27. srp 2012.

Reprogramiranje navika

Kao što je poznato, navike su zarobljeni energetski obrasci na fizičkom, mentalnom i emotivnom nivou za koje ostajemo vezani na svim tim nivoima, iste čuvamo u rezervoaru nesvjesnog i crpimo uvijek iznova na isti način sa istim učinkom i posljedicom. Vidiljivo je, dakle, da su navike mehanizam koji djeluje po liniji manjeg otpora, jer ne zahtijevaju skoro nikakav napor,  mi ih po automatizmu koristimo, često i na svoju štetu. Kada je riječ o štetnim navikama, to ujedno govori o nedostatku svijesti o činjenju loših stvari kao i nedostatku temeljne volje da se isto promijeni i prevaziđe. Skoro svaki segment našeg života (emotivni, zdravstveni, seksualni, poslovni, porodični, finansijski i sl.) je pokriven i odgovarajućim navikama, odnosno ukorijenjenim vjerovanjima, obrascima ponašanja i razmišljanja. 

Na dubljem nivou, treba znati da je korijen našeg ponašanja pohranjen u energetskim centrima - čakrama kojih ima 7 (glavnih). Čakre se otvaraju u ranoj životnoj dobi, počev od korijenske ili bazne čakre, čije i samo ime govori koliki je njen značaj - KORIJENSKA - da bi imali zdrav plod, potreban je prije svega zdrav korijen odnosno temelj. Korijenska čakra korespondira sa prenatalnim periodom, pa čak i periodom začeća, te se odnosi na sve ono što je energetski usađeno u kap tečnosti koja smo prvobitno bili, uključujući emotivni i psihološki osjećaj kojima su roditelji bili izloženi, te način i mjesto našeg dolaska na svijet. Neki od nas su neželjena djeca ili su roditelji, posebno majka, na neki drugi način ispoljavali negativne emocije, pa sama naša baza života se zasniva na odbačenosti, strahu i negativnoj percepciji života. Svaki trenutak nosi u sebi sjeme budućnosti, pa smo i mi tako postali sjeme trenutka koji je oslikavao odnos među roditeljima i naš psiho-emotivni sklop predstavlja kopiju tog odnosa. Došavši na svijet, mi kroz korijensku čakru stvaramo odnos sa tom fizičkom stvarnošću noseći duboko u nesvjesnom ono što je provobitno učestvovalo u našem "stvaranju" i ideji našeg postojanja. Ako smo zadojeni idejom odbačenosti i nedostatka ljubavi, onda naša podsvijest dobiva informaciju da smo došli u svijet opasnog življenja, destrukcije i uništenja, što nam daje velike predispozicije da ćemo kreirati upravo takve navike kojima ćemo se uništavati, razarati i kroz život kretati bez želje za životom i bez osjećaja sigurnosti.   
Korijenska čakra se odnosi na:
- fizičku snagu
- snalažljivost
- volju i čvrstinu karaktera
- stabilnost, samopouzdanje
- želju za životom
- osjećaj sigurnosti
- osjećaj prisutnosti ovdje i sada
- povjerenje
- odnos prema novcu i vrijednostima
- osjećaj pripadnosti porodici, plemenu, odnos sa precima

Za sve što želimo postići, svaki uspjeh i cilj, potrebna je goruća strast, volja i želja za životom, ukoliko to nedostaje, mi se prepuštamo plimi života i živimo sumorno i bezvoljno, što svjedoči da u našoj korijenskoj čakri postoji zapis koji nas je duboko programirao na takav vid posmatranja života i komunikacije sa istim. Na primjer, naš život se svodi na relaciju kuća-posao, u slobodno vrijeme gledamo serije i poistovjećujemo se sa likovima i njihovim ulogama,  imamo malo ili nimalo životne radosti i uživanja, puni smo strahova i crnih misli, redovno pratimo crnu hroniku u štampi, nemamo ciljeva niti posebnih želja, to je siguran znak slabosti u korijenskoj čakri i nepovezanosti sa elementom zemlje.  

Sa tako malo životne energije ne možemo ni razmišljati o nekoj voljnoj promjeni života, ispunjenju želja ili promjeni navika. 

Da bi, dakle krenuli sa otklanjanjem neke slabosti ili navike, moramo tragati za njenim uzrokom, jer djelujući na uzrok mi liječimo bolest i otklanjamo je u korijenu njenog nastajanja, za to nam je neophodno uraditi sljedeće:
1. Biti svjestan njenog postojanja, čime unosimo svjetlost u tamne komore i otkrivamo "zločinca" 

2. Povezati naviku sa osjećajem koji u nama proizvodi - kao na primjer - kada zapalimo cigaretu, popijemo koju čašicu alkohola ili se ne daj bože nafiksamo, mi riješimo sve probleme i osjećamo se spokojno. Aha, mi dakle rješavamo probleme bježeći od stvarnosti i samo potvrđujemo da nemamo realnu vezu sa zemljom. Mi smo, znači, osoba koja je jako nestabilna i nesigurna. Uz to, još nemamo svijest o tome da se na taj način uništavamo, dakle u našem korijenu postoji jak program (samo)uništenja koji će prije ili kasnije rezultirati bolešću, jer se kroz program destrukcije vezujemo za bolest kao najbolji način materijalne manifestacije naše nestabilne baze i bolesnog korijena. 

3. Bez aktiviranja čakri ne možemo imati volju i ambiciju da nešto promijenimo, pa je sljedeći korak taj da radimo na otvaranju i vrtnji naših čakri, što ću opisati u narednom postu. 

4. Nakon što oporavimo naš energetski sistem kroz uspostavljanje normalnog protoka energije u čakrama, mi možemo krenuti sa uspostavljanjem ciljeva i jačanjem volje za otklanjanjem neželjenih navika.

5. Stare navike se najčešće otklanjaju na način da ustupe mjesto nečemu novom, pa bi trebali imati razrađen program onoga što želimo ukorijeniti - na primjer - neću više da se uništavam i ubijam samosažaljenjem, umjesto toga, postajem odlučna, samopouzdana i sigurna u sebe. Kod odbacivanja cigareta se javlja želja za hranom koja predstavlja kompenzaciju za nedostatak emocija koje smo "unosili" sa cigaretom, najteže je prevazići taj sudar sa "surovom" realnošću i žal za cigaretom zna biti tako jak da jednostavo ne prestajemo misliti ni na šta drugo sve dok ponovo ne posegnemo za istim porokom. No, trebamo biti svjesni da u pozadini toga nije ništa drugo nego potreba za ljubavlju i sigurnošću. Najvažnija je istrajnost, ali kada se bazna čakra (kao i sve ostale) stalno drži u pravilnom smjeru vrtnje (u pravcu kazaljke na satu), uvijek nas misao o postojanju te "spasonosne" energije može držati budnim dok ne prođe kriza oslobadjanja od stare navike. Zato je najbolje da u tom periodu postanemo "ovisni" o brizi o svojim čakrama i da im se potpuno posvetimo. Desi li se izazov vraćanja staroj navici, sjetimo se da na taj način vraćamo energiju u suprotnom (destruktivnom) pravcu i da se vraćamo na pređeni dio puta koji nam nudi lažni osjećaj sigurnosti, ne dopuštajući novim iskustvima da nas preplave. 

Kada krenemo u pravcu duhovnog razvoja, mi se susrećemo sa mnogobrojnim tehnikama samospoznaje, čišćenja, otklanjanja napetosti i blokada, pozitivnog razmišljanja i sl., međutim, negdje na sredini puta shvatimo da, u svom duhovnom rastu, krećući se prema gore, istovremeno se spuštamo dole i dodirujemo najtamnije podrume svoje duše. Tako, ne možemo a da ne dođemo do samog korijena svog postojanja i sve dok ne zakopamo tako duboko, poput rudara koji u podzemne lavirinte unosi svjetlost baterijske lampe, nećemo otkriti onaj komad uglja u kome će s vremenom da se ukaže dijamant. A taj dijamant jeste naša duša koja čeka da je oslobodimo od tog silnog crnila koje smo ponijeli svojim dolaskom na ovaj svijet i na koje smo, u mraku neznanja, samo nastavili da nižemo nove slojeve uglja i u jednom trenutku života shvatili da živimo zarobljeni umjesto da se osvijestimo i sijamo!

22. srp 2012.

Razmjena energije u odnosima

Kroz odnose sa drugima, a posebno sa partnerom ili drugim bliskim osobama kao što su roditelji, djeca i sl. dolazi do razmjene energije kojom prilikom dolazi do harmonije ili sukoba u zavisnosti od niza faktora. Uzmimo da je naše tijelo prekriveno (obmotano) elektromagnetskom mrežom kroz koju mi na fizičkom nivou dobivamo (upijamo) životnu energiju. Mreža ima unakrsne tokove i u tim sjecištima nastaju vrtlozi ili virovi kao izvori energije. Kroz odnose sa drugima, dakle, aktiviraju se ta naša izvorišta i kroz njih razmjenjujemo energiju, odnosno komuniciramo na fizičkom ili duhovnom  nivou. Često znamo reći da nam se sa nekim energije ne podudaraju, pa smo u sukobu (neprijateljstvu) s njim, dok s druge strane s nekim imamo harmoničan protok energije pa smo s njim u prijateljskim ili ljubavnim odnosima. Takođe, dešava se da na ulici, pri slučajnom susretu, osjetimo averziju ili simpatiju prema nepoznatoj osobi, kada smo na javnom mjestu mi smo konstantno u energetskoj razmjeni sa svima koji se tu nalaze i naši spiralni vrtlozi energije konstanto vibriraju, prihvataju ili odbacuju tuđe energije.

Kroz takav odnos i energetsku komunikaciju, naše polje je stalno izloženo zaprljanju pa kada dođemo kući osjećamo hroničan umor, nervozu i sl., što je znak da smo upili dosta prljavštine koju je potrebno očistiti. Stoga je neophodno bar jednom dnevno uraditi energetsko čišćenje vizueliziranjem blistavog svjetla, što je opisano u posebnom postu na ovom blogu. 

S obzirom da postoje različiti tipovi temperamenta ličnosti (kolerik, flegmatik, sangvinik i melanholik), u skladu s tim neki ljudi imaju manje a neki više životne energije, odnosno ista se manifestuje na različite načine. Na primjer, kolerik ima naglašenu vatrenu energiju i veoma je poduzetan, on grabi život i troši ga, dok nasuprot njemu, melanholik doživljava život sa tamnije strane, nosi u sebi dosta tuge i prilično je pasivan, pa u tom smislu koleričan temperament može označavati kraći i sadržajniji život, dok melanholičan simbolizira dug, težak i dosadan život. Ovo je samo  primjer, jer svi mi u većini imamo zastupljena sva četiri temperamenta, s tim što onaj temperament koji je naglašen predstavlja naš primarni temperament ličnosti. 

Kada sa nekim stvorimo mrežu odnosa, naši energetski vrtlozi razmjenjuju energiju i podstiču jedni druge, stvarajući impulse koje mi doživljavamo kroz prizmu svijesti kao poštovanje, ljubav, harmoniju, sklad, saradnju i sl., kroz takav odnos se stvara međusobno povjerenje i opuštanje, tako da energija struji neometano. Međutim,  mi imamo problem sa čvorištima negativne energije, gdje su potisnuti neželjeni emotivni i psihološki sadržaji (sjenka) za koje smo  pretpostavljali da smo ih se riješili tako što nismo željeli da mislimo o njima. Kroz uspostavljanje odnosa mi prvenstveno nastojimo da se predstavimo u najboljem svjetlu pa se u fazi zaljubljenosti skoro svi ponašamo na identičan način, osjećajući se kao da smo izvan prostora i vremena i lebdimo od sreće. Ali, s vremenom taj osjećaj splašnjava jer nije stvaran, odnosno nije zasnovan na realnim temeljima, a u medjusobnom odnosu dolazi do sudaranja sa energetskim čvorištima koja smo skrivali i dolazi do "havarije", naša sreća se topi, mi postajemo nesrećni i osjećamo se nevoljeno, odbačeno, počinjemo ispoljavati ljubomoru, zavist, strah, mržnju i sl. 

Šta se desilo sa zaljubljenošću? U toj fazi, nastojeći da se prezentujemo u što boljem svjetlu, mi smo samo privremeno imali projekciju idealnog sebe, jer duboko u sebi nosimo uvjerenje da samo takvi možemo biti voljeni. Kada je malter počeo da opada, izronila je ruševina koju mi sami ne prihvatamo i odbacujemo, tako da u jednom periodu počinjemo ulagati ogromnu energiju da ponovo stvorimo taj privid prihvaćenosti i sreće.
S vremenom nam treba sve više i više energije koju povlačimo iz zdravih čvorišta i počinju da trpe druga područja života kako bismo spasili ruševinu da ne ispliva na svjetlo dana, odnosno kako bismo zakrpili rupe ne bismo li ponovo doživjeli taj blaženi osjećaj koji nas je napustio. Tako se uhvatimo u zamku izolacije, tuge i osame,  počnemo gubiti prijatelje, posao nas ne zanima, sav svoj fokus i energiju usmjerimo na partnera, kome dajemo svu energiju i on postaje naš izvor životne energije, postajemo ovisni o njemu, jedino se osjećamo živima kada smo s njim i jedino tada nam je dobro. U međuvremenu, sva naša energija iscuri i mi postajemo beživotni, tako da partneru nemamo više šta dati, a u njemu se  akumulirao višak energije koji on mora da potroši pa se tako uključuje treća osoba i dolazi do "prevare", kako je mi očitujemo u svojoj svijesti. Ali, pogledamo li odnos snaga u tom trouglu, vidjećemo jednu "mrtvu" osobu, jednu prepunu energije i treću, željnu da primi tu energiju.

Tu nastaje paradoks tipa "kako je mogao tako nešto napraviti, sve sam mu dala, voljela sam ga više nego sebe i sl." Tek tada postajemo očajni, jer više nemamo vlastitu energiju, ostala nam je samo negativna energija koju smo potiskivali i na račun nje potrošili ono zdravo što smo imali, a ne znamo kako da ponovo uspostavimo kontakt sa samim sobom i pronadjemo u sebi izvor sreće, ovo često zna rezlutirati fizičkom bolešću. Kod žene se to zna javiti kao ranjavanje (samokažnjavanje) onog dijela koji je čini ženom (maternica i dojke).

Veoma je važno, ali isto tako i teško, znati održati svoj energetski balans unutar medjusobnih odnosa, znati iskoristiti trenutak kada se udari na bolnu tačku potisnutih emocija pa raditi na sebi, a ne ljubomorisati prema partneru i praviti scene padanja u nesvijest, već uvijek zadržati jednu dozu samodovoljnosti, imati pokrivene sve segmente života, imati svoje prijatelje, svoj hobi, svoja interesovanja i sl. Kada partner ne može da izvuče našu energiju, on neće imati taj potencijalni "višak" koji će nositi trećoj osobi niti će imati potrebe za tim, već će i on zadržati svoju energetsku ravnotežu i mir unutar sebe.


18. srp 2012.

Učinak sjenke

Univerzum sa nama komunicira putem jezika simbola, koji trebamo znati razumjeti, inače svoj život možemo doživljavati kao šifrovani lavirint u kome sudbina igra svoju igru mimo naše volje i znanja. Međutim, mi nismo šahovska figura na tabli života, jer da je tako, mi ne bismo imali emocije i misli (svijest), što znači da naša svijest i emocije imaju mogućnost modifikovanja sudbine, a ne obrnuto. 

Ono u čemu se sastoji simbolički jezik univerzuma, jesu dešavanja na ličnom planu, koji najbolje razumijemo kroz odnose sa drugima. Posmatrajući dešavanja u bliskom okruženju kroz sopstveni odnos prema drugima, možemo doprijeti do najtamnijih podruma naše ličnsoti. Privlačimo li uporno emotivno nedostupne partnere - to govori da u našem karakteru postoje elementi koji su nama nedostupni i koje trebamo da osvijestimo, potisnuti emotivni sadržaji koje nismo uspjeli da dešifrujemo i koji su ostali van domašaja našeg svjesnog uma. Na primjer, u nekom trenutku smo osjetili odbačenost i osjećaj niže vrijednosti, ali se nismo sa time suočili, već smo gurnuli u tamni dio nas, kao kada neki bespotreban predmet odbacimo u podrum. Činjenica da nam nešto nije pred očima ne govori da toga nema, već da je negdje sklonjeno, ali i dalje prisutno. Partneri koje privlačimo jesu "instrument" podsticanja i suočavanja sa tim zatomljenim i neosviještenim sadržajima, kako bismo ih konačno iskopali i suočili se s njima, na način da razumijemo zašto smo se u određenom trenutku osjećali inferiorno, nevoljeno, nemoćno i sl. Treba znati da nijedna destruktivna emocija nije bezazlena i da ne treba tek tako preći preko nje, već kopati sve dok ne ekshumiramo i zadnju kost njenog skeleta. 

Da bismo kopali, potreban nam je alat. Upravo partneri predstavljaju jedan od tih alata, njihovo ponašanje će djelovati poput akupunkture, pa će iglice da bodu baš tamo gdje se nalaze blokade i otrovi, pogađajući naše bolne tačke. Činjenica je da su svi ljudi koje privlačimo naši učitelji, a ja bih dodala i naši pomoćnici koji nas okreću ka integraciji i sjedinjenju. 

Ljubomora je jedna od najdestruktivnih i najotrovnijih emocija, a vjerovatno smo se svi bar nekad u životu suočili sa njom. U trenutku smo osjetili snažnu bol i strah od gubitka, no nismo obraćali previše pažnje na to, već smo je progutali ili ispoljili i nastavili dalje. Nismo razumjeli da smo se trebali zapitati "otkud meni ovaj osjećaj". To je bio jedan simbolički gest univerzuma, situacija namještena tako da nešto shvatimo. Ali, mi smo prešli preko toga i kroz izvjesno vrijeme smo uspostavili kontrolu nad sobom, jer smo naučeni da živimo pod maskom. Ljubomora je intuitivni poriv našeg psiho-emotivnog tijela da nam skrene pažnju na prisustvo odredjene destrukcije i straha, dok ego kontroliše i potiskuje sve što nije u skladu sa očekivanjima okoline i stvaranjem ličnog, kontrolisanog identiteta za koji mi samo mislimo da je naš, ali ispod tog sloja postoji taj tamni dio (sjenka) koji mi ne prihvatamo, zbog čega nismo cjeloviti. Zbog toga možemo imati jak poriv za uljepšavanjem spoljašnje stvarnosti, težeći da stvorimo što savršeniji materijalni svijet. U naletu nezadovoljstva, pomislimo "mogao bih kupiti novi automobil, mislim da bi me to usrećilo", i da...može nas to usrećiti na kratko...opet isto nezadovoljstvo izranja, a mi očekujemo da će nas promjena posla dovesti u red, pa uradimo i to...U suštini, na taj način samo nastojimo pobjeći od tamne strane naše ličnosti i bježeći od nje mi se uporno sudaramo sa njom...ona se uvijek kreće nama u susret gdje god išli...Ona se kreće prema nama kao naš partner, što smo bliži svojoj sjenci, što je bliže prigrlimo i prihvatimo kao svoju, ostvarujemo uspješnije i bliskije odnose sa drugima, ako se to ne dogodi, onda je imamo za protivnika. Učinak sjenke zna biti tako jak, da prosto dominira i hara životom, dok naše stvarno ja živi poput sjenke, a nesvjesni sadržaji znaju biti jako opasni kada preuzmu kormilo života.

Šta znači prigrliti sjenku? Prihvatiti sve što nam se dešava, bez osuđivanja, otpora i odbacivanja sa sviješću da naši dezintegrisani i rasuti dijelovi na taj način žele biti dio cjeline i da smo sami doprinijeli takvoj stvarnosti, bilo da nam se ona dopada ili ne dopada. Koliko je to lako ili teško, posebna je priča, ali najteže je prigrliti one tamne dijelove koji direktno ubijaju i skrnave ego, rušeći sliku lažnog ja koje smo stvarali sve ove godine, kao što je prihvatanje "prevare" od partnera i sl., a takvi obrasci se najčešće modifikuju kroz lažno ubjeđenje ega "nikada ne bih prešla preko toga" ispoljavajući strah koji je u nama prisutan i koji nagovještava susret sa time, prije ili kasnije, a onda se ego sruši u paramparčad...

O tome u nekom od narednih tekstova.

Pustite čašu


Profesor je započeo sat uzevši u ruku čašu punu vode. Podigao ju je u vis tako da su je  svi mogli vidjeti i upitao:
- Što mislite, koliko je teška ova čaša?
- 50 g… 100 g… 125 g… – nagađali su studenti.
- Istina je, ustvari, da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvažemo, ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam vas htio nešto drugo pitati. Što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?
- Ništa! – odgovoriše studenti.
- Dobro. A što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.
- Počet će vas boljeti ruka – brzo odgovori jedan student.
- Točno. A sada, što će se dogoditi ako je držim ovako cijeli jedan dan?
- Ruka će vas početi jako boljeti, a od takvog napora će vam se možda ukočiti i mišići, pa je čak moguće da vam se ruka paralizira. I vrlo vjerojatno ćete morati hitno otići liječniku.
- Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to događa, što mislite je li se promijenila težina čaše?
- Ne! – odgovoriše svi u glas.
- Pa što je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!
Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već sličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor.
- Što trebam napraviti da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.
- PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.
- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetit ćete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetit ćete se paralizirano, tj. nećete biti u stanju raditi bilo što drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i izvoditi zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana. Bez obzira u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana.
Nepoznati autor

17. srp 2012.

Prepreke u nesvjesnom

Čitajući duhovnu literaturu i knjige poput "Tajne", "Zakona privlačenja" i sl. nailazimo na tvrdnju da svojim mislima možemo privući ljubav, sreću i blagostanje i sva blaga ovoga svijeta, počev od najnovijeg crvenog ferarija - što obećavaju tipični new-age američki bestseleri popularne psihologije.

Međutim, nije da nije tako, ali u literaturi je to sve prikazano na jedan površan i jednodimenzionalan način, gdje se misao odnosno um prikazuje kao svemoguć, a zanemaruju drugi naši aspekti, poput emocija, intuitivnih osjećaja i posljedica ranijih misli kojima smo kreirali sadašnjost koja se prezentuje iz jedne tačke iz prošlosti, na primjer, nešto što smo "posijali" prije 8-10 godina žanjemo otprilike u ovom vremenu. Sve što se dešava u jednom trenutku ostavlja svoje sjeme, stvarajući neprekidni lanac uzročno-posljedičnih veza. 

Važno je razumjeti da je za manifestaciju željenog potrebna potpuna integracija i ravnoteža na psiho-emotivnom nivou, kao i spajanje sa elementima nesvjesnog u kome je pohranjeno sjeme ranijeg djelovanja. Treba znati da svaki blizak odnos koji smo uspostavili sa drugim ljudima predstavlja zaseban entitet koji nastavlja da živi i kada mi odnos prekinemo na fizičkom nivou, stvarajući odredjeni energetski obrazac koji ostaje privezan uz nase energetsko polje, poput čvora.  Primajući neku osobu u život, mi primamo i sve njene probleme i ono što joj se dešava na emotivnom nivou. Zato sa nekim osobama imamo jako težak i komplikovan odnos i samo sjećanje na neku osobu zategne određeni čvor koji je potrebno razvezati, jer oni stvaraju zastoj energije i tu se gomila svo emotivno i psihološko smeće. To   su rezervoari nesvjesnih sadržaja koji počinju da se stvaraju od najranijeg djetinjstva i prenatalnog perioda, jer tada počinje naše uspostavljanje odnosa sa drugima, počev od majke i oca.

Tu počinje naš odnos sa univerzumom i stvaranje našeg dojma prihvaćenosti i voljenosti. Roditelji su naš univerzum i naš  prvi "zalogaj" u kome je sadržan ukus cijelog tanjira. Ako je taj ukus bio gorak i ako smo se veoma rano opekli na dodir sa univerzumom, postoji velika vjerovatnoća da ćemo nastaviti da iskušavamo isti sadržaj iz tanjira i da će svaki naš sljedeći odnos imati isti ukus. Ti sadržaji će se apsorbovati u raznim slojevima naše ličnosti, počev od fizičkog - u akupunkturnim tačkama na tijelu, pa dalje u suptilnim, nevidljivim energetskim tijelima koja u krajnjoj liniji sežu do beskonačnosti. 

Ima jedna misao koja kaže - ako se u našim džepovima nalazi nešto što smrdi, mi možemo promijeniti mjesto na kome se nalazimo, ali nećemo promijeniti ništa - dok ne odstranimo taj sadržaj.

Da li se u takvoj "zatrovanoj" i iskrivljenoj manifestaciji univerzuma kao što smo mi, naša ličnost, može posijati pozitivna misao i da li ona može dati zdrav rezultat? Odgovor je - DA ali samo na kratko, dokle se mentalno uvjeravamo da će uslijediti rezultat, ali čim se suočimo sa inferiornim elementima iz nesvjesnog, padnemo još dublje nego što smo bili. Zato će praktikovanje tajne, zakona privlačenja i drugih obećavajućih tehnika, mnogima donijeti osjećaj razočarenja, gubitka i nazadovanja ukoliko ga rade isključivo sa aspekta fizičke jednodimenzionalnosti i negacije (nepoznavanja) tih inferiornih bića i entiteta koji žive u nama i spojeni su na naše astralno tijelo.  Afirmacije koje radimo mogu samo da se pretvore u puko mentalno ubjeđivanje sebe da smo voljeni, da zaslužujemo ljubav i sl., ali da srcem i dalje vjerujemo u nešto drugo. A presudiće ono u što srcem vjerujemo. A mi srcem vjerujemo isključivo u ono što nosimo u vlastitom iskustvu, jer ne možemo mi znati šta je bezuslovna ljubav ako je nismo osjetili, mi prosto nemamo vjere da je tako nešto moguće, iako mentalno priželjkujemo baš to i radimo afirmacije u tom pravcu. 

Tu, u srcu, je glavni čvor koji je zamrsio putanju pozitivnih misli i odveo ih u slijepu ulicu ili rasplinuo u ono što smo na iskustvenom planu i očekivali, pa misli na kraju nisu donijele ništa osim vraćanja već poznatom iskustvu patnje. 


Ono što nadmašuje lično iskustvo, jeste intuicija koju smo zagušili maskom persone, ličnosti, ega, djelujući u skladu sa umom (razumom), na način kako od nas očekuje okolina i društvo, a zanemarujući svoje istinske emocionalne potrebe, zbog čega i dolazi do rascjepa unutar nas. 





12. srp 2012.

Koji je naš kod ponašanja

Da li se prema drugima odnosimo sa usađenim mehanizmom odbijanja i neprihvatanja, ili je ironija  naš jezik sporazumijevanja? Da li je naše ponašanje duboko uslovljeno nakupljenim bijesom i gorčinom koji su rezultat neispunjenih težnji i očekivanja? 

Pogledajmo na koji način komuniciramo sa svojom okolinom, kako doživljavamo svoje susjede, kolege ili prolaznike na ulici, koliko imamo odbojnosti i neprihvatanja, šta nas posebno podstiče na ispoljavanje negativnih emocija, na koje tačno osobine ili pojave reagujemo i na koji način? Da li u svemu vidimo samo crnilo, na primjer, po ulasku u tramvaj konstatujemo kako su svi ljudi prljavi i ne kupaju se redovno? Problem je što to ne govori ništa o drugome već o nama samima i našoj unutrašnjosti. Ako imamo takav stav prema drugima i prema životu općenito, trebamo debelo da se zamislimo nad sobom, jer imamo jako zaprljanu unutrašnjost (poput prljavog stakla) posmatrajući svijet kroz prizmu nakupljene prljavštine. Prljavština se sastoji od negativnih emocija i iskustava koja smo s vremenom nakupili i koji nam ne dozvoljavaju da u drugima vidimo nešto lijepo i pozitivno. Drugi su samo naše ogledalo u kome  vidimo svoj sopstveni odraz. 

To je klasični učinak sjenke, za koju se kaže da uvijek u drugima vidimo nešto što je prisutno u nama samima, jer kako bismo uopšte detektovali neku osobinu ako ne kroz prizmu vlastitih osjećaja o njenom postojanju u nama samima. Ako u drugima vidimo samo negativnosti, ako na spomen nečijeg imena polazimo sa aspekta ponižavanja i nastojanja da ga što više oblatimo, mi imamo krupan problem i, uzgred, jako loše mišljenje o sebi. Dozvoljavajući da iz nas progovaraju bijes i frustracije, mi zapravo govorimo koliko smo nemoćni pod valom te sile i koliko joj prepuštamo da kreira našu stvarnost, toliko jako da smo prestali oko sebe primjećivati ljepotu. Mi smo okovani lancima sjenke koja diktira kod našeg ponašanja i sprečava naš progres. Odbijanje, ironija, podrugljivost, ljubomora, osvetoljubivost - to je ono što emitujemo i što nam se vraća u obliku naše stvarnosti. Ne možemo nikako dobiti natrag više od onoga što smo posijali, pa bi trebali da se zapitamo kakvo sjeme sijemo. Ne možemo posijati pšenicu a očekivati da uberemo plod narandže. Ne možemo posijati gorčinu i ljubomoru, a očekivati da uberemo sreću i ljubav. U svakom trenutku, kada se osjećamo loše moramo znati da smo upravo ubrali plod koji smo posijali, odnosno dobili nazad zraku koju smo poslali i koja se odbila o ogledalo.  

Svaka biljka koja sada raste, nosi svoje sjeme za budućnost, u svemu što se dešava u sadašnjosti postoji sjeme budućnosti.

Ljubomora je razorna, destruktivna emocija i daje suhe i gorke plodove. Da li nam se jedu takvi plodovi? Ili bismo u Božijem izobilju ipak odabrali nešto ljepše i slađe, inspirisano ljubavlju i ljepotom?!


8. srp 2012.

Zakon davanja i primanja

Ako je u Božjoj naravi davanje, tada će vam biti korisno da i vi tako postupate. Većina je ljudi u prošlosti davala samo da bi primila. Drugim riječima ,iza svakog čina davanja krilo se očekivanje da ćete nešto dobiti. Jedan od problema koji prati takav način razmišljanja jest u tome što najčešće vjerujemo da tačno znamo šta bismo trebali dobiti i stoga drugima dajemo nešto kao da se cjenkamo za ono što, prema   svom mišljenju, želimo. Ako želimo da nam partner izmasira leđa, mogli bismo mu ponuditi da mi najprije izmasiramo njega. U tome zacijelo nema nikakva zla, ali vrijeme je da istražimo još uzvišeniji način davanja, u kojemu nema nikakva cjenkanja. Što se događa ako partneru ponudite da ćete ga izmasirati, a on to objeručke prihvati, ali se ne ponudi da vam uzvrati uslugu? Ako se vaša usluga temeljila na želji da isto primite, tada ćete vjerojatno biti razočarani, a možda čak i ljuti. »Ja tebe stalno masiram, a ti mene nikada!«, mogao bi glasiti vaš odgovor, a čak i ako to nije istina, tako to izgleda vašem egu. Zašto? Jednostavno zato što njega zanima samo jedno: primanje. Ideja o davanju bez ikakve motivacije, osim da bismo oponašali Boga, njemu se doima bezumnom. »A šta ću ja time dobiti?«, pita se ego. Odgovor je jasan. Vi ćete dobiti dar daleko veći od masaže ili bilo čegašto možete zamisliti. Dobit ćete slobodu. Čega ćete se osloboditi? Vašu dušu motivira spoznaja da je slobodna iskusiti sve što poželi. Ako želite iskusiti ropstvo, slobodno to učinite. Međutim, ako sebe želite doživjeti kao svetu osobu, morate primijeniti nešto sasvim drugo. Budući da su davanje i primanje u konačnici jedno te isto, jedini način na koji sebe možete doživjeti svetom osobom jest da druge vidite kao svete osobe.

 Drugim riječima, želiteli primiti Božje darove, najprije ih morate davati.Čekajte malo. Nije li glavna poruka ovog dijela knjige davanje bez očekivanja? Kako se možete osloboditi očekivanja ako druge ljude promatrate kao svete kako biste i sebe spoznali kao svetu osobu? To nazivam božanskom sebičnošću. Činjenica je da mi gotovo i ne možemo postojati bez ega ili njegovih  motivacija. Nije smisao u tome da ih uništimo, nego da ih sagledamo na nov način, tako da postižemo ciljeve svoje duše. Postoje stvari koje svako od nas želi, kao što su mir, radost, zadovoljstvo i uspjeh. Ako je istina da su davanje i primanje jedno te isto, tada je logično da dajemo ono što najviše želimo. Stoga, ako je vaš najvažniji cilj radost, usrećite druge. Što više radosti širite, to ćete biti radosniji. Tako se egom koristite na nov način, a taj način odaje poštovanje kako vašoj duši, koja teži davati, tako i vašem egu, koji želi primati. Vratimo se masaži. Zapitajte se, je li masaža moj  stvarni cilj, ili je riječ o nečemu dubljem? Možda vi zapravo želite osjetiti da vas neko voli i brine o vama,a to možda nećete dobiti od osobe kojoj ste nešto ponudili. Svemir za vas možda ima drukčiji plan -koji vi ne možete uočiti u trenutku kad nudite dar. Ljubav i naklonost možda pružate samo zato da bi vam se vratile iz posve neočekivanog smjera. Danas neko vrijeme razmišljajte o onome što uistinu želite. To je svakako nešto više od novog automobila ili nekog drugog predmeta. Možete dobitii to, ali ako zanemarite dušu, nećete se ni izdaleka približiti istinskom ispunjenju, što ego nikada ne može razumjeti. Odaberite jedno svojstvo koje ste odlučili danas primiti u svoj život. Je li to radost? Mir? Ljubav? Sad potražite stvaralačke načine na koje ćete to svojstvo povećati u životu vama bliske osobe ili osobe koju ste tek susreli. Dajte toj osobi ono što vi želite, a onda provjerite kako se i sami osjećate. Je li se vaša čežnja imalo promijenila? Jeste li u stanju osjetiti svojstvo koje ste potaknuli u drugoj osobi? 

Kad to postignete, poželjet ćete promijeniti svo jživot kako biste se što više time bavili. To je tajna koju je ego uporno pokušavao sakriti od vas.

Odlomak iz knjige "Mojsijev kod"