10. lip 2016.

Prečice ka Bogu


Kada nađete Svjetlo unutar sebe
znat ćete da ste uvijek bili
u središtu mudrosti.
Kako zadirete dublje u onoga koji istinski jeste
punog lakoće, zbrke,
strahova, težnji i iskrivljenosti,
naći ćete pravog, živog Boga.

Reći ćete:
"Znao sam te čitavog života,
i zvao te raznim imenima,
Zvao sam te majkom, ocem i djetetom,
Zvao sam te ljubavnicom,
zvao sam te suncem i cvijećem.
Zvao sam te svojim srcem
Ali te nikada do sada nisam nazvao samim Sobom."


Emanuel-Duhovne poruke




Bog stalno kuca na naša vrata i pokazuje se kroz bezbroj svojih lica, u svakom trenutku smo u kontaktu s njim, neko od nas je svjestan toga, dok neko nije. Od ogromne riznice njegovog izobilja dijeli nas samo jedan paravan neznanja i nesvjesnosti, zbog čega često osjećamo da smo u mraku, jer smo odvojeni od našeg nefizičkog ja. Da bismo spoznali njegovo sveprisustvo, ne moramo nigdje otići, niti učiniti ništa spektakularno, dovoljno je da unutar sebe upalimo prekidač i počnemo stvari posmatrati na pravi način, odnosno da u svemu uočimo božansku svrhu. Ne moramo to nužno gledati kroz prizmu religije kao posrednika koji nam se nameće kroz ekskluzivno pravo da nas poveže s Bogom, jer od našeg senzibiliteta najviše zavisi na koji način ćemo to učiniti. U prvom redu moramo biti svjesni da nam posrednik ne treba i da možemo razviti divnu komunikaciju sa božanskim sveprisustvom kad god želimo.  

Kao ljudi koji žive na nivou materije, logično je da imamo svoje želje i potrebe, ali smo često blokirani za njihovu realizaciju iz nekih razloga.   Često imamo loše odnose sa bliskim ljudima, roditeljima, djecom, partnerom, živimo u napetosti i "na silu" vučemo te neke odnose, ali unutar njih nema pravog jedinstva. Takođe, nerijetko upadamo u finansijske neprilike i petljamo na sve strane sa raznim karticama, kreditima, dugovima, neplaćenim računima i kad sumiramo svoj život, imamo jedan priličan kolaps koji držimo pod kontrolom. 

Čovjek je biće želja i imati želje nije nikakav grijeh. Iako su nam u novije vrijeme postala dostupna razna štiva o tajnama i zakonu privlačenja, velika većina ipak ne može da ih stavi u službu svojih želja, jer je problem u blokadama. Blokade su posljedica neznanja, a neznanje je prije svega vezano za nepostojanje svijesti o božanskoj sveprisutnosti. Primjera radi, Bog nam je pokucao na vrata kroz naše dijete, mi smo se vezali za dijete kao osobu i nismo uočili božansku svrhu, da je dijete kanal ljubavi između nas i Boga. Bog nam je omogućio da kanališemo svoju ljubav na razne načine, ali mi to nismo prepoznali. Dao nam je partnera, mi smo ga ugušili svojim strahovima, kontrolom, ljubomorom. Dao nam je, i konstantno nam daje "nafaku", opskrbu. U svim tim blagodetima je lice Boga. E sad, mi stalno želimo više i bolje, ali ne znamo zbog čega je to tako. Naše nefizičko ja konstantno osjeća čežnju za Bogom. Naše grubo, fizičko ja rezonira određenu želju ali je nesvjesno te čežnje i ne zna odakle potiče želja. Zbog toga teži za čulnim zadovoljstvima koje nam nakratko može obezbijediti novac, auto, hrana, ljubavnik...Kada bi nam Bog udovoljio u tim stvarima do kraja, mi bismo za kratko vrijeme stvorili "hibridne" generacije koje ne znaju za ljubav. Ljubav je usko vezana za čežnju za Bogom. Kada volimo svoje dijete, mi čeznemo za Bogom, neki od nas su toga svjesni, neki nisu. Isto tako, i ljubav prema partneru je kanalisana božanska milost. Odnos prema Bogu oslikava naš odnos sa partnerom. Odsustvo Boga (u našoj svijesti) čini da se fokusiramo na partnerove mane i činimo da one sve više narastaju, dok božansko prisustvo čini da smo fokusirani na partnerove vrline tako da njegove mane mogu potpuno da se nuliraju ili postanu beznačajne. Nedostatak "slatkoće" u braku ili vezi je najbolji indikator odsustva Boga.  Tako je u bilo kom segmentu života, uvijek imamo vagu na kojoj možemo izmjeriti taj intenzitet božijeg prisustva. U finansijskom smislu, ako u našoj svijesti o novcu ne postoji Bog kao izvor obilja, nama će novčanik biti vječno prazan, ali isto tako, i ako je pun, mi ćemo ga gledati očima straha i uvijek će nam se činiti da nemamo dovoljno. Dakle, s obzirom da nas Bog voli, on nam uskraćuje neke stvari i ne dozvoljava nam pristup njima dok ne osvijestimo naprijed navedeno i čini to za naše najviše dobro kako bi spasio našu dušu.  Sve se, ipak, dešava onako kako je najbolje za nas, ma koliko se to činilo apsurdnim. 

Da bismo zaista ostvariti svoje želje i potrebe, moramo "uvjeriti" Boga da smo "bezopasni" i da ćemo to znati primiti na način koji nije opasan za našu dušu.  Jer, puko udovoljavanje našim željama može nas brzo odvesti u propast.  U tom smislu, trebamo biti zahvalni na onome što smo dobili i na onome što nismo dobili. 

Što se tiče popularističkog pristupa zakonu privlačenja, tu je Bog ipak postavio rampu i jasno zašto je tako. Da, činjenica je da možemo ostvariti sve što poželimo. Ali, isto tako činjenica je da moramo imati ključ za to. To je kao da stojimo pored sefa punog dragocjenosti, ali kakva nam korist ako ne znamo šifru za otvaranje istog. Generalno gledano, ako prosječan čovjek, po zakonu privlačenja, poželi da ima milion eura i ako istog trenutka s neba padne taj milion u njegove ruke, da li bi to baš bilo dobro za njega? Sa aspekta rješavanja egzistencije, vjerovatno bismo imali doživotno riješen problem preživljavanja i ta jedinka ne bi morala ništa da radi. Velika većina razmišlja na taj način kada bi se nekako domogli nekih miliona da ne moramo ništa raditi, da riješimo stan, automobil, egzistenciju i isključimo mozak za sva vremena. Mnogi uporno mantraju i rade afirmacije, vizueliziraju bogatstvo, dok se Bog vjerovatno smije. 

Mudar čovjek teži da ima posao koji će omogućiti da slijedi svoju strast.  Najbogatiji ljudi na svijetu su  muzičari, glumci, pisci, jer oni rade posao koji vole i gdje mogu do kraja slijediti svoju strast, u potpunosti osloboditi svoju kreativnu energiju sve do zvijezda. Zato takve ljude i nazivamo zvijezdama. U vezi s tim, kada je riječ o afirmacijama, mnogo je djelotvornije uputiti želju za poslom koji će nam omogućiti adekvatan protok kreativne energije nego moliti da se domognemo nekih tamo miliona. Bog voli ljude koji stvaraju, ali kada to rade sa ljubavlju. Većina nas imamo posao koji ne volimo, radimo rutinski i stereotipno, iščekujući kraj radnog vremena, noseći svoje sumorne misli na posao i sa posla.  Količina oslobođene kreativne energije i ljubavi je na niskom nivou, odnosno - radimo posao bez strasti. E sad, nadolazimo na odgovor na pitanje zašto je za novac odgovorna naša druga čakra koja je vezana za seksualnu energiju.  Seksualna energija je životna, krativna energija. Ona nam omogućava produktivnost i reproduktivnost. Naše dijete je plod te energije, ali isto tako knjiga koju smo napisali, slika koju smo naslikali, haljina koju smo sašili. Sve su to naši produžeci. Novčana energija je neposredno vezana za količinu oslobođene strasti u poslu. Ne količinu uloženog fizičkog/mentalnog napora, već strasti u smislu kreativne, stvaralačke energije, odnosno radosti stvaranja djela. Tu dolazimo do božanske iskre u nama. Ona je čista, treperava radost koja igra u našem srcu. 

Može biti uspavana i netaknuta, tačnije, mi je nismo svjesni. Zato nam Bog s vremena na vrijeme šalje ljude, ljubav, djecu, partnera kroz koje oživljavamo tu iskru. Ti ljudi su naše prečice ka Bogu. Kada bismo kojim slučajem znali da volimo sve oko sebe ljubavlju kojom volimo svoje dijete, lako bismo razumjeli funkcionisanje univerzuma i bilo bi nam dostupno bukvalno sve što je u Božijoj riznici. Ovako, stisnuti i zatvoreni, u stanju smo da primimo samo djelić njegovog izobilja. 

  

16. lis 2015.

Karma i emotivna otupljenost

The Current by Vladimir Kush

Karmičke nakupine su guste energetske tvorevine u našem biopolju. Tijelo je najviše "karmičko", ono pripada elementu zemlje koja je najgušći i najtvrđi element. Čim posjedujemo fizičko tijelo, posjedujemo i određeni nivo karme da odradimo, otplatimo, očistimo, ali i zaradimo novu. Zbog neznanja o postojanju uzroka i razloga utjelovljenja, mi svoje fizičko tijelo uglavnom doživljavamo na pogrešan način.  Zemlja  je, uslovno rečeno, "najprljaviji" element jer zadržava i taloži sve nečistoće koje rezultiraju bolešću fizičkog tijela. To ne znači da smo mi, kao fizičko biće "prljavi", već da smo podložni akumuliranju mentalnih, psihičkih i drugih nečistoća koje se otvrdnjavaju (kristališu) kroz bolest ili druge energetske poremećaje koji blokiraju naš napredak. 

Karmičke nakupine se najviše gomilaju oko izvora prane - srca i čakri, zbog čega s vremenom postajemo emocionalno otupljeni, bezosjećajni i kruti, materijalisti, netolerantni i odbojni za ljubav  i sve druge dobrobiti u životu, kao što je zdravlje, blagostanje i sl. Zemlja (tijelo) bez pročišćavajućeg djelovanja vatre, je dobra podloga za bolest. Na kolektivnom nivou, nagomilana loša karma stvara nedostatak ljubavi među ljudima i materijalizam, neosjetljivost na patnje drugih i sl. Vatra pročišćava zemlju, ali na širem nivou intervencija vatre se najčešće javlja u prisilnom obliku, kroz ratove, koji se javljaju kao prirodni odgovor i znak da smo ozbiljno bolesni.  

Kada se kaže karma, uglavnom se misli na negativne karmičke nakupine sakupljane kroz više inkarnacija, kroz različite vrste odnosa koji se ciklično nastavljaju sve dok se ne otpuste sa ljubavlju. Kada jednom nastane odnos između nas i određene osobe, on se ne prekida udaljavanjem ili  fizičkom smrću, jer emocije i osjećaji ostaju negdje utisnuti. Ponovnim utjelovljenjem duše, mi dobivamo zadaću da sve ranije odnose otpustimo sa ljubavlju, da se rastvore ti entiteti koji sadrže određene konflikte. Svaki konfliktan obrazac se stapa u ogromnu kolektivnu nakupinu koja zahtijeva da bude rastvorena ljubavlju ili prisilnom intervencijom. Na primjer, mi smo nekome bili zla svekrva u ranijem životu i nanijeli smo dosta boli toj osobi. U ovoj inkarnaciji srećemo tu osobu kroz neki drugi odnos, ali će naša pojava kod te osobe izazivati neobjašnjivu uznemirenost i grč u stomaku. Ta osoba nikada nije otpustila negativne osjećaje i među nama još uvijek postoji odnos. Zbog toga smo ponovo spojeni u ovoj inkarnaciji.   Što je odnos bliskiji u ovoj inkarnaciji, što je intenzivniji, to je znak bliske veze u ranijem životu.  Najviše su karmički, i ujedno najkomplikovaniji, odnosi sa roditeljima, djecom i partnerom, to su odnosi gdje najviše zapinjemo, koji nam crpe najviše energije, kroz koje smo opterećeni osjećajima krivice, duga i sl. Zatim, mnogo karme imamo sa radnim kolegama, posao koji radimo je karmičkog karaktera i to nam je druga porodica. Kroz posao možemo da očistimo dosta karme, ali i da zaradimo lošu karmu, posebno kroz odnose sa nadređenima i podređenima, vrednovanju ljudi prema statusu i imovinskoj koristi, načinu na koji dolazimo do novca (dozvoljeni i nedozvoljeni), kao što je primanje mita i sl. Neki poslovi su izrazito karmički, kao na primjer, doktori, hirurzi, medicinari, koji liječenjem i služenjem otplaćuju svoju karmu. Međutim, na našim prostorima su određeni pojedinci (doktori, policajci, političari, ljudi na položaju), kroz svoj posao, izloženi izazovu uzimanja mita za svoje usluge i istovremenom gomilanju loše karme. Problem je što mi, zbog ljudske slabosti, djelujemo u trenutku, ne razmišljajući da svojim djelima deponujemo novu karmu. Te osobe, od kojih smo uzeli mito, ćemo sigurno sresti ponovo. Možda u nekoj drugoj inkarnaciji mi više nismo ljekar, već smo u nekom zavisnom položaju u odnosu na tog pacijenta, možda je on policajac koji će nas kazniti za taj iznos novca koji smo mu uzeli. Možda je  lopov koji će nam ukrasti tačno toliko novca. Sve se dešava sa razlogom, i ako prihvatimo tu činjenicu, biće nam mnogo lakše da prihvatimo određene gubitke sa kojima se suočavamo. Ljudi često gube velike količine novca na ovaj ili onaj način, ali to je samo susret sa starim znancima ili što bi se narodski reklo "došao đavo po svoje". Možda  između momenta izvršenja djela i trenutka poravnanja postoji veća vremenska distanca, ali vrijeme je samo mentalni koncept, iluzija uma, ali ne i stvarna prepreka da se spoje uzrok i posljedica. 

Međutim, gubitak novca je nekada prisilno uzimanje onoga čega se nismo odrekli dobrovoljno. Ako nismo dali tamo gdje treba, onda dođe đavo po svoje i otme nam kroz neku štetu, kaznu i sl. Zato je davanje, odricanje materije u korist drugih, neprikosnoven način čišćenja karme, jer uvijek imamo nešto "na računu" od starih dugova, a ako i nemamo, onda je to dobar vid deponovanja dobre buduće karme, stvaranja zaliha koje nam sigurno neće propasti. 


Karma je energetsko-informacijsko polje koje nije uvijek tako aktivno, postoje ciklusi aktivacije karme koji astrološki odgovaraju ciklusima  Saturna. Njena najvidljivija manifestacija je bolest, zatim poremećeni međuljudski i partnerski odnosi, neimaština i sl., i kroz ove tranzite dolazi do povećane mogućnosti da se nešto od toga ispolji. Kada nas pritisne karma, obično se suočavamo sa nekim problemima koje niko drugi ne može maknuti iz našeg polja, sve dok ih ne osvijestimo, dok ne spoznamo koje karakterne slabosti su doprinijele njihovom stvaranju.  Međutim, mi često pokušavamo prečicama otkloniti i pobjeći od onoga što prije ili kasnije moramo osvijestiti.


Tijelo ima sposobnost samoregulacije do određene mjere. Ako mu uporno šaljemo namjeru bolesti, ona će prevladati. Na koji način šaljemo namjeru bolesti? Tako što ne volimo svoje tijelo,  šaljemo mu negativnu energiju, jer mrzimo svoje premale ili prevelike grudi, svoja stopala, stomak, voljeli bismo da smo malo niži ili viši, ne volimo svoju boju kose ili očiju, takođe, negativnu energiju prema tijelu šaljemo kroz način prehrane.  Kada bi zaista naše tijelo ostalo zdravo i povrh svih negativnih programa, onda mi ništa ne bismo naučili niti bismo imali potrebu da se mijenjamo. (popravljamo). Bolest je  neosviještenom čovjeku neophodna u nekoj mjeri, kao odgovor na štetne obrasce i programe.  

Nije suština bolesti da nas kazni, iako se karma često doživljava kao kazna, već da nam pokaže put, da osvijestimo gdje smo griješili. Sva čudesna iscjeljenja, ma koliko se nama činila nemogućim, ipak se dešavaju i posljedica su prodiranja duha. Na primjer, majka koja podiže kamion da bi izvukla povrijeđenog sina, potvrđuje da je snaga duha iznad materije. Karma se spušta u materijalni oblik da bismo nešto preduzeli i aktivirali svoj duh. Ljudima je često neophodna neka vrsta pritiska, a neki od nas pokažu najbolje od sebe kada su pod pritiskom. Ratovi i poplave ujedinjuju ljude i izvlače njihovu humanu, duhovnu prirodu, koja je u nekim drugim okolnostima potisnuta.  


10. lis 2015.

Energija novca


“What the Fish was Silent About” by Vladimir Kush

 Stav o novcu, kao i većinu drugih uvjerenja, usvajamo  kroz porodično okruženje,  o novcu mislimo ono što smo slušali od roditelja,  a ista su uglavnom vezana za negativne stavove o nedovoljnosti novca i strahu da ga neće biti dovoljno.  Strah od neimaštine je  strah za opstanak u životu, strah od gubitka sigurnosti. Osjećaj sigurnosti je povezan za korijenskom čakrom, pa svaki strah i osjećaj nesigurnosti blokira energiju ove čakre koja je  veza sa materijalnim svijetom, novac je takođe veza sa materijalnim svijetom, preko njega rješavamo egzistencijalna pitanja. Međutim, novac je ukorijenjen u svakoj čakri, u skladu sa njenom funkcijom i energija novca protiče od krunske do korijenske čakre. 
                   
Proces materijalizacije započinje u sedmoj ili krunskoj čakri, kroz koju se "ulijeva" određeni potencijal energije i prolazi proces vizuelizacije kroz šestu čakru (treće oko), koja predstavlja svijet ideja. Tu je pohranjena sama ideja i uvjerenja o novcu.  Kada zamislimo novac, to se odvija na mentalnom ekranu ove čakre, ako je ista blokirana, nismo u stanju raditi vizuelizacije u vezi novca ili intuitivno prepoznati neki dobar način da ga privučemo u svoj život.  Kada radimo afirmacije tipa "ja živim u obilju, meni novac dolazi sa svih strana, iz poznatih i nepoznatih izvora", ako je ova čakra blokirana, javiće se milion sumnji i pitanja, i sam proces će biti neuspješan. Novac je čista energija, izvan nas postoji obilje, međutim, naša lična uvjerenja, misaoni koncepti postaju prva prepreka ka manifestaciji tog obilja. Čim zamislimo veću količinu novca, odmah se javlja blokada uma koji kaže "ali kako, to je nemoguće", jer nas ogrančavaju naše navike. Mi smo navikli da kroz naš život cirkuliše mala količina novca. Psihologija kaže da neka radnja, ponovljena 21 put postaje navika, tako smo naviku "malo novca" ili "novca nikada nema dovoljno" stekli relativno rano u životu, kada su nam odvajali malu količinu novca za užinu, dovoljno je da smo to uradili dvadesetak dana zaredom. Navike su ovisnički tip ponašanja i znamo kako ih je teško odbaciti, stoga je i mentalni stav o novcu veoma teško promijeniti. 
  
Zatim slijedi peta (grlena) čakra kroz koju se verbalno i misaono izražavamo. Svaka naša misao ili način na koji govorimo o novcu jeste vezana za ovu čakru. Veoma je važno da što prije počnemo ispravljati negativne riječi po pitanju novca, umjesto "novca nikad dosta" trebali bismo što više govoriti "novca uvijek dovoljno". Riječi imaju proročki, stvaralačni potencijal.  Kako se energija spušta u "niže" čakre, postaje sve više bliska svom materijalnom, vidljivom ispoljavanju. Što više ponavljamo da novca nikada nema dovoljno, to će naša stvarnost sve više potvrđivati i opravdavati takav stav. 

Srčana ili četvrta čakra manifestuje emocije koje stvaraju lično magnetsko polje za privlačenje novca. Kada je baš uravnotežena i jaka, manifestuje se kroz osjećaj "ja znam/osjećam da novca ima dovoljno" to je poput direktne spoznaje, kada nešto vidimo srcem. Inače, srčana čakra je veoma moćan manifestacijski centar, sve što smo u stanju sagledati (osjetiti) srcem, to smo u stanju privući i manifestovati u svojoj stvarnosti. Neki ljudi toliko vole i osjete novac i privlače ga u ogromnim količinama. Često možemo čuti pitanje: kako je on uspio da stekne toliko novca, a ja ovako pošten (ili produhovljen) ne mogu da steknem ništa, patim se i sastavljam kraj s krajem. Stvar je u fokusu, prioritetu. Duhovan ili "pošten" čovjek ima drugačije piroritete, na prvom mjestu je "poštenje" koje možda sugeriše da novac nije toliko važan ili taj mentalni koncept podrazumijeva da pošten čovjek ne može imati puno novca. Ono na što smo najviše fokusirani, imamo u izobilju, fokusiranje na neimaštinu privlači obilje neimaštine. Dosta nas će reći: ja sam većinu vremena fokusiran na novac, a opet ga nemam. Problem je u tome što smo fokusirani na neimaštinu, trebamo preispitati način na koji "proizvodimo" novčanu energiju. Ključna emocija koja prati troškove i energiju novca nam govori o stanju naše srčane čakre. 

Treća čakra ili solarni pleksus izražava ličnu moć, harizmu, samopouzdanje, ako smo zakočeni na nivou ove čakre, onda ne vjerujemo u sebe i mislimo da ne možemo učiniti ništa da ostvarimo bolje i veće prihode. Kada nam je energija na ovom nivou "tanka" onda to svemir  osjeća kao nedostatak volje za akcijom i sve mogućnosti nas zaobilaze ili mi jednostavno ne reagujemo na njih. Može se pojaviti masa nekih mogućnosti za boljim poslom/zaradom, ali mi ćemo prosto ignorisati svaku od njih jer mislimo da to nije za nas, da ne možemo proći na konkursu ili prosto nam ne ide da mi nudimo neke proizvode, nismo dovoljno ubjedljivi ili smo sramežljivi, bez prodornosti. 

Druga ili sakralna čakra govori o tome koliko vrednujemo sebe. Ako smo cijeli život ubijeđeni da ne zaslužujemo najbolje i najskuplje stvari, ako smo se uvijek opredjeljivali za jeftinoću i nismo se usudili na neki luksuz, naša granica samovrijednosti je veoma niska. Ono što mislimo o novcu, to novac "misli" o nama.  Ako sebe ne vrednujemo dovoljno (blokirana druga čakra), onda nećemo biti u stanju da naplatimo svoj rad ili da uopšte krenemo u neki projekat. Novac "trči" u ruke onome ko vjeruje u sebe i misli da ga zaslužuje. Neko je u stanju dobro naplatiti svoj rad, bez obzira što nije napravio ništa spektakularno, bit je u tome da on vidi svoj proizvod kao skup i vrijedan, onda ga i ljudi prihvataju kao takvog. Recimo, jedna haljina D&G koja košta desetine hiljada eura, u suštini je samo haljina, ali ljudi prihvataju ideju da ona vrijedi toliko i daju ogromni novac da bi je imali.  

Manifestacijski kanal se završava u korijenskoj čakri, gdje se  dovršava proces materijalizacije, ono što imamo u stvarnom, materijalnom obliku,  u novčaniku, banci.

Ne možemo reći da je neka čakra manje ili više važna, jer cijeli energetski kanal treba biti otvoren i prohodan. Međutim, većina tehnika za privlačenje novca se bazira na afirmacijama i vizuelizacijama, jer sve počinje promjenom misaonog stanja koje se odvija u čestoj čakri, tu se formira sjeme koje kasnije daje svoj plod i konkretan oblik, odnosno dovršava svoju materijalizaciju u korijenskoj čakri. Neki ljudi imaju puno ideja, naglašenu inteligenciju, aktivne gornje čakre, ali zbog blokada na nivou nižih čakri, nisu sposobni da svoju inteligenciju pretvore u adekvatan finansijski odgovor. Ako se slabo krećemo, sigurno će naša druga čakra biti blokirana, ona je dosta vezana za protok novca. Da bismo je aktivirali, potrebno je bar sat vremena dnevno provesti u kretanju, šetnji, trčanju, a najbolji aktivator ove čakre je trbušni ples. 


25. kol 2015.

Razvijanje privlačne sile


PRIVLAČNA SILA

Trebali biste naučiti biti privlačni. Svatko posjeduje privlačnu silu, snagu kojom privlači stvari prema sebi - pravoga muža, pravu ženu, pravi posao i tako dalje. Ako vaša privlačna sila nije snažna, privući ćete pogrešne ljude ili stvari. Morate naučiti razviti istančanu kvalitetu privlačne sile kojom možete privući stvari koje želite i koje su dobre za vas. Svako je ljudsko biće medij kroz koji teče Božja privlačna sila, ali materijalne želje, osveta, mržnja i osjećaj manje vrijednosti isprepliću se s njome. Ne sprečavajte tu silu. Meditacija je laboratorij u kojem znate da su Bog i Njegova privlačna sila s vama. Kamo god išli, širite dobrotu. Dopustite da se vaše srce ispuni Bogom, da se vaše oči ispune Bogom.

U nama postoji privlačna sila kojom privlačimo one koji imaju živi odnos s njom. Ljudsko biće ne može privući kamen jer kamen nema odnos s ljudskim bićem. Znamo da magnet ima određeni raspon i snagu. Mali magneti privlače male predmete. Veći magneti privlače veće predmete. Ljudski magnet privlači u skladu sa snagom svoje privlačnosti. Neki ljudi privlače fizičko, neki mentalno, a neki privlače duhovno, ovisno o tome kakva vrsta magneta žele biti. Mi moramo razviti dvije vrste privlačne sile: jednu, kojom ćemo privlačiti Boga, i drugu, kojom ćemo privlačiti svoje materijalne potrebe. Ako se svom svojom privlačnom silom koristimo za privlačenje materijalnog, prije ili kasnije ćemo se razočarati. Istina je da nam je Bog dao tijelo i da na njega moramo paziti, ali ako najprije razvijemo duhovnu privlačnu silu, ona će nas na pravilan način voditi i prema ostvarenju materijalnih potreba.

Oslobodite tijelo otrova kako biste mogli imati privlačnu silu. Ako je vaše tijelo ispunjeno otrovima, uvidjet ćete da je vaša energija u nekoj mjeri ograničena. Pokušajte se očistiti od tih otrova. Ako ste čisti iznutra, sva se vaša energija može odražavati kroz vaše oči, lice i tijelo. Morate paziti na svoju prehranu. Sirova hrana proizvodi privlačnu silu. Kokos proizvodi mnogo privlačne sile. Repa, špinat i zelena salata puni su životne energije i daju privlačnu silu. Prevelike količine mesa uzrokuju gubitak privlačne sile jer se životinjska privlačna sila stapa s vašom duhovnom privlačnom silom. Meso uzrokuje preveliku usmjerenost na fizički plan pa ste tada skloniji privlačiti fizičke prijatelje umjesto duhovnih. Meso također proizvodi neprirodan seksualni život. Malo mesa neće vam naškoditi, ali ako vam ude u naviku da ga jedete svakodnevno, uništit će vašu privlačnu silu. Jedite dobre zamjene za meso i više orašastih plodova.

Previše bjelančevina i hrane zasićene škrobom zadržavaju otrove u tijelu. Obilne količine voća i povrća mogu vam pomoći u razvijanju privlačne sile. Voće ima još veću privlačnu silu od povrća. Prepuno je sunca i životne energije. Prejedanje je loše. Post je vrlo dobar jer vašem želucu daje odmora. Ono što jedete učinit će vaše oči i cijelo vaše tijelo privlačnim i osnaženim.

Moramo razviti fizičku privlačnu silu kako bismo imali snažno tijelo koje može slušati naše zapovijedi. Punjenje tijela energijom razvija snažnu privlačnu silu. Kako biste stekli mentalnu privlačnu silu, morate sve činiti uz duboku koncentraciju. Ljudi koji su ostvarili vrhunac u bilo kojem zanimanju ili bilo kojoj vrsti posla, imaju snažnu privlačnu silu. Onaj koji je rob bilo kojem osjetilu gubi privlačnu silu. Tko ima kontrolu nad osjećajima, razvija privlačnu silu. Razvoj i održavanje staloženog uma bez velikih uzbuđenja put je prema životu snažne privlačne sile. Emocionalna se uzbuđenja moraju pretvoriti u snagu i voditi mudrošću. To donosi snažnu privlačnu silu.

Svako gledanje, slušanje ili podizanje dlanova odašilje magnetsku struju. Ako ste odsutni, nemate privlačnu silu. Sa svakom odaslanom misli, odašiljete i energiju. Razmišljate li o nečem drugom pri obavljanju bilo kojeg posla, energija vam je podijeljena. Kad svu svoju pažnju usmjerite na ono što radite, razvijate privlačnu silu. Biti čvrst privlačno je; biti pravedan privlačno je; biti dobar privlačno je.

Moramo paziti s kim se družimo jer stalno razmjenjujemo privlačnu silu s drugim ljudima, i to mislima, rukovanjem i gledanjem u oči. Čim se s nekim rukujemo, stvara se magnet. Snažnija osoba predaje svoju vibraciju drugoj osobi. Postajemo poput ljudi s kojima se družimo, ne govorom, nego tihim magnetskim vibracijama koje naša tijela odašilju. Kad uđemo u polje njihove privlačne sile, postajemo poput njih. Ako čovjek želi postati umjetnik, mora se družiti s umjetnicima. Ako želi postati dobar poduzetnik, mora se družiti s uspješnim poduzetnicima. Ako želi postati duhovni div, mora se družiti sa štovateljima Božjim. Netko može razviti kozmičku privlačnu silu razmišljajući o Bogu i svecima. Netko može privući određenu osobnost duboko se koncentrirajući na nju. Radi toga treba misliti o velikim ljudima. Ako svoje misli usmjerimo na loše ljude, privlačit ćemo njihove kvalitete ukoliko nismo snažniji od njih. Ako je naše čitavo srce s nekim, privlačimo sve nedostatke i sve dobre osobine te osobe.

Magnet ima pozitivan i negativan pol kojima privlači komadiće željeza ili čelika unutar određenog polja. Kad magnet protrljamo o komad nemagnetiziranog željeza ili čelika, oni se također magnetiziraju. Ljudi, također, mogu postati magnetizirani bliskim druženjem s magnetičnim osobama kojima daju svoju duboku pažnju punu poštovanja i ljubavi. Najprije bi trebali odlučiti koju vrstu privlačne sile žele i zatim pronaći ljude koji je posjeduju. Primjerice, ako doživljavate neuspjeh i želite uspjeh, družite se i rukujte koliko god možete s onima koji su ostvarili uspjeh u svom poslu, umjetnosti ili zanimanju. Rukovanjem se stvaraju dva magneta: gornji, duhovni magnet s dvije glave, i donji, fizički magnet s dva para stopala kao polovima. Spoj dlanova u rukovanju oblikuje zajedničku neutralnu točku te krivulju za gornju i donju privlačnu silu.

Što se događa kad se rukuju duhovni čovjek koji ne doživljava uspjeh i imućan poduzetnik koji je duhovno slab? Kroz dva para stopala koja čine dva pola jednog magneta razmjenjuju fizičke kvalitete. Kroz dvije glave koje čine dva pola drugog magneta razmjenjuju mentalne kvalitete. Ako takvi ljudi dođu u bliski mentalni kontakt, osim čestoga i pažljivog rukovanja, poduzetnik će postati duhovniji, a duhovni će čovjek postati imućniji pomoću gornjeg magneta. Oni također razmjenjuju i loše kvalitete preko privlačne sile donjeg magneta koji se stvara njihovim stopalima. I na jednog i na drugog mogu utjecati njihove profesionalne kvalitete.

Božanska privlačna sila je sila nad svim silama. Kad naše molitve provale iz našeg srca i Bog napusti Svoj zavjet tišine kako bi nam se obratio, stekli smo božansku privlačnu moć. Svojim se vremenom trebamo koristiti kako bismo razvili duhovnu privlačnu silu i privukli Neuništivog. Razvijte moć kojom ćete privući najvišeg pa ćete onda lako privući i sve manje stvari.


Paramhansa Yogananda (Ostvariti uspješnost)

19. kol 2015.

Magnet za blagostanje



"Život nam postaje bogat samo kada samo zahvalni"

(Dietrich Bonhoefer, luteranski pastor)

Ovaj post počeću  pričom o mudracu koji je prolazio kroz neko selo i naišao na čovjeka koji je imao ogromno bogatstvo, mnogo djece, veliku kuću, puno stoke, pa se požali mudracu da više ne može kontrolisati toliki priliv svog bogatstva i zamoli ga za savjet šta da radi da mu prestane pristizati toliko blagostanje. Mudrac mu je rekao: prestani zahvaljivati. Krenuvši dalje, naišao je na čovjeka koji je bio toliko siromašan da je sjedio potpuno go, ogrnut samo sa malo pijeska preko donjeg dijela tijela. Požalio se mudracu na svoju sudbinu, kukao i  prigovarao na Boga zbog svog stanja, te pitao šta da radi da mu se popravi stanje. On mu je rekao: počni zahvaljivati. Tada je siromah podigao ruke i viknuo: na čemu da zahvaljujem? U tom trenutku je dunuo vjetar i odnio ono malo pijeska kojim je bio ogrnut.

Zahvalnost je bogatstvo, prigovaranje je siromaštvo. Zahvalnošću privlačimo sve više darova na kojima ćemo biti zahvalni, prigovaranjem i kukanjem privlačimo sve više okolnosti koje će nas voditi u neimaštinu.

Svi mi želimo luksuzan život, koji uglavnom i imamo, sve nam je "na dugme", imamo vodu, plin, struju, internet, telefone, ali kada nam dođu računi za te usluge, onda nam se duša "stisne" i teško se odvajamo od tog novca. Malo nas je uopšte zahvalno na tom blagoslovu lagodnog života koji nam je omogućen, zaboravljamo koliko je prijatno imati u svakom trenutku toplu vodu ili grijanje, uglavnom prigovaramo i kukamo zbog tih računa, zbog čega permanentno privlačimo negativnu energiju i stanje grča. Ničim, dakle, ne uzvraćamo blagoslov koji nam je dat.

Mi zaista trebamo osvijestiti sve  blagoslove koji su nam dati, a da bismo stekli naviku zahvalnosti, bilo bi dobro da napravimo popis od bar deset blagoslova i zalijepimo na vidno mjesto, iznad kreveta i sl., ili još bolje, da nabavimo neki "kamen zahvalnosti", kristal ili neki drugi "magični" predmet koji će nam biti podsjetnik za sve blagoslove, koji ćemo prije spavanja i nakon buđenja uzeti u ruke i sjetiti se svih blagoslova koji su nam dati i na istima se zahvaliti. To će nam pomoći da stvorimo naviku zahvaljivanja i sve ćemo više privlačiti okolnosti na kojima ćemo zahvaljivati, onda ćemo se sjetiti da zahvaljujemo na svemu lijepom što nam se desilo u toku dana i tako će se lanac zahvalnosti protegnuti unedogled i navesti na pozitivne promjene životnog stila. Postaće nam sasvim normalno da se prilikom tuširanja zahvalimo za toplu vodu ili prilikom sjedanja u auto da zahvalimo na blagoslovu sigurnog putovanja, kada nam dijete dođe iz škole da zahvalimo što je došlo bezbjedno i zdravo, kada uzmemo prvi zalogaj hrane da osjetimo koliko smo blagoslovljeni što imamo šta jesti ili zahvalimo na onome što želimo, kao da je već tu. Sigurno je da će u naš život početi da dolazi blagostanje, na način koji je nama u ovom trenutku nepoznat. Blagostanje podrazumijeva multidimenzionalni proces u kome sami učestvujemo i na osnovu naše povratne vibre, na osnovu rezultata koje trenutno imamo, možemo sami procijeniti kakva je naša uloga, koliko smo pomogli ili odmogli priliv svih oblika blagostanja u svoj život.

S druge strane, važan je naš stav prema novcu i vrijednostima. Pojedini ljudi zaista imaju predrasude da veliki novac mogu imati samo lopovi i kriminalci, dok pošten čovjek nikada ne može imati dovoljno novca, a skromnost i siromaštvo su vrlina. Za njih je "lopov" svako ko se vozi u skupocjenom automobilu, to su prosto asocijacije infiltrirane duboko u podsvijest, pa čak i kao kolektivni obrazac na ovim prostorima. U skladu s tim, manifestovaćemo samo onoliko obilja koje se neće sukobljavati sa našim uvjerenjima. Možda smo to slušali od svog oca, a kasnije i sami naslijedili taj obrazac koji se energetski i psihološki duboko ukorijenio, uvjereni da nešto ne zaslužujemo, ne možemo imati ili nam ne pripada. To je zaista korov koji ne dozvoljava da u našoj bašti izraste drvo obilja.  Jer, blagostanje nam dolazi od Boga, ne od ljudi, i niko od njih ne može uzeti ono što nama pripada, potrebno je samo da se otvorimo, da sklonimo prepreke iz svog uma i pokažemo da smo spremni primiti te darove kojih ima u neograničenim količinama. Ono što nas ograničava jesu samo naša uvjerenja i ništa drugo, jer mi hodamo po svojoj vjeri i biva nam onako kako vjerujemo. Trebamo zapamtiti da takvim ograničavajućim uvjerenjima izražavamo sumnju u Božiju milost i ultimativno ih moramo promijeniti za naše dobro, pa umjesto tih negativnih asocijacija na nešto lijepo i skupocjeno, bolje je da zahvalimo Bogu što nas podsjeća na svoju beskrajnu riznicu blagostanja u kojoj ima dovoljno za sve.


"Ustanimo i budimo zahvalni, jer ako danas i nismo mnogo toga naučili, naučili smo barem nešto, a ako nismo naučili ništa, barem se nismo razboljeni, a ako smo se razboljeli, barem nismo umrli - stoga budimo zahvalni." 
Gautama Buda



11. kol 2015.

Uvjerenja i emocije - filter stvarnosti

Slika: Heliodor Sunset by Vladimir Kush
Život je igra svjetla i sjene. U Platonovoj alegoriji o pećini, ljudska percepcija života se svodi na ono što pokazuju sjenke na zidovima pećine. Ljudi su cijeli život okovani i zatvoreni u pećini u kojoj gori vatra i čiji plamen stvara odraz ljudskih kretnji.  Izvan pećine postoji prava, sunčeva svjetlost, ali je onima koji su navikli na život u mraku (zabludi) taj izlazak na svjetlo suviše bolan. Onaj koji izađe na sunce, teško da bi mogao objasniti ovima u mraku šta je prava istina. U praktičnom životu je mnogo primjera u kojima, plašeći se svjetla, grčevito tražimo povratak u svoj mrak, jer smo tako navikli  i  uprkos dubokoj patnji, ne želimo na svjetlo. Čak i kada nam život pruži priliku da se oslobodimo, mi ne prepoznajemo zbog čega se to dešava. U suštini, život u pećini je metafora za zarobljenost materijalnim, čulnim i tjelesnim, izlazak na svjetlo je proboj u svijet višeg uma, svijet ideja,  oslobađanje od lažnog pogleda na život. U  psihološkom smislu, to je život diktiran iz podsvijesnih programa koji se izražava jezikom emocija. Svaka emocija je program,  reakcija prema određenoj sjeni na zidu. Danas ćemo možda promijeniti cijeli spektar emocija, od zadovoljstva, ushićenja, do ljutnje, nervoze, bijesa, agresivnosti, tuge i sl., što znači da je naša percepcija stvarnosti subjektivna i podložna promjeni. 

Ako gledamo neki film na tv-u, tužna scena će nas rasplakati. To ne znači da postoji realan uzrok naših suza, već program u nama koji je usađen putem odgovarajućeg uvjerenja. Uvjerenja su temelj našeg operativnog sistema. Iz uvjerenja proizilaze emocije. Bez uvjerenja nema ni emocije. Šta je uopšte uvjerenje? To je psihička energija, mentalni koncept, način na koji obrađujemo određene informacije. Sve što izaziva određenu reakciju u nama, znak je da imamo taj program. Mi smo kolektivno programirani da na gubitak bliske osobe reagujemo tugom i suzama. Ali to ne znači da je to jedini mogući način reagovanja i da je to ispravno. Naša vezanost i ovisnost o drugima uslovljava takve reakcije, odnosno, u njihovoj pozadini je utisnuto uvjerenje da nas fizičko prisustvo određene osobe u našem životu čini sretnim, cjelovitim, potpunim i sl. Nekada se desi da gubitak partnera kompenziramo tako što grčevito tražimo novu "metu" za koju ćemo se zalijepiti i jedino možemo "normalno" funkcionisati kada smo zalijepljeni za nekoga. 

Stvarnost  jeste iluzija, odnosno, način na koji doživljavamo svijet je iskrivljen, nepostojan. Jer, stvarnost se mijenja u skladu sa udaljenošću koju prelazimo od jedne emocije do druge. Naša lična vibracija nepogrešivo govori o dominantnoj emociji i uvjerenju koje iza nje stoji i to je filter naše stvarnosti. 

U svojoj knjizi "Traži i dobićeš" E. i J. Hicks su iznijeli sljedeću skalu emocija: 

  1. Radost/Znanje/Moć/Sloboda/Ljubav/Poštovanje
  2. Strast
  3. Entuzijazam/Žudnja/Sreća
  4. Pozitivno iščekivanje/Uvjerenje
  5. Optimizam
  6. Nadanje
  7. Zadovoljstvo
  8. Dosada
  9. Pesimizam
  10. Frustracija/Razdražljivost/Nestrpljivost
  11. „Ophrvanost“
  12. Razočaranje
  13. Sumnja
  14. Zabrinutost
  15. Svaljivanje krivice
  16. Obeshrabrenost
  17. Gnjev
  18. Osveta
  19. Mržnja/Jarost
  20. Ljubomora
  21. Nesigurnost/Krivica/Nedostojnost
  22. Strah/Tuga/Depresija/Očaj/Bespomoćnost
Svako od navedenih emocionalnih stanja ima u pozadini sebi srodno uvjerenje i vezano je za odgovarajuću sliku iz spoljnog svijeta, odnosno našu percepciju te slike. 

U kontekstu zakona privlačenja, željeno se ispunjava tek kada se ne nalazi u filteru naših uvjerenja, zakačeno za neku emociju. Često se nailazi na pojam "otpuštanje želje", nevezivanje za željeno, a svjedoci smo da nam nešto dođe tek kada više o tome i ne mislimo, odnosno, nemamo nikakav mentalni stav niti je naša psihička energija fokusirana oko toga. 

Činjenica, ponovljena bezbroj puta, je  "kako zračimo, tako i privlačimo", jer naše dominantno uvjerenje, odnosno emocija vezana za njega, će privlačiti sve više i više takvih okolnosti, jer je to naš unutrašnji vid stvarnosti. Odnosno, iluzija takve stvarnosti će nam se činiti sve realnijom. Na primjer, ako smo podozrivi i nepovjerljivi, uvijek ćemo u ljudima pronalaziti razloge zbog čega ćemo opravdavati svoje uvjerenje, i zaista će nam se činiti da uvijek privlačimo ljude kojima ne možemo vjerovati. To će biti naša subjektivna stvarnost. Ako smo razočarani u ljude, ljubav, život, sve više razočarenja će dolaziti k nama, jer ništa osim toga ne možemo propustiti kroz naš filter, ono fino nećemo rezonovati, jer naš subjektivni vid nije podešen da vidi te fine slojeve. Što nam je vibracija niža, to ćemo uočavati ono "lošije" i obrnuto. Izađemo li na ulicu nervozni i agresivni, u svakom ćemo pokretu oko nas pronaći nove razloge za nerviranje, nećemo naći mjesto na parkingu, naići ćemo na gužvu u saobraćaju, neko će nam stati na nogu u trgovini, primijetićemo da se ljudi u gradskom prevozu ne kupaju ili vole jesti bijeli luk, a vrijeme je tako loše da je nemoguće osjećati se dobro. Tako će naša vibracija da pada sve niže i niže i podržaće naše uvjerenje da je spoljni svijet kriv što se tako osjećamo. Naša subjektivna stvarnost će zaista djelovati kao takva i na kraju možemo ocijeniti da nam je dan bio grozan, nikakav. Što više takvih dana propustimo u svoj život, više ćemo se ukorijeniti u navici, više postajemo rezonantni sa neželjenim nego sa željenim okolnostima.  

Naše emocije i uvjerenja su unutrašnja molitva. Možemo mi željeti nešto, na primjer, novi automobil. Ali, prva reakcija, prva misao na novi automobil će nam nepogrešivo reći o našem uvjerenju i emociji koja je presudna. To je filter kroz koji nam dolazi stvarnost. Možemo uzeti stvarnost kao krutu materiju, uvjerenja su poput cjediljke za čaj. Što je naša vibracija niža, ona je gušća, percepcija je uža. Više vibracije su rjeđe i raspršuju se na širi prostor, vezane su za širu percepciju stvari. Kroz širu percepciju (cjediljku) smo sposobni da propustimo i akumuliramo više "stvarnosti", niska i gusta vibracija sprečava dolazak bilo čega novog u naš život, drži nas u stagnaciji i opšti kvalitet života je slab. 

Na skali emocija, strah, tuga i depresija imaju najnižu i najgušću vibraciju. Kroz njih ne možemo protisnuti ništa lijepo u našu realnost. U toj realnosti ništa nema svoju ljepotu, ne možemo ništa dati niti primiti, čini nam se da smo stalno uskraćeni, a ustvari ni sami ne dajemo ništa. U drugoj realnosti, kako naša vibracija raste, primjećujemo ljepotu svuda oko sebe, raste naša potreba da dajemo bez očekivanja čime se otvaramo i za mogućnost primanja.  

Mnogi od nas žele ljubav i partnerstvo, ali kada se to desi, začas dođe do pada vibracije i problema, teško se opstaje na duže staze. Kada dođe do raskida, obavezno je tu tuga, depresija i očaj. Mi ne vidimo da su naša uvjerenja, baza našeg sistema, doprinijeli tome. Kroz odnose sa drugima mi bismo trebali da ih osvijestimo i prevaziđemo. Svaki put, kada se suočimo sa problemom i preprekom, to je prilika za rast i znak da treba da se mijenjamo. Mi se ne trebamo mijenjati radi partnera, već radi samoga sebe. Kada se mijenjamo radi partnera, da bismo mu udovoljili i ugodili, tada padamo na nižu vibraciju i sve više se ovisnički vezujemo, gubimo samopoštovanje i partnerovo poštovanje. Kada se mijenjamo radi sebe, da bismo popravili svoje slabosti i promijenili štetna uvjerenja, tada podižemo svoju vibraciju, sve više imamo ljubavi prema sebi, raste nam samopoštovanje i partner nas automatski više poštuje. To znači da nećemo stahovati od stvaranja slobodnog prostora između nas u kome će da tinja sila privlačnosti.  Kada podignemo svoju vibraciju, nećemo se plašiti gubitka partnera, da ćemo biti ostavljeni ili iznevjereni, dok na niskoj vibraciji strahujemo, osjećamo ljubomoru i privlačimo sve više okolnosti koje rezultiraju ispoljavanjem ljubomore, straha i sl. 

Kada krenemo sa radom na sebi, počinju nam se otvarati vrata, jedna po jedna. Tako i štetna uvjerenja nestaju, ustupaju mjesto drugim, korisnim uvjerenjima. Nekada se to dešava na teži, nekada na lakši način. Možemo, prilikom čitanja neke knjige, naići na samo jednu rečenicu koja će da "klikne" neko dugme u našem sistemu i poslije toga jednostavno više nismo isti. Trebamo uporno raditi na sebi i ne odustajati od sebe. Knjige i tehnike ili ljudi koji su nam neophodni uglavnom pronađu nas, iako naizgled djeluje da smo mi njih pronašli. Sve se dešava u pravom trenutku i sve odgovara našoj trenutnoj vibraciji. Problem je što nama nedostaje fokus na sadašnji trenutak, jer uvijek živimo u prošlosti ili budućnosti, pa ne raspoznajemo svrhu onoga što nam je trenutno prisutno u životu. Pravi odgovori su nekada maskirani u naizgled sitnim i nebitnim stvarima. Ima jedna Rumijeva izreka koja kaže: "otkrio sam tajnu okeana posmatrajući kapljicu vode".  

Možda nismo dovoljno svjesni koliko je fokus važan i moćan. Primjera radi, poznajemo neku osobu cijeli život,  imamo prijateljski odnos prema njoj, potpuno lišen bilo kakvih ljubavnih ili seksualnih pretenzija, ali u jednom trenutku se dešava da se zaljubimo u tu osobu i naš fokus sa prijateljstva pomjeramo na ljubav. Ta osoba je ista kao što je oduvijek bila, ali pomjeranje fokusa nama mijenja percepciju stvarnosti i život nam se odjednom čini ljepšim pored te osobe.  Fokusiranjem na nešto drugo mi smo promijenili percepciju stvarnosti. Fokusiranje je investiranje mentalne energije koja je suštinski moćna krativna sila, ako je znamo koristiti. Ako je rasipamo tako što vrtimo neku sliku iz prošlosti i mislimo da je bilo što nije bilo, da nije bilo ovako, da je bilo onako, da sam rekao ovo a ne ono, sad bi bilo onako a ne ovako, to je kao da želimo ići naprijed, ali držimo nogu na kočnici. Takve propale mogućnosti trebamo eliminisati iz fokusa, jer sve što je bilo u nekom trenutku jeste savršeno odgovaralo tom trenutku i  trebamo ga prihvatiti kao dio svog razvojnog procesa. 

12. srp 2015.

Magnetičan čovjek ili nešto o čakrama



Čakre su energetski vrtlozi koji titraju na različitim frekvencijama i njihovo pravilno funkcionisanje nam omogućava zdravo fizičko i psiho-emocionalno tijelo. Možemo ih uporediti sa generatorima najfinijih energetskih strujanja ili, tačnije,  svjetla koje nas prožima. Mi smo satkani od svjetla i tame Naše tijelo je negativno i pripada elementu zemlje, koja je u principu tamna, hladna i beživotna.  Kroz sistem čakri, zahvaćeni smo životnom silom koja nas čini cjelinom sa univerzumom. Međutim, inercija zemljanog elementa čini da  težimo "zatrpati", zgrabiti, posjedovati i odvojiti od cjeline. 

Kako dolazi do blokada na čakrama?

Kod male djece čakre su uglavnom u punoj funkciji, djeca su idealan primjer sretne osobe koja živi ovdje i sada, i to je najizraženije negdje do 4. godine života, kada postajemo svjesni sebe u odnosu na okolinu i polako razvijamo ego, učimo živjeti pod maskom društveno prihvatljive osobe, potiskujući stvarne osjećaje.

Iako smo mi s vremenom sve više lažni, naše pravo "ja" ipak  ostaje, u svom neiskrivljenom obliku. Šta je zapravo to pravo "ja" - to je izvorni, originalni "kalup" koji je čista ljubav. Mnogi od nas pojam ljubav doživljavaju kao nešto nejasno, slabo i mlako, međutim, ljubav je univerzalna, bazična sila ili volja, koja djeluje svuda. Ljubav je veoma moćna i čovjek u kontaktu sa tom silom je moćan i jak, to je magnetičan čovjek.  Ono što nas počinje izdvajati i izolovati iz tog kalupa jeste ego i misaoni obrasci.  Što je veća disharmonija između ta dva "ja", to se lošije osjećamo, osjećamo  u sebi da nešto nije u redu, da nismo sretni i ne možemo uspostaviti unutrašnji mir. Tada smo jako slabi i nastojimo pribaviti osjećaj lične moći kroz ego i spoljašnje stvari.  Zapravo, taj unutrašnji mir jeste pokazatelj stvarne harmonije sa sobom. Što smo bliži sebi, to smo mirniji iznutra, spremniji da prihvatimo apsolutno sve. Kakva je tu uloga čakri? Čakre predstavljaju originalne, stvaralačke vibracije koje su  konstantne. Našim misaonim obrascima, osjećajima i ponašanjem mi se udaljavamo ili približavamo tim vibracijama, gubimo i ostvarujemo vezu sa makrokosmosom. Čovjek gubi vezu sa univerzalnom voljom onda kada misli da  posjeduje neku ličnu snagu neovisno od univerzuma, postajući ohol i uobražen, svojim ličnim gledanjem na stvari, on se ograđuje od univerzalnog izvora moći. Čovjek se zaista udalji od sebe kilometrima, a da toga nije ni svjestan, ego nas lako zavede i otcijepi od istinske moći. Balansiranje čakri je zapravo proces povezivanja sa tom univerzalnom voljom,  kroz različite slojeve našeg bića. 

Svaki organ u tijelu ima vezu sa odgovarajućom čakrom i emocijom. Tako, na primjer, solarni pleksus i 3. čakra, su možda najosjetljiviji dio nas, jer kroz ovu čakru mi ulazimo u odnose sa drugima. Otuda famozni "leptirići" u stomaku, kada ugledamo osobu u koju smo zaljubljeni. Ali, ti leptirići nisu baš tako bezazleni. Kada nekoga "pustimo" unutra,  dajemo mu mogućnost da razara našu 3. čaku i utiče na naša raspoloženja. Ispočetka su to jako ugodni osjećaji, no ako ne znamo da se na vrijeme zatvorimo, to najčešće prelazi u crpljenje energije i ovisnost o drugoj osobi, zbog koje ne možemo da jedemo ili spavamo, mogu se tu javiti i ozbiljna oboljenja. Na nivou fizičkog tijela, mi opstajemo zahvaljujući instinktu za preživljavanje. To su nesvjesne sile koje nismo u stanju kontrolisati, ali svijet funkcioniše tako da jači preživljavaju.  Ma koliko jedno malo lane bilo slatko i umiljato, ono ipak postaje hrana izgladnjelom vuku, vođenom instinktom za preživljavanje. Vizija ljepote u tom slučaju nije od neke pomoći. Da se vratim na solarni pleksus i zaljubljenost. U toj fazi smo, dakle, jako privlačni, umiljati i dali bismo sve osobi koja nam se uvukla pod kožu. A upravo tada se dovodimo u opasnost i nesvjesno dopuštamo drugome da nas povrijedi. Činjenica je da nas uvijek povređuju osobe koje smo pustili blizu, koje nam nešto znače, zato što su postale dio nas na opisani način. Pustili smo ih da se energetski duboko povežu s nama. Kada dođe u pitanje preživljavanje, metaforički rečeno, ta osoba će se pretvoriti u vuka.  To je rizik ovisničkih ego-veza  u kojima gubimo identitet i samostalnost i ne čuvamo zdravu granicu bliskosti. Zaboravljamo da je neophodno da u svakom trenutku sačuvamo ličnu snagu i moć, a ona pripada trećoj čakri. Ako smo dopustili da nam drugi "rovare" i narušavaju ovu čakru, ako smo im prepustili  moć, da upravljaju nama kako oni žele i hoće, onda smo izgubljen slučaj i tu nema šanse da ne osjetimo negativne posljedice od kojih se nekada oporavljamo godinama. Istina je da naš lični magnetizam dolazi iz jake 3. čakre i zato je moramo održavati i harmonizirati.  Svijet je pun povrijeđenih, ostavljenih i prevarenih, u svakom raskidu uvijek je jedan koji ostavlja i onaj koji ostaje, uvijek je tu neko oštećen, povrijeđen, obespravljen, uvijek se neko previše davao, ali je istina da se ljudi odriču lične moći, jer vjeruju da im neko drugi može biti dovoljan da ih vodi kroz život i da im pruži ono što sami nisu u stanju.   S druge strane, postoji rizik pretjerane kontrole i distance, otcijepljenost od vlastitih osjećaja, kroz potrebu za podizanjem zidova u cilju samozaštite. No, zidovi su takođe opasni, oni nas takođe čine nemoćnima. Oni su oličenje života pod strahom. Strah od drugih podržava uvjerenje da drugi posjeduju moć. Ova čakra je solarnog karaktera i ona prikuplja pranu (životnu energiju) koju distribuira u tijelo i naša vitalnost, općenito kvalitet života, dosta su vezani za ovu čakru. Ako nekoga mrzimo, ne možemo da "svarimo" ili nam se "gadi", previše žučnosti i ljutnje prema drugima narušavaju harmoniju ove čakre, dovode do problema sa jetrom, žuči, želucem, probavom i sl.


Mnogi od nas još iz djetinjstva vučemo problem neizgovorenih sadržaja, potisnutih emocija, što se naravno akumulira u području 5. ili grlene čakre. Sad, tu čakru možemo zamisliti kao spremište puno teglica  koje tu stoje 30 ili 40 godina, a unutra je  buđ, gorčina i otrov. Sve smo to fino potisnuli i zapušili i sebično čuvamo u sebi. S vremenom smo postali nervozni, imamo problem sa komunukacijom, pretjeranom analizom i racionaliziranjem emocija, probleme sa štitnjačom, grlom, vratom, ramenima. I živimo s tim, kao da je to sasvim normalno.  U praksi se, za ravnotežu ove čakre, savjetuje vizueliziranje plave svjetlosti ili primjena kristala plave boje. Međutim, to je samo jedan sloj. Iscjeljenje je individualan proces i podrazumijeva lično osvještavanje problema.  Prvi korak je otvaranje tih zapušenih bočica. Možemo ih pretočiti u dnevnik, ispisati sve što nam leži na duši ili izgovoriti glasno sve što nikada nismo, a htjeli smo, izgovarati dovoljno dugo i često sve dok ne osjetimo da smo slobodni. Ova čakra se takođe harmonizira pjevanjem, zvukom, plesom ili ručnim radom, kao i svjesnim razvijanjem dobre sposobnosti komunikacije, izbjegavanjem da se svađanjem i agresivnošću rješavaju problemi. Kaže se: "govorite tiho, da bi vas ljudi slušali", učinimo svoje riječi vrijednima, jer zvocanje i prigovaranje obezvređuje ono što želimo reći. Ne koristimo moć govora da vrijeđamo ili ogovaramo, izbjegavajmo govoriti u negaciji ili negativnom tonu, u stilu "jooj, danas se osjećam grozno, vrijeme je užasno, sve mi je bezveze". Riječi su zaista sugestivne, moćno sredstvo pobuđivanja emocije, ništa nas ne može zavesti kao riječ kada "udari" tamo gdje treba. Emocija indukuje želju i pokreće prenos mentalne aktivnosti prema određenom objektu. 

Dalje slijedi čeona čakra koja je centar moći vizuelizacije, mašte, intuicije i našeg unutrašnjeg vida. Svaka čakra se nadopunjava na onu prethodnu i predstavlja njen prirodni produžetak. Zahvaljujući ovoj čakri, mi smo u stanju mentalno "vidjeti", formirati sliku neke stvari u svom umu. Stabilna i jaka čeona čakra daje dobru moć vizuelizacije i sposobnost da materijalizujemo svoje želje. O tome se mnogo piše i govori u zadnje vrijeme. Čovjeku je zaista data sposobnost da materijalizira svoje želje, ali to može samo magnetičan čovjek, koji tačno zna šta želi i sposoban je da stvori tačnu mentalnu sliku željenog, oko koje se okupljaju sile materijalnih oblika i željeno pretvaraju u stvarno. Dosta puta je naglašeno da od mentalne slike zavisi materijalizacija. Da bi prenos mentalne energije na odgovarajuću sliku bio neometan, neohpodno je biti oslobođen od brige, sumnje i drugih nepoželjnih emocionalnih stanja. Ali, prvenstveno, trebala bi prethodna, grlena čakra biti u punoj funkciji, dakle, ramena i vratne žile  mekane, opuštene i protočne, grlo i štitna žlijezda zdravi, govor i način komunikacije svedeni na potreban nivo.


Korijenska čakra je temelj našeg energetskog sistema koji nam daje osjećaj pripadnosti, sigurnosti, stabilnosti, ako kažemo da neko čvrsto stoji na svojim nogama, da vjeruje u unutrašnju silu i moć, da postoji ono "nešto" što nam daje snagu i moć to je odraz jake korijenske čakre. Ako nas parališe strah ili neizvjesnost, ako nemamo samopouzdanja, trezvenosti i čvrstu volju, to je znak slabe veze sa korijenskom čakrom. Strah od smrti i općenito svaki strah parališe tu vezu. Život u hipnozi i pasivnom neznanju je odraz slabe korijenske čakre.  Suviše jaka aktivnost neke čakre je manifestacija naših mentalnih obrazaca vezanih za određeno područje, na primjer, korijenska čakra je neposredno vezana za egzistenciju, opstanak u materijalnom svijetu, novac, hranu, stambene potrebe. Ako smo stalno zabrinuti zbog novca, nećemo imati dobar energetski protok korijenske čakre, a to znači da nismo povezani sa univerzalnom voljom, i tada gubimo sve beneficije kao što je optimizam, volja, samopouzdanje i sve manje mogućnosti imamo da se materijalno realizujemo, a sve više opravdanja za depresiju i negativnost. Korijenska čakra je,  na fizičkom nivou, povezana sa kičmom, te nogama i stopalima, a najočiglednija manifestacija slabosti ove čakre je depresija,  duševna smrt koja indukuje odgovarajuća mentalna stanja u kojima je sve unaprijed mrtvo i crno. Pasivan način života doprinosi njenom slabljenju, magnetičan čovjek nije pasivan niti depresivan. Ova čakra se dobro harmonizira kretanjem, vježbama, posebno boravkom u prirodi ili hodanjem bosim nogama po zemlji i travi. Kada otvorimo te fizičke "čepove",  tada možemo biti povezani sa univeralnom voljom i razvijati pozitivan mentalni magnetizam. Recimo, često je potreba za fizičkim čišćenjem prostora i bacanjem starih i bespotrebnih stvari, manifestacija unutrašnje potrebe za čistoćom i rješavanjem prošlosti i nerijetko je praćeno oslobađanjem na duhovnom i energetskom nivou.

Sakralna ili seksualna čakra nam može biti zablokirana još od djetinjstva, ako smo stekli prve utiske o seksu da je to nešto prljavo, nemoralno ili zabranjeno, ili smo razvili osjećaj srama i krivice zbog stupanja u seksualne odnose. Ova čakra je centar naše produktivnosti, kreativnosti i životne radosti. Iz nje stvaramo novi život - bilo da je u pitanju rađanje djeteta ili stvaranje nekog umjetničkog djela, knjige, slike, tu je centar kroz koji izražavamo sposobnost stvaranja i samopotvrđivanja. Nije dobro ako se odričemo svoje kreativnosti, ako stagniramo, ne stvaramo, ne radimo ništa. Talenti koje ne koristimo bivaju nam oduzeti, dok oni koje koristimo bivaju umnoženi, uvećani (ko ima, daće mu se). Magnetičan, privlačan čovjek, je često neka poznata ličnost koja dobro koristi svoje talente. Seksualna energija je stvaralačka i nije namijenjena isključivo za uživanje u seksualnim odnosima, krivo shvatanje seksa vodi ka trošenju energije koja se ne obnavlja. Da bi energija bila obnovljena, neophodno je djelovanje sa ljubavlju. Mi smo, uglavnom, naučili, da seksualne odnose pretvaramo u jelovnik istog okusa koji se ponavlja i prelazi u rutinu. Ako nas seksualni odnosi iscrpljuju i čine nervoznim, ako se poslije toga ne osjećamo obnovljeno, napunjeno, to je znak da ne djelujemo s ljubavlju. Najgore što možemo učiniti je da pristajemo na seks da bismo nekome udovoljili ili nešto dobili s takvim činom, magnetična osoba to nikada ne čini. Trošenje na takav način nas slabi i čini nemoćnim, otupljuje našu karizmu, isto kao i pretjerana kontrola i strah od seksualnog otvaranja. Bez dobro uravnotežene ove čakre teško da možemo osjećati istinsku radost života.

Četvrta ili srčana čakra je u svom izvornom značenju "nedodirljiva, neoštećena". Srce je univerzalni simbol ljubavi, tako  i ova čakra predstavlja božansku iskru u nama koja je čista, bezuslovna ljubav.Ali, veoma malo nas živi ljubav kroz ovaj centar, većina nas funkcioniše na nivou tri niže čakre i naši odnosi su uglavnom ego-karaktera, jer bezuslovna ljubav podrazumijeva ljubav i oprost prema najvećem neprijatelju, što većina nas nije u stanju ni zamisliti. Sve bolesti srca i kardio-vaskularnog sistema su posljedica neriješenih i blokiranih emocija, problemi sa disanjem, osjećaj pritiska i tjeskobe su takođe znak slabe srčane čakre. Međutim, ova čakra je prvenstveno centar ljubavi prema sebi. Mi nismo sposobni dati ljubav sve dok nismo u stanju voljeti sebe. Kada zavolimo sebe, prestaju sva zamjeranja, otpuštamo svu gorčinu i oprost nam ostaje jedina opcija. Magnetičan čovjek ne zloupotrebljava ljubav, ne pravi matematiku od toga koliko je dao, a koliko primio, ne stvara sebi teret od toga što ga neko ne voli ili ne prihvata. Nema bolje afirmacije za ovu čakru od "ja jesam", jer ista oduzima moć svim "objektima" kojima smo dali moć vjere. Čovjek može toliko uvećati snagu volje i biti u stanju da potpuno zavlada onima koji su ga ranije fascinirali. Istinsku moć ima ono u što vjerujemo. Ako vučemo neka zamjeranja, ogorčenost, povrijeđenost, mi konstantno takvim osobama dajemo moć i pretvaramo ih u božanstvo. Ne dajimo ljudima moć, ne pretvarajmo ih u božanstvo. Poričimo uvijek pomoću afirmacije: "ja poričem svima i svakome moć da utiču na mene u suprotnosti sa onim što je najbolje za mene. Ja sam svoj sopstveni gospodar." Srčana čakra je neoštećena, u njoj nema mržnje niti zla, tu je čista ljubav. Zlo dolazi iz uma, nikada iz srca. Srcem ne možemo mrziti, već mrzimo onim nemoćnim, inferiornim dijelovima sebe. Mržnja dolazi iz sjenovitih dijelova  podsvijesti koji traže da budu osviješteni. Kada nas neko emotivno povrijedi, on je dotakao sjenku a ne naše srce, iako mi znamo reći da nam je neko "slomio srce", često je u pitanju povrijeđeni ego.

Kada je u pitanju harmonizacija čakri, u literaturi i video-materijalima se to obično svodi na vizueliziranje odgovarajućih boja ili rad sa određenim zvučnim frekvencijama, međutim, mnogo je važnije da se pridržavamo nekih principa ispravnog djelovanja.  Harmonizacija čakri je dvosmjeran proces. Ne možemo primiti svjetlo, a da ga istovremeno ne krenemo emitovati iz sebe. Ne možemo ništa dobiti, a da istovremeno ne dajemo. Mi smo samo posrednici i  trebamo osloboditi svoje prijemnike energije, da ista slobodo prolazi. Sve što poželimo zadržati, zaglaviti u vječnom posjedovanju, istog trenutka će nas blokirati i zaustaviti proces. Ako naučimo da titramo sa svemirom u njegovoj prolaznosti, sretni u ovom trenutku i ovdje, za ovim kompjuterom, za šoljicom kafe, za volanom,  svejedno i neovisno šta radimo, ta povezanost sa univerzalnom voljom čini nas magnetičnim i radosnim. 

Što se tiče fizičkog čišćenja aure i čakri, jedna od najučinkovitijih metoda za tri "niže" čakre je čišćenje vodom i morskom soli, ono je najbolje ako smo u prilici da se kupamo direktno u moru, ako nismo u mogućnosti, onda je dobro ako držimo noge u toploj vodi sa morskom soli ili ako ležimo u kadi sa takvom vodom, ponavljajući ovo  uzastopno sve dok ne osjetimo olakšanje.  Voda i morska so su univerzalni čistači energije. Na nekom "višem" nivou, za harmonizaciju čakri je, osim što češćeg boravka u prirodi, neophodan neki vid duhovne prakse - molitva, meditacija, učenje, duhovni rast, jer nam to zaista pomaže da se povežemo sa univerzalnom voljom i uzdignemo sa ličnog plana na opšti.