Strah

Strah je nedostatak ljubavi, obrazac uvjerenja koja čine da stalno živimo u iščekivanju nečeg lošeg, bilo da je to bolest, smrt, napad i slično, prema nama ili našim najbližima, temeljeno na osnovu nedostatka povjerenja u univerzum kao izvor ljubavi. Mi se u strahu ponašamo i osjećamo potpuno odsječenim od izvora ljubavi, usamljeni u svom konstantnom, napetom iščekivanju, naši mišići i nervi su u grču, tako da strah ima  psihičke i fizičke manifestacije. Stah nam ne dopušta da uživamo u životu, krećemo se po tankom konopcu između čeljusti dva tigra, jedan je na strani prošlosti, drugi je tamo gdje je budućnost, dok sadašnji trenutak ne postoji. Tako mi kroz prizmu straha posmatramo život kao izvor konstantne opasnosti u kojoj ni sekund ne možemo da se opustimo, a i oni rijetki trenuci opuštanja protkani su zebnjom i iščekivanjem.

Ima jedna kineska priča o tome kako je jedan čovjek stalno išao kod svoje prijateljice na čaj. Jednog dana, dok je pio čaj, ugleda na dnu šoljice malu zmiju, ali iz obzira prema prijateljici, on nije ništa rekao već je popio čaj i otišao. Tu noć se toliko razbolio da se plašio da će umrijeti, svaki dio tijela ga je bolio, mislio je da je otrovan. Dolazili su razni ljekari i svi su utvrdili da je on fizički potpuno zdrav. Kada je prijateljica saznala za njegovu bolest, došla je da ga obiđe. Skuhala mu je čaj. Kada je uzeo da pije čaj, ponovo je u šoljici ugledao zmiju. Ovoga puta odlučio je da kaže prijateljici šta je uzrok njegove bolesti i namjeravao je da odbije ponuđeni čaj. Kada joj je sve ispričao, prijateljica se samo nasmiješila, uzela šoljicu iz njegove ruke i pokazala mu da nema zmije i da je nije nikada ni bilo, u čaju se samo pojavio odraz konopčića koji je lelujao sa njegovog ogrtača.

Ova priča metaforički govori o našoj sklonosti da vidimo opasnost tamo gdje je nema i da čak od toga osjetimo fizičke simptome i bol. Moć autosugestije je ogromna. Mi jednostavno živimo pod oklopom uvjerenja i tamo se osjećamo toliko sigurno, da nam ne pada na pamet da izađemo na svjetlo dana i progledamo. Poput zlatne ribice u akvarijumu, kada je pustimo u kadu punu vode, ona se i dalje kreće u poznatom dijapazonu kretanja, ne videći da može otići dalje.

Strah se skuplja i zadržava u tijelu i uslovljava frekvenciju i boju našeg eneregetskog omotača. Možemo slobodno reći da je ljubav emocija svjetla nasuprot strahu koji je nedostatak svjetla, odnosno mrak. Tako, strah kao manifestacija mraka, nastoji da iz tijela iscrpi svu životnu energiju i isprazni naše baterije, jer on funkcioniše na veoma niskoj frekvenciji i odgovaraju mu tamnije boje. U takvom iscrpljenom stanju, mi smo idealna podloga za sve manifestacije straha. Podignemo li svoju frekvenciju, unesemo li boje u svoj život, krenemo li putem fizičke aktivnosti, povezivanja sa ljudima, prirodom i božanskom, univerzalnom svjetološću, mi ćemo odbaciti strah.

Na našem tijelu postoji veliki broj akupunkturnih tačaka, gdje mi zarobljavamo energiju i stvaramo energetske blokade, čime se sprečava neometan tok energije. Kada čovjek živi u strahu, lišen ljubavi, njegovo tijelo, gladno ljubavi, preduzima određene korake da tu ljubav prigrabi i zadrži u tijelu, međutim, kako je takvo tijelo puno štetnih i neizbalansiranih enregetskih tokova, onda ono nema šta druga zadržati osim toga, pa tako u tijelu ostaje blokirana negativna energija. Ona s vremenom prelazi u fizičke manifestacije bolesti. Jedan od takvih oblika blokirane energije (emocije) jeste strah. Kada su tijelo i um u skladu sa prirodnim i univerzalnim tokovima energije, nahranjeni ljubavlju, onda organizam uopšte nema potrebu tog grčevitog grabljenja energije, već je opušteno i ima slobodne energetske tokove, zato je neprocjenjivo važno što više biti opušten i uravnotežen. Sjetimo se samo koliko nas opušta masaža cijelog tijela, no kada bi se sjetili u tim trenucima da vizueliziramo i afirmišemo otpuštanje negativnih uvjerenja, bilo bi još bolje i učinkovitije.

Strah, kao i sve druge negativne blokirane emocije, treba "tražiti" u području tih akupunkturnih tačaka, od čega postoje tačno određene tačke koje je istočnjačka tradicija odredila kao stjecište određenih meridijana u tijelu gdje se oslobađaju te zarobljene energije. Na osnovu tog drevnog znanja, razvila se tehnika tapkanja koja je prilično djelotvorna kod oslobađanja straha i svih drugih negativnih emocija. Međutim, treba naglasiti da je od velike važnosti održavati opuštenost tijela i prohodnost energije tokom cijelog dana, a ne samo za vrijeme oslobadjanja napetosti. Zato je fizička aktivnost od neprocjenjivog značaja, jer fizički aktivni mišići i nervi neće dozvoliti zadržavanje bilo kakvih energetskih blokova u tijelu,  pa je preporučljivo bavljenje jogom, sportom, plivanjem, trčanjem, šetanjem i bilo kojim drugim oblikom fizičke aktivnosti.