Kada nađete Svjetlo unutar sebe
znat ćete da ste uvijek bili
u središtu mudrosti.
Kako zadirete dublje u onoga koji istinski jeste
punog lakoće, zbrke,
strahova, težnji i iskrivljenosti,
naći ćete pravog, živog Boga.
Reći ćete:
"Znao sam te čitavog života,
i zvao te raznim imenima,
Zvao sam te majkom, ocem i djetetom,
Zvao sam te ljubavnicom,
zvao sam te suncem i cvijećem.
Zvao sam te svojim srcem
Ali te nikada do sada nisam nazvao samim Sobom."
Emanuel-Duhovne poruke
Bog stalno kuca na naša vrata i pokazuje se kroz bezbroj svojih lica, u svakom trenutku smo u kontaktu s njim, neko od nas je svjestan toga, dok neko nije. Od ogromne riznice njegovog izobilja dijeli nas samo jedan paravan neznanja i nesvjesnosti, zbog čega često osjećamo da smo u mraku, jer smo odvojeni od našeg nefizičkog ja. Da bismo spoznali njegovo sveprisustvo, ne moramo nigdje otići, niti učiniti ništa spektakularno, dovoljno je da unutar sebe upalimo prekidač i počnemo stvari posmatrati na pravi način, odnosno da u svemu uočimo božansku svrhu. Ne moramo to nužno gledati kroz prizmu religije kao posrednika koji nam se nameće kroz ekskluzivno pravo da nas poveže s Bogom, jer od našeg senzibiliteta najviše zavisi na koji način ćemo to učiniti. U prvom redu moramo biti svjesni da nam posrednik ne treba i da možemo razviti divnu komunikaciju sa božanskim sveprisustvom kad god želimo.
Kao ljudi koji žive na nivou materije, logično je da imamo svoje želje i potrebe, ali smo često blokirani za njihovu realizaciju iz nekih razloga. Često imamo loše odnose sa bliskim ljudima, roditeljima, djecom, partnerom, živimo u napetosti i "na silu" vučemo te neke odnose, ali unutar njih nema pravog jedinstva. Takođe, nerijetko upadamo u finansijske neprilike i petljamo na sve strane sa raznim karticama, kreditima, dugovima, neplaćenim računima i kad sumiramo svoj život, imamo jedan priličan kolaps koji držimo pod kontrolom.
Čovjek je biće želja i imati želje nije nikakav grijeh. Iako su nam u novije vrijeme postala dostupna razna štiva o tajnama i zakonu privlačenja, velika većina ipak ne može da ih stavi u službu svojih želja, jer je problem u blokadama. Blokade su posljedica neznanja, a neznanje je prije svega vezano za nepostojanje svijesti o božanskoj sveprisutnosti. Primjera radi, Bog nam je pokucao na vrata kroz naše dijete, mi smo se vezali za dijete kao osobu i nismo uočili božansku svrhu, da je dijete kanal ljubavi između nas i Boga. Bog nam je omogućio da kanališemo svoju ljubav na razne načine, ali mi to nismo prepoznali. Dao nam je partnera, mi smo ga ugušili svojim strahovima, kontrolom, ljubomorom. Dao nam je, i konstantno nam daje "nafaku", opskrbu. U svim tim blagodetima je lice Boga. E sad, mi stalno želimo više i bolje, ali ne znamo zbog čega je to tako. Naše nefizičko ja konstantno osjeća čežnju za Bogom. Naše grubo, fizičko ja rezonira određenu želju ali je nesvjesno te čežnje i ne zna odakle potiče želja. Zbog toga teži za čulnim zadovoljstvima koje nam nakratko može obezbijediti novac, auto, hrana, ljubavnik...Kada bi nam Bog udovoljio u tim stvarima do kraja, mi bismo za kratko vrijeme stvorili "hibridne" generacije koje ne znaju za ljubav. Ljubav je usko vezana za čežnju za Bogom. Kada volimo svoje dijete, mi čeznemo za Bogom, neki od nas su toga svjesni, neki nisu. Isto tako, i ljubav prema partneru je kanalisana božanska milost. Odnos prema Bogu oslikava naš odnos sa partnerom. Odsustvo Boga (u našoj svijesti) čini da se fokusiramo na partnerove mane i činimo da one sve više narastaju, dok božansko prisustvo čini da smo fokusirani na partnerove vrline tako da njegove mane mogu potpuno da se nuliraju ili postanu beznačajne. Nedostatak "slatkoće" u braku ili vezi je najbolji indikator odsustva Boga. Tako je u bilo kom segmentu života, uvijek imamo vagu na kojoj možemo izmjeriti taj intenzitet božijeg prisustva. U finansijskom smislu, ako u našoj svijesti o novcu ne postoji Bog kao izvor obilja, nama će novčanik biti vječno prazan, ali isto tako, i ako je pun, mi ćemo ga gledati očima straha i uvijek će nam se činiti da nemamo dovoljno. Dakle, s obzirom da nas Bog voli, on nam uskraćuje neke stvari i ne dozvoljava nam pristup njima dok ne osvijestimo naprijed navedeno i čini to za naše najviše dobro kako bi spasio našu dušu. Sve se, ipak, dešava onako kako je najbolje za nas, ma koliko se to činilo apsurdnim.
Da bismo zaista ostvariti svoje želje i potrebe, moramo "uvjeriti" Boga da smo "bezopasni" i da ćemo to znati primiti na način koji nije opasan za našu dušu. Jer, puko udovoljavanje našim željama može nas brzo odvesti u propast. U tom smislu, trebamo biti zahvalni na onome što smo dobili i na onome što nismo dobili.
Što se tiče popularističkog pristupa zakonu privlačenja, tu je Bog ipak postavio rampu i jasno zašto je tako. Da, činjenica je da možemo ostvariti sve što poželimo. Ali, isto tako činjenica je da moramo imati ključ za to. To je kao da stojimo pored sefa punog dragocjenosti, ali kakva nam korist ako ne znamo šifru za otvaranje istog. Generalno gledano, ako prosječan čovjek, po zakonu privlačenja, poželi da ima milion eura i ako istog trenutka s neba padne taj milion u njegove ruke, da li bi to baš bilo dobro za njega? Sa aspekta rješavanja egzistencije, vjerovatno bismo imali doživotno riješen problem preživljavanja i ta jedinka ne bi morala ništa da radi. Velika većina razmišlja na taj način kada bi se nekako domogli nekih miliona da ne moramo ništa raditi, da riješimo stan, automobil, egzistenciju i isključimo mozak za sva vremena. Mnogi uporno mantraju i rade afirmacije, vizueliziraju bogatstvo, dok se Bog vjerovatno smije.
Mudar čovjek teži da ima posao koji će omogućiti da slijedi svoju strast. Najbogatiji ljudi na svijetu su muzičari, glumci, pisci, jer oni rade posao koji vole i gdje mogu do kraja slijediti svoju strast, u potpunosti osloboditi svoju kreativnu energiju sve do zvijezda. Zato takve ljude i nazivamo zvijezdama. U vezi s tim, kada je riječ o afirmacijama, mnogo je djelotvornije uputiti želju za poslom koji će nam omogućiti adekvatan protok kreativne energije nego moliti da se domognemo nekih tamo miliona. Bog voli ljude koji stvaraju, ali kada to rade sa ljubavlju. Većina nas imamo posao koji ne volimo, radimo rutinski i stereotipno, iščekujući kraj radnog vremena, noseći svoje sumorne misli na posao i sa posla. Količina oslobođene kreativne energije i ljubavi je na niskom nivou, odnosno - radimo posao bez strasti. E sad, nadolazimo na odgovor na pitanje zašto je za novac odgovorna naša druga čakra koja je vezana za seksualnu energiju. Seksualna energija je životna, krativna energija. Ona nam omogućava produktivnost i reproduktivnost. Naše dijete je plod te energije, ali isto tako knjiga koju smo napisali, slika koju smo naslikali, haljina koju smo sašili. Sve su to naši produžeci. Novčana energija je neposredno vezana za količinu oslobođene strasti u poslu. Ne količinu uloženog fizičkog/mentalnog napora, već strasti u smislu kreativne, stvaralačke energije, odnosno radosti stvaranja djela. Tu dolazimo do božanske iskre u nama. Ona je čista, treperava radost koja igra u našem srcu.
Može biti uspavana i netaknuta, tačnije, mi je nismo svjesni. Zato nam Bog s vremena na vrijeme šalje ljude, ljubav, djecu, partnera kroz koje oživljavamo tu iskru. Ti ljudi su naše prečice ka Bogu. Kada bismo kojim slučajem znali da volimo sve oko sebe ljubavlju kojom volimo svoje dijete, lako bismo razumjeli funkcionisanje univerzuma i bilo bi nam dostupno bukvalno sve što je u Božijoj riznici. Ovako, stisnuti i zatvoreni, u stanju smo da primimo samo djelić njegovog izobilja.
Kao ljudi koji žive na nivou materije, logično je da imamo svoje želje i potrebe, ali smo često blokirani za njihovu realizaciju iz nekih razloga. Često imamo loše odnose sa bliskim ljudima, roditeljima, djecom, partnerom, živimo u napetosti i "na silu" vučemo te neke odnose, ali unutar njih nema pravog jedinstva. Takođe, nerijetko upadamo u finansijske neprilike i petljamo na sve strane sa raznim karticama, kreditima, dugovima, neplaćenim računima i kad sumiramo svoj život, imamo jedan priličan kolaps koji držimo pod kontrolom.
Čovjek je biće želja i imati želje nije nikakav grijeh. Iako su nam u novije vrijeme postala dostupna razna štiva o tajnama i zakonu privlačenja, velika većina ipak ne može da ih stavi u službu svojih želja, jer je problem u blokadama. Blokade su posljedica neznanja, a neznanje je prije svega vezano za nepostojanje svijesti o božanskoj sveprisutnosti. Primjera radi, Bog nam je pokucao na vrata kroz naše dijete, mi smo se vezali za dijete kao osobu i nismo uočili božansku svrhu, da je dijete kanal ljubavi između nas i Boga. Bog nam je omogućio da kanališemo svoju ljubav na razne načine, ali mi to nismo prepoznali. Dao nam je partnera, mi smo ga ugušili svojim strahovima, kontrolom, ljubomorom. Dao nam je, i konstantno nam daje "nafaku", opskrbu. U svim tim blagodetima je lice Boga. E sad, mi stalno želimo više i bolje, ali ne znamo zbog čega je to tako. Naše nefizičko ja konstantno osjeća čežnju za Bogom. Naše grubo, fizičko ja rezonira određenu želju ali je nesvjesno te čežnje i ne zna odakle potiče želja. Zbog toga teži za čulnim zadovoljstvima koje nam nakratko može obezbijediti novac, auto, hrana, ljubavnik...Kada bi nam Bog udovoljio u tim stvarima do kraja, mi bismo za kratko vrijeme stvorili "hibridne" generacije koje ne znaju za ljubav. Ljubav je usko vezana za čežnju za Bogom. Kada volimo svoje dijete, mi čeznemo za Bogom, neki od nas su toga svjesni, neki nisu. Isto tako, i ljubav prema partneru je kanalisana božanska milost. Odnos prema Bogu oslikava naš odnos sa partnerom. Odsustvo Boga (u našoj svijesti) čini da se fokusiramo na partnerove mane i činimo da one sve više narastaju, dok božansko prisustvo čini da smo fokusirani na partnerove vrline tako da njegove mane mogu potpuno da se nuliraju ili postanu beznačajne. Nedostatak "slatkoće" u braku ili vezi je najbolji indikator odsustva Boga. Tako je u bilo kom segmentu života, uvijek imamo vagu na kojoj možemo izmjeriti taj intenzitet božijeg prisustva. U finansijskom smislu, ako u našoj svijesti o novcu ne postoji Bog kao izvor obilja, nama će novčanik biti vječno prazan, ali isto tako, i ako je pun, mi ćemo ga gledati očima straha i uvijek će nam se činiti da nemamo dovoljno. Dakle, s obzirom da nas Bog voli, on nam uskraćuje neke stvari i ne dozvoljava nam pristup njima dok ne osvijestimo naprijed navedeno i čini to za naše najviše dobro kako bi spasio našu dušu. Sve se, ipak, dešava onako kako je najbolje za nas, ma koliko se to činilo apsurdnim.
Da bismo zaista ostvariti svoje želje i potrebe, moramo "uvjeriti" Boga da smo "bezopasni" i da ćemo to znati primiti na način koji nije opasan za našu dušu. Jer, puko udovoljavanje našim željama može nas brzo odvesti u propast. U tom smislu, trebamo biti zahvalni na onome što smo dobili i na onome što nismo dobili.
Što se tiče popularističkog pristupa zakonu privlačenja, tu je Bog ipak postavio rampu i jasno zašto je tako. Da, činjenica je da možemo ostvariti sve što poželimo. Ali, isto tako činjenica je da moramo imati ključ za to. To je kao da stojimo pored sefa punog dragocjenosti, ali kakva nam korist ako ne znamo šifru za otvaranje istog. Generalno gledano, ako prosječan čovjek, po zakonu privlačenja, poželi da ima milion eura i ako istog trenutka s neba padne taj milion u njegove ruke, da li bi to baš bilo dobro za njega? Sa aspekta rješavanja egzistencije, vjerovatno bismo imali doživotno riješen problem preživljavanja i ta jedinka ne bi morala ništa da radi. Velika većina razmišlja na taj način kada bi se nekako domogli nekih miliona da ne moramo ništa raditi, da riješimo stan, automobil, egzistenciju i isključimo mozak za sva vremena. Mnogi uporno mantraju i rade afirmacije, vizueliziraju bogatstvo, dok se Bog vjerovatno smije.
Mudar čovjek teži da ima posao koji će omogućiti da slijedi svoju strast. Najbogatiji ljudi na svijetu su muzičari, glumci, pisci, jer oni rade posao koji vole i gdje mogu do kraja slijediti svoju strast, u potpunosti osloboditi svoju kreativnu energiju sve do zvijezda. Zato takve ljude i nazivamo zvijezdama. U vezi s tim, kada je riječ o afirmacijama, mnogo je djelotvornije uputiti želju za poslom koji će nam omogućiti adekvatan protok kreativne energije nego moliti da se domognemo nekih tamo miliona. Bog voli ljude koji stvaraju, ali kada to rade sa ljubavlju. Većina nas imamo posao koji ne volimo, radimo rutinski i stereotipno, iščekujući kraj radnog vremena, noseći svoje sumorne misli na posao i sa posla. Količina oslobođene kreativne energije i ljubavi je na niskom nivou, odnosno - radimo posao bez strasti. E sad, nadolazimo na odgovor na pitanje zašto je za novac odgovorna naša druga čakra koja je vezana za seksualnu energiju. Seksualna energija je životna, krativna energija. Ona nam omogućava produktivnost i reproduktivnost. Naše dijete je plod te energije, ali isto tako knjiga koju smo napisali, slika koju smo naslikali, haljina koju smo sašili. Sve su to naši produžeci. Novčana energija je neposredno vezana za količinu oslobođene strasti u poslu. Ne količinu uloženog fizičkog/mentalnog napora, već strasti u smislu kreativne, stvaralačke energije, odnosno radosti stvaranja djela. Tu dolazimo do božanske iskre u nama. Ona je čista, treperava radost koja igra u našem srcu.
Može biti uspavana i netaknuta, tačnije, mi je nismo svjesni. Zato nam Bog s vremena na vrijeme šalje ljude, ljubav, djecu, partnera kroz koje oživljavamo tu iskru. Ti ljudi su naše prečice ka Bogu. Kada bismo kojim slučajem znali da volimo sve oko sebe ljubavlju kojom volimo svoje dijete, lako bismo razumjeli funkcionisanje univerzuma i bilo bi nam dostupno bukvalno sve što je u Božijoj riznici. Ovako, stisnuti i zatvoreni, u stanju smo da primimo samo djelić njegovog izobilja.
Draga Azra zeno prelepog imena :), mnogo ti hvala na Tvojim postovima, jako su edukativni i zahvaljujuci tebi i tvojim objavama sam veoma pomogla sebi da se osvestim, kroz svoje tekstove dala si mi smernice kuda da se krecem u svom trazenju sebe ili su to samo bili suptilni znaci mog vodica, ko ce ga znati, sa ovog aspekta jos uvek ne mogu to da razlucim, tek upoznavsi tebe dosla sami do "Procesa prisutnosti", pa preko njega do Lazareva, pa preko Lazareva do Michaela Newtona itd... Jos jednom mnogo Ti hvala i pisi cesce!!!
OdgovoriIzbrišiHvala draga Slađana...zaista me raduje kada moji tekstovi pronađu put i utiču tako da pokrenu neku pozitivnu promjenu u ljudima...
IzbrišiDraga Azra, citam tvoj blog i imam nekoliko pitanja koja nisu vezano konkretno za ovaj tekst, nego uopsteno o onome sto pises
OdgovoriIzbrišiPitanje o inatu i mrznji na neki nacinin. Procitala sam tvoje tekstove, zalazes se zabezuslovnu ljubav kao odgovor na sve, sto je pohvalno; ali i vrlo tesko izvodljivo ponekad.
Da ne navodim svoj primer, ali sta mislis o tome da li je izvodljivo ponekad da ukljucimo mi onaj nas balkanski inat i iz inata krenemo dalje jer se od tolike silne bezuslovne ljubavi koju osecamo prema drugome taj drugi moze na nekin nacin navici na to da cemo ga uvek voleti bez obzira na sve i onda se prema nama ponasati kao da smo otirac, i uzimati nas zdravo za gotovo. Nadam se da moje pitanje ima nekog smisla i da si me razumela :)
Pitanje o tome sta se desava kada osecamo da volimo sami sebe i ne spadamo u onu kategoriju ljudi koja tek treba da nauci da voli sebe. U tvojim tekstovima, ti uvek pises da treba da volimo sebe i da nam mnoge neprijatnosti i lose stvari dolaze jer ne volimo i ne cenim sebe dovoljno. Medjutim, sta je suprotnost tome i kako se tada ponasati, imas li neki savet?
Ja, na primer, oduvek osecam da volim sebe pa mozda cak i previse ako je to moguce.
Oduvek sam osecala da vise vredim nego drugi i retko nalazila na ljude koji zadovoljavalju moje kriterijume i koji su na mom nivou. Znam da ovo zvuci uzasno, ali tako je, samo sam sad iskrena.
Mozda je to i neki kompleks vise vrednosti, tako nesto.
Imas li mozda neki savet za osobe koje su u ovakvoj sitauaciji kao ja, koje su oduvek volele sebe i smatrale da zasluzuju vise nego sto imaju i da samo retki ispunjavaju njihove kriterijume?
Hocu da kazem da za ove koji ne vole sebe dovoljno uvek imas savet da sebe vise vole i da ce sve biti u redu, al sta je sa nama koji vec i previse volimo sebe a opet se osecamo da treba da radimo na svom duhovnom razvoju.
Nadam se da razumes moja pitanja, iskreno mi je stalo da procitam tvoje misljenje i namam se da ces uskoro ponovo pisati blog. Hvala najlepse :).
Bezuslovna ljubav je neuslovljena i neobavezna i ne stvara očekivanja - ona ne obavezuje nikoga da se ponaša prema nekim našim očekivanjima niti je vezana za bilo kakve spoljne manifestacije. To prije svega podrazumijeva ljubav prema sebi, ali ne kroz ego i pridavanje značaja sebi. Da bi bezuslovna ljubav našla put i oslobodila se iz naše unutrašnjosti, ego mora biti poražen, a sa njim i sva zamjeranja, povrijeđenost, sujeta... Kada to ne učinimo dobrovoljno, život nam servira okolnosti koje nam slamaju ego. I to kada se osjećamo kao "nečiji otirač" je naša zasluga, niko nije odgovoran kako ćemo se osjećati osim nas samih. Pitanje je: zašto prihvatamo da se osjećamo kao otirač? Kada volimo sebe, onda nećemo trovati svoje biće takvim osjećajima i mislima, to prestaje biti dio našeg unutrašnjeg svijeta. Emocije su naš unutrašnji kompas. Otkud nam uopšte emocija koja govori da smo otirač, smeće i druge negativnosti koje imamo običaja reći za sebe. To je samo znak da smo to negdje pokupili i da postoji u nama, da je drugi ljudi samo aktiviraju i ukazuju nam na njeno postojanje. To su obično copy-paste obrasci iz djetinjstva, koji mogu biti urezani kroz odnos sa roditeljima, kroz školu i odnos sa vršnjacima i vuku se sve dok ih ne osvijestimo i ne izbacimo iz sebe. Nije problem u partneru ili osobi koja se ponaša kako se ponaša, već je problem u našim programima i uvjerenjima. Što smo više fokusirani na tu negativnost, ona sve više raste i obara nam vibraciju i stalno počinjemo uočavati da se neko ponaša tako da nam budi taja osjećaj, dok ne poprimi takve dimenzije u kojima postaje nemoguće opstati u tom odnosu. Problem je što izlazak iz nekog odnosa nije garancija da nas ista lekcija ne čeka u sljedećem, ako ne osvijestimo te ključne emocije. Trebamo tako sa svim programima, ja uvijek kažem da je najbolje da se sve zapisuje, da se napravi bilans svog života na papiru, da se iznesu ključne emocije i da se radi na njima, jednoj po jednoj i krenemo do njenog korijena, ko nam je stvorio to uvjerenje, zbog čega smo povjerovali da se trebamo tako osjećati. Tako ćemo otkriti i otkud nam baš takav partner ili neka druga osoba u blizini koja nas stalno podsjeća na to. Mi ne možemo privući osobu za koju nemamo magnet unutar nas. Ako se razmagnetišu ta uvjerenja, može se desiti više različitih ishoda situacije: ili ta osoba nestane iz našeg života ili se mijenja njeno ponašanje, ili mi više ne uočavamo da se ponaša tako da nas to vrijeđa, fokusirani smo na nešto drugo.
IzbrišiNaravno, ne znači da u nekim odnosima treba ostajati po svaku cijenu, neki od njih su privremena „škola“ i sredstvo rasta, sve zavisi od lekcije koju nose, bezuslovna ljubav ne znači ostajanje u nezadovoljavajućem odnosu, već otpuštanje osobe sa ljubavlju, zahvalnost univerzumu na naučenoj lekciji i odvajanje bez zamjeranja i nošenja otrova u sebi. Bezuslovna ljubav nije dopuštanje da nas neko gazi i da se osjećamo loše, bez preduzimanja neke akcije...to nije opšte „mrtvilo“ i pasivnost – već funkcionisanje bez negativnih emocija, frustracije i agresivnosti, trenutno otpuštanje negativnih emocija - sve u cilju da sačuvamo naše unutrašnje biće netaknuto, da se dovedemo u situaciju da nas ne pogađa i ne vrijeđa nečije ponašanje, bar ne dugoročno, već da odmah sagledamo šta je to „izvuklo“ na površinu, šta treba da radimo na sebi i sl...to je posebno važno za obrasce koji se stalno ponavljaju i izlaze iz nas instinktivno, nesvjesno, kao naučeni model koji je otišao u podsvijest, odakle ga je teže kontrolisati.
Ovo vezano za ljubav prema sebi - ono što ti misliš o sebi je vezano za ego i mišljenje, ali to nije ta ljubav prema sebi koju trebamo razvijati radom na sebi. To je samoljublje, koje prijeti da u drugima prestanemo uočavati ono što je lijepo, dok u sebi vidimo savršenstvo. Ali, na ovom materijalnom novou postojanja, svi mi manje ili više imamo u sebi dozu samoljublja i ona je u biti najveća negativnost koja se mora uravnotežiti razvijanjem bezuslovne ljubavi i uočavanjem ljepote svugdje, i unutar sebe i izvan sebe. Kada otkinemo korov samoljublja, procvjeta hiljade cvjetova, ali to su sve procesi koji vode ka potpunoj transformaciji i odbacivanju starih obrazaca, čega se ljudi ne žele odreći i uvijek postoji doza otpora da se sačuva stara ličnost za koju smo vezani i na koju smo navikli. Ako ne mijenjamo sebe, ne možemo ni očekivati drugačije rezultate od onih koje imamo.
IzbrišiOvo ima smisla, lepo je objasnjeno :)
IzbrišiDa, zbilja lijepo i duboko pojasnjeno.
Izbriši