se stanje mijenja. Ja uvijek iznova čujem učesnike mojih seminara, kako izjavljuju “ali ja ne mogu sve prihvatiti”. To sam i ja nekada mislio – i skoro sam se time do kraja uništio. Čovjek ne samo da može sve prihvatiti što jest, on to mora. Ovo je naime u svezi s čistom logikom. Ono što jest, jest: a ako nešto jest, tada nema nikakva smisla uzbuđivati se zbog toga. To se zbog našeg uzrujavanja neće promijeniti. Ono što jest, to je ono što je u ovom trenutku. A što je sada, to ne može nitko promijeniti. Mi možemo utjecati na budućnost, ali ne na ono što jest i što je sada! Ako ne prihvaćamo što jest i što je sada, radimo nešto sasvim nelogično. Tada naime stvaramo sukob, sukob između nas i onoga što jest. Svaki sukob košta energije i novaca, on blokira inteligenciju. To znači: ako ne prihvaćamo ono što jest, tada sebe totalno onemogućavamo. Kako da brzo riješite vaše probleme i brzo postignete ciljeve, ako se u potpunosti onemogućavate time što ne prihvaćate ono što jest? To nije moguće!
            
Sada ćete primijetiti, da se cijeli svijet bori protiv sadašnjih stanja svih vrsta: papa jednako kao i UN. To je istina. I upravo zato se problemi ne rješavaju, već se stvaraju novi.
            
Problemi se ne rješavaju tako da se bori protiv nekog određenog trenutnog stanja (čovjeka ili situacije). Ovo nema ništa zajedničkog sa psihologijom ili filozofijom: to je čista logika i fizika. Sukob izaziva otpor. I ako se cijeli svijet služi sukobima i otporima, to stvar ne čini ništa boljom – a prije svega: ne pomaže ljudima pri rješavanju njihovih problema. Zamislite sebi, što bi se s vama i vašim automobilom dogodilo, kada njegovi amortizeri ne bi prihvaćali neravnine na cesti!
           
Dakle, kao prvo: prihvaćajte ono što JEST – ma koliko “loše” to možda bilo.

Ne osuđivati
Ovo, naravno, ima veze s prethodnom točkom. Nešto ne prihvaćati znači, osuđivati to. Ako nešto ne osuđujete, lakše vam je prihvatiti to. Otpustiti dakle znači također i to; ne suditi stalno ljudima i situacijama (dobro/loše). Ovo je potpuno u skladu sa zakonom akcije i reakcije.

Ako ljude i situacije (o)sudite, tada blokirate život; blokada znači sukob, a sukob znači otpor. Ponavljam: govorimo o fizici. Suditi znači, dijeliti nešto što je cjelina; a ako imam dva dijela, imam sukob. I tada ni pri najboljoj volji ne možete očekivati, da ćete svoje ciljeve postići brzo i s malo truda. To je iluzija. Postoje, međutim, ljudi koji pomoću sukoba pokušavaju postići svoje ciljeve. Takvi ljudi očito raspolažu sa suviše vremena i novca.
   
Ne određivati put
Ja sam rekao, otpuštanje aktivira univerzalnu inteligenciju koja je prisutna u svakom čovjeku. Ako želim doseći određen cilj, a pritom se koncentriram na neki određen put kojim to želim postići, tada se totalno ograničavam. To je čisto razmišljanje umom, koje blokira razmišljanje srcem, tj. univerzalnu inteligenciju. Naš um vidi možda jedan, dva ili tri moguća puta, koji mogu dovesti do cilja. No tko vam kaže, da ne postoje još bezbrojni drugi putovi do cilja? Mnogi poduzetnici dramatski blokiraju potencijal svojih suradnika, uspostavljajući ekipe za planiranje koje razrađuju točne strategije, koje bi trebale dovesti do cilja. Takvi poduzetnici mogu biti osrednje uspješni, ali oni nemaju nikakve šanse u usporedbi s poduzetnikom koji zna kako će aktivirati inteligenciju svojih suradnika. Uvođenje motorkotača marke Honda u Ameriku, očito predstavlja takav jedan primjer. Prema istraživanjima profesora Mintzberga, prodaja tih motora doživjela je izvanredan uspjeh – zahvaljujući nedostatku bilo kakve strategije! Jednom klasičnom menadžeru se pri takvoj pomisli diže kosa na glavi (ali klasičan menadžer se vrlo rijetko može pohvaliti izvanrednim uspjesima). Objašnjenje Honda-uspjeha jasno je i jednostavno. Očito su voditelji firme kao i svi suradnici imali jasan cilj pred očima. Vodstvo firme nije međutim napravilo pogrešku da potencijal svojih suradnika ograniči na jedan određen put, na jednu određenu strategiju. Tako je svaki suradnik mogao razviti svoj potencijal. Pozor: ne treba zajedno s vodom baciti i novorođenče; ja ovdje ne propovijedam uklanjanje svih strategija. Ja strategije zamišljam poput cestovnih rubnika, unutar kojih bi trebala postojati po mogućnosti što veća sloboda, kako bi se suradnici mogli razvijati.
            
Ovdje želim ukazati na još neke daljnje posljedice. Ako ste bolesni, tada je obično (ne uvijek!) vaš cilj, da opet ozdravite. Ako se tada fiksirate na neku određenu metodu ili terapiju, ograničavate time vašu univerzalnu inteligenciju. Vaše srce, život, vaš Bog, zna mnogo bolje od vašeg ograničenog razmišljanja umom, na koji ćete način najbrže ozdraviti. Bog nema granica, Bog je univerzalna inteligencija. Zašto blokirati tu inteligenciju?
            
Molim vas da se sjetite prošlog poglavlja. Čovjek posjeduje slobodnu volju! Dakle je u njegovoj moći da zaniječe tu univerzalnu inteligenciju, svog Boga – tako je velika moć čovjekova! Nitko vas ne može izliječiti protiv vaše volje.
            
U svezi s time, još nešto: to može imati sasvim dramatične posljedice. Ja sam čuo o jednoj porodici koja je imala autistično dijete. Liječnici su to dijete proglasili neizlječivim. To je shvatljivo, jer liječnici poznaju određene putove liječenja, a u ovom slučaju im njihov razum nije pokazao nikakvu mogućnost liječenja. Roditelji ovo mišljenje liječnika nisu prihvatili, što znači: oni se nisu fiksirali na neki određen način liječenja, oni su ostavili otvorenima sve mogućnosti. Danas je dijete izliječeno – bez lijekova, “samo” uz pomoć jednog načina ponašanja, kojeg mi ovdje nazivamo OTLA-principom. To je dijete čak studiralo na univerzitetu. Ograničavanje na neki određen način ili put liječenja predstavlja strahovito ograničavanje naših mogućnosti. Mislite samo na to, koliko toga još prije 50 ili 100 godina nije bilo izlječivo, a danas se uspješno liječi. Ista će se stvar ponoviti za 50 ili 100 godina. Područje medicine je paradni primjer ograničenog načina razmišljanja. Ono što se u određenom trenutku skoro zatvorom kažnjava, često nekoliko godina kasnije postaje službenim mišljenjem.
            
Naše umno razmišljanje je u tolikoj mjeri ograničeno, da sasvim jednostavno ne možemo iscrpsti sve mogućnosti za postizanje naših ciljeva. Tko se usprkos tome želi osloniti samo na svoj um, neka mu bude: on jednostavno mora i živjeti s posljedicama svog stava.

2. lip 2012.

Alati za iscjeljivanje emocija

Proces od šest koraka za produhovljenje vašeg emocionalnog sebstva  




1. korak: 
Zapišite događaj ili točno ponašanje druge osobe o kojoj se radi. Na primjer,možda je bila gužva u prometu na autoputu ili se vaš partner naljutio na vas. Prvi korak je da samo objektivno zapišete što se dogodilo izvana.

2. korak
Zapišite objektivno svoj odgovor na događaj ili drugu osobu. Na primjer, vašodgovor na prometnu gužvu je možda bila nestrpljivost i ljutnja. Vaš odgovor na vašeg partnera možda je bio obrambeni stav i ljutnja. Drugi korak je da samo objektivno zapišete kako ste odgovorili, bilo da je to bilo prikladno ili neprikladno.

3. korak
Ovo je ključni korak. Izaberite gledati na događaj ili na ponašanje druge osobe kao na svog majstora učitelja koji vas uči lekciju koju morate naučiti. Zamislite kako su taj događaj ili osoba instrument koji Bog koristi kako bi vas naučio lekciju i kako bi vam dao priliku za duhovni rast. Vaš negativni odgovor uvijek proizlazi iz činjenice da vi ne gledate na situaciju kao na učenje, lekciju, izazov i priliku za rast. Prometna gužva je vaš majstor učitelj. Ljutnja vašeg partnera je vaš majstor učitelj.

4. korak:  
Napravite popis svih psiholoških i duhovnih kvaliteta za koje vam je dana prilika da ih naučite. Prva stvar koju vas ljudi uče je primjer «kako ne biti» (kao u lošem primjeru partnera). To je dobra lekcija za vas. Neki ljudi postavljaju dobre primjere a neki postavljaju loše primjere. Vi možete učiti iz oba. Vi znate kakav je osjećaj biti na drugom kraju kada se netko razljuti i napada vas, te vas to uči da ne budete takvi. To je obično prva lekcija koju učimo. U primjeru prometne gužve vi učite strpljenje, sklonost a ne vezanost, da gledate na stvari kao na lekcije, prepuštanje i tako dalje.  U primjeru s vašim partnerom vi ste podučavani da:

  • Ostanete centrirani da posjedujete svoju vlastitu osobnu snagu da imate postavljen svoj mjehur zaštite tako da njegov/ njezin nadmoćni odgovor sklizne niz vaš mjehur poput vode niz pačja  leđa, 
  • da sami stvarate svoje vlastite emocije a ne da dopustite svojem partneru da izaziva vaše emocije,
  • da ne dopustite svojem partneru da vas stavi u položaj pobijeđenog, 
  • da komunicirate sa svojim partnerom na snažan, ispunjen s ljubavlju način a ne na obrambeni, napadački način, 
  • da raspravljate a ne da se svađate. 
  • odgovoriti, a ne reagirati; 
  • biti majstor, a ne žrtva. 
  • Zauzeti se za sebe. 
  • Napraviti dobar izbor o tome kada govoriti ili kada biti tih. 
  • Opraštanje, bezuvjetna ljubav, sklonost, ne vezanost da gledamo na stvari kao na lekcije. Neranjivost.
  • Transcendiranje ega. 
  • Tražiti najprije ljubav i vrijednost u sebi i od Boga, a ne tražiti je najprije od svog partnera. 
  • Strpljenje, dati bolji primjer. 
  • Uspregnuti se od dobivanja psihološke bolesti svoga partnera i biti iscjelitelj a ne pacijent. 
  • Biti duhovan a ne egoističan. 
  • Nevezanost. 
  • Objektivnost. 
  • Održati ispravan odnos prema sebi i ispravan odnos prema Bogu koji su dva najvažnija odnosa u vašem životu, čak i ispred vašeg partnera.

Veoma preporučujem da koristite ovaj popis kvaliteta u ispitivanju budućih lekcija. Tako mnogo lekcija koje učimo su ustvari iste lekcije s popisa, ponavljane iznova i iznova.

5. korak: 
Nakon nabrajanja svih prekrasnih lekcija i zlatnih grumena mudrosti koje ste naučili, blagoslovite ili zahvalite drugoj osobi u svojim mislima (ili osobno) što vam je dala priliku da naučite te lekcije. Čvrsto odlučite, da kada budete testirani u narednom danu, tjednu ili mjesecu, da ćete biti mentalno snažni i spremni da prikladno odgovorite. Budite svjesni da ćete ponovno biti testirani, ili s istom osobom ili događajem ili s novom osobom i novim događajem, no to će biti slična lekcija.

6. korak: 
Zapamtite da ako uistinu naučite iz tog iskustva vi nikada nećete iznova morati iskusiti te negativne osjećaje ili zlostavljanje, od te osobe ili događaja ili bilo kojeg sličnog. Koristite ovaj proces od šest koraka kako biste svladali svoje emocije svaki puta kada upadnete u neugodnu emocionalnu situaciju. Koristeći ovaj proces i radeći ga na papiru, pomoćiće vam da jasnije vidite što se događa.

Dr Joshua David Stone - Psihologija duše