Finansijska konstanta i metafizika novca

Jedna  izreka kaže: "Ako imate problem sa novcem, vjerovatno nije problem u novcu."

Koliko god mi maštali o velikim količinama novca, mantrali, meditirali, čitali knjige u stilu "misli i obogati se", jedno je sigurno - tako se nećemo obogatiti. Ne postoji nijedan milioner na zemaljskoj kugli koji je tako manifestovao novac. Ne postoji instant recept za bogatstvo, ali postoji naša finansijska konstanta koja nas drži prikovanima za određeni iznos novca koji manifestujemo. Ona je toliko moćna, da  milijarde ljudi cijeli život provedu prikovani za fiksni iznos novca i nikada ne uspiju povećati svoje prihode, bankovni konto je konstantno u minusu i preživljavamo zahvaljujući bankovnim i kreditnim karticama koje nas vuku u minuse i nikad ne stanemo "na zelenu granu", iako radimo 8 ili više sati dnevno.  

Drugi fiksator finansijske konstante jeste prenaglašen fokus na novac  i zabluda da je novac vrijedan sam po sebi, što dolazi iz uma. Razlika je suštinska između novca i obilja (duha), jer novac okupira misli, a obilje je osjećaj. Metafizika obilja podrazumijeva ideju o sveprisutnoj opskrbi koja se beskonačno širi, potvrđuje i zahvaljuje. Iz aspekta novca, um je zauvijek nezadovoljan i gladan još, i uvijek smo skoni negaciji, što znači misliti i govoriti da nemamo, ne možemo,  dok iz aspekta obilja mi smo u osjećaju ispunjenosti i zahvalnosti, potvrđivanja, posmatrajući kako obilje dolazi i odlazi.  Naši programi o novcu su glavni ometači obilja i duha, jer novac imamo ili nemamo  i referiše se kroz određenu sumu (brojčano), što astrološki pripada energiji Saturna (skupljanje). Saturnovski čovjek je suh, mršav, siromašan, koščat, zabrinut, melanholičan

U istočnjačkoj tradiciji, simbol obilja je predstavljen nasmijanim debelim budom, što predstavlja metafizički koncpet obilja. Lik je go, nasmijan, opušten i dobrodušan, sa velikim stomakom, sangviničan, što odgovara planetarnoj energiji Jupitera (ekspanzija i širenje). 

U skladu s tim, možemo ocijeniti koji smo tip u odnosu na finansijske programe. 

Evo nekih primjera saturnovih programa (siromaštva): 

-kupujemo stalno na rasprodaji i biramo proizvode sa sniženim cijenama ili lošijim kvalitetom, pred istek roka upotrebe, kupujemo čak i ono što nam nije potrebno jer je kupovina uslovljena isključivo cijenom ali ne i stvarnim potrebama, 

- cijena, a ne lični stil,  nam diktira koji ćemo komad odjeće kupiti; ljudi programirani na siromaštvo obično nemaju neki konkretan modni stil, obično im sve odgovara, sve boje, krojevi, veličine, stilovi, samo je bitno da je jeftino, i veoma često imaju ogromne količine jeftine odjeće koje zatrpavaju ormare, plus što se uglavnom sve čuva i ništa ne izbacuje. I to najčešće znači onu čuveno da "nemamo šta obući", što nije daleko od istine, jer imamo toliko različitih stilova, boja i veličina, da prosto ne možemo da sastavimo jednu normalnu kombinaciju,  

- imamo  opravdanje da se upravo tako trebamo ponašati jer nas finansijsko stanje tjera na to i jedino nam se takav način djelovanja čini ispravnim, dakle, imamo duboko ukorijenjeno uvjerenje da ne možemo ništa učiniti niti promijeniti po tom pitanju, samim tim vjerujemo da nije do nas, već do nečega izvan,

- osoba programirana na siromaštvo možda nikada nije kupila nešto što joj se istinski dopada ili je to činila veoma rijetko, ali je vjerovatno kupljeni proizvod diktirala cijena. 

- sve lijepe stvari, nakit, odjeću, čaše, šoljice, escajge, peškire, krpe, čuvamo za nekad neke specijalne trenutke koji će doći u budućnosti i obično te stvari cijeli život ostanu netaknute, to je znak da ne živimo u sadašnjosti i ne cijenimo sadašnji trenutak koji nepovratno prolazi,

- staru odjeću, majice, trenerke, koje su izblijedile ili oštećene ostavljamo za nositi po kući, a to je ujedno i najveća greška, jer kuća je sveto mjesto i baš tu trebamo biti čisti, uredni, sređeni, jer sve to emituje energiju nedostatka umjesto prosperiteta u domu. Energija doma korespondira sa našim mislima, riječima, pa sve to zajedno emituje u svemir poruku, te u skladu s tim i manifestujemo materijalne prilike,

- program siromaštva se odražava kroz odnos prema davanju, kada se plašimo davati i poklanjati novac ili druge vrijednosti jer bi nas to gurnulo u još veći osjećaj nedostatka, 

- velika količina brige, nedostatak smijeha i humora, opuštenosti, pjesme i igre, uz stalno "opravdanje" za ukorijenjenost u negativnom raspoloženju, 

- loša energija na ulazu u dom i loš izgled kuhinje, posuđa, rasparene čaše i šoljice, prljavi stolnjaci za ručavanje ili konzumiranje obroka na prljavom i zatrpanom stolu, bez stolnjaka,  podovi koji škripe, vrata koja se teško otvaraju i zapinju, mnogo obuće razbacano oko ulaza, pretrpani ormari starim stvarima, skupljanje starih i nošenih stvari, ko god nam nešto ponudi, mi vučemo u kuću, pa čak neki ljudi koji nisu u potrebi izvlače iz kontejnera bačene tepihe, obuću, posuđe i dovlače kući stvarajući skladište, čuvanje plastične ambalaže, flaša, tegli, kesa u ogromnim količinama, pretrpani novčanici raznim papirima, računima, i šta još što je jako bitno, a to je preskakanje obroka, neuredna ishrana, izgladnjivanje, previše kafe i toksičnih napitaka koji stvaraju otpad u organizmu, sve to vuče saturnovu energiju u život. 

Primjeri afirmacije Jupiterove energije: 

- na prvom mjestu, davanje bez straha da će nam to stvoriti osjećaj nedostatka. Jedna stara priča kaže da je siromah išao u svom trošnom kaputu i na putu ga sretne drugi siromah ispružene ruke, on zavuče ruku u svoj džep i tamo je bio samo jedan groš, on pomisli, ako mu dam ovaj groš, ja neću imati, ali ako mu ne dam, biću veći siromah u duši, i on mu pruži taj groš i nastavi dalje. Na putu kuda je išao pronađe dva groša i stavi ih u džep. Metafizička pozadina davanja je da nije naša briga ako dajemo, jer će se univerzum pobrinuti na razne načine da nam duplo uzvrati. Isto tako, kaže se da je bolja ruka koja daje od ruke koja uzima. Ako smo u poziciji da nas neko zamoli ili zatraži nešto, trebamo biti zahvalni što mi nismo u poziciji da tražimo, što nam je Bog dao priliku da učinimo i sretno dati i učiniti. 

- oslobađanje svega i stvaranje širine i komocije u prostoru, ormarima, kuhinji, torbi, novčaniku,

- bacanje svega što  je dotrajalo, na primjer, poderane čarape, stari veš, nije bitno da li se vidi ili ne vidi, naše tijelo vrlo dobro rezonira sa onim što je na nama, to trebamo uvijek imati na umu, neke stvari ne moraju biti skupe, ali mogu izgledati luksuzno, čisto i vibrantno, isto kao bilo šta u prostoru što nas okružuje, kao što je posuđe u kuhinji, peškiri, kuhinjske krpe i mnoge sitnice, ovdje je bitno da uočimo za svaku stvar posebno kakvu vibraciju ima, da li nam se sviđa ili ima potrošenu i dotrajalu energiju, sveukupno, oslobađanje stvari koje imaju potrošenu chi energiju učiniće da se isti taj proces odvija unutar naše psihe, jedna vreća bačenih stvari pročistiće jedan segment naše psihe koji je zaglavljen u prošlosti i blokira prosperitet. 

- s vremena na vrijeme priuštiti sebi nešto što nas usrećuje, bilo da je kupovina odjeće, odlazak na masažu, putovanje bar u neki bliži grad (promjena mjesta), boraviti na otvorenom, ne zatvarati se među četiri zida. Boravak na planini i uzvišenim predjelima daje nam mogućnost sagledavanja iz više perspektive. Kaže se da, ako imamo brigu ili problem, treba otići u planinu i među drveće, ostaviti vjetru da raznese brige. Mnogi manastiri i hramovi su napravljeni u planinama, jer je tamo lakše živjeti višu svijest,

- čitanje i učenje, širenje znanja, u principu, sve što ima simboliku širenja, to je jupiterova energija,

- biti dobrodušan i širokogrudan prema svima, bez razlike kakvi su  ljudi, mogu biti loši, dobri, stari, mladi, siromašni, bogati, bez predrasuda, na primjer, kao što većina ljudi ima naviku da rome (cigane) smatra nižom vrstom, naprotiv, kada ih vidimo kao narod koji je zapravo bogat  i šaren, zbog svog nomadskog i slobodnog života, trebamo ih prihvatiti s poštovanjem i nikada ne odbijati novac kada nam zatraže. Oni su jednostavno stvoreni od Boga i veliko iskušenje za nas, mi nećemo osiromašiti ako im pružimo nešto novca i time ćemo poboljšati energetski protok. Jupiter općenito podržava strane kulture i široka shvatanja prema drugim vjerama, nacijama i apsolutno se treba osloboditi svih mentalnih barijera u tom smislu, što smo širih shvatanja, to nam se povećavaju kapaciteti za prijem obilja. Jupiter "voli" velike ljude, velike prostore, široka polja, široke ceste i trebamo biti to sve u sebi kako bismo bili obilje sami po sebi. 

- pored ulaza u kuću treba imati zdjelicu ili teglu u koju ćemo prilikom ulaska ubacivati neki sitni novac, i na kraju kada se napuni, taj novac pokloniti u dobrotvorne svrhe, to takođe podiže energiju prosperiteta,

- postaviti pojilice i hranilice za ptice - to je još jedan način aktiviranja jupiterove energije i širenja izvan svojih potreba i prohtjeva, da nismo samo mi bitni i važni i naše potrebe, da se najedemo, napijemo i da nas nije briga da li su životinje u bliskom okruženju gladne, žedne i nezaštićene. 

Promjenom pravila, promijeniće se rezultat.

Ako zapinjemo u starim programima siromaštva i ako ne poduzmemo ništa ka oslobađanju, nećemo manifestovati ništa više od onoga što već posjedujemo. 

Metafizika obilja  nema previše veze sa novcem već sa stanjem svijesti.  Novac sam po sebi nema energiju, već su ljudi generatori energije novca, koji tek kroz kruženje postaje zaseban egregor (entitet nastao iz kolektivnog uma), što čini da novac ne doživljavamo kao obični papir odštampan u štampariji, već kao nešto vrijedno, privlačno, čarobno, neophodno, nedokučivo, dobro, loše, u zavisnosti od naših programa.  Vrijednost novca nije stvarna već mu naša percepcija i vjera daje vrijednost. Egregor novca je poput električnog kruga u koji smo svi uključeni i hranimo ga energijom svojih misli. Takođe imamo i porodični egregor novca nastao iz zajedničkih uvjerenja. I egregor siromaštva koji teško pušta svog hranioca. Možda zvuči paradoksalno, ali novac se privlači energijom novca (ko ima, daće mu se),  isto kao što se bolest privlači energijom bolesti, ljubav se privlači energijom ljubavi itd (slično privlači slično), bogataš se druži sa bogatašima, siromašan sa siromasima, narkoman sa narkomanima, pijanac sa pijancima.  Radoholičar posvećen potrazi za novcem može lako postati rob egregora koji mu potpuno može apsorbovati volju. Ne postoje dobri i loši egregori, oni su nevidljivi psihički entiteti kojima dajemo energiju, svjesno ili nesvjesno, s tim što svaki egregor može biti intenzivan i jak, povlačeći sve više energije iz nas. Egregor siromaštva će se povući kada odlučimo iskorijeniti iz prostora i uma sve atribute siromaštva, što za posljedicu može imati privremene sukobe,  svađe, nervozu ili nepredviđene događaje, ali se kasnije situacija stabilizuje. Energija siromaštva se manifestuje kroz nered, prljavštinu, skupljanje i gomilanje svega i svačega, to je psihički momentum kojim dajemo dozvolu da nam energija krene u pravcu tog entiteta. U univerzumu i razmjeni energije nema prisile, sve je na bazi naše dozvole i pristanka. 

Mi živimo u dobi kali-yuge, neki kažu željeznoj dobi, neki kažu mračnoj, uglavnom, svjesnost je na jako niskom nivou i život se svodi na agresivni konzumerizam koji za posljedicu ima jako veliku zastupljenost teških bolesti, kao što je na primjer, karcinom, i to je posljedica raspadanja duha. Kod svake bolesti, prvo strada duh, a fizička manifestacija je posljednja faza. Zato se kaže, ne treba liječiti određeni organ, već čovjeka u cjelini. Rješenje za bolest nije odscijecanje organa, već iscjeljenje čovjeka do nivoa duha, a to zahtijeva potpunu transformaciju osobe i promjenu na svim poljima. Ako nismo spremni na transformaciju, umiremo, što je takođe jedan vid prisilne transformacije od strane univerzuma. Cijeli naš život je proces transformacije i stalno neki dijelovi nas umiru a drugi oživljavaju.

Ako ne funkcioniše naš trenutni program novca, onda nije problem u novcu već u nama.  Želimo li manifestovati obilje, moramo u duhu osjetiti obilje kao da nam je već dato i mantrati po cijeli dan: "imam svega dovoljno, hvala Bogu, svo obilje svijeta i prosperitet su prisutni u mom životu". Poništiti program koji nam kaže: jednom kada sve dođe na svoje mjesto ja ću osjetiti mir, jer duh kaže: jednom kada osjetim mir, sve će doći na svoj mjesto. Duhovna transformacija programa o novcu podrazumijeva neutralnost i mir po pitanju novca, kada imamo ili nemamo da se osjećamo isti mir u sebi (sjetimo se da ne trebamo hraniti egregor siromaštva). Unutrašnji mir donosi blagostanje, a to nikako ne znači da će nam donijeti ogroman novac, ali će manifestovati osjećaj blagostanja i pokrenuti mnoge izvore obilja.