Nisam razumjela pred kraj emisije o dušama ljudi koji se nisu osvijestili nakon 28 godine svojeg života. Zar se oni nakon što pređu te godine više ne mogu osvijestiti? I zar se ne reinkarniraju već viječno završavaju u svojoj viziji raja/pakla??
Život se odvija kroz sedmogodišnje cikluse, nakon što napunimo 28 godina zatvara se jedan krug u kome smo imali sve na raspolaganju, od rođenja do razvoja inteligencije kao i raznih iskustava kroz koja smo, nakon završetka svih ciklusa trebali spoznati svrhu života i probuditi se iz nesvjesnog prepuštanja plimi života. Jer naš dolazak na ovaj svijet ima svrhu, a najveći pritisak da spoznamo tu svrhu jeste period od 28. do 35. godine života, što je kulminacija zrelosti. Što prije započnemo rad na sebi i otpustimo kruta uvjerenja, to je bolje jer ćemo izbjeći bespotrebnu patnju. Ako nas zadesi smrt u stanju neosviještenosti, onda duša otežana teretom koji nismo otpustili ima "problem" da se vrati svom izvoru, mi dakle, živeći neosviješteno nesvjesno otežavamo svojoj duši. U suštini, kada čovjek sa svojih 40-50 godina misli da je život dat samo da bi se pronašla udobnost tijelu i čulima, onda je život jako stresan i dosadan, jer svaki dan se mora tragati za novim izvorima spoljnog uživanja. Ako to nedostaje, mi trpamo nezadovoljstvo i frustracije unutar sebe i zato dobivamo šećer, pritisak, infarkt i sl. Zato je mnogo bolje da se ranije krene sa procesom rada na sebi, iako nikada nije kasno i ne postoji vremenska granica koja će spriječiti naš duhovni rast. Mi smo navikli da liječimo bolest tek kada osjetimo njene simptome, ali bolest nastaje mnogo ranije i najlakše ju je liječiti u ranom stadiju, zato je i proces osviještenosti bolje započeti što ranije isključivo zato da bismo što veći dio života proživjeli u ljepoti.
Nisam razumjela pred kraj emisije o dušama ljudi koji se nisu osvijestili nakon 28 godine svojeg života. Zar se oni nakon što pređu te godine više ne mogu osvijestiti? I zar se ne reinkarniraju već viječno završavaju u svojoj viziji raja/pakla??
OdgovoriIzbrišiŽivot se odvija kroz sedmogodišnje cikluse, nakon što napunimo 28 godina zatvara se jedan krug u kome smo imali sve na raspolaganju, od rođenja do razvoja inteligencije kao i raznih iskustava kroz koja smo, nakon završetka svih ciklusa trebali spoznati svrhu života i probuditi se iz nesvjesnog prepuštanja plimi života. Jer naš dolazak na ovaj svijet ima svrhu, a najveći pritisak da spoznamo tu svrhu jeste period od 28. do 35. godine života, što je kulminacija zrelosti. Što prije započnemo rad na sebi i otpustimo kruta uvjerenja, to je bolje jer ćemo izbjeći bespotrebnu patnju. Ako nas zadesi smrt u stanju neosviještenosti, onda duša otežana teretom koji nismo otpustili ima "problem" da se vrati svom izvoru, mi dakle, živeći neosviješteno nesvjesno otežavamo svojoj duši. U suštini, kada čovjek sa svojih 40-50 godina misli da je život dat samo da bi se pronašla udobnost tijelu i čulima, onda je život jako stresan i dosadan, jer svaki dan se mora tragati za novim izvorima spoljnog uživanja. Ako to nedostaje, mi trpamo nezadovoljstvo i frustracije unutar sebe i zato dobivamo šećer, pritisak, infarkt i sl. Zato je mnogo bolje da se ranije krene sa procesom rada na sebi, iako nikada nije kasno i ne postoji vremenska granica koja će spriječiti naš duhovni rast. Mi smo navikli da liječimo bolest tek kada osjetimo njene simptome, ali bolest nastaje mnogo ranije i najlakše ju je liječiti u ranom stadiju, zato je i proces osviještenosti bolje započeti što ranije isključivo zato da bismo što veći dio života proživjeli u ljepoti.
Izbriši