Prepreke u nesvjesnom

Čitajući duhovnu literaturu i knjige poput "Tajne", "Zakona privlačenja" i sl. nailazimo na tvrdnju da svojim mislima možemo privući ljubav, sreću i blagostanje i sva blaga ovoga svijeta, počev od najnovijeg crvenog ferarija - što obećavaju tipični new-age američki bestseleri popularne psihologije.

Međutim, nije da nije tako, ali u literaturi je to sve prikazano na jedan površan i jednodimenzionalan način, gdje se misao odnosno um prikazuje kao svemoguć, a zanemaruju drugi naši aspekti, poput emocija, intuitivnih osjećaja i posljedica ranijih misli kojima smo kreirali sadašnjost koja se prezentuje iz jedne tačke iz prošlosti, na primjer, nešto što smo "posijali" prije 8-10 godina žanjemo otprilike u ovom vremenu. Sve što se dešava u jednom trenutku ostavlja svoje sjeme, stvarajući neprekidni lanac uzročno-posljedičnih veza. 

Važno je razumjeti da je za manifestaciju željenog potrebna potpuna integracija i ravnoteža na psiho-emotivnom nivou, kao i spajanje sa elementima nesvjesnog u kome je pohranjeno sjeme ranijeg djelovanja. Treba znati da svaki blizak odnos koji smo uspostavili sa drugim ljudima predstavlja zaseban entitet koji nastavlja da živi i kada mi odnos prekinemo na fizičkom nivou, stvarajući odredjeni energetski obrazac koji ostaje privezan uz nase energetsko polje, poput čvora.  Primajući neku osobu u život, mi primamo i sve njene probleme i ono što joj se dešava na emotivnom nivou. Zato sa nekim osobama imamo jako težak i komplikovan odnos i samo sjećanje na neku osobu zategne određeni čvor koji je potrebno razvezati, jer oni stvaraju zastoj energije i tu se gomila svo emotivno i psihološko smeće. To   su rezervoari nesvjesnih sadržaja koji počinju da se stvaraju od najranijeg djetinjstva i prenatalnog perioda, jer tada počinje naše uspostavljanje odnosa sa drugima, počev od majke i oca.

Tu počinje naš odnos sa univerzumom i stvaranje našeg dojma prihvaćenosti i voljenosti. Roditelji su naš univerzum i naš  prvi "zalogaj" u kome je sadržan ukus cijelog tanjira. Ako je taj ukus bio gorak i ako smo se veoma rano opekli na dodir sa univerzumom, postoji velika vjerovatnoća da ćemo nastaviti da iskušavamo isti sadržaj iz tanjira i da će svaki naš sljedeći odnos imati isti ukus. Ti sadržaji će se apsorbovati u raznim slojevima naše ličnosti, počev od fizičkog - u akupunkturnim tačkama na tijelu, pa dalje u suptilnim, nevidljivim energetskim tijelima koja u krajnjoj liniji sežu do beskonačnosti. 

Ima jedna misao koja kaže - ako se u našim džepovima nalazi nešto što smrdi, mi možemo promijeniti mjesto na kome se nalazimo, ali nećemo promijeniti ništa - dok ne odstranimo taj sadržaj.

Da li se u takvoj "zatrovanoj" i iskrivljenoj manifestaciji univerzuma kao što smo mi, naša ličnost, može posijati pozitivna misao i da li ona može dati zdrav rezultat? Odgovor je - DA ali samo na kratko, dokle se mentalno uvjeravamo da će uslijediti rezultat, ali čim se suočimo sa inferiornim elementima iz nesvjesnog, padnemo još dublje nego što smo bili. Zato će praktikovanje tajne, zakona privlačenja i drugih obećavajućih tehnika, mnogima donijeti osjećaj razočarenja, gubitka i nazadovanja ukoliko ga rade isključivo sa aspekta fizičke jednodimenzionalnosti i negacije (nepoznavanja) tih inferiornih bića i entiteta koji žive u nama i spojeni su na naše astralno tijelo.  Afirmacije koje radimo mogu samo da se pretvore u puko mentalno ubjeđivanje sebe da smo voljeni, da zaslužujemo ljubav i sl., ali da srcem i dalje vjerujemo u nešto drugo. A presudiće ono u što srcem vjerujemo. A mi srcem vjerujemo isključivo u ono što nosimo u vlastitom iskustvu, jer ne možemo mi znati šta je bezuslovna ljubav ako je nismo osjetili, mi prosto nemamo vjere da je tako nešto moguće, iako mentalno priželjkujemo baš to i radimo afirmacije u tom pravcu. 

Tu, u srcu, je glavni čvor koji je zamrsio putanju pozitivnih misli i odveo ih u slijepu ulicu ili rasplinuo u ono što smo na iskustvenom planu i očekivali, pa misli na kraju nisu donijele ništa osim vraćanja već poznatom iskustvu patnje. 

Ono što nadmašuje lično iskustvo, jeste intuicija koju smo zagušili maskom persone, ličnosti, ega, djelujući u skladu sa umom (razumom), na način kako od nas očekuje okolina i društvo, a zanemarujući svoje istinske emocionalne potrebe, zbog čega i dolazi do rascjepa unutar nas. 

Koji je naš kod ponašanja

Da li se prema drugima odnosimo sa usađenim mehanizmom odbijanja i neprihvatanja, ili je ironija  naš jezik sporazumijevanja? Da li je naše ponašanje duboko uslovljeno nakupljenim bijesom i gorčinom koji su rezultat neispunjenih težnji i očekivanja? 

Pogledajmo na koji način komuniciramo sa svojom okolinom, kako doživljavamo svoje susjede, kolege ili prolaznike na ulici, koliko imamo odbojnosti i neprihvatanja, šta nas posebno podstiče na ispoljavanje negativnih emocija, na koje tačno osobine ili pojave reagujemo i na koji način? Da li u svemu vidimo samo crnilo, na primjer, po ulasku u tramvaj konstatujemo kako su svi ljudi prljavi i ne kupaju se redovno? Problem je što to ne govori ništa o drugome već o nama samima i našoj unutrašnjosti. Ako imamo takav stav prema drugima i prema životu općenito, trebamo debelo da se zamislimo nad sobom, jer imamo jako zaprljanu unutrašnjost (poput prljavog stakla) posmatrajući svijet kroz prizmu nakupljene prljavštine. Prljavština se sastoji od negativnih emocija i iskustava koja smo s vremenom nakupili i koji nam ne dozvoljavaju da u drugima vidimo nešto lijepo i pozitivno. Drugi su samo naše ogledalo u kome  vidimo svoj sopstveni odraz. 

To je klasični učinak sjenke, za koju se kaže da uvijek u drugima vidimo nešto što je prisutno u nama samima, jer kako bismo uopšte detektovali neku osobinu ako ne kroz prizmu vlastitih osjećaja o njenom postojanju u nama samima. Ako u drugima vidimo samo negativnosti, ako na spomen nečijeg imena polazimo sa aspekta ponižavanja i nastojanja da ga što više oblatimo, mi imamo krupan problem i, uzgred, jako loše mišljenje o sebi. Dozvoljavajući da iz nas progovaraju bijes i frustracije, mi zapravo govorimo koliko smo nemoćni pod valom te sile i koliko joj prepuštamo da kreira našu stvarnost, toliko jako da smo prestali oko sebe primjećivati ljepotu. Mi smo okovani lancima sjenke koja diktira kod našeg ponašanja i sprečava naš progres. Odbijanje, ironija, podrugljivost, ljubomora, osvetoljubivost - to je ono što emitujemo i što nam se vraća u obliku naše stvarnosti. Ne možemo nikako dobiti natrag više od onoga što smo posijali, pa bi trebali da se zapitamo kakvo sjeme sijemo. Ne možemo posijati pšenicu a očekivati da uberemo plod narandže. Ne možemo posijati gorčinu i ljubomoru, a očekivati da uberemo sreću i ljubav. U svakom trenutku, kada se osjećamo loše moramo znati da smo upravo ubrali plod koji smo posijali, odnosno dobili nazad zraku koju smo poslali i koja se odbila o ogledalo.  

Svaka biljka koja sada raste, nosi svoje sjeme za budućnost, u svemu što se dešava u sadašnjosti postoji sjeme budućnosti.

Ljubomora je razorna, destruktivna emocija i daje suhe i gorke plodove. Da li nam se jedu takvi plodovi? Ili bismo u Božijem izobilju ipak odabrali nešto ljepše i slađe, inspirisano ljubavlju i ljepotom?!

Zakon davanja i primanja

 

Ako je u Božjoj naravi davanje, tada će vam biti korisno da i vi tako postupate. Većina je ljudi u prošlosti davala samo da bi primila. Drugim riječima ,iza svakog čina davanja krilo se očekivanje da ćete nešto dobiti. Jedan od problema koji prati takav način razmišljanja jest u tome što najčešće vjerujemo da tačno znamo šta bismo trebali dobiti i stoga drugima dajemo nešto kao da se cjenkamo za ono što, prema   svom mišljenju, želimo. Ako želimo da nam partner izmasira leđa, mogli bismo mu ponuditi da mi najprije izmasiramo njega. U tome zacijelo nema nikakva zla, ali vrijeme je da istražimo još uzvišeniji način davanja, u kojemu nema nikakva cjenkanja. Što se događa ako partneru ponudite da ćete ga izmasirati, a on to objeručke prihvati, ali se ne ponudi da vam uzvrati uslugu? Ako se vaša usluga temeljila na želji da isto primite, tada ćete vjerojatno biti razočarani, a možda čak i ljuti. »Ja tebe stalno masiram, a ti mene nikada!«, mogao bi glasiti vaš odgovor, a čak i ako to nije istina, tako to izgleda vašem egu. Zašto? Jednostavno zato što njega zanima samo jedno: primanje. Ideja o davanju bez ikakve motivacije, osim da bismo oponašali Boga, njemu se doima bezumnom. »A šta ću ja time dobiti?«, pita se ego. Odgovor je jasan. Vi ćete dobiti dar daleko veći od masaže ili bilo čegašto možete zamisliti. Dobit ćete slobodu. Čega ćete se osloboditi? Vašu dušu motivira spoznaja da je slobodna iskusiti sve što poželi. Ako želite iskusiti ropstvo, slobodno to učinite. Međutim, ako sebe želite doživjeti kao svetu osobu, morate primijeniti nešto sasvim drugo. Budući da su davanje i primanje u konačnici jedno te isto, jedini način na koji sebe možete doživjeti svetom osobom jest da druge vidite kao svete osobe.

 Drugim riječima, želiteli primiti Božje darove, najprije ih morate davati.Čekajte malo. Nije li glavna poruka ovog dijela knjige davanje bez očekivanja? Kako se možete osloboditi očekivanja ako druge ljude promatrate kao svete kako biste i sebe spoznali kao svetu osobu? To nazivam božanskom sebičnošću. Činjenica je da mi gotovo i ne možemo postojati bez ega ili njegovih  motivacija. Nije smisao u tome da ih uništimo, nego da ih sagledamo na nov način, tako da postižemo ciljeve svoje duše. Postoje stvari koje svako od nas želi, kao što su mir, radost, zadovoljstvo i uspjeh. Ako je istina da su davanje i primanje jedno te isto, tada je logično da dajemo ono što najviše želimo. Stoga, ako je vaš najvažniji cilj radost, usrećite druge. Što više radosti širite, to ćete biti radosniji. Tako se egom koristite na nov način, a taj način odaje poštovanje kako vašoj duši, koja teži davati, tako i vašem egu, koji želi primati. Vratimo se masaži. Zapitajte se, je li masaža moj  stvarni cilj, ili je riječ o nečemu dubljem? Možda vi zapravo želite osjetiti da vas neko voli i brine o vama,a to možda nećete dobiti od osobe kojoj ste nešto ponudili. Svemir za vas možda ima drukčiji plan -koji vi ne možete uočiti u trenutku kad nudite dar. Ljubav i naklonost možda pružate samo zato da bi vam se vratile iz posve neočekivanog smjera. Danas neko vrijeme razmišljajte o onome što uistinu želite. To je svakako nešto više od novog automobila ili nekog drugog predmeta. Možete dobitii to, ali ako zanemarite dušu, nećete se ni izdaleka približiti istinskom ispunjenju, što ego nikada ne može razumjeti. Odaberite jedno svojstvo koje ste odlučili danas primiti u svoj život. Je li to radost? Mir? Ljubav? Sad potražite stvaralačke načine na koje ćete to svojstvo povećati u životu vama bliske osobe ili osobe koju ste tek susreli. Dajte toj osobi ono što vi želite, a onda provjerite kako se i sami osjećate. Je li se vaša čežnja imalo promijenila? Jeste li u stanju osjetiti svojstvo koje ste potaknuli u drugoj osobi? 

Kad to postignete, poželjet ćete promijeniti svo jživot kako biste se što više time bavili. To je tajna koju je ego uporno pokušavao sakriti od vas.

Odlomak iz knjige "Mojsijev kod"

Mooji - Najljepša meditacija ikada

Meditacija postizanja sadašnjeg trenutka i dodira sa svojim iskonskim JA,upravo onakvim kavi jeste...Do sada možda najbolje objašnjen proces dostizanja Sopstva.

1. dio

2. dio

Sve je vibracija / energija

Istinska realnost nije materija, već je to vibracija/energija; to dokazuju istraživanja fizičara, posebno atomskih fizičara. Ova činjenica ima nesagledive posljedice po naš život.

         

Ako je sve energija, tada su i naše misli energija, a to znači: naše misli posjeduju potencijal, koji u izvanjskom svijetu može proizvesti neki učinak. Misli nisu nešto što se odvija samo u našim glavama. Posljedice ove spoznaje obraditi ćemo u poglavlju kojem je tema akcija = reakcija.

            

Ako je sve energija, tada je i čovjek energija, a to znači dvoje. Prvo je čovjek (kao što smo upravo vidjeli) sposoban razvijati se kako i koliko god želi, a drugo, čovjek je besmrtan. Energiju nije moguće uništiti.

            

Pogledajmo što se događa, ako nekom tijelu dovodimo energiju. Vibracija (frekvencija) tog tijela povećava se, a to znači: stanje tijela se mijenja. Iz komada leda nastaje voda. Ako i dalje dovodimo energiju, voda se pretvara u paru – i ako naše oči više ništa ne vide, ipak je još uvijek sve tu, ništa nije jednostavno nestalo.

            

Tu se radi o fizici. A ono što vrijedi za led i vodu, vrijedi, naravno, i za čovjeka. Ako nekom čovjeku uspije značajno povećati svoju vibraciju, logično je da će doći trenutak kada će postati nevidljiv. To nema ničeg zajedničkog s mistikom ili magijom, nego s fizikom. Ako je takav čovjek nevidljiv, tada to ne znači ništa drugo nego da je svoje grubomaterijalno tijelo preobrazio u finomaterijalno i da ne postoji smrt. Ideja da postoji smrt je krajnje materijalistični način gledanja na stvari, kojeg smo sami sebi priuštili, i s čijim posljedicama sada moramo živjeti. Prije 2000. godina je Isus pokušao pokazati, da smrt ne postoji. “Smrti, gdje je tvoj žalac?” Ali samo su rijetki shvatili, o čemu se radi. U te rijetke spada već spomenuti atomski fizičar J.E. Charon. Naslov jedne od njegovih knjiga je “Ja sam star 15 milijardi godina”. 15 milijardi godina zbog toga, što fizičari smatraju da je svemir toliko star. I za njega smrt ne postoji.

            

Ako je dakle čovjek vibracija, tada se te vibracije daju po volji mijenjati. Pitanje je samo, kako? Odgovor je jednostavan: kroz naše misli. Našim mišljenjem, mi mijenjamo vibracije tijela. To je lako isprobati. Mislite na ljubav. Mislite na mržnju. Učinak na tijelo je sasvim različit, zato što se vibracija mijenja. Mi se možemo do krajnosti unijeti u materiju – neki ljudi to obilno prakticiraju – ili se možemo “izdići u nebo”. Ovisi o nama. (Sjećate li se principa slobodne volje?).

            

Kako je sve vibracija, bolest nije ništa drugo do disharmonija vibracija. Zato je posve očito, da se na takvu disharmoniju može utjecati uz pomoć drugačijih vibracija. A to znači: kroz muziku, boje, mirise, a sasvim razumljivo i kroz naše mišljenje. Ova spoznaja uopće nije tako nova. Novalis, veliki pjesnik i mistik romantike, formulirao je to kratko i jasno: “Svaka bolest je muzikalni problem.” Dakle problem vibracija. Time nam već logika i fizika kažu, da se bolesti mogu liječiti pomoću misli. I to je Isus demonstrirao.

            

Sve je pitanje energije – a time i vibracija. Čovjeka možemo, primjerice, promatrati kao muzički instrument. Muzika i tonovi su, kao što znamo, također vibracije. Ako neki instrument nije usklađen, on proizvodi disharmonične tonove. Čovjek je takav neusklađen instrument, koji neprestano proizvodi disharmonične tonove, a to znači: agresije, sukobe, nezadovoljstvo. Sigurno poznajete izraz “raštiman je”. Sada se radi o tome, da ovaj instrument imenom “čovjek”, uz pomoć našeg mišljenja ponovo uskladimo. Ali to nitko ne može napraviti za nas. Svaki je čovjek odgovoran za sebe samog i za svoje mišljenje – a time i za harmonične ili disharmonične vibracije koje stvara i odašilje od sebe.

            

Ja se uvijek iznova čudim velikoj mudrosti, koja se krije u govoru. Čovjek se naziva i personom. U riječi persona nalazi se latinska riječ personare. Sonare znači zvučati, per sonare dakle znači “zvučati kroz”. Čovjek je time onaj kroz kojega zvuk prolazi. I ovdje opet imamo ton, vibraciju. A na francuskom se kaže le son (Person), ton. Svaki je čovjek ton – a svaki se ton može po želji promijeniti, on je harmoničan ili disharmoničan.

            

Ako želite svoje probleme optimalno riješiti, ako želite svoje ciljeve doseći brzo i s malo truda, tada morate na umu uvijek imati ovu činjenicu: sve je vibracija – a time i promjenjivo. I beton je također vibracija – i on je promjenjiv. I nemoguć suradnik, gospodin Majer, i on je vibracija – i on se može promijeniti. I autističko dijete je vibracija – dakle promjenjiv (iako će školska medicina možda upotrijebiti riječ “neizlječiv”). Za materijalistički usmjerenu školsku medicinu je, naravno, mnogo toga neizlječivo. Ovo, međutim, na nikoji način ne odgovara iskustvima do kojih se stalno dolazi (što je i Isus demonstrirao), i nikako ne odgovara najnovijim spoznajama iz područja atomske fizike. Mi rasipamo naše vrijeme – i naš novac – ako se držimo materijalističkih pokušaja objašnjavanja. Puno je bolje da se držimo fundamentalnih, univerzalnih temeljnih principa. A takav temeljni princip glasi, kako je rečeno: sve je vibracija.

            To kazuje, usput rečeno, i naš govor. Uzmimo riječ realnost. Što ona znači? Ta se riječ sastoji od re i al. Re ili također Ra, na egipatskom jeziku se nazivao Bog Sunce.  A što je Sunce drugo, nego vječni simbol energije i vibracija? Sunce je toplina, svjetlo. Svjetlo je vibracija, energija u pravom smislu. A Al ukazuje na All (njem. univerzum) ili također i na Allah (Bog). Realnost je time božansko/univerzalno svjetlo, božanska vibracija – ne postoji ništa drugo!

OVO je realnost.

            

Imajte to na umu, kada se radi o vašem životu. Vi odlučujete o tome, da li ćete se svojim načinom mišljenja uživiti u tami misterije, ili ćete se uzdići u svjetlo. Vi o tome odlučujete – i nitko drugi. OVO je realnost. Sve drugo je ograničeno razmišljanje, neznanje, praznovjerje.

            

Ako mislite da je svijet dolina suza, svojim se mislima spuštate naniže. To je tako.

            

Ako mislite da je svijet radosna svečanost, svojim se mislima uzdižete. Sasvim sigurno.

            

To nije mistika, nije religija.

            

To je čista fizika.

(OTLA princip)

Misli za svaki dan II

Čarobni šum jutra

Po jutru se dan poznaje.

Jutro i vrijeme poslije buđenja su najvažniji pokazatelji energije sa kojom ulazimo u novi dan. Svako jutro možemo odvojiti 10-ak minuta koje ćemo pretvoriti u pravu čaroliju. Otvorimo prozor i udahnimo jutarnje sunce, uživajmo u pogledu prema nebu ili zelenilu, neka to bude stanje u kome nećemo emitovati nikakve misli i želje, samo ćemo osjetiti prisustvo sadašnjeg trenutka i vizuelizirati kako nas zapljuskuje blještavi slap svjetlosti dok se lagano kupamo u njemu. Osjetimo svoje tijelo kako je lagano kao perce.  Ovo djeluje veoma pročišćavajuće.

U nedostatku pravog ambijenta, možemo ga stvoriti pomoću ove prirodne muzike (cvrkut ptica) koja je pravi raj za dušu:

I još bolje, kombinovati sa zvucima morskih talasa:

...ili planinskog potoka:

Poslije toga, najbolje je uraditi ovu vježbu za buđenje energije, kako ne bismo ostali uljuljkani, jer ipak dan se bazira na aktivnom, sunčevom principu i treba nam mnogo energije:

- Raširiti ruke horizontalno i lagano ih podići uvis, iz tog položaja napraviti pregib prema podu, šireći ruke i puštajući ih da lagano padaju, ukrštajući se jedna preko druge,onda se dizati u uspravan položaj ponovo šireći ruke i dižući ih prema uvis, ukrstiti ih gore par puta. Pri tome žustro ispuhivati zrak kao da radimo težak fizički posao. Ponoviti vježbu par puta. 

Odmah ćemo osjetiti buđenje pozitivne energije i spremnost za aktivnosti koje su pred nama, poskakujući od sreće.