Karma i emotivna otupljenost

Karmičke nakupine su guste energetske tvorevine u našem biopolju. Tijelo je najviše "karmičko", ono pripada elementu zemlje koja je najgušći i najtvrđi element. Čim posjedujemo fizičko tijelo, posjedujemo i određeni nivo karme da odradimo, otplatimo, očistimo, ali i zaradimo novu. Zbog neznanja o postojanju uzroka i razloga utjelovljenja, mi svoje fizičko tijelo uglavnom doživljavamo na pogrešan način.  Zemlja  je, uslovno rečeno, "najprljaviji" element jer zadržava i taloži sve nečistoće koje rezultiraju bolešću fizičkog tijela. To ne znači da smo mi, kao fizičko biće "prljavi", već da smo podložni akumuliranju mentalnih, psihičkih i drugih nečistoća koje se otvrdnjavaju (kristališu) kroz bolest ili druge energetske poremećaje koji blokiraju naš napredak. 

Karmičke nakupine se najviše gomilaju oko izvora prane - srca i čakri, zbog čega s vremenom postajemo emocionalno otupljeni, bezosjećajni i kruti, materijalisti, netolerantni i odbojni za ljubav  i sve druge dobrobiti u životu, kao što je zdravlje, blagostanje i sl. Zemlja (tijelo) bez pročišćavajućeg djelovanja vatre, je dobra podloga za bolest. Na kolektivnom nivou, nagomilana loša karma stvara nedostatak ljubavi među ljudima i materijalizam, neosjetljivost na patnje drugih i sl. Vatra pročišćava zemlju, ali na širem nivou intervencija vatre se najčešće javlja u prisilnom obliku, kroz ratove, koji se javljaju kao prirodni odgovor i znak da smo ozbiljno bolesni.  

Kada se kaže karma, uglavnom se misli na negativne karmičke nakupine sakupljane kroz više inkarnacija, kroz različite vrste odnosa koji se ciklično nastavljaju sve dok se ne otpuste sa ljubavlju. Kada jednom nastane odnos između nas i određene osobe, on se ne prekida udaljavanjem ili  fizičkom smrću, jer emocije i osjećaji ostaju negdje utisnuti. Ponovnim utjelovljenjem duše, mi dobivamo zadaću da sve ranije odnose otpustimo sa ljubavlju, da se rastvore ti entiteti koji sadrže određene konflikte. Svaki konfliktan obrazac se stapa u ogromnu kolektivnu nakupinu koja zahtijeva da bude rastvorena ljubavlju ili prisilnom intervencijom. Na primjer, mi smo nekome bili zla svekrva u ranijem životu i nanijeli smo dosta boli toj osobi. U ovoj inkarnaciji srećemo tu osobu kroz neki drugi odnos, ali će naša pojava kod te osobe izazivati neobjašnjivu uznemirenost i grč u stomaku. Ta osoba nikada nije otpustila negativne osjećaje i među nama još uvijek postoji odnos. Zbog toga smo ponovo spojeni u ovoj inkarnaciji.   Što je odnos bliskiji u ovoj inkarnaciji, što je intenzivniji, to je znak bliske veze u ranijem životu.  Najviše su karmički, i ujedno najkomplikovaniji, odnosi sa roditeljima, djecom i partnerom, to su odnosi gdje najviše zapinjemo, koji nam crpe najviše energije, kroz koje smo opterećeni osjećajima krivice, duga i sl. Zatim, mnogo karme imamo sa radnim kolegama, posao koji radimo je karmičkog karaktera i to nam je druga porodica. Kroz posao možemo da očistimo dosta karme, ali i da zaradimo lošu karmu, posebno kroz odnose sa nadređenima i podređenima, vrednovanju ljudi prema statusu i imovinskoj koristi, načinu na koji dolazimo do novca (dozvoljeni i nedozvoljeni), kao što je primanje mita i sl. Neki poslovi su izrazito karmički, kao na primjer, doktori, hirurzi, medicinari, koji liječenjem i služenjem otplaćuju svoju karmu. Međutim, na našim prostorima su određeni pojedinci (doktori, policajci, političari, ljudi na položaju), kroz svoj posao, izloženi izazovu uzimanja mita za svoje usluge i istovremenom gomilanju loše karme. Problem je što mi, zbog ljudske slabosti, djelujemo u trenutku, ne razmišljajući da svojim djelima deponujemo novu karmu. Te osobe, od kojih smo uzeli mito, ćemo sigurno sresti ponovo. Možda u nekoj drugoj inkarnaciji mi više nismo ljekar, već smo u nekom zavisnom položaju u odnosu na tog pacijenta, možda je on policajac koji će nas kazniti za taj iznos novca koji smo mu uzeli. Možda je  lopov koji će nam ukrasti tačno toliko novca. Sve se dešava sa razlogom, i ako prihvatimo tu činjenicu, biće nam mnogo lakše da prihvatimo određene gubitke sa kojima se suočavamo. Ljudi često gube velike količine novca na ovaj ili onaj način, ali to je samo susret sa starim znancima ili što bi se narodski reklo "došao đavo po svoje". Možda  između momenta izvršenja djela i trenutka poravnanja postoji veća vremenska distanca, ali vrijeme je samo mentalni koncept, iluzija uma, ali ne i stvarna prepreka da se spoje uzrok i posljedica. 

Međutim, gubitak novca je nekada prisilno uzimanje onoga čega se nismo odrekli dobrovoljno. Ako nismo dali tamo gdje treba, onda dođe đavo po svoje i otme nam kroz neku štetu, kaznu i sl. Zato je davanje, odricanje materije u korist drugih, neprikosnoven način čišćenja karme, jer uvijek imamo nešto "na računu" od starih dugova, a ako i nemamo, onda je to dobar vid deponovanja dobre buduće karme, stvaranja zaliha koje nam sigurno neće propasti. 

Karma je energetsko-informacijsko polje koje nije uvijek tako aktivno, postoje ciklusi aktivacije karme koji astrološki odgovaraju ciklusima  Saturna. Njena najvidljivija manifestacija je bolest, zatim poremećeni međuljudski i partnerski odnosi, neimaština i sl., i kroz ove tranzite dolazi do povećane mogućnosti da se nešto od toga ispolji. Kada nas pritisne karma, obično se suočavamo sa nekim problemima koje niko drugi ne može maknuti iz našeg polja, sve dok ih ne osvijestimo, dok ne spoznamo koje karakterne slabosti su doprinijele njihovom stvaranju.  Međutim, mi često pokušavamo prečicama otkloniti i pobjeći od onoga što prije ili kasnije moramo osvijestiti.

Tijelo ima sposobnost samoregulacije do određene mjere. Ako mu uporno šaljemo namjeru bolesti, ona će prevladati. Na koji način šaljemo namjeru bolesti? Tako što ne volimo svoje tijelo,  šaljemo mu negativnu energiju, jer mrzimo svoje premale ili prevelike grudi, svoja stopala, stomak, voljeli bismo da smo malo niži ili viši, ne volimo svoju boju kose ili očiju, takođe, negativnu energiju prema tijelu šaljemo kroz način prehrane.  Kada bi zaista naše tijelo ostalo zdravo i povrh svih negativnih programa, onda mi ništa ne bismo naučili niti bismo imali potrebu da se mijenjamo. (popravljamo). Bolest je  neosviještenom čovjeku neophodna u nekoj mjeri, kao odgovor na štetne obrasce i programe.  

Nije suština bolesti da nas kazni, iako se karma često doživljava kao kazna, već da nam pokaže put, da osvijestimo gdje smo griješili. Sva čudesna iscjeljenja, ma koliko se nama činila nemogućim, ipak se dešavaju i posljedica su prodiranja duha. Na primjer, majka koja podiže kamion da bi izvukla povrijeđenog sina, potvrđuje da je snaga duha iznad materije. Karma se spušta u materijalni oblik da bismo nešto preduzeli i aktivirali svoj duh. Ljudima je često neophodna neka vrsta pritiska, a neki od nas pokažu najbolje od sebe kada su pod pritiskom. Ratovi i poplave ujedinjuju ljude i izvlače njihovu humanu, duhovnu prirodu, koja je u nekim drugim okolnostima potisnuta.