26. kol 2012.

Korijen bolesti



Naši unutrašnji organi održavaju se u životu po principu razmjene između ćelija. To je jedna ogromna radionica u kojoj rade milijarde zaposlenih ćelija koje sarađuju i daju jedna drugoj ono što im je potrebno, obavljajući prenos informacija, električnih impulsa i razne procese, da bi nam u konačnici prezentovale taj fizički oblik koji imamo. 

Mi i naše ćelije smo jedno te isto... crpimo snagu iz istog izvora koji nas napaja energijom.
Mi smo isto tako jedna ćelija koja stvara odnos sa drugim osobama (ćelijama) i vrši razmjenu energije u neprekidnom ciklusu života. Naše ćelije jesu kopija naše sveukupnosti - ličnosti, ponašanja, osjećaja, mišljenja, temperamenta i karaktera. Sve je jedno. Kako se mi odnosimo prema sebi i drugima - tako će se i naše ćelije međusobno odnositi stvrajući kompoziciju koja će se zvati našim imenom.  

Ovdje se opet neminovno vraćamo na naše prve odnose koje smo formirali - odnos sa roditeljima i odnos između roditelja u trenutku začeća. Tu je sadržan energetski uzorak ponašanja naših ćelija.  Zatim na neke druge odnose u koje smo ušli na mnogo svjesnijem nivou, na primjer, odnos sa ljubavnim partnerom. Ako se mi ponašamo odsječeno od ostatka svijeta, usmjereni isključivo na partnera i njegove potrebe, posesivno i bez ljubavi prema sebi, takav energetski model će preuzeti i naše ćelije.  Ako smo škrti, i naše ćelije će se ponašati škrto i skupljati razne otpadne materije, bez sposobnosti da ih otpuste. 

Ćelije su vođene univerzalnom inteligencijom i na božanskom nivou to je zamišljeno kao savršen protok  energije. Mi smo svi prožeti  poljem univerzalne inteligencije koja se na individualnom nivou filtrira kroz naše elektromagnetsko polje, naša suptilnija tijela koja imaju svoju frekvenciju (boju), tu su spremnici naše mentalne i emocionalne energije (inteligencije). Šta god je u njima zapisano, ćelije će se uskladiti sa tom frekvencijom i učiniti da se manifestuje u fizičkom tijelu. Naše fizičko tijelo ima svog dvojnika u eteričnom tijelu (astralni dvojnik) i svaki naš organ ima svog dvojnika. 

Prije stvaranja fizičkog tijela,  kroz prenatalni ciklus i začeće, projektuje se energetska matrica. Mi preuzimamo razna emocionalna i psihološka stanja svojih roditelja, bijes, strahove, frustracije, nedostatak ljubavi i to doprinosi stvaranju slične energetske matrice koja izgleda kao svjetlosni obrazac (mreža) u koji se kasnije "ulijeva" naša fizička manifestacija. Mi smo prije svega svjetlosno, mentalno i emocionalno tijelo. Preuzimajući, dakle, od roditelja razne mentalne i emocionalne obrasce, mi iz potpuno nesvjesnih sfera izranjamo u materijalni svijet i često se rađamo bijesni, bolesni. Zašto se dijete rodi sa poremećenim vidom? Zato što nije željelo da vidi nešto što se dešavalo za njegovog "stvaranja" ili boravka u majčinoj utrobi. Zašto su neka djeca jako bijesna u najranijem djetinjstvu, ponašaju se agresivno i histerično? Zato što su "pokupila" neispoljeni majčin bijes prema ocu.   

Žene često od majke preuzimaju model potisnute agresije prema muškarcima i kasnije nikako ne mogu da uspostave normalne i zdrave odnose sa suprotnim polom. 

Dobili smo nešto na što nismo nikako mogli uticati i ako nastavimo živjeti nesvjesno, ostaćemo sa nametnutim uvjerenjima do kraja života. To je život vezanosti, a ne slobode. Prije svega, nama se rođenjem nameće religija, no mi ne moramo nužno biti hrišćani ili muslimani, jer naša kasnija uvjerenja mogu znatno odstupati od toga, a društvo nam zbog toga vezuje snažan osjećaj krivice. Zamislimo onda pod kakvim pritiskom živi taj naš astralni dvojnik i kako se on s vremenom iskrivljuje. 

Tako, u svim sferama života, dobivamo nametnuta pravila - da "moramo" završiti školu, moramo biti uzorni, vrijedni, poslušni, moramo sklopiti brak i dobiti potomstvo, moramo biti vjerni, monogamni, moramo zatomljavati svoje strasti, želje, emocije i misli. Ne uspijemo li na nekom od ovih polja - mi smo izopćeni od porodice i društva i imamo vlastitu sliku niže vrijednosti. Da, neko je rekao da ne vrijedimo, nismo dostojni ljubavi i mi smo u to čvrsto povjerovali.  Život se sastoji od ograničavajućih pravila i niko nam ne kaže da imamo pravo na potpunu slobodu. Jer, ljubav je nešto što se potvrđuje spolja, što se mora zaslužiti. Baš čudno, ali za nas jedino istinito. Ako nam drugi ne potvrde da vrijedimo, ako od njih ne dobijemo ljubav, jedino nam preostaje da se samouništimo.

Naš astralni dvojnik, naše svjetlosno tijelo nam šalje takve informacije. Pitajmo se onda, kakve je boje taj naš brat blizanac i na kakvu je to on frekvenciju "upao" pa nam šapuće takve pogrešne stvari. To je prepisivački test na kome definitivno padamo, jer nam "zločesti" brat sve govori krivo i hrani nas "crnom hronikom" umjesto životnom energijom radosti.  Naše ćelije, dakle, uzimaju informacije "ja ne volim sebe" što nije istina; "ja vjerujem da čovjek s vremenom postaje bolestan, ružan i star", što opet nije istina i još milion sličnih, negativnih uvjerenja i univerzalnih neistina u koje mi slijepo vjerujemo. Kao što sam rekla, to je život vezanosti a ne slobode. U tom kontekstu, mi nesvjesno biramo bolest kao produžetak vezanosti za neko od negativnih uvjerenja, jer mi uporno nastojimo da se to manifestuje i u fizičkoj pojavnosti, da postane vidljivo i opipljivo.  Kada smo, konačno, bolesni, mi možemo reći sebi: "Sada vidim koliko ne volim sebe, pretvorila sam to uvjerenje u svoju fizičku stvarnost. Ovo je moja kreacija, djelo izraslo iz moje ne-ljubavi. Ono je tu da me podsjeća na ogromnu stvaralačku moć koju imam, ali dobra je vijest da ljubav stvara mnogo ljepša djela i ljepšu stvarnost i da imam mogućnost da biram ljubav."  Mi samo izvlačimo na površinu ono što je zapisano u astralnom tijelu, no to se opet univerzum pobrinuo da je tako jer nas time navodi da promijenimo svoja uvjerenja i da odaberemo slobodu. 

U suštini, sve polazi iz svjetlosnog tijela gdje su pohranjeni mentalni, psihološki i emotivni signali. Naše svjetlostno tijelo često liči na deponiju smeća. Šta će naš krvotok povući iz takvog okruženja nego otrov. Srčani problemi su poremećaj blokiranih emocija. Ciste i tumori su posljedica sakupljanja, nemogućnost da otpustimo, pogledajmo kako izgleda tumor i znaćemo da postoji energetska matrica koja zapovijeda tijelu da sakuplja i zadržava. Svaki dio tijela (njegovo zdravstveno stanje) ima svoj mentalni ekvivalent koji je često matrica negativnih uvjerenja i sjećanja.

U tome i jeste tajna zašto farmaceutski lijekovi ne mogu izliječiti bolest. Naša antitijela su prava vojska u organizmu  koja dobiva naredbe iz komandnog štaba odnosno energetske matrice. Tek kada se djeluje na komandno mjesto (astralnog dvojnika), i promijene naredbe, vojska će početi da se ponaša drugačije. Zapovijedi li naše svjetlosno tijelo da ćelije djeluju sa ljubavlju, mi ćemo se regenerisati i podmladiti. 

Zato, slobodno možemo reći da svaka bolest potiče od nedstatka ljubavi. Imunitet je zdravlje i on je dirigovan iz zapovijednog centra, bez dobrog imuniteta, (pravilne zapovijesti) nema zdravlja. Što se tiče liječenja,  prije svega priroda - med i bilje - oni imaju "urođenu" zapovijest ljubavi i zdravlja za razliku od farmaceutskih lijekova koji imaju potpuno drugačiju energetsku matricu (novac na prvom mjestu). Međutim, naš organizam ima moć samoiscjeljenja i samo besplatan lijek je pravi lijek. Sve što nam je potrebno nalazi se u nama!






Nema komentara:

Objavi komentar