8. srp 2012.

Zakon davanja i primanja

Ako je u Božjoj naravi davanje, tada će vam biti korisno da i vi tako postupate. Većina je ljudi u prošlosti davala samo da bi primila. Drugim riječima ,iza svakog čina davanja krilo se očekivanje da ćete nešto dobiti. Jedan od problema koji prati takav način razmišljanja jest u tome što najčešće vjerujemo da tačno znamo šta bismo trebali dobiti i stoga drugima dajemo nešto kao da se cjenkamo za ono što, prema   svom mišljenju, želimo. Ako želimo da nam partner izmasira leđa, mogli bismo mu ponuditi da mi najprije izmasiramo njega. U tome zacijelo nema nikakva zla, ali vrijeme je da istražimo još uzvišeniji način davanja, u kojemu nema nikakva cjenkanja. Što se događa ako partneru ponudite da ćete ga izmasirati, a on to objeručke prihvati, ali se ne ponudi da vam uzvrati uslugu? Ako se vaša usluga temeljila na želji da isto primite, tada ćete vjerojatno biti razočarani, a možda čak i ljuti. »Ja tebe stalno masiram, a ti mene nikada!«, mogao bi glasiti vaš odgovor, a čak i ako to nije istina, tako to izgleda vašem egu. Zašto? Jednostavno zato što njega zanima samo jedno: primanje. Ideja o davanju bez ikakve motivacije, osim da bismo oponašali Boga, njemu se doima bezumnom. »A šta ću ja time dobiti?«, pita se ego. Odgovor je jasan. Vi ćete dobiti dar daleko veći od masaže ili bilo čegašto možete zamisliti. Dobit ćete slobodu. Čega ćete se osloboditi? Vašu dušu motivira spoznaja da je slobodna iskusiti sve što poželi. Ako želite iskusiti ropstvo, slobodno to učinite. Međutim, ako sebe želite doživjeti kao svetu osobu, morate primijeniti nešto sasvim drugo. Budući da su davanje i primanje u konačnici jedno te isto, jedini način na koji sebe možete doživjeti svetom osobom jest da druge vidite kao svete osobe.

 Drugim riječima, želiteli primiti Božje darove, najprije ih morate davati.Čekajte malo. Nije li glavna poruka ovog dijela knjige davanje bez očekivanja? Kako se možete osloboditi očekivanja ako druge ljude promatrate kao svete kako biste i sebe spoznali kao svetu osobu? To nazivam božanskom sebičnošću. Činjenica je da mi gotovo i ne možemo postojati bez ega ili njegovih  motivacija. Nije smisao u tome da ih uništimo, nego da ih sagledamo na nov način, tako da postižemo ciljeve svoje duše. Postoje stvari koje svako od nas želi, kao što su mir, radost, zadovoljstvo i uspjeh. Ako je istina da su davanje i primanje jedno te isto, tada je logično da dajemo ono što najviše želimo. Stoga, ako je vaš najvažniji cilj radost, usrećite druge. Što više radosti širite, to ćete biti radosniji. Tako se egom koristite na nov način, a taj način odaje poštovanje kako vašoj duši, koja teži davati, tako i vašem egu, koji želi primati. Vratimo se masaži. Zapitajte se, je li masaža moj  stvarni cilj, ili je riječ o nečemu dubljem? Možda vi zapravo želite osjetiti da vas neko voli i brine o vama,a to možda nećete dobiti od osobe kojoj ste nešto ponudili. Svemir za vas možda ima drukčiji plan -koji vi ne možete uočiti u trenutku kad nudite dar. Ljubav i naklonost možda pružate samo zato da bi vam se vratile iz posve neočekivanog smjera. Danas neko vrijeme razmišljajte o onome što uistinu želite. To je svakako nešto više od novog automobila ili nekog drugog predmeta. Možete dobitii to, ali ako zanemarite dušu, nećete se ni izdaleka približiti istinskom ispunjenju, što ego nikada ne može razumjeti. Odaberite jedno svojstvo koje ste odlučili danas primiti u svoj život. Je li to radost? Mir? Ljubav? Sad potražite stvaralačke načine na koje ćete to svojstvo povećati u životu vama bliske osobe ili osobe koju ste tek susreli. Dajte toj osobi ono što vi želite, a onda provjerite kako se i sami osjećate. Je li se vaša čežnja imalo promijenila? Jeste li u stanju osjetiti svojstvo koje ste potaknuli u drugoj osobi? 

Kad to postignete, poželjet ćete promijeniti svo jživot kako biste se što više time bavili. To je tajna koju je ego uporno pokušavao sakriti od vas.

Odlomak iz knjige "Mojsijev kod"

Nema komentara:

Objavi komentar