Reaktivno ili proaktivno?

Reaktivno ponašanje je tipično ponašanje "žrtve" okolnosti, sudbine i proaktivnog ponašanja drugih, u kome se prepuštamo reakciji našeg sistema na već završenu stvar i situaciju u čijem kreiranju nismo učestvovali i za koju čvrsto vjerujemo da je ne možemo promijeniti niti uticati na nju. Takvo ponašanje je, uglavnom, posljedica lijenosti i nedostatka volje da nešto preduzmemo u životu i postanemo stvaralac, gdje se  pasivnim odnosom prema sebi odričemo od uloge kreatora. U pozadini takvog stava često stoji lični neuspjeh ili iskustvo koje nas je navelo da ostanemo ležati tamo gdje smo pali i stvorili uvjerenje da ne možemo dalje i bolje od toga. Na primjer, u potrazi za poslom dešavalo se da smo bili slabo plaćeni i vrednovani, na osnovu čega smo zaključili da mi "nikada" nećemo imati zadovoljavajući posao i zaključili da je krivac izvan nas - društvo, ljudi, politika i sl. koji nas onemogućavaju da dođemo do cilja. Odustajanjem od cilja nakon prvih nekoliko padova mi smo zauzeli reaktivan stav i stopili se sa masom onih koji njeguju slična uvjerenja. Uvijek smo spremni iznijeti mišljenje da u ovoj državi nešto ne valja, kako bismo opravdali vlastiti nedostatak ambicije i inicijative. Tako smo svoje talente ugušili i prepustili drugima da odlučuju o našem životu. Mi zaista posjedujemo ogroman kreativni kapacitet, ali talenti koje ne koristimo bivaju nam oduzeti. S druge strane, talenti koje koristimo, biće umnoženi i pojačani. Čuvena Isusova izreka glasi: "Ko ima, daće mu se, ko nema, uzeće mu se i ono što tima."


Ujutro, kada se probudimo, idemo na posao zato što "moramo" i vučemo se kao prebijeni, ispijamo prvu kafu i uglavnom obavljamo stvari po šablonu zato što tako "treba", ali nam nedostaje istinska motivacija da to zaista radimo iz ljubavi i potrebe da budemo stvaralac.   Reaktivno ponašanje nije plodonosno niti produktivno, već iscrpljujuće.

Proaktivna sila se kreće iznutra prema vani (oslobađa se iz centra), dok reaktivna sila stvara naboj prema unutra (opterećenje ide ka centru). Proaktivnost oslobađa kreativnu energiju, dok je reaktivnost pritiska i zagušuje. Ako neki izvođač (umjetnik) ima izuzetne vokalne sposobnosti, talenat, isti treba biti oslobođen, izražen prema vani, tek tada postaje "djelo". Međutim, talenat može biti zagušen i blokiran jakom tremom, ako  je izvođač svjestan publike i postane suviše reaktivan, gdje publika (spoljna okolnost) umjesto podsticaja djeluje kao  pritisak koji "vraća" talenat prema unutra. Publika (spoljna okolnost) je, zapravo, neutralna masa, dok mi sami sebe opstruiramo, a kao rezultat izostaje djelo. Reaktivnost u suštini ne ostavlja iza  sebe nikakvo djelo, ona suzbija stvaralačku moć. Djelo nastaje tek kada zajedno sa talentom učestvujemo u stvaranju, cijelim svojim bićem. Imamo masu talenata koji brzo padnu u zaborav, upravo iz razloga što nisu  dostigli zvjezdani nivo svoga bića, što se nisu uspeli do duha. Tako, imamo mnogo talenata, a malo "zvijezda".   

Da bismo bili stvaralac, trebamo biti proaktivni. Kako postati proaktivan, ako smo godinama izolovani i pasivni prema životu? Prije svega, trebamo znati da već imamo sve što nam je potrebno. Nećemo polaziti od pretpostavke da se trebaju ispuniti još neki uslovi da bismo "od narednog ponedjeljka" počeli nešto da praktikujemo, jer taj ponedjeljak nikada neće doći. Taj stav "od ponedjeljka sam na dijeti", "od ponedjeljka prestajem pušiti" ili "počinjem da trčim svaku noć" neće dati rezultat, jer nas ponovo usmjerava na očekivanje da nešto dođe spolja prema nama i da nas pokrene. Takvi projekti su osuđeni na propast.  Kaže se da svaki žir na stablu ima želju da jednog dana postane stablo, ali samo mali dio njih to i postigne. Žir treba dati klicu i povezati se sa zemljom da bi jednog dana postao stablo. Mnogi od njih to ne učine i zato sve ostaje na želji.  Tako i naš "ponedjeljak" neće  doći nama, dok mi ne krenemo prema njemu. Praktično, svi možemo isprobati metod koji će vrlo brzo dati rezultat. Aktivirajmo se na svim poljima, krenimo sa vježbama u svojoj kući, ne moramo se učlaniti u teretanu ili fitness klub. Možemo krenuti sa vježbama "pet tibetanaca" koje su izvrsne za otvaranje čakri i podizanje energije. Kontaktirajmo ljude koje smo zapostavili i čekali da oni nas nazovu, obnovimo rodbinske veze i odbacimo zamjeranja tipa "nije me se godinama sjetio,  neću ni ja njemu da se javljam", od partnera prestanimo očekivati da  se sjeti da nas pozove, kaže da nas voli, iznenadi za rođendan, već mi učinimo to što očekujemo, recimo svojoj majci ili djetetu da ih volimo, popijmo prijateljsku kafu s kolegicom na poslu bez ogovaranja i priče o tome kako je vrijeme loše,  učinimo da se u njihova srca useli vibracija ljubavi. Počnimo zahvaljivati,  u svemu možemo pronaći razlog za zahvalnost. Zavolimo svoj posao i pronađimo motivaciju u tome što smo sposobni da stvaramo, da učestvujemo, da budemo najbolji u onome što radimo - budimo najbolji trgovac, najbolji vozač, najbolji pekar, gledajmo  svoj posao očima umjetnika. Samo kada dajemo najbolje od sebe, tada smo aktivni učesnik i otvaraju nam se beskonačne mogućnosti. Proaktivnim ponašanjem doprinosimo oživotvorenju energije oko nas i postajemo magnet za ljude. Fizička aktivnost je izuzetno efikasno sredstvo za oslobađanje negativne misaone energije koja se spušta na fizički nivo i naše mišiće drži u zgrčenom i ukočenom stanju, a s vremenom nas počinje odvajati i izolovati od ostatka svijeta. Jer, zgrčeno tijelo  je poput stisnute šake. Opušteno tijelo je poput kapljice vode spojene sa okeanom, otvoreno poput cvijeta prema  svijetu. Kao što reče jedan mudrac, iz stisnute šake ne može ništa izaći niti u nju ući, sa otvorenom šakom  možemo i davati i primati.