Životna matrica

Još prije dolaska na ovaj svijet mi stičemo rodni (polni) identitet, čime započinje naš proces identifikacije koji se  odvija na više slojeva. Nauka kaže da otac "određuje" naš rodni identitet, pa tako mi nasljeđujemo očevu lozu (prezime) i time se određuje naša pripadnost određenom plemenu, porodici. Na taj način, mi postajemo neodvojivi dio cjeline sa kojom smo spojeni krvnom vezom noseći genetsko nasljeđe svojih predaka i svakako, dio porodične karme. Pogledajmo istoriju naših predaka sa očeve i majčine linije. Kakvim su životima živjeli, da li su imali sretne ili nesretne veze, brakove, odnose, da li su zabilježeni nesretni slučajevi, nasilne i iznenadne smrti, bolesti, brakolomstvo, prokletstvo, da li su živjeli u siromaštvu i sl.

Naša identifikacija i "programska" uslovljenost bazira se na više nivoa:

1. OPŠTI NIVO - pripadnost čovječanstvu, općenito ono što nas čini čovjekom, potomkom Adama i Eve, čime po automatizmu nasljeđujemo obrazac prokletstva i grijeha.

2. KOLEKTIVNA KARMA - koja se očituje kroz pripadnost široj ljudskoj zajednici u smislu stvaranja polja istih kolektivnih uvjerenja i grupne svijesti, koja se posebno očituje na nivou nacionalne pripadnosti (na nivou naroda, države, grada i sl.). Tako, na primjer, mi koji smo rođeni na prostorima ex-Jugoslavije, pogledamo li malo u prošlost, vidjećemo da su naši korijeni zasađeni na tekovinama krvoprolića, ratova i borbe za teritorij od strane naših predaka, gdje su ubijani mnogi nedužni ljudi, što stvara prilično težak karmički teret i čini nas dijelom tog nasljeđa. Ove energije vibriraju u našem elektromagnetskom polju (auri). Tu smo svi u jednom energetskom polju i dijelimo istu kolektivnu sudbinu.

3. GENETSKI NIVO - programi naslijeđeni od predaka -  energetski obrasci u morfogenetskom polju oko DNK odakle DNK dobiva informaciju o tome kako treba da se ponaša. Ovo se može definisati kao PORODIČNA KARMA koja se vezuje za energetsku šifru porodice - prezime, majku, oca, djedove, babe. Ovdje imamo specifičan termin porodičnog prokletstva kojim vezujemo negativnu energetsku strukturu porodice ukoliko imamo slabu auru koja propušta te uticaje, gdje oni dalje prodiru do morfogenetskog polja i utiču na ponašanje DNK, gdje osoba kroz vlastito ponašanje privlači negativne uticaje kroz koje se prepoznaje porodični model. Na primjer, postoje porodice gdje muški potomci umiru relativno mladi - pokosi ih infarkt u 49-oj godini, tu se na porodičnom nivou već stvorilo uvjerenje da tako mora biti i čim se rodi muško dijete, ono preuzme to uvjerenje kroz prezime odnosno njegovu energetsku šifru. Ili, u nekim porodicama se nikako ne daju muški potomci, pa se rađaju isključivo ženska djeca, tako da dolazi do gašenja porodične loze, što se smatra velikim prokletstvom - to su one čuvene kletve sa naših prostora "dabogda ti se sjeme i loza ugasili", gdje su preci koji su čuli tu kletvu stvorili snažno uvjerenje  da će do toga zaista doći i svoje prezime energetski modifikovali emocijom straha. Rađanje ženskih potomaka ili nemogućnost ostvarenja potomstva samo potvrđuje "istinitost" ovog uvjerenja i ono se još snažnije manifestuje, što konačno rezultira gašenjem prezimena kroz dvije-tri generacije.

4. LIČNI NIVO - koji se bazira na uvjerenjima koja smo stekli i naučili od ranog djetinjstva, pod uticajem raznih okolnosti, pritisaka i ličnog zapažanja. To je naš krajnji oblik kojim se identifikujemo kao jedinka. Ako sve prethodno nabrojano predstavlja određene programe u našem softveru, mi smo krajnja slika koja se pojavljuje na ekranu, kao skup svih uzročno-posljedičnih veza. Ovaj nivo se očituje u frontalnom (čeonom) režnju mozga ("na čelu nam piše"), gdje je "smješten" i glavni uzrok depresije kao posljedica nedovoljnog dotoka krvi u ovom dijelu, a općenito ovaj dio mozga odgovoran je za duhovnost, moralnost, volju. To je mjesto gdje nastaju glavne promjene na našem nivou ličnosti, tu je epicentar prema kome su usmjerena sva naša nastojanja da se okrenemo ka duhovnosti, da ojačamo volju i sl., pa se kroz ovaj centar mi mijenjamo na duhovnom nivou, mada fizički ostajemo isti. Frontalni režanj mozga je ono što nas čini različitim od ostatka životinjskog svijeta, pa se može reći da je tu centrirana naša svijest.

Posljedice oštećenog frontalnog režnja (iz knjige "Kako pobijediti depresiju" - dr Neil Nedley)

- Narušeni moralni principi 

- Narušeni društveni odnosi (gubitak ljubavi prema porodici) 

- Nesposobnost predviđanja 

- Nesposobnost apstraktnog mišljenja 

- Nesposobnost tumačenja poslovica 

- Smanjena sposobnost shvatanja matematičkih operacija 

- Gubitak saosjećanja

-Nesposobnost suzdržavanja (hvalisanje, neprijateljstvo, agresivnost)

Najčešći uzroci nepravilnog funkcionisanja frontalnog režnja su ŠTETNE ŽIVOTNE NAVIKE (lijekovi, alkohol, kofein, nikotin, hipnoza, droge), iako mogu biti u pitanju i fizičke povrede (saobraćajna nesreća, operacija i sl.). Na primjer, većina nas ima uvjerenje da je za jutarnje razbuđivanje neophodno popiti šoljicu kafe, jer nesvjesno imamo poriv za buđenjem iz umrtvljenosti, uspavanosti, što suštinski ima za pozadinu potrebu našeg bića da se probudi iz duhovne uspavanosti, (jer se mi uspavani krećemo kroz život). Istu funkcinu ima i cigareta, alkohol i sl. To uvjerenje je smješteno u području čeonog režnja. 

Slabost, dakle, u čeonom režnju mozga stvara preduslov za nestabilne društvene odnose. Tu ću se osvrnuti na podložnost hipnotičkom djelovanju partnera na nas koji u krajnoj liniji rezultira padom u depresiju, a uzrokovan je nedostatkom volje za vlastitim angažovanjem u ovoj sferi života. Kada nas hipnitizer dovede u stanje hipnoze, mi gubimo vezu sa logičkim prosuđivanjem i isti ima kontrolu nad našim ponašanjem. U blažoj varijanti, mi dopuštamo partneru da preuzme kontrolu nad nama i gubimo vezu sa logičkim aktivnostima našeg čeonog režnja, a time ispoljavamo velike slabosti, ne ostavljajući dojam jake i pouzdane osobe. Kroz takvu vezu mi doživljavamo totalni raspad, gdje nastavljamo da se raspadamo kroz traženje izlaza u alkoholu, sedativima, vidovnjacima i sl. To je tipično prepuštanje moći, odnosno odbacivanje lične moći i uvjerenje da nismo dovoljno dobri, snažni i sl., odnosno da svijet nije mjesto gdje se osjećamo sigurno (slabost korijenske čakre!).  Lično poznajem osobe kojima su partneri potpuno uništili volju za životom i zdrave navike i kroz takve veze postale su potpuno drugačije osobe. Hipnoza je zaista stanje prepuštanja i slabljenja volje, a svi mi imamo svog "kućnog hipnotizera" a to je kompjuter, televizor, slušanje muzike. Muzika koju slušamo će mnogo reći o našem karakteru i našim uvjerenjima.

Reprogramiranje matrice odnosno brisanje programa se obavlja pristupom ka mjestu gdje su pohranjeni, postoje različite tehnike iscjeljivanja na theta frekvenciji mozga, ali ne treba zanemariti molitvu kao jedan pouzdan vid iscjeljivanja duha i tijela. Vjerovatno svi poznajemo osobe koje su kroz vjeru i molitvu doživjele potpuni preobražaj karaktera i promijenile štetne navike. 

Životna matrica je naš numerološki kod. Uporedimo li sebe i našu programsku uslovljenost sa kompjuterom, znamo da je jedan računarski program zasnovan na binarnom sistemu brojeva koji kroz različite operacije (ponašanje, misli, emocije) u završnoj fazi daju određenu sliku na ekranu (naša fizička manifestacija). Mozak svakog kompjutera jeste hard-disk, gdje su pohranjeni različiti programi (softveri) i odakle se pokreću razni procesi. Promijenimo li nešto u programskoj šemi, dobićemo drugačiju manifestaciju na ekranu. Međutim, da bismo pristupili određenim programskim sadržajima i izmijenili ih, trebamo biti dobar programer, imati potrebno znanje. U tome je bit, kada imamo znanje o tome gdje je šta pohranjeno, šta trebamo promijeniti i na koji način, mi možemo započeti proces promjene i iscjeljenja na svim nivoima.