Moć navike

Prvo mi stvaramo naše navike, a zatim naše navike

stvaraju nas.(John Dryden)

Navika je moćno oružje, koje s vremenom počinje da vlada nad nama, tako silno da joj se teško oduprijeti. Svi mi uobičavamo reći "ne mogu nikako da prekinem sa tom praksom, toliko sam se navikao da je to nemoguće", bilo da je riječ o nekoj štetnoj navici  ili nezdravoj vezi kroz koju smo stvorili ovisnost o partneru. Navika je mehanički proces, hodanje utabanim stazama, gdje je sve poznato i već viđeno. Iako smo svjesni svega, mi iz straha od nepoznatog i neizvjesnosti koje nosi promjena, ostajemo zarobljeni kao brod u boci, umjesto da se stopimo sa beskrajnim okeaonom mogućnosti koje nam univerzum nudi. Unutar boce su nam mogućnosti ograničene (strah, tjeskoba), a izvan nje beskonačne (ljubav, vjera).

Navike nas uslovljavaju da se uvijek ponašamo isto, a očekujemo drugačije rezultate, i onda uslijedi razočarenje. Često u svoj život privlačimo iste događaje, isti tip partnera, pa se pitamo zašto se to dešava i okrivljujemo sudbinu i sve okolnosti, ne videći da je uzrok u uspostavljenom obrascu uvjerenja. To je ukalupljeni energetski obrazac koji imamo u svojoj podsvijesti, zasnovan na emociji straha i stoga privlačimo sve manifestacije straha, bilo da je to odbačenost, sumnja i nepovjerenje, ljubomora, očaj, ogorčenost, depresija, bolest i sl. Kaže se da 21 puta ponovljena stvar postaje navikom. Potrebno je samo početi razbijati bocu u kojoj smo zarobljeni i s vremenom ćemo se osloboditi i zaplivati svijetom ljubavi, povezati pokidane niti sa univerzumom i dopustiti da u našu svijest dopre svjež zrak promjene i počet ćemo  privlačiti spoljne okolnosti koje će biti različite manifestacije ljubavi, jer ćemo i sami isijavati unutrašnjom ljepotom i svjetlom ljubavi. Kada smo u skladu sa prirodom, mi nismo zarobljeni već slobodni, jer ropstvo nije u prirodi univerzuma, tako i robovanje navikama nije ništa drugo nego nedostatak slobode koju sami sebi uskraćujemo. Ne treba se plašiti promjene, ona nam ne može naštetiti, a mi se uvijek možemo vratiti starom šablonu, s tim da nam to više neće pasti na pamet kada jednom osjetimo čar promjene i napretka koji ona donosi.

I za kraj, jedna lijepa misao:

"Ono što gusjenica zove krajem svijeta, majstor naziva leptirom." (Ričard Bah)