Čakre i zvuk

Čakre su energetski vrtlozi koje djeluju poput radio prijemnika u našem tijelu i svaka treperi specifičnom frekvencijom, bojom i zvukom koji se međusobno prožimaju i emituju u fizičkom svijetu kroz različite segmente života, iz nevidljivog u vidljivo. Sve što se nekada dogodilo u našem životu, prvobitno se nalazilo u nemanifestovanom da bi kroz početni impuls, odnosno atom "klicu" počelo da prelazi u manifestovano stanje. Te uzročno-posljedične veze uveliko su uslovljene našom karmom koja može biti promjenjiva i nepromjenjiva, gdje je omjer otprilike 50%, odnosno toliko iznosi udio slobodne volje na  fizičkoj ravni, jer bi naš život u protivnom bio besmislen u slučaju da je sve nepromjenjivo i unaprijed determinisano. Sama činjenica da se inkarniramo u fizičkom tijelu govori o prisustvu određenog uzroka našeg postojanja. Naše čakre su podešene u skladu sa našom karmom, međutim, manipulišući sa onim dijelom slobodne volje mi padamo pod uticaj utisaka koji su protistekli iz proživljenih iskustava, baveći se prošlošću i tako okrenemo tok slobodne volje i jednostavno, pod uticajem strahova zavežemo se u čvor. Tako izgubimo signal i vezu sa izvorom i naše radio-stanice emituju šumove i nejasne zvukove ili na tv prijemniku ne vidimo jasnu sliku.Čakre utiču na našu percepciju stvarnosti.  Zagušenost signala zaprečava protok energije i dovodi do stagnacije u suptilnom tijelu koja se na fizičkom nivou ispoljava kroz bolest, zastoj ili problem u određenom segmentu života. Tako na našem ekranu života vidimo beznađe i strah od budućnosti, dok ustvari naša korijenska čakra pulsira strahom jer je izgubila puls božanske ljubavi.

Svaka melodija koju čujemo povezana je sa određenim tipom emocije, odnosno sjećanja. Kada čujemo neku pjesmicu iz djetinjstva, u nama se probude lijepa ili ružna sjećanja, u zavisnosti od tadašnjeg psiho-emocionalnog stanja i vrati nas tačno na takav nivo emocije. Zvuk, dakle, nepogrešivo utiče na naše deponovane emocionalne sadržaje. Ljudi se ubijaju od navale emocija kada čuju neku srceparajuću pjesmu u stilu "ostavila me, prevarila, našla drugog, vječno ću da patim" i tako pušu kolektivni balon u kome je ljubav zmija koju ne treba dirati i koja će nas samo ugristi za srce. Takve pjesme su instrument negativnih entiteta i izvrsno sredstvo za držanje u strahu. Strah, kao negativna emocija stvara šumove i smetnje i dovodi naše čakre u disharmoniju ili haos, jer je spona sa izvorom veoma slaba i mi registrijemo samo nejasne šumove. U takvom stanju mi nismo načisto sa svojim ciljevima i željama u životu, prepuštamo se strujama života i nismo kreator, već žrtva okolnosti koje se nameću same od sebe. Ako uzmemo da svi u sebi imamo božansku, stvaralačku iskru, ne možemo ni zamisliti kakav grijeh činimo prema univerzumu zanemarujući to blago. Mehanički način života govori da našim životom upravlja neko drugi, da smo dopustili da postanemo mašina koju pokreću različiti entiteti u čijoj pozadini nije ljubav, već namjera da nas što više udalje od božanske iskre. Ostavljamo prelijep buket cvijeća da vene, a uzimamo plastičnu imitaciju. Sve što je živo, to je i lijepo. Mrtve stvari nisu lijepe, ono što vrijedi ne može se platiti novcem, a najvrednije od svega imamo u sebi. 

Kada želimo raditi balansiranje čakri pomoću zvuka, najbolje je to raditi povezivanjem našeg slušnog sistema  sa odgovarajućim frekvencijama koje će podsjetiti naš energetski sistem na zaboravljeni, prirodni sistem funkcionisanja. Agresivnu osobu nikada nećemo smiriti vikom i agresijom, već umirivanjem, nastojanjem da je dovedemo u ravnotežu, budeći u njoj sjećanje da je harmoonija mnogo prirodnije stanje. Tako i naše napete i strahom stegnute energetske centre trebamo podsjetiti na stanje harmonije i kada ih povežemo sa izvorom takvog stanja, oni će preuzeti signal i nastaviti sa harmoničnim radom. Naš energetski sistem je jedna slijepa inteligentna sila koja je nepristrasna i nema svoj sud o nečemu kao dobrom ili lošem, već usvaja i zadržava ono što nameću okolnosti. Ako smo stalno izloženi gradskoj buci automobilskih motora, naš energetski sistem će biti jako uzdrman iz prirodne ravnoteže, ako slušamo turbo-folk ili neke druge opcije koje naginju ka destrukciji i vjerujemo da je tako kao što kažu pjesme, naše energetsko i fizičko tijelo će funkcionisati u skladu s tim i biti u disharmoniji koja će se ispoljiti kroz neki segment života, npr. u ljubavi.  

Postoje različiti sistemi harmnizacije čakri pomoću zvuka i boja ili tjelesnih vježbi, ne postoji univerzalno pravilo. Što se tiče tjelesnih vježbi, joga je dokazani sistem za uspostavljanje harmonije duha i tijela, dok su takođe za balansiranje čakri veoma učinkovite i vježbe 5 tibetanaca.  U priloženom videu su binauralni zvuci za svaku čakru prema njihovoj temeljnoj frekvenciji, počev od korijenske pa sve do krunske čakre.

Meditaciju na čakre možemo raditi tako što legnemo na pod, stavimo slušalice na uši (kako bi eliminisali sve nepoželjne zvuke), i dubokom koncentracijom na svaku čakru, počev od korijenske, slušajući zvuk zamišljamo kako čakra počinje da titra. Na primjer, za korijensku čakru zamišljamo da u korijenu kičme počinje da titra energija crvene boje koja iz svog centra titra prema vani i širi se u koncentričnim krugovima iz kojih izviru latice. Kada je u vizuelizaciju istovremeno uključen i odgovarajući zvuk, mnogo je lakše osjetiti oživljavanje energije. Takođe, u meditaciji se možemo služiti kristalima. Balansiranje čakri treba biti oslobođeno od bilo kakvog programiranja ili vizueliziranja želja, jedini cilj jeste osjetiti da smo u okeanu čiste svijesti, oslobođeni od svih prepreka, kao kada poslije velikih napora i uspona dođemo na vrh planine i uživamo u prizoru. Ulazak u sebe zapravo i jeste put ka najvišim vrhovima, odakle tek vidimo da je svijet mnogo veći i širi nego što smo mi u svojoj skučenoj percepciji zamišljali.  

Balansiranje čakri je najbolje raditi u vrijeme smanjene psiho-fizičke aktivnosti, najbolje neposredno pred spavanje, gdje kasnije nesvjesne sile nastavljaju da rade svoj posao u skladu sa onim što je prethodilo.