Učinak sjenke

Univerzum sa nama komunicira putem jezika simbola, koji trebamo znati razumjeti, inače svoj život možemo doživljavati kao šifrovani lavirint u kome sudbina igra svoju igru mimo naše volje i znanja. Međutim, mi nismo šahovska figura na tabli života, jer da je tako, mi ne bismo imali emocije i misli (svijest), što znači da naša svijest i emocije imaju mogućnost modifikovanja sudbine, a ne obrnuto. 

Ono u čemu se sastoji simbolički jezik univerzuma, jesu dešavanja na ličnom planu, koji najbolje razumijemo kroz odnose sa drugima. Posmatrajući dešavanja u bliskom okruženju kroz sopstveni odnos prema drugima, možemo doprijeti do najtamnijih podruma naše ličnsoti. Privlačimo li uporno emotivno nedostupne partnere - to govori da u našem karakteru postoje elementi koji su nama nedostupni i koje trebamo da osvijestimo, potisnuti emotivni sadržaji koje nismo uspjeli da dešifrujemo i koji su ostali van domašaja našeg svjesnog uma. Na primjer, u nekom trenutku smo osjetili odbačenost i osjećaj niže vrijednosti, ali se nismo sa time suočili, već smo gurnuli u tamni dio nas, kao kada neki bespotreban predmet odbacimo u podrum. Činjenica da nam nešto nije pred očima ne govori da toga nema, već da je negdje sklonjeno, ali i dalje prisutno. Partneri koje privlačimo jesu "instrument" podsticanja i suočavanja sa tim zatomljenim i neosviještenim sadržajima, kako bismo ih konačno iskopali i suočili se s njima, na način da razumijemo zašto smo se u određenom trenutku osjećali inferiorno, nevoljeno, nemoćno i sl. Treba znati da nijedna destruktivna emocija nije bezazlena i da ne treba tek tako preći preko nje, već kopati sve dok ne ekshumiramo i zadnju kost njenog skeleta. 

Da bismo kopali, potreban nam je alat. Upravo partneri predstavljaju jedan od tih alata, njihovo ponašanje će djelovati poput akupunkture, pa će iglice da bodu baš tamo gdje se nalaze blokade i otrovi, pogađajući naše bolne tačke. Činjenica je da su svi ljudi koje privlačimo naši učitelji, a ja bih dodala i naši pomoćnici koji nas okreću ka integraciji i sjedinjenju. 

Ljubomora je jedna od najdestruktivnih i najotrovnijih emocija, a vjerovatno smo se svi bar nekad u životu suočili sa njom. U trenutku smo osjetili snažnu bol i strah od gubitka, no nismo obraćali previše pažnje na to, već smo je progutali ili ispoljili i nastavili dalje. Nismo razumjeli da smo se trebali zapitati "otkud meni ovaj osjećaj". To je bio jedan simbolički gest univerzuma, situacija namještena tako da nešto shvatimo. Ali, mi smo prešli preko toga i kroz izvjesno vrijeme smo uspostavili kontrolu nad sobom, jer smo naučeni da živimo pod maskom. Ljubomora je intuitivni poriv našeg psiho-emotivnog tijela da nam skrene pažnju na prisustvo odredjene destrukcije i straha, dok ego kontroliše i potiskuje sve što nije u skladu sa očekivanjima okoline i stvaranjem ličnog, kontrolisanog identiteta za koji mi samo mislimo da je naš, ali ispod tog sloja postoji taj tamni dio (sjenka) koji mi ne prihvatamo, zbog čega nismo cjeloviti. Zbog toga možemo imati jak poriv za uljepšavanjem spoljašnje stvarnosti, težeći da stvorimo što savršeniji materijalni svijet. U naletu nezadovoljstva, pomislimo "mogao bih kupiti novi automobil, mislim da bi me to usrećilo", i da...može nas to usrećiti na kratko...opet isto nezadovoljstvo izranja, a mi očekujemo da će nas promjena posla dovesti u red, pa uradimo i to...U suštini, na taj način samo nastojimo pobjeći od tamne strane naše ličnosti i bježeći od nje mi se uporno sudaramo sa njom...ona se uvijek kreće nama u susret gdje god išli...Ona se kreće prema nama kao naš partner, što smo bliži svojoj sjenci, što je bliže prigrlimo i prihvatimo kao svoju, ostvarujemo uspješnije i bliskije odnose sa drugima, ako se to ne dogodi, onda je imamo za protivnika. Učinak sjenke zna biti tako jak, da prosto dominira i hara životom, dok naše stvarno ja živi poput sjenke, a nesvjesni sadržaji znaju biti jako opasni kada preuzmu kormilo života.

Šta znači prigrliti sjenku? Prihvatiti sve što nam se dešava, bez osuđivanja, otpora i odbacivanja sa sviješću da naši dezintegrisani i rasuti dijelovi na taj način žele biti dio cjeline i da smo sami doprinijeli takvoj stvarnosti, bilo da nam se ona dopada ili ne dopada. Koliko je to lako ili teško, posebna je priča, ali najteže je prigrliti one tamne dijelove koji direktno ubijaju i skrnave ego, rušeći sliku lažnog ja koje smo stvarali sve ove godine, kao što je prihvatanje "prevare" od partnera i sl., a takvi obrasci se najčešće modifikuju kroz lažno ubjeđenje ega "nikada ne bih prešla preko toga" ispoljavajući strah koji je u nama prisutan i koji nagovještava susret sa time, prije ili kasnije, a onda se ego sruši u paramparčad...

O tome u nekom od narednih tekstova.