Reprogramiranje navika

Kao što je poznato, navike su zarobljeni energetski obrasci na fizičkom, mentalnom i emotivnom nivou za koje ostajemo vezani na svim tim nivoima, iste čuvamo u rezervoaru nesvjesnog i crpimo uvijek iznova na isti način sa istim učinkom i posljedicom. Vidiljivo je, dakle, da su navike mehanizam koji djeluje po liniji manjeg otpora, jer ne zahtijevaju skoro nikakav napor,  mi ih po automatizmu koristimo, često i na svoju štetu. Kada je riječ o štetnim navikama, to ujedno govori o nedostatku svijesti o činjenju loših stvari kao i nedostatku temeljne volje da se isto promijeni i prevaziđe. Skoro svaki segment našeg života (emotivni, zdravstveni, seksualni, poslovni, porodični, finansijski i sl.) je pokriven i odgovarajućim navikama, odnosno ukorijenjenim vjerovanjima, obrascima ponašanja i razmišljanja. 

Na dubljem nivou, treba znati da je korijen našeg ponašanja pohranjen u energetskim centrima - čakrama kojih ima 7 (glavnih). Čakre se otvaraju u ranoj životnoj dobi, počev od korijenske ili bazne čakre, čije i samo ime govori koliki je njen značaj - KORIJENSKA - da bi imali zdrav plod, potreban je prije svega zdrav korijen odnosno temelj. Korijenska čakra korespondira sa prenatalnim periodom, pa čak i periodom začeća, te se odnosi na sve ono što je energetski usađeno u kap tečnosti koja smo prvobitno bili, uključujući emotivni i psihološki osjećaj kojima su roditelji bili izloženi, te način i mjesto našeg dolaska na svijet. Neki od nas su neželjena djeca ili su roditelji, posebno majka, na neki drugi način ispoljavali negativne emocije, pa sama naša baza života se zasniva na odbačenosti, strahu i negativnoj percepciji života. Svaki trenutak nosi u sebi sjeme budućnosti, pa smo i mi tako postali sjeme trenutka koji je oslikavao odnos među roditeljima i naš psiho-emotivni sklop predstavlja kopiju tog odnosa. Došavši na svijet, mi kroz korijensku čakru stvaramo odnos sa tom fizičkom stvarnošću noseći duboko u nesvjesnom ono što je provobitno učestvovalo u našem "stvaranju" i ideji našeg postojanja. Ako smo zadojeni idejom odbačenosti i nedostatka ljubavi, onda naša podsvijest dobiva informaciju da smo došli u svijet opasnog življenja, destrukcije i uništenja, što nam daje velike predispozicije da ćemo kreirati upravo takve navike kojima ćemo se uništavati, razarati i kroz život kretati bez želje za životom i bez osjećaja sigurnosti.   

Korijenska čakra se odnosi na:

- fizičku snagu

- snalažljivost

- volju i čvrstinu karaktera

- stabilnost, samopouzdanje

- želju za životom

- osjećaj sigurnosti
- osjećaj prisutnosti ovdje i sada
- povjerenje
- odnos prema novcu i vrijednostima
- osjećaj pripadnosti porodici, plemenu, odnos sa precima

Za sve što želimo postići, svaki uspjeh i cilj, potrebna je goruća strast, volja i želja za životom, ukoliko to nedostaje, mi se prepuštamo plimi života i živimo sumorno i bezvoljno, što svjedoči da u našoj korijenskoj čakri postoji zapis koji nas je duboko programirao na takav vid posmatranja života i komunikacije sa istim. Na primjer, naš život se svodi na relaciju kuća-posao, u slobodno vrijeme gledamo serije i poistovjećujemo se sa likovima i njihovim ulogama,  imamo malo ili nimalo životne radosti i uživanja, puni smo strahova i crnih misli, redovno pratimo crnu hroniku u štampi, nemamo ciljeva niti posebnih želja, to je siguran znak slabosti u korijenskoj čakri i nepovezanosti sa elementom zemlje.  

Sa tako malo životne energije ne možemo ni razmišljati o nekoj voljnoj promjeni života, ispunjenju želja ili promjeni navika. 

Da bi, dakle krenuli sa otklanjanjem neke slabosti ili navike, moramo tragati za njenim uzrokom, jer djelujući na uzrok mi liječimo bolest i otklanjamo je u korijenu njenog nastajanja, za to nam je neophodno uraditi sljedeće:

1. Biti svjestan njenog postojanja, čime unosimo svjetlost u tamne komore i otkrivamo "zločinca" 

2. Povezati naviku sa osjećajem koji u nama proizvodi - kao na primjer - kada zapalimo cigaretu, popijemo koju čašicu alkohola ili se ne daj bože nafiksamo, mi riješimo sve probleme i osjećamo se spokojno. Aha, mi dakle rješavamo probleme bježeći od stvarnosti i samo potvrđujemo da nemamo realnu vezu sa zemljom. Mi smo, znači, osoba koja je jako nestabilna i nesigurna. Uz to, još nemamo svijest o tome da se na taj način uništavamo, dakle u našem korijenu postoji jak program (samo)uništenja koji će prije ili kasnije rezultirati bolešću, jer se kroz program destrukcije vezujemo za bolest kao najbolji način materijalne manifestacije naše nestabilne baze i bolesnog korijena. 

3. Bez aktiviranja čakri ne možemo imati volju i ambiciju da nešto promijenimo, pa je sljedeći korak taj da radimo na otvaranju i vrtnji naših čakri, što ću opisati u narednom postu. 

4. Nakon što oporavimo naš energetski sistem kroz uspostavljanje normalnog protoka energije u čakrama, mi možemo krenuti sa uspostavljanjem ciljeva i jačanjem volje za otklanjanjem neželjenih navika.

5. Stare navike se najčešće otklanjaju na način da ustupe mjesto nečemu novom, pa bi trebali imati razrađen program onoga što želimo ukorijeniti - na primjer - neću više da se uništavam i ubijam samosažaljenjem, umjesto toga, postajem odlučna, samopouzdana i sigurna u sebe. Kod odbacivanja cigareta se javlja želja za hranom koja predstavlja kompenzaciju za nedostatak emocija koje smo "unosili" sa cigaretom, najteže je prevazići taj sudar sa "surovom" realnošću i žal za cigaretom zna biti tako jak da jednostavo ne prestajemo misliti ni na šta drugo sve dok ponovo ne posegnemo za istim porokom. No, trebamo biti svjesni da u pozadini toga nije ništa drugo nego potreba za ljubavlju i sigurnošću. Najvažnija je istrajnost, ali kada se bazna čakra (kao i sve ostale) stalno drži u pravilnom smjeru vrtnje (u pravcu kazaljke na satu), uvijek nas misao o postojanju te "spasonosne" energije može držati budnim dok ne prođe kriza oslobadjanja od stare navike. Zato je najbolje da u tom periodu postanemo "ovisni" o brizi o svojim čakrama i da im se potpuno posvetimo. Desi li se izazov vraćanja staroj navici, sjetimo se da na taj način vraćamo energiju u suprotnom (destruktivnom) pravcu i da se vraćamo na pređeni dio puta koji nam nudi lažni osjećaj sigurnosti, ne dopuštajući novim iskustvima da nas preplave. 

Kada krenemo u pravcu duhovnog razvoja, mi se susrećemo sa mnogobrojnim tehnikama samospoznaje, čišćenja, otklanjanja napetosti i blokada, pozitivnog razmišljanja i sl., međutim, negdje na sredini puta shvatimo da, u svom duhovnom rastu, krećući se prema gore, istovremeno se spuštamo dole i dodirujemo najtamnije podrume svoje duše. Tako, ne možemo a da ne dođemo do samog korijena svog postojanja i sve dok ne zakopamo tako duboko, poput rudara koji u podzemne lavirinte unosi svjetlost baterijske lampe, nećemo otkriti onaj komad uglja u kome će s vremenom da se ukaže dijamant. A taj dijamant jeste naša duša koja čeka da je oslobodimo od tog silnog crnila koje smo ponijeli svojim dolaskom na ovaj svijet i na koje smo, u mraku neznanja, samo nastavili da nižemo nove slojeve uglja i u jednom trenutku života shvatili da živimo zarobljeni umjesto da se osvijestimo i sijamo!