Uloga zvuka u iscjeljivanju

Sve što postoji u univerzumu ima svoju specifičnu frekvenciju i emituje zvuk. Priroda emituje različite zvukove koje naša čula ne registruju, dok na grubljem nivou mi stalno registrujemo buku i zvuke raznih mašina, automobila, kućanskih aparata, zvonjavu telefona i razne pjesme koje su sve manje ljubavne, a sve više usklađene sa najnižim, da ne kažem animalnim nivoima ljudskog bića, u kojima je poenta na seksu, prevari, fizičkim strastima, novcu, alkoholu, skupim automobilima uz prigodne izvođače koji ispod svojih silikonskih maski emituju toliku količinu patetike, ostavljenosti, prevarenosti, povrijeđenosti, osvetoljubivosti, egoizma...Takav energetski obrazac zatomljuje istinsku potrebu za ljubavlju koju ima svako od nas, što u suštini predstavlja vezu sa Bogom, jer mi s njim nismo povezani preko svog posjeda i novčanika, već onim što nosimo u srcu.  U takvom energetskom okruženju ljudi su postali jako nesretni i depresivni, psihički nestabilni, nervozni i emocionalno prazni i zatvoreni. Kao laici, u trci za svakodnevnim obavezama, mi ne obraćamo previše pažnje na tu negativnu silu, već joj se predajemo i ostajemo nezaštićeni i prepušteni tamnoj kiši energetskog otpada. S obzirom da je srce naša  centrala preko koje se spajamo sa univerzumom, sav taj otpad se transformiše u različite emocionalne obrasce i deponuje preko srčane čakre. Mi ga poput usisivača uvlačimo u svoje energetsko tijelo i ono tamo ostaje toliko dugo dok ga ne očistimo iz svog tijela, ili dok ne postane hrana našim ćelijama koje s vremenom tijelo dovode u stanje bolesti.

Negativne zvučne vibracije stvaraju emociju straha i oslabljuju naše energetsko polje, te pod pritiskom takvog tereta mi tonemo svakim danom dublje i suočavamo se sa raznim njegovim manifestacijama u obliku negativnih misaonih obrazaca, fobija, stresa, depresije, osjećaja težine, slomljenosti, emocionalne i psihičke inhibiranosti, bolesti, neuspjelih emocionalnih veza, neispunjenih ciljeva. Kada se naš energetski nivo toliko "spusti" on doseže nivo podzemlja (pakla) gdje se naša (nesvjesna) psihička energija vezuje za najniže astralne energije i otpad. 

Koliko nas uopće obraća pažnju na melodičnost glasa i kakve tonove uglavnom koristimo pri komunikaciji? Uglavnom komuniciramo brzo, odsječeno, preglasno, pregrubo, pa i agresivno, koristeći terminologiju ega, nastojeći da sve prilagodimo osobnoj vrijednosti i koristi, a pri tome se snažno oklopljujemo i branimo od, ne daj bože izljeva kakve emocije, nježnosti ili otkrivanja drugima koliko nam je stvarno loše, koliko smo prazni, nezadovoljni, koliko imamo potrebu za ljubavlju....U takvom stanju srce ostaje pod teškim katancem, a naš emocionalni vrtlog usporen, zaustavljen, zanemaren...kao "u današnje vrijeme ljubav nije prioritet...ima mnogo prečih stvari...obaveze, posao, djeca,  finansijski problemi" - što je ustvari najveća laž kojom pritišćemo i gušimo ono najvažnije u univerzumu - ljubav kao izvor života i stvaralačku energiju. 

Ne možemo ni pojmiti koliko naš glas ima iscjeljujuće dejstvo, ako dolazi iz srca, ako riječi izgovaramo smireno, odmjereno, melodično i s ljubavlju. Šamanska mudrost kaže da je zvuk jedan od ključnih iscjeljujućih faktora, oni pjevaju icaro -  iscjeljujuće pjesme koje oslobađaju blokiranu energiju. U svim oblicima duhovnog iscjeljivanja koristi se zvuk - isto tako, molitva ima veoma jak, oslobađajući uticaj na  blokirane podsvjesne sadržaje.  Poslušajmo kako zvuči icaro:

Neko je u šali rekao: ne postoje zdravi ljudi, postoje samo nepregledani, jer je činjenica da smo skloni vući bolest sve dok ona ne izađe na površinu u svom najbolnijem obliku. Ali smo generalno, zaista bolesni - bolest je energetsko stanje, poremećaj energije koji je posljedica nedostatka ljubavi kao jedine sile koja pokreće proces samoiscjeljenja.  Zapitajmo se šta (energetski) bolesna osoba može privući u svoj život, osim onoga što već ima u sebi. Tu pronalazimo istinu u onoj staroj narodnoj izreci "para na paru..." ili "kud ce kuga neg' na svoju majku", sjeme se s vremenom razvija u plod i kada ugleda svjetlo dana mi imamo konačan rezultat onoga u što smo ulagali energiju. Ako smo energiju uložili u stanja straha i negativna očekivanja, kad-tad ćemo ugledati izdanak, plod na svjetlu dana u vidu bolesti, depresije, neimaštine, loših odnosa i sl. Depresija je najbolji znak da smo zaglavljeni u "kanalizaciji". Neke osobe (u današnje vrijeme je to sve češći slučaj), kada energetski padnu toliko nisko, potpuno gube kontrolu nad svjesnim dijelom svoje ličnosti, gdje se razuzdava onaj nesvjesni nivo gdje je zakrpljen astralni otpad i u takvom stanju se čine  zločini nezamislivi svjesnom umu.

Zato svoje nervoze i depresivna stanja ne trebamo smatrati bezazlenim, već moramo znati da su duboko ukorijenjeni u energetskoj matrici koja je hrani.