Kroz odnose sa drugima, a posebno sa partnerom ili drugim bliskim osobama kao što su roditelji, djeca i sl. dolazi do razmjene energije kojom prilikom dolazi do harmonije ili sukoba u zavisnosti od niza faktora. Uzmimo da je naše tijelo prekriveno (obmotano) elektromagnetskom mrežom kroz koju mi na fizičkom nivou dobivamo (upijamo) životnu energiju. Mreža ima unakrsne tokove i u tim sjecištima nastaju vrtlozi ili virovi kao izvori energije. Kroz odnose sa drugima, dakle, aktiviraju se ta naša izvorišta i kroz njih razmjenjujemo energiju, odnosno komuniciramo na fizičkom ili duhovnom nivou. Često znamo reći da nam se sa nekim energije ne podudaraju, pa smo u sukobu (neprijateljstvu) s njim, dok s druge strane s nekim imamo harmoničan protok energije pa smo s njim u prijateljskim ili ljubavnim odnosima. Takođe, dešava se da na ulici, pri slučajnom susretu, osjetimo averziju ili simpatiju prema nepoznatoj osobi, kada smo na javnom mjestu mi smo konstantno u energetskoj razmjeni sa svima koji se tu nalaze i naši spiralni vrtlozi energije konstanto vibriraju, prihvataju ili odbacuju tuđe energije.
Kroz takav odnos i energetsku komunikaciju, naše polje je stalno izloženo zaprljanju pa kada dođemo kući osjećamo hroničan umor, nervozu i sl., što je znak da smo upili dosta prljavštine koju je potrebno očistiti. Stoga je neophodno bar jednom dnevno uraditi energetsko čišćenje vizueliziranjem blistavog svjetla, što je opisano u posebnom postu na ovom blogu.
S obzirom da postoje različiti tipovi temperamenta ličnosti (kolerik, flegmatik, sangvinik i melanholik), u skladu s tim neki ljudi imaju manje a neki više životne energije, odnosno ista se manifestuje na različite načine. Na primjer, kolerik ima naglašenu vatrenu energiju i veoma je poduzetan, on grabi život i troši ga, dok nasuprot njemu, melanholik doživljava život sa tamnije strane, nosi u sebi dosta tuge i prilično je pasivan, pa u tom smislu koleričan temperament može označavati kraći i sadržajniji život, dok melanholičan simbolizira dug, težak i dosadan život. Ovo je samo primjer, jer svi mi u većini imamo zastupljena sva četiri temperamenta, s tim što onaj temperament koji je naglašen predstavlja naš primarni temperament ličnosti.
Kada sa nekim stvorimo mrežu odnosa, naši energetski vrtlozi razmjenjuju energiju i podstiču jedni druge, stvarajući impulse koje mi doživljavamo kroz prizmu svijesti kao poštovanje, ljubav, harmoniju, sklad, saradnju i sl., kroz takav odnos se stvara međusobno povjerenje i opuštanje, tako da energija struji neometano. Međutim, mi imamo problem sa čvorištima negativne energije, gdje su potisnuti neželjeni emotivni i psihološki sadržaji (sjenka) za koje smo pretpostavljali da smo ih se riješili tako što nismo željeli da mislimo o njima. Kroz uspostavljanje odnosa mi prvenstveno nastojimo da se predstavimo u najboljem svjetlu pa se u fazi zaljubljenosti skoro svi ponašamo na identičan način, osjećajući se kao da smo izvan prostora i vremena i lebdimo od sreće. Ali, s vremenom taj osjećaj splašnjava jer nije stvaran, odnosno nije zasnovan na realnim temeljima, a u medjusobnom odnosu dolazi do sudaranja sa energetskim čvorištima koja smo skrivali i dolazi do "havarije", naša sreća se topi, mi postajemo nesrećni i osjećamo se nevoljeno, odbačeno, počinjemo ispoljavati ljubomoru, zavist, strah, mržnju i sl.
Šta se desilo sa zaljubljenošću? U toj fazi, nastojeći da se prezentujemo u što boljem svjetlu, mi smo samo privremeno imali projekciju idealnog sebe, jer duboko u sebi nosimo uvjerenje da samo takvi možemo biti voljeni. Kada je malter počeo da opada, izronila je ruševina koju mi sami ne prihvatamo i odbacujemo, tako da u jednom periodu počinjemo ulagati ogromnu energiju da ponovo stvorimo taj privid prihvaćenosti i sreće.
S vremenom nam treba sve više i više energije koju povlačimo iz zdravih čvorišta i počinju da trpe druga područja života kako bismo spasili ruševinu da ne ispliva na svjetlo dana, odnosno kako bismo zakrpili rupe ne bismo li ponovo doživjeli taj blaženi osjećaj koji nas je napustio. Tako se uhvatimo u zamku izolacije, tuge i osame, počnemo gubiti prijatelje, posao nas ne zanima, sav svoj fokus i energiju usmjerimo na partnera, kome dajemo svu energiju i on postaje naš izvor životne energije, postajemo ovisni o njemu, jedino se osjećamo živima kada smo s njim i jedino tada nam je dobro. U međuvremenu, sva naša energija iscuri i mi postajemo beživotni, tako da partneru nemamo više šta dati, a u njemu se akumulirao višak energije koji on mora da potroši pa se tako uključuje treća osoba i dolazi do "prevare", kako je mi očitujemo u svojoj svijesti. Ali, pogledamo li odnos snaga u tom trouglu, vidjećemo jednu "mrtvu" osobu, jednu prepunu energije i treću, željnu da primi tu energiju.
Tu nastaje paradoks tipa "kako je mogao tako nešto napraviti, sve sam mu dala, voljela sam ga više nego sebe i sl." Tek tada postajemo očajni, jer više nemamo vlastitu energiju, ostala nam je samo negativna energija koju smo potiskivali i na račun nje potrošili ono zdravo što smo imali, a ne znamo kako da ponovo uspostavimo kontakt sa samim sobom i pronadjemo u sebi izvor sreće, ovo često zna rezlutirati fizičkom bolešću. Kod žene se to zna javiti kao ranjavanje (samokažnjavanje) onog dijela koji je čini ženom (maternica i dojke).
Veoma je važno, ali isto tako i teško, znati održati svoj energetski balans unutar medjusobnih odnosa, znati iskoristiti trenutak kada se udari na bolnu tačku potisnutih emocija pa raditi na sebi, a ne ljubomorisati prema partneru i praviti scene padanja u nesvijest, već uvijek zadržati jednu dozu samodovoljnosti, imati pokrivene sve segmente života, imati svoje prijatelje, svoj hobi, svoja interesovanja i sl. Kada partner ne može da izvuče našu energiju, on neće imati taj potencijalni "višak" koji će nositi trećoj osobi niti će imati potrebe za tim, već će i on zadržati svoju energetsku ravnotežu i mir unutar sebe.
Nema komentara:
Objavi komentar