Da li postoji nešto u što čvrsto i nepokolebljivo vjerujemo? Recimo da je to Bog - kojim čulom vjerujemo u Boga? Postoje ljudi koji vjeruju samo u ono što vide očima, vide brda, mora, šume, sunce - ali ne vjeruju u Boga. Oni kažu: Pokaži mi Boga i ja ću vjerovati u njega. Mi im možemo reći da je sve oko nas Bog, dokaz njegovog postojanja. Recimo da neko vjeruje u Ljubav. Kako ćemo onome ko vjeruje samo čulom vida pokazati ljubav? To ne možemo, ali možemo pokazati sve oko nas i reći - to je plod ljubavi. Da bismo u nešto vjerovali ono ne mora da postoji u fizičkom smislu, dovoljno je da imamo manifestacije onoga u što vjerujemo. Mi smo možda osoba slabe vjere, držimo se neke sredine, vjerujemo u Boga ali ne preferiramo nikakve oblike molitve i obraćanja Bogu, ne razgovaramo sa Njim i ne obraćamo Mu se. Kao da imamo negdje u podsvijesti misao da On postoji, ali imamo svojevrstan zid iza kojeg živimo svoj život i ne ulazimo previše u dijaloge s Njim.
Mi imamo moć vjerovanja u sebi koju ne koristimo. To je neiskorišteni potencijal koji spava negdje unutar nas. Možda nismo dovoljno svjesni šta znači moć vjerovanja. Vjera je put ka manifestaciji onoga u što vjerujemo i najveća nam je greška što je držimo tako mlakom i beživotnom. Naše želje su gorivo, naša vjera je vatra i naša molitva je vjetar koji raspiruje vatru. Trebamo se zapitati šta je sa našom vjerom - da li je ona samo zgarište ugašenih nadanja, želja i razočarenja. Nekada se desilo da našoj želji nije udovoljeno i mi smo ugasili svoju vjeru da se želje mogu ispuniti, uložili smo snagu vjere u "činjenicu" da nam se želje ne mogu ispuniti. Zato nismo ni obavljali molitvu i tako smo godinama živjeli u beznađu i praznini.
U svijetu simbola, vatra je iskra života, početak, rađanje, bez nje nema života, kao što ni nama ne bi bilo života bez Sunca. Tako i naša vjera predstavlja Sunce našeg života i omogućava stvaranje, oživljavanje različitih mentalnih kreacija i želja. Kada smo osnaženi vjerom, i dovoljno jako želimo, uz dovoljno iskrenu molitvu - mi možemo da kreiramo i stvaramo stvarnost koju želimo. Davno je rečeno: ko je blizu vatre, taj se ogrije. Ne možemo se nikada ogrijati rezultatima svojih želja ako smo hladnog srca i mlake vjere.
Bez vatre (vjere) mi smo izgubljeni u mraku. Ako nam je život mrak, mi smo sami za to odgovorni jer imamo mogućnost da upalimo baklju i osvijetlimo svoje puteve. U mraku ne možemo vidjeti svoje manifestovane želje, čak i da se dogodi da nam se želje ispune, mi smo slijepi za njih, ne osjećamo i ne doživljavamo ih sa radošću. Svaki dan započnimo sa vjerom u srcu da je pred nama najljepši dan, pun ljubavi i sreće, pomolimo se za sebe i sve ljude i pošaljimo svoje želje i namjere...I svaku noć krenimo na počinak sa istom vjerom, željom i molitvom...Sa upaljenom bakljom nećemo zalutati!
Bez vatre (vjere) mi smo izgubljeni u mraku. Ako nam je život mrak, mi smo sami za to odgovorni jer imamo mogućnost da upalimo baklju i osvijetlimo svoje puteve. U mraku ne možemo vidjeti svoje manifestovane želje, čak i da se dogodi da nam se želje ispune, mi smo slijepi za njih, ne osjećamo i ne doživljavamo ih sa radošću. Svaki dan započnimo sa vjerom u srcu da je pred nama najljepši dan, pun ljubavi i sreće, pomolimo se za sebe i sve ljude i pošaljimo svoje želje i namjere...I svaku noć krenimo na počinak sa istom vjerom, željom i molitvom...Sa upaljenom bakljom nećemo zalutati!
Prekrasno
OdgovoriIzbrišiDraga Azra, hvala na odgovoru vezano uz zahvalnost.
OdgovoriIzbrišiDanas evo čitam o molitvi i opet me muče neka pitanja. Ako se pomolim sa željom da mi suprug stigne živ i zdrav kući hoće li to biti tako zbog molitve? Ako se pomolim da sutra bude sunčano jer sutra moram ići van kuće hoće li biti tako ako se podesim na pravu frekvenciju?
Sklona sam gledati na Boga onako kako si opisala; kao na ishodište i stvoritelja koji je postavio pravila igre po kojima igramo kako znamo i umijemo, bez očekivanja božanske intervencije.
Je li Bog uistinu skloniji onima koji mu se obraćaju putem molitve? Ili je to opet "alat" pomoću kojeg osvještavamo?
Molitva djeluje tako da nas energetski ojačava i popravlja neka oštećenja u našem biopolju, da se osjećamo jačim, sigurnijim, jer smo duhovno kontektovani sa Višom sviješću ili Bogom. To je osnovna svrha molitve. Međutim, mi često imamo i određene potrebe, zbog čega upućujemo molitve. Smatra se da je molitva najdjelotvornija kada molimo za drugoga, to je najuzvišeniji vid molitve, kada ne djelujemo iz ega, koji želi neku ličnu korist, već želimo da drugome bude dobro. E sad, ako se pomoliš da suprug stigne živ i zdrav, to sigurno šalje dobre vibracije prema njegovom bio polju, ojačava njegovu sigurnost i zaštitu, ali to ne znači da će on isključivo zbog tvoje molitve doći živ i zdrav. Što se tiče molitve u vezi vremena, to je već želja ega, pravilnije bi bilo prihvatiti vrijeme kakvo jeste (bez otpora i uslovljavanja svoga rasploženja). Mislim, nije problem moliti i da bude lijepo vrijeme, samo povlačim paralelu između prvog i drugog primjera, ali moliti tako da podrazumijeva prihvatanje bilo kakvog ishoda, jer uvijek postoje razlozi zbog čega je nešto baš tako, iako našem umu to nije uvijek shvatljivo.
IzbrišiDa, Bog je bliskiji sa onima koji mu se obraćaju, koji komunicraju s njim. To je prosto stvar svijesti, ako u našoj svijesti ne postoji Bog kao univerzalna kreativna sila, onda smo poput prazne ljušture koja priznaje samo ego. Kada svijest prihvati Boga, ona se proširi cijelim kosmosom, postaju joj dostupne mnoge istine, osjećamo unutrašnje povjerenje da postoji "neko", da nismo sami i nikada ne gubimo nadu da će sve biti najbolje što može biti. Svijest o Bogu čini nas svjetilijim iznutra, posmatrano iz šireg plana, ljudi s Bogom u sebi su poput upaljene svjetiljke, mogu da osvijetle put sebi i drugima, mogu da nađu izlaz iz svake situacije i sl.