Prepreke u nesvjesnom

Čitajući duhovnu literaturu i knjige poput "Tajne", "Zakona privlačenja" i sl. nailazimo na tvrdnju da svojim mislima možemo privući ljubav, sreću i blagostanje i sva blaga ovoga svijeta, počev od najnovijeg crvenog ferarija - što obećavaju tipični new-age američki bestseleri popularne psihologije.

Međutim, nije da nije tako, ali u literaturi je to sve prikazano na jedan površan i jednodimenzionalan način, gdje se misao odnosno um prikazuje kao svemoguć, a zanemaruju drugi naši aspekti, poput emocija, intuitivnih osjećaja i posljedica ranijih misli kojima smo kreirali sadašnjost koja se prezentuje iz jedne tačke iz prošlosti, na primjer, nešto što smo "posijali" prije 8-10 godina žanjemo otprilike u ovom vremenu. Sve što se dešava u jednom trenutku ostavlja svoje sjeme, stvarajući neprekidni lanac uzročno-posljedičnih veza. 

Važno je razumjeti da je za manifestaciju željenog potrebna potpuna integracija i ravnoteža na psiho-emotivnom nivou, kao i spajanje sa elementima nesvjesnog u kome je pohranjeno sjeme ranijeg djelovanja. Treba znati da svaki blizak odnos koji smo uspostavili sa drugim ljudima predstavlja zaseban entitet koji nastavlja da živi i kada mi odnos prekinemo na fizičkom nivou, stvarajući odredjeni energetski obrazac koji ostaje privezan uz nase energetsko polje, poput čvora.  Primajući neku osobu u život, mi primamo i sve njene probleme i ono što joj se dešava na emotivnom nivou. Zato sa nekim osobama imamo jako težak i komplikovan odnos i samo sjećanje na neku osobu zategne određeni čvor koji je potrebno razvezati, jer oni stvaraju zastoj energije i tu se gomila svo emotivno i psihološko smeće. To   su rezervoari nesvjesnih sadržaja koji počinju da se stvaraju od najranijeg djetinjstva i prenatalnog perioda, jer tada počinje naše uspostavljanje odnosa sa drugima, počev od majke i oca.

Tu počinje naš odnos sa univerzumom i stvaranje našeg dojma prihvaćenosti i voljenosti. Roditelji su naš univerzum i naš  prvi "zalogaj" u kome je sadržan ukus cijelog tanjira. Ako je taj ukus bio gorak i ako smo se veoma rano opekli na dodir sa univerzumom, postoji velika vjerovatnoća da ćemo nastaviti da iskušavamo isti sadržaj iz tanjira i da će svaki naš sljedeći odnos imati isti ukus. Ti sadržaji će se apsorbovati u raznim slojevima naše ličnosti, počev od fizičkog - u akupunkturnim tačkama na tijelu, pa dalje u suptilnim, nevidljivim energetskim tijelima koja u krajnjoj liniji sežu do beskonačnosti. 

Ima jedna misao koja kaže - ako se u našim džepovima nalazi nešto što smrdi, mi možemo promijeniti mjesto na kome se nalazimo, ali nećemo promijeniti ništa - dok ne odstranimo taj sadržaj.

Da li se u takvoj "zatrovanoj" i iskrivljenoj manifestaciji univerzuma kao što smo mi, naša ličnost, može posijati pozitivna misao i da li ona može dati zdrav rezultat? Odgovor je - DA ali samo na kratko, dokle se mentalno uvjeravamo da će uslijediti rezultat, ali čim se suočimo sa inferiornim elementima iz nesvjesnog, padnemo još dublje nego što smo bili. Zato će praktikovanje tajne, zakona privlačenja i drugih obećavajućih tehnika, mnogima donijeti osjećaj razočarenja, gubitka i nazadovanja ukoliko ga rade isključivo sa aspekta fizičke jednodimenzionalnosti i negacije (nepoznavanja) tih inferiornih bića i entiteta koji žive u nama i spojeni su na naše astralno tijelo.  Afirmacije koje radimo mogu samo da se pretvore u puko mentalno ubjeđivanje sebe da smo voljeni, da zaslužujemo ljubav i sl., ali da srcem i dalje vjerujemo u nešto drugo. A presudiće ono u što srcem vjerujemo. A mi srcem vjerujemo isključivo u ono što nosimo u vlastitom iskustvu, jer ne možemo mi znati šta je bezuslovna ljubav ako je nismo osjetili, mi prosto nemamo vjere da je tako nešto moguće, iako mentalno priželjkujemo baš to i radimo afirmacije u tom pravcu. 

Tu, u srcu, je glavni čvor koji je zamrsio putanju pozitivnih misli i odveo ih u slijepu ulicu ili rasplinuo u ono što smo na iskustvenom planu i očekivali, pa misli na kraju nisu donijele ništa osim vraćanja već poznatom iskustvu patnje. 

Ono što nadmašuje lično iskustvo, jeste intuicija koju smo zagušili maskom persone, ličnosti, ega, djelujući u skladu sa umom (razumom), na način kako od nas očekuje okolina i društvo, a zanemarujući svoje istinske emocionalne potrebe, zbog čega i dolazi do rascjepa unutar nas.