Čakre - naša energetska konekcija

Naše čakre predstavljaju sponu između fizičkog i eteričnog tijela. Prohodnost mnogobrojnih meridijana (energetskih kanala - kojih u tijelu ima 72 000) uslovaljava i kvalitet uspostavljene veze, kao kada uspostavljamo telefonsku vezu koja se prenosi prema svijetu kroz bezbroj različitih žica i spojeva koji trebaju besprijekorno funkcionisati da bismo imali dobru vezu. Možemo mi imati nasavremeniji i najskuplji aparat (fizičko tijelo), ali on je bezvrijedan ako (unutrašnje) linije i veze  nisu prohodne. Često nas frustrira činjenica da, i pored savršenog izgleda i mogućnosti da sebi priuštimo vrhunsku odjeću, automobil, ljetovanje i sl., mi ipak ostajemo neispunjeni, prazni i nesretni. Problem je u tome što nemamo uspostavljenu vezu sa sobom na onom nivou koji nas jedino i može učiniti sretnima, naše "telefonske" linije su zapuštene i boje naše aure su tamne i zaprljanje, mi funkcionišemo samo na fizičkoj razini održavajući tijelo u životu, što je slično sirovom instinktu preživljavanja koji imaju životinje, život nam se svodi na preživljavanje, spavanje, neku uspavanu svijest o sebi koja se mjeri egom i njegovim potrebama. To je nivo 1., 2. i 3. čakre, što se ustvari još uvijek duboka uspavanost, odnosno zaustavljanje na pola puta. 

Mnogi od nas nikada ne spoznaju čari bezuslovne ljubavi. Pogledajmo samo šta pjesnici, mudraci i duhovno razvijene veličine govore o ljubavi,  koju su isti spoznali  kroz prizmu 4. čakre. Spoznaja je dakako najvrednija na ljestvici svih ljudskih iskustava i ona se ne mjeri (logičkim) znanjem niti materijalnim dobrima, ona je čista božanska svijest o nečemu što je Stvoritelj dao, u onom obliku kako je On to i zamislio. Spoznati znači izravno ući u srž, atomsku (energetsku) strukturu nekog osjećaja ili pojave i postati taj atom ili čestica svjetlosti, ponašati se kao on, biti jedno s njim. E to su naši velikani prenijeli kroz svoje stihove:

Ljubav ne daje ništa osim sebe
i ne uzima ništa osim sebe.

Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
 

(Khalil Gibran)

 Naša jedinica mjere za ljubav je opipljiva, mjerljiva, naša ljubav je izričito uslovljena i dokle god naše ego uživa i osjeća se ušuškano, mi smatramo da volimo i da smo voljeni. Čim naše ego ispadne iz tračnica sigurnosti i podilaženja, mi doživljavamo gorko razočarenje i pad u crnilo, prekidamo veze i tražimo ponovo nešto što će nam povratiti osjećaj važnosti i veličine i što će biti vrijedno naše "ljubavi". Nikako da shvatimo da nas takva iskustva nečemu uče i da trebamo da ih prevaziđemo i dopremo do nečeg višeg - što je u sferi 4. čakre. 

Tajna ludosti izvor je mudrosti. 

Mudar je čovjek lud od ljubavi. 

Onaj čije srce u razum zaluta tuđin je svom biću po hiljadu puta!

(Mevlana Dželaludin Rumi) 

Prva čakra - uspavanost

Naša prva čakra se odnosi na najraniji period života, kada dolaskom na ovaj svijet još uvijek nismo svjesni ničega, već funkcionišemo na nivou instinkta za preživljavanje i uglavnom spavamo. Spavanje je od velike važnost za "pročišćavanje" energetskih kanala i uspostavljanje balansa između duhovnog i fizičkog svijeta. Prva čakra jeste poveznica sa materijalnim svijetom, ali ne i svjesnost, ona dakle funkcioniše na duboko nesvjesnom nivou. Mi u fizički svijet dolazimo iz sfere nesvjesnog gdje smo se osjećali potpuno zaštićenima. Tako, naš prvi kontak sa ovim svijetom se doživljava kao "napuštanje osjećaja sigurnosti" za kojom poslije neprestano tragamo kroz cijeli život. Ali, naš odlazak u san svjedoči da smo mi trajno ostali vezani za taj duhovni, nesvjesni aspekt postojanja, što znači da trebamo omogućiti što kvalitetniju konekciju sa tim sferama i imati prohodne kanale koji će nas neometano prebacivati iz jedne u drugu frekvenciju.

Stanje sna jeste vrijeme za koje je svijest potpuno isključena, moždani valovi su jako usporeni i kreću se na delta frekvenciji koja iznosi 0-4 Hz, fizičko tijelo je takođe izvan domašaja svjesnih reakcija, potpuno opušteno i mirno.  Za pravilan protok energije kroz 1. čakru neophodan je zdrav san koji bi trebao trajati 8 sati, idealno vrijeme je od 22 do 06 sati, nikako poslije ponoći ili spavanje po cijeli dan. To potpuno remeti funkciju korijenske čakre. Na listi profesija koje donose najkraći životni vijek među prvima se ubraja profesija policajca. To je zato što prosječan policajac veći dio radnog vijeka provede radeći noćne smjene, jer policijski posao mora biti pokriven 24 sata u službi građana. Prosječan radni vijek policajca podrazumijeva oko 10 do 15.000 sati noćnog rada (nespavanja), dok kroz isprekidan i kratak dnevni san ne mogu nadoknaditi ono što su izgubili noću, posebno jer sama energija mjeseca koja je noću aktivna ima svoj učinak na naše nesvjesno. Rijetko koji policajac dugoročno uživa u svojoj penziji, ukoliko nije imao sreću da radi neke druge poslove koji ne obuhvataju noćni rad.

Sjetimo se samo koliko smo puta, nakon što smo noć proveli urnebesno uz muziku, cigarete i alkohol, prespavali naredni dan u bunilu i imali glavobolju po nekoliko dana i osjećaj odsječenosti, nepovezanosti sa realnim životom. Koliko smo takođe noći proveli pored kompjutera i osvanuli zureći u ekran. E pa trebamo znati, sve to uništava naš tjelesni či (pranu, energiju), stvarajući stagnirajuću, gustu i ljepljivu energiju koja nema propusnosti i zadržava razne (negativne i bespotrebne) informacije u našem biopolju stvarajući stanje košmara i nervoze.

Poremećaj 1. čakre može se javiti kroz nedostatak sna ili  prekomjerno bježanje u san iz koga se ne bismo nikad budili, jer nas ubija slika fizičke realnosti zbog određenih loših iskustava, pa svijet doživljavamo kao neprijateljski nastrojen i najradije bismo pobjegli. Taj bijeg u san je ustvari potreba da pronađemo sigurnost i zaštitu koju smo pronalazili u djetinjstvu kada smo se osjećali spokojno i sigurno svjesni da su roditelji tu negdje u blizini. Ponovo nam je neophodan isti takav osjećaj, zato nas korijenska čakra uvijek vezuje za osjećaj sigurnosti kroz pripadnost određenoj grupi, bilo da je to naš dom i porodica ili šira povezanost na nivou nacije i države, prijatelja i sl. U novije vrijeme tu su virtualna prijateljstva preko društvenih mreža, raznih foruma i sl., ali uprkos svemu, to je i najštetniji vid "pripadnosti" iz razloga što sjedenje za kompjuterom posebno do kasnih noćnih sati narušava strukturu korijenske čakre i chi energije, a takodje stvara i virtualni (nepostojeći) oblik sigurnosti, masu lažnih ubjeđenja, osjećanja,  otupljuje  razinu fizičke osjetljivosti i brige o zdravlju,  i sl. pa do stvaranja ovisnosti što je najgori oblik uništavanja energije bilo koje čakre. Neumjerenost u ovom pogledu polako i sigurno odsijeca naše korijenje, a mi počinjemo ličiti na uvelu biljku, sa puno požutjelog i trulog lišća, koja se jedva održava u životu.

Zato se, prije svega, ultimativno trebamo vratiti navici zdravog i pravovremenog sna. Ima jedno pravilo  "6-10-6-10" koje predstavlja prirodni ritam života i uslov za zdravo i snažno tijelo, dugovječnost i vedar duh, što u prevodu znači: 

- ustajanje u 6

- doručak u 10

- večera u 6 (18 sati)

- spavanje u 10 (22 sata). 
  
Zato nemojmo dopustiti da nas sunce zatekne u krevetu. Kako mjesec predstavlja naš "unutrašnji" vid, tako sunce predstavlja naš vid prema spoljnom svijetu, kreativnost, stvaralačku i životnu energiju koju kroz pogrešan ritam spavanja remetimo.