19. velj 2017.

Nezadovoljstvo sobom - ključ kriticizma, laganja i ogovaranja

Svi se u određenom trenutku možemo definisati kroz određenu emociju, koja je poput unutrašnjeg kompasa pokazatelj našeg sveukupnog duhovnog stanja. Emocije su glasnici koji nas obavještavaju da u sebi nosimo određena uvjerenja. Emocije se kreću na skali od potpuno niskih i negativnih pa do onih jako visokih, vibrantnih, vezanih za osjećaj ljubavi i radosti. Kroz određenu emociju, u svakom trenutku možemo otkriti dosta o sebi. Posebno ako smo dugoročno praćeni određenim negativnim tipom emocije poput depresije, malodušnosti i sl., onda se trebamo zapitati koje uvjerenje doprinosi konstantnom održavanju na najnižim emocionalnim skalama. U svakom slučaju, neželjene emocije, gubitak energije i životne radosti upućuju na nezadovoljstvo sobom, svojim zdravljem, ukućanima, načinom života, poslom koji radimo, finansijama...Uvijek postoji masa uzroka (uvjerenja) koje povezujemo sa našim stanjem. Nezadovoljstvo sobom i svojim životom nas, dakle, konstantno održava na niskim vibracijama i uvlači u sve veće stanje nezadovoljstva. Iz tog razloga podliježemo raznim modelima negativnog ponašanja, od čega je kriticizam možda najštetniji oblik izražavanja vlastitog nezadovoljstva. 

Kažu da svijet ne vidimo onakvim kakav jeste, već onakvim kakvi mi jesmo. Većina nas će sigurno potvrditi činjenicu da, u trenucima kada smo sretni, zadovoljni i ispunjeni, nam rijetko pada na pamet da razmišljamo o drugima i kritikujemo ih. Nekada smo toliko okupirani svojom srećom da nam svi oko nas postaju dragi i da bismo ih bez ikakvog razloga zagrlili i poljubili. U nekim drugim okolnostima, kada smo "nadrndani" i nezadovoljni, iste te osobe nas iritiraju,  u saobraćaju postajemo nervozni, nerviraju nas prolaznici, gužve u tržnim centrima, u svemu pronalazimo mane i postajemo savladani kriticizmom.   Tračanje i ogovaranje drugih ljudi nije ništa drugo do kriticizam koji proističe iz nezadovoljstva vlastitim životom. Upravo kada ogovaramo i kritikujemo kolegicu s posla koja je obukla suvše kratku suknju ili se zabavlja sa oženjenim šefom, trebali bismo se zapitati kojim segmentom svog života smo nezadovoljni, šta nas to podstiče na kriticizam. Osobe koje se bave takvim radnjama nam više daju informacije o samom sebi nego o onima koje ogovaraju i kritikuju. Postoje osobe koje u životu nisu uspjele u nekim svojim namjerama i onda počnu da uočavaju kako je svaki "seljak" uspio u gradu, kako svaka "fukara" ima više para od njega, vozi bolje auto i sl., i time ustvari najviše govori o svojim uvjerenjima. Mi se zaista uvijek trebamo baviti samo sobom i možemo mijenjati samo svoj dio svijeta. Naša paralelna realnost uvijek odgovara ličnoj vibraciji i oslikava tačno ono u što vjerujemo. Mi moramo znati da neki "seljak" koji je došao u grad ne može nikako uzeti ono što nama pripada niti uskratiti našu "nafaku".  Kvalitet naše energije u stanju kriticizma je zaista jako nizak i nedovoljan za stvaranje bilo kakvog uspjeha. Mi smo, kolektivno, na ovim prostorima u jednom masovnom stanju kriticizma prema državi i ljudima na vlasti. To nam ne pomaže u procesu samoostvarenja, bez obzira koliko taj kriticizam bio opravdan, mi dosta štete nanosimo sebi jer se držimo u ropstvu nezadovoljstva, koje korelira sa niskim vibracijama i unosi ih dalje u našu porodicu, dom, lične odnose i sl. Paralelno s bilo kakvim kriticizmom, u naše energetsko polje se uvlače razne negativne emocije, pa smo kao nacija počeli da vibriramo na nivou žrtve i poprimamo kolektivno sivilo.

S druge strane, ako se vratimo na lični nivo, primijetićemo da često usmjeravamo kriticizam prema samome sebi. Nekada on proističe iz uvjerenja da drugi imaju loše mišljenje o nama, koje zapravo proističe iz lošeg mišljenja o samom sebi i uvjerenja da smo u životu nešto uradili pogrešno zbog čega mislimo da nismo vrijedni poštovanja i uvažavanja. To može biti snažno vezano za osjećaj krivnje koji vučemo iz porodičnih odnosa. Naši roditelji su, vjerovatno iz vlastite nesvijesti i neznanja, našu životnu energiju opteretili osjećajem krivnje iz nekih njihovih frustracija i nezadovoljstva sobom. Zaista, ništa ne može tako snažno da izvlači životnu esenciju i energiju iz nas kao život sa osjećajem krivnje. Pošto smo "krivi" što smo se rodili i što smo mučili naše roditelje svojim prisustvom, pošto se nisu najbolje snašli s nama u svojim životima, mi nosimo neraščišćene račune od malih nogu. Zamislimo sad da su to računi za neplaćenu struju i vodu, koje skupljamo nekih 30, 40 ili više godina. Mnogo duga se nagomilalo, jer nismo riješili na vrijeme, nismo se nikad obračunali sa roditeljima. Zato smo odrastali, principijelno nezadovoljni sobom, dakle, sa velikom dozom kriticizma prema sebi. Šta može osoba koja je odrasla sa kriticizmom ponuditi drugima, do isti taj kriticizam. Kažu da, ako stisnemo narandžu, iz nje može izaći samo sok od narandže, ništa drugo. Isto tako, u raznim životnim okolnostima, iz nas izlazi samo naša esencija, naš sok ili otrov koji se nalazi u nama. Rezultati koje imamo su uvijek u skladu sa našom esencijom, reflektuju se na naše odnose, finansije, posao i sl.  Ako je to zaista otrov što nosimo u sebi, onda će se on ogledati u vidu kriticizma upućenom drugima, laganju, varanju i ogovaranju.

Onaj ko je zaista zadovljan sobom, i ko istinski poštuje sebe, zasigurno neće zaljevati otrovom svijet oko sebe. Našu vlastitu bol  nikada nećemo iscijeliti nanošenjem boli drugima, naš osjećaj krivnje nećemo iscijeliti tako što ćemo nametati drugima osjećaj krivnje, naš vlastiti kriticizam i nezadovoljstvo sobom nećemo nikada iscijeliti tako što ćemo drugima upućivati kritike. Samo ćemo ulaziti u sve veće konflikte i udaljavati se od onoga što bismo izvorno trebali biti, a to doprinosi sve većem stanju nezadovoljstva i uvijek ćemo imati emociju kao pokazatelj gdje smo trenutno. Ako nismo zadovoljni tom emocijom, imamo alarm da nismo tamo gdje bismo trebali biti. Situacija je alarmantna posebno onda kada smo dugo u nekom stanju depresije i nezadovoljstva, to je jednostavno znak da se ne poklapamo sa svojim nefizičkim ja, da smo poput voza koji je ispao iz tračnica.  Mada smo svi možda, u manjoj ili većoj mjeri nekoga povrijedili u životu, sigurno smo u nekom trenutku života shvatili da se ne ponosimo time i da bismo najradije promijenili neke segmente prošlosti. I sve je dobro dokle god preispitujemo sebe i bavimo se svojom dušom, problem nastaje onda kada ne uviđamo koliko štetimo svojoj duši vjerujući da nešto radimo bezazleno, vjerujući da "ne ogovaramo, već samo prenosimo istinu", vjerujući da ne varamo partnera već "samo pokušavamo ugoditi sebi"...trebamo znati da sve što radimo - radimo sebi, za svoj napredak ili nazadak, računi se uredno gomilaju u ladici...

I ono što je možda najvažnije jeste činjenica da bilo kakva neriješena energetska veza između nas i druge osobe, ostaje otvoreno pitanje koje nam iscrpljuje energiju. Bilo kakvo uplitanje u energetiku druge osobe, recimo ogovaranjem, mi aktiviramo određene karmičke posljedice i knjižimo na svom računu određeni teret. Sad, može se taj uknjiženi teret stvarno odraziti na naše finansije, da baš imamo finansijski manjak u životu, da jednostavno po principu instant karme dođe do naplate na nekom segmentu života. Ako u životu općenito "šepamo" na polju finansija ili zdravlja i sl., onda nam baš i ne treba da dodatno pogoršavamo stanje tim negativnim energetskim upetljavanjem, jer smo već u minusu i samo ga dodatno povećavamo. Svi mi imamo neke segmente života gdje smo energetski jači, a neke gdje smo energetski slabi, isto kao što imamo organe u tijelu koji su energetski slabi pa stalno imamo jedan te isti zdravstveni problem, jer se stresovi i konflikti uvijek odraze na najslabijem organu. Recimo, svaki stres na poslu ili u kući, mi dobivamo upalu grla i visoku temperaturu ili upalu mokraćnih organa i sl. Isto tako, možemo imati osjetljivo polje finansija, pa svaki stres ili konflikt pojačavaju gubitak i odljev finansija, jer nam je to slaba energetska tačka. Dakle, ako nismo baš toliko energetski, finansijski i zdravstveno jaki da možemo svoje stanje nazvati "zadovoljavajućim", onda ne bismo ni slučajno smjeli da se uplićemo u dodatna opterećenja negativnom energijom. S druge strane, ako jesmo dovoljno energetski jaki i zadovoljni, ona nam takve negativnosti  neće ni trebati niti ćemo se baviti njima. Tako da imamo zakonitost koja kaže da da je uvijek i uvijek, uzrok uplitanja u negativnost činjenica da već u nama postoji energetska slabost i odljev energije, odnosno nezadovoljstvo i konflikt. Umjesto što padamo u negativna stanja, trebamo se baviti sobom i tražiti načina da popravimo vlastito stanje, jer ga nećemo popraviti ako se još više odajemo negativnim obrascima ponašanja, već obrnuto, kada u svakom iskušenju prepoznamo priliku da se odupremo i izdignemo iznad poriva za kritiziranjem, ogovaranjem, laganjem i varanjem. Tek tada možemo računati da će energija da radi za nas, jer zapravo, u svom životu imamo dosta situacija u kojima moramo pobijediti sebe, odnosno, prevazilaziti "starog" sebe i stvarati novog i boljeg sebe. A takve situacije su često maskirane u "beznačajne sitnice", ali to je poput kapanja pokvarene česme koja kap po kap napravi ogroman račun, zato moramo obratiti pažnju na svaku kapljicu.