Čakre i novčana inteligencija

Novčana inteligencija je energetski model koji smo naslijedili od svojih roditelja. Da li je to uvjerenje da je novac nešto čega nikada nema dovoljno, da se treba mučiti da bismo ga imali, da je to nešto prljavo što kvari ljude, da su svi bogati ljudi iskvareni ili nešto drugo što smo nesvjesno upili kao spužva. Naše navike i sklonosti se  formiraju negdje do 14. godine, kada je pred nama izbor za upis u srednju školu i tu se već opredjeljujemo za određenu vrstu zanimanja. Ako do tada nismo postali dobar matematičar, sigurno nećemo to biti ni poslije, svjesni toga mi ćemo odabrati školu u kojoj matematika jeste ili nije glavni predmet, u zavisnosti od naše spososbnosti. Ako nam slikanje ide od ruke, vjerovatno ćemo se opredijeliti za neku umjetničku školu, dizajniranje i sl.

Zašto je ovo bitno? Zato što mi uvijek slijedimo ono  što nalažu naša uvjerenja i pređena iskustva. Tako je i sa novcem. Mi prema novcu vučemo stav koji smo stekli u ranom periodu života, kao i sve druge vještine ili sklonosti.   

Većina nas ima sličan stav prema novcu, dok manji dio ima priliku da uživa u ogromnom bogatstvu, potvrdjujući onu staru da "para ide na paru", "bijeda na bijedu" i sl. Novac je čista energija koja ima svoju frekvenciju, boju, vibraciju.   Prema principu muzičkih viljuški, ako imamo nekoliko  viljuški od čega su, npr., dvije 440 Hz a ostale  420 Hz, udarimo li čekićem po jednoj viljušci od 440 Hz istovremeno će se oglasiti ona druga viljuška koja takodje ima istu frekvenciju, dok će ostale ostati mirne. Jasno je da slično privlači slično. Da bismo privukli energiju novca, trebamo biti u rezonanciji s njim.  Ako smo u ranoj fazi života ukalupljeni na frekvencije neimaštine i straha,  nećemo biti rezonantni sa frekvencijama obilja i bogatstva. 

Kada pomenemo riječ "frekvencija" ili "vibracija", što to tačno znači i kako se odvija proces materijalizacije? Novac je u nekom smislu vezan za korijensku čakru, ali to je njegova krajnja manifestacija, njegov opipljivi dio u kontekstu osjećaja sigurnosti i održanja tijela. Međutim, svaka od sedam glavnih čakri ima svoj udio u manifestaciji obilja. 

Proces materijalizacije se odvija od krunske, sedme čakre prema korijenskoj čakri. Kroz krunsku čakru se "ulijeva" određeni potencijal energije koji prolazi proces vizuelizacije kroz šestu čakru (treće oko), koja predstavlja svijet ideja. Zatim slijedi peta (grlena) čakra kroz koju se verbalno i misaono izražavamo. Svaka naša misao ili način na koji govorimo o novcu jeste vezana za ovu čakru. Manifestacijski kanal se pruža sve do korijenske čakre u kojoj se dovršava proces materijalizacije. Gdje god postoji blokada, ona će ometati proces manifestiranja obilja, dok čakra koja je aktivna i naglašena može biti izvor sticanja obilja. Na primjer, uravnotežena grlena čakra može biti odličan način da se kroz pisanje, pjevanje ili govor otvorimo prema obilju. Ona je naglašena kod istaknutih glumaca, voditelja, pjevača i pisaca. 

Ali, da bi se manifestiralo obilje kroz odgovarajuću profesiju, da neki talenat ne bi ostao neprimijetan i neiskorišten, treba isto tako biti aktivna srčana čakra ili čakra solarnog pleksusa koja je vezana za naše samopouzdanje i ličnu harizmu, osjećaj radosti, ili sakralna čakra koja je vezana za naš osjećaj vrijednosti. Ako sebe ne vrednujemo dovoljno (ako nam je blokirana sakralna čakra), onda nećemo biti u stanju da naplatimo svoj rad ili da uopšte krenemo u neki projekat.  

Da bismo zaista promijenili svoja uvjerenja o novcu, da bismo bili rezonantni sa frekvencijama obilja, nećemo raditi samo na korijenskoj čakri. Prvo trebamo vidjeti gdje to još zapinjemo. Blokirana korijenska čakra može biti manifestacija osjećaja nesigurnosti, ali ova čakra je u paru sa krunskom čakrom. Korijenska predstavlja materijalni, a krunska duhovni aspekt novca. U tom slučaju bismo trebali da radimo na otvaranju krunske čakre, a to znači da se povežemo sa univerzumom, da praktikujemo molitvu, meditaciju sve dok ne ostvarimo osjećaj blaženstva koji dolazi kroz ovu čakru. To nam ujedno donosi i osjećaj sigurnosti i doprinosi harmoniziranju korijenske čakre. Ali, šta može biti problem - duhovnost ne treba da bude bijeg od materije i da stvori neki lažni osjećaj da nam materija nije potrebna, da nas nije briga za novac da li ga ima ili nema, da nam je svejedno što hodamo u poderanim pantalonama. To neće manifestovati obilje. Isto tako, život u obilju nije nikakav grijeh niti karmički prestup. Univerzum zaista nema loš odnos prema bogatima niti je naklonjen siromašnima, jer siromaštvo nije privilegija "bogatstva duše". To su pogrešne konstatacije uma. Stvar života u obilju, gdje može da se napravi karmički prestup, jeste trošenje novca na neprimjereni način. Isto kao što život u siromaštvu može doprinijeti sticanju novca na neprimjeren način (na primjer, prostitucija), čime se stvara jako loša karma. To je stvar srčane čakre koja je centar ispravnog djelovanja, jer naše srce najbolje "zna" šta je ispravno. Dobro harmonizirana srčana čakra će nas učiniti osjećajnima i samilosnima prema drugima a imati dobro srce i veliko bogatstvo je dobra kombinacija. To je posebno izraženo kod dobrih poslodavaca koji imaju velike kompanije, gdje su radnici zadovoljni, te stvaraju dobru vibraciju koja privlači obilje. 

Korijenska čakra je uglavnom stegnuta zbog osjećaja nedostatka nečega u životu. Ona je krajnja manifestacija materijalnog života i ako nam se ne dopada slika koju vidimo, mi ponovo pokrećemo sliku u svojoj 6. čakri, vizueliziramo nedostatak novca (ili nečega drugog) i kroz manifestacijski kanal uvijek iznova spuštamo takvu stvarnost na nivo korijenske čakre. 

Tek kada postignemo osjećaj da nam ništa ne nedostaje, kada dakle iskorijenimo iz svojih uvjerenja osjećaj neodstatka ovoga ili onoga, cijeli svijet će pripadati nama (Lao Ce).

Čakre - naša energetska konekcija

Naše čakre predstavljaju sponu između fizičkog i eteričnog tijela. Prohodnost mnogobrojnih meridijana (energetskih kanala - kojih u tijelu ima 72 000) uslovaljava i kvalitet uspostavljene veze, kao kada uspostavljamo telefonsku vezu koja se prenosi prema svijetu kroz bezbroj različitih žica i spojeva koji trebaju besprijekorno funkcionisati da bismo imali dobru vezu. Možemo mi imati nasavremeniji i najskuplji aparat (fizičko tijelo), ali on je bezvrijedan ako (unutrašnje) linije i veze  nisu prohodne. Često nas frustrira činjenica da, i pored savršenog izgleda i mogućnosti da sebi priuštimo vrhunsku odjeću, automobil, ljetovanje i sl., mi ipak ostajemo neispunjeni, prazni i nesretni. Problem je u tome što nemamo uspostavljenu vezu sa sobom na onom nivou koji nas jedino i može učiniti sretnima, naše "telefonske" linije su zapuštene i boje naše aure su tamne i zaprljanje, mi funkcionišemo samo na fizičkoj razini održavajući tijelo u životu, što je slično sirovom instinktu preživljavanja koji imaju životinje, život nam se svodi na preživljavanje, spavanje, neku uspavanu svijest o sebi koja se mjeri egom i njegovim potrebama. To je nivo 1., 2. i 3. čakre, što se ustvari još uvijek duboka uspavanost, odnosno zaustavljanje na pola puta. 

Mnogi od nas nikada ne spoznaju čari bezuslovne ljubavi. Pogledajmo samo šta pjesnici, mudraci i duhovno razvijene veličine govore o ljubavi,  koju su isti spoznali  kroz prizmu 4. čakre. Spoznaja je dakako najvrednija na ljestvici svih ljudskih iskustava i ona se ne mjeri (logičkim) znanjem niti materijalnim dobrima, ona je čista božanska svijest o nečemu što je Stvoritelj dao, u onom obliku kako je On to i zamislio. Spoznati znači izravno ući u srž, atomsku (energetsku) strukturu nekog osjećaja ili pojave i postati taj atom ili čestica svjetlosti, ponašati se kao on, biti jedno s njim. E to su naši velikani prenijeli kroz svoje stihove:

Ljubav ne daje ništa osim sebe
i ne uzima ništa osim sebe.

Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
 

(Khalil Gibran)

 Naša jedinica mjere za ljubav je opipljiva, mjerljiva, naša ljubav je izričito uslovljena i dokle god naše ego uživa i osjeća se ušuškano, mi smatramo da volimo i da smo voljeni. Čim naše ego ispadne iz tračnica sigurnosti i podilaženja, mi doživljavamo gorko razočarenje i pad u crnilo, prekidamo veze i tražimo ponovo nešto što će nam povratiti osjećaj važnosti i veličine i što će biti vrijedno naše "ljubavi". Nikako da shvatimo da nas takva iskustva nečemu uče i da trebamo da ih prevaziđemo i dopremo do nečeg višeg - što je u sferi 4. čakre. 

Tajna ludosti izvor je mudrosti. 

Mudar je čovjek lud od ljubavi. 

Onaj čije srce u razum zaluta tuđin je svom biću po hiljadu puta!

(Mevlana Dželaludin Rumi) 

Prva čakra - uspavanost

Naša prva čakra se odnosi na najraniji period života, kada dolaskom na ovaj svijet još uvijek nismo svjesni ničega, već funkcionišemo na nivou instinkta za preživljavanje i uglavnom spavamo. Spavanje je od velike važnost za "pročišćavanje" energetskih kanala i uspostavljanje balansa između duhovnog i fizičkog svijeta. Prva čakra jeste poveznica sa materijalnim svijetom, ali ne i svjesnost, ona dakle funkcioniše na duboko nesvjesnom nivou. Mi u fizički svijet dolazimo iz sfere nesvjesnog gdje smo se osjećali potpuno zaštićenima. Tako, naš prvi kontak sa ovim svijetom se doživljava kao "napuštanje osjećaja sigurnosti" za kojom poslije neprestano tragamo kroz cijeli život. Ali, naš odlazak u san svjedoči da smo mi trajno ostali vezani za taj duhovni, nesvjesni aspekt postojanja, što znači da trebamo omogućiti što kvalitetniju konekciju sa tim sferama i imati prohodne kanale koji će nas neometano prebacivati iz jedne u drugu frekvenciju.

Stanje sna jeste vrijeme za koje je svijest potpuno isključena, moždani valovi su jako usporeni i kreću se na delta frekvenciji koja iznosi 0-4 Hz, fizičko tijelo je takođe izvan domašaja svjesnih reakcija, potpuno opušteno i mirno.  Za pravilan protok energije kroz 1. čakru neophodan je zdrav san koji bi trebao trajati 8 sati, idealno vrijeme je od 22 do 06 sati, nikako poslije ponoći ili spavanje po cijeli dan. To potpuno remeti funkciju korijenske čakre. Na listi profesija koje donose najkraći životni vijek među prvima se ubraja profesija policajca. To je zato što prosječan policajac veći dio radnog vijeka provede radeći noćne smjene, jer policijski posao mora biti pokriven 24 sata u službi građana. Prosječan radni vijek policajca podrazumijeva oko 10 do 15.000 sati noćnog rada (nespavanja), dok kroz isprekidan i kratak dnevni san ne mogu nadoknaditi ono što su izgubili noću, posebno jer sama energija mjeseca koja je noću aktivna ima svoj učinak na naše nesvjesno. Rijetko koji policajac dugoročno uživa u svojoj penziji, ukoliko nije imao sreću da radi neke druge poslove koji ne obuhvataju noćni rad.

Sjetimo se samo koliko smo puta, nakon što smo noć proveli urnebesno uz muziku, cigarete i alkohol, prespavali naredni dan u bunilu i imali glavobolju po nekoliko dana i osjećaj odsječenosti, nepovezanosti sa realnim životom. Koliko smo takođe noći proveli pored kompjutera i osvanuli zureći u ekran. E pa trebamo znati, sve to uništava naš tjelesni či (pranu, energiju), stvarajući stagnirajuću, gustu i ljepljivu energiju koja nema propusnosti i zadržava razne (negativne i bespotrebne) informacije u našem biopolju stvarajući stanje košmara i nervoze.

Poremećaj 1. čakre može se javiti kroz nedostatak sna ili  prekomjerno bježanje u san iz koga se ne bismo nikad budili, jer nas ubija slika fizičke realnosti zbog određenih loših iskustava, pa svijet doživljavamo kao neprijateljski nastrojen i najradije bismo pobjegli. Taj bijeg u san je ustvari potreba da pronađemo sigurnost i zaštitu koju smo pronalazili u djetinjstvu kada smo se osjećali spokojno i sigurno svjesni da su roditelji tu negdje u blizini. Ponovo nam je neophodan isti takav osjećaj, zato nas korijenska čakra uvijek vezuje za osjećaj sigurnosti kroz pripadnost određenoj grupi, bilo da je to naš dom i porodica ili šira povezanost na nivou nacije i države, prijatelja i sl. U novije vrijeme tu su virtualna prijateljstva preko društvenih mreža, raznih foruma i sl., ali uprkos svemu, to je i najštetniji vid "pripadnosti" iz razloga što sjedenje za kompjuterom posebno do kasnih noćnih sati narušava strukturu korijenske čakre i chi energije, a takodje stvara i virtualni (nepostojeći) oblik sigurnosti, masu lažnih ubjeđenja, osjećanja,  otupljuje  razinu fizičke osjetljivosti i brige o zdravlju,  i sl. pa do stvaranja ovisnosti što je najgori oblik uništavanja energije bilo koje čakre. Neumjerenost u ovom pogledu polako i sigurno odsijeca naše korijenje, a mi počinjemo ličiti na uvelu biljku, sa puno požutjelog i trulog lišća, koja se jedva održava u životu.

Zato se, prije svega, ultimativno trebamo vratiti navici zdravog i pravovremenog sna. Ima jedno pravilo  "6-10-6-10" koje predstavlja prirodni ritam života i uslov za zdravo i snažno tijelo, dugovječnost i vedar duh, što u prevodu znači: 

- ustajanje u 6

- doručak u 10

- večera u 6 (18 sati)

- spavanje u 10 (22 sata). 
  
Zato nemojmo dopustiti da nas sunce zatekne u krevetu. Kako mjesec predstavlja naš "unutrašnji" vid, tako sunce predstavlja naš vid prema spoljnom svijetu, kreativnost, stvaralačku i životnu energiju koju kroz pogrešan ritam spavanja remetimo.

Razgovor sa ogledalom

Posmatrajmo sebe u ogledalu. Zatim, uradimo nešto, na primjer, uzmimo neki dar u ruku i pružimo ga prema ogledalu. Šta vidimo? Vidimo ruku koja se pruža prema nama. Osmijehnimo se, isto će nam uzvratiti lik iz ogledala. Odajemo li utisak depresivne i mračne osobe, isto ćemo dobiti natrag. Sve što uradimo ili pružimo, vratit će nam se na isti način. 

Zamislimo tako neku scenu iz svog života kao da se odvija ispred ogledala, recimo, odnos sa nekom osobom, sve što smo emitovali prema toj osobi, počev od ljubavi, preko neispunjenih očekivanja i na kraju negativnih emocija. Mi smo u odnosu prema drugima uglavnom jednostrani i imamo svoja očekivanja, uslove, kriterije. Posmatrajmo sada u ogledalu ta naša očekivanja - sjedimo pasivno i čekamo da neko drugi uradi nešto što će nas učiniti sretnim i ispunjenim. Pri tome emitujemo vibracije "ja očekujem od tebe da me voliš... da ispuniš moje nade, snove, želje... ja nisam zadovoljna tvojim ponašanjem... ja sam neispunjena... nevoljena... tužna...odbačena..." Isto tako, ako takav stav emitujemo prema novcu i osjećaju sigurnosti - nemam, nedostaje... sve počinje sa negacijom...držimo ruke (i novčanik) u stanju grča, ne usuđujemo se da pružimo...šta dobijamo natrag? Dobijamo isto tako stanje grča i stiska i sa druge strane. Sve to što smo poslali prema ogledalu, ništa drugo i ne možemo dobiti, jer nam je ogledalo, koje predstavlja neposredno iskustvo i odgovor života, vratilo upravo ono što smo i dali. Sva naša iskustva će ići u tom pravcu da potvrde tu našu neispunjenost i nezadovoljstvo. Zato dajmo da bismo dobili i znajmo da sve što nam je donio sadašnji trenutak predstavlja upravo to i da se konstantno odvija naš odraz u ogledalu, od nas zavisi šta će ono reflektovati! 

Na početku svakog dana, sjedimo ispred ogledala i pošaljimo namjeru pozitivnog djelovanja, pomilujmo sebe osmijehom i vedrinom. Na kraju svakog dana, sjedimo ispred ogledala i postavimo sebi pitanje: "Šta sam danas svojim djelom, mislima i osjećajima uputio prema univerzumu?! Znam da je to ono što će mi biti uzvraćeno kroz neposredno iskustvo, zato namjeravam da ovog trenutka ispravim svaki krivi odraz u ogledalu koji potiče od mog djelovanja!" Svaki novi dan započnimo sa namjerom ljubavi i uvijek ćemo znati i osjetiti da li smo dovoljno ljubavi poslali u svijet!

Snaga molitve

Više Sile mogu uslišati svaku molitvu jedino ukoliko je ona izgovorena 3 puta: 

• prvi put - za sreću i spokoj duše roditelja; 

• drugi put - za sreću susjeda; 

• i tek treći put - za osobnu sreću (Gurdjieff)  

* * * * * *

Molitva nije tek dokona zabava starica. Kad je valjano razumijemo i primjenjujemo, riječ je o najmoćnijem instrumentu djelovanja.
(Mahatma Gandhi)

   

* * * * * *

Molitva je nezaobilazan oblik komunikacije sa božanskim u nama, kroz nju neposredno izražavamo vjeru u Boga i duhovni svijet. Kroz molitvu se očituje snaga izgovorene riječi. Mi često, nesvjesno, upućujemo molitvu kroz svoj način izražavanja. Kaže se, na primjer, da je strah "molitva da se desi ono od čega se plašimo", posebno kada to verbalno izrazimo riječima. Riječi su poslanici naših misli, one donose glavnu presudu u komunikacij, riječima izražavamo kako se osjećamo i šta mislimo, riječima "ubijamo" ili usrećujemo druge osobe, riječi nas rastavljaju ili spajaju sa bliskim osobama. No, najbliskije sa čime trebamo biti spojeni jeste ona božanska iskra koja svijetli u svakom od nas. Sa tom iskrom se spajamo i rastajemo kroz naša djela (praksu), misli i riječi. Najbolje je kada smo uskladjeni na sva tri nivoa. 

Mi dakle imamo tajni sef koji možemo otvoriti pomoću "pin-koda" a to je molitva (riječ), možemo imati svoju vlastitu a može to biti i neka "provjerena" molitva kojoj je snaga kolektivne svijesti dala moć djelovanja, bitno je samo da je razumijemo i da smo na istoj talasnoj dužini. Mnogim ljudima su zaista neke molitve nerazumljive, posebno ako se izgovaraju na nematernjem jeziku (kao na primjer islamske molitve na arapskom jeziku ili teško razumljiv  stil pisanja Kur'ana, Biblije i sl.). Mi (u zapadnom svijetu) smo od rođenja razvijali lijevu hemisferu mozga u kojoj su centri za logiku, matematiku i sl., dok nam je ostala nerazvijena (neiskorištena) desna hemisfera koja je ustvari raj za razumijevanje religije, duhovnost, vizuelizaciju, meditaciju, umjetnost i sl. Stoga, mi ne možemo ni spoznati, osjetiti, pravu bezuslovnu ljubav, jer mi "mislimo da volimo", što pripada formi uslovljene ljubavi koja je tačno izvagana i matematički izračunata.    Molitva upućena sa aspekta lijeve hemisfere mozga  skoro da i nije efektna. Osoba koja koristi desnu hemisferu mozga će perfektno razumjeti taj šifrovani stil pisanja Kur'ana i Biblije, no s obzirom na sam način objave Božijih knjiga, putem andjela, nije teško zaključiti da su oni koji su primali objave to učinili putem desne hemisfere mozga te da su vidjeli i vjerovali ono što drugi nisu. Ipak, neko je dobro znao da je u desnoj hemisferi mozga naša moć, pa se potrudio da nas od malena okrene ka usmjeravanju na lijevu hemisferu, tako smo mi prisiljeni da usvajamo i istražujemo znanja koja nam nikada neće trebati i koja smo zaboravili čim smo izašli iz škole.  

Smisao prve rečenice, kojom je Gurdjev opisao način obavljanja (i uslišavanja) molitve, zaista nosi u sebi jedno beskrajno savršenstvo, mudrost i sklad, kroz takvu molitvu ustvari ispoljavamo to božansko u svom duhu i utičemo na širenje 4. (srčane) čakre koja nas povezuje sa poljem univerzalne ljubavi, jer to upravo podrazumijeva nesebičnost i davanje bezuslovne ljubavi što i jeste u prirodi samog Boga. On nas voli i stalno nam oprašta, daje, čak i onda kada ne tražimo on nam bezuslovno i nesebično daje. Kroz svoja djela, misli i riječi mi mu često okrenemo leđa, negiramo ga na razne načine, ne obraćamo mu se molitvom, nismo na fonu ljubavi i vjere, imamo neka vlastita pravila i životne filozofije. 

Kada proširimo svoje srce i pokrenemo 4. čakru i počnemo zaista i djelovati iz iste, mi dolazimo na željenu frekvenciju kada nam nijedna želja (molitva) neće biti odbijena!

Desnu hemisferu mozga možemo aktivirati plesom. Pogledajmo sufije i derviše kako to rade. Ili neko pleme kada se moli Bogu ili priziva kišu kako to rade pomoću zvuka i pokreta tijela. Za naš pojam, možda je tu dosta nelogičnosti, jer smo naučeni tako da svijet posmatramo kroz prizmu logike i teško se opuštamo i plivamo u svijetu koji isključuje logiku! Kada stvorimo sinergiju između desne hemisfere mozga i 4. čakre mi smo ušli u sferu "svemogućeg"!

 

Pustimo svjetlost u svoj život

Većina nas, kada se suoči sa nekim problemom, ponaša se na sličan način. Na primjer, imamo ljubavne probleme, prekinuli smo vezu ili brak, i prvo što učinimo jeste da se potpuno izolujemo i osamimo, gdje se suočavamo sa najtamnijim dijelom sebe, osjećajući se tužno, odbačeno, bespomoćno, izdano, iznevjereno, nevoljeno...Na taj način, upadamo u još veći problem, jer u tom crnilu i depresiji ne vidimo nikakav izlaz i životnu radost. Šta mi pri tome činimo svome tijelu i duhu? Tijelo, odnosno mišići se grče i stišću, a oko nas se zgušnjava tamni energetski omotač, pri tome i zidovi sobe čine svoje zaustavljajući dotok svježeg zraka i komunikaciju sa univerzumom. Ne trebamo zaboraviti da je disanje iznimno važan proces i da mi pomoću disanja ostvarujemo vezu i razmjenu energije sa kosmosom i održavamo se u životu. Zrak nam je osnovna hrana. Izolacijom i odavanjem crnilu i beznadju mi snižavamo svoju frekvenicju, prizemljujemo se i dolazimo u minus-fazu, mučeći svoje tijelo i duh. Mi se ustvari na taj način samokažnjavamo, izgladnjujemo, živeći princip suprotan životu, daleko od ljubavi prema sebi. Patnja je uvijek znak da nismo na dobroj frekvenciji i da nešto nije kako treba. 

Da bismo izašli iz takvog stanja i pristupili rješavanju problema neophodno je učiniti sljedeće:

1. Prekinuti život u izolaciji i izaći na svjež zrak, ostvariti kontakt sa univerzumom. Kaže se da je lišće i drveće najbolji provodnik (antena) naših želja koje imamo uputiti svemiru, tako ćemo šetnjom kroz šumu "razgovarati" sa drvećem i prenijeti svoje misli. To je neuporedivo bolje i zabavnije nego tugovati među četiri zida, važno je pokrenuti talas.

2. Pokrenuti fizičku aktivnost - trenirati - aerobik, plivanje, trčanje, ples, vožnja bicikla u prirodi ili nešto drugo što će podstaknuti mišićnu aktivnost, jer na taj način dolazi do otpuštanja problema  na tjelesnom nivou. Kad god su nam mišići napeti, mi imamo zarobljen problem na psihološkom nivou. Na primjer, mišići vrata i ramena nas podsjećaju da nosimo iz prošlosti neki teret u vezi sa nedostatkom podrške, potpore i povjerenja. Vježba "pet tibetanaca" je možda i najbolje rješenje, jer istovremeno aktivira sve energetske centre (čakre), odnosno otpušta "zaglavljene energije" duž kičmenog stuba.

3. Tek kada smo spremni na fizičkom nivou (u zdravom tijelu zdrav duh!), onda smo i na psihološkom planu otvoreni za djelovanje, mnogo smo spremniji sagledati problem iz svih uglova, ali i naš entuzijazam i vjera su u porastu tako da se pred nama otvaraju mnogi putevi. Zapitajmo se zašto smo se zaglavili u nezadovoljavajućoj vezi, zar nam univerzum ne želi reći da to nije za nas, da je spremio nešto mnogo bolje, dajmo mu svoje povjerenje. Zašto bismo se vraćali staroj patnji?  Bog nam je oči ostavio naprijed da gledamo prema budućnosti, da je trebalo gledati u prošlost, vjerovatno bi ih ostavio na leđima. Ne treba se nikada plašiti promjene, jedna vrata se zatvore a druga otvore. Samo treba prepoznati prilike i koračati naprijed.  Zaista, kada imamo dovoljno hrabrosti i vjere, vrata se sama otvaraju! Kada je riječ o duhovnom aspektu djelovanja, tu imamo bogatu riznicu koju je prava šteta ne upoznati. Mi smo programirani tako da, nažalost, do te riznice dolazimo težim putem, kroz razna neprijatna iskustva, ali kada se jednom približimo tome, shvatimo da imamo ogromno bogatstvo u rukama, jer mi od tog trenutka kreiramo svoj život kroz:

- molitvu i duhovnu praksu

- afirmacije

- vizuelizacije

- razne tehnike samorazvoja i samopomoći...

Mi postajemo kreatori života.

Zar nam treba još nešto?  Život je lijep, zar ne?!

Slijedimo svoj put,  neka nam srce bude putokaz! 

 

Wayne Dyer

  Spiritualno rješenje za svaki problem

* * *

Wayne Dyer - Prevazilaženje Ega

Iscjeljivanje emocija muzikom

Inspirisano navodima iz knjige "Istinska moć vode" Masaru Emoto...

    * * * 

»Kanon u D-duru«, Johann Pachelbel 

Emocionalni hado: oslobađanje od tjeskobe i nelagode

Fizički hado: maternica, jajnici

Vodeni kristal nakon slušanja ovoga kanona razotkriva jedinstven oblik. Poput motiva ovoga glazbenog komada ,i kristal se sastoji od slojeva. Kad je riječ o dijelovima tijela, glazba stupa u rezonanciju maternicom i jajnicima.  Mogao bi biti jako koristan za prenatalnu brigu.  Ne bismo smjeli zanemarivati utjecaj tjeskobe i nelagode na nerođeno dijete.

* * *

Tokata i fuga u D-molu - Bach

Emocionalni hado: buđenje iz letargije

Fizički hado: desni dio cerebruma

Ovaj je kristal besprijekoran. Podsjetio nas je na dubok zvuk orgulja i činilo nam se da se proteže prema nebesima. Kad smo izmjerili hado ove fotografije, otkrili smo da povoljno utječe nadesnu stranu mozga i ukida hado letargije. Ova svečana Bachova melodija svakako motivira slušatelje. Dr. Schweitzer poznat je posvojoj posvećenosti medicini, ali i kao nadareni orguljaš. Govori se da je ovaj glazbeni komad jedan od njegovih omiljenih. Možda je ova tokata i fuga pokretačka  snaga njegovih aktivnosti.

* * *

Marš broj 1 - Elgar

Emocionalni hado: popuštanje stidljivosti izbunjenosti

Fizički hado: kralježnica, kralježnička moždina

Vodeni kristal je nakon slušanja Elgarovog »Marša broj 1« poprimio čvrst, dostojanstven i stabilan oblik. Naveli smo hado za ovu fotografiju. Ako ne posjedujemo hrabrost i samopouzdanje, ne možemo dostojanstveno stupati kroz život. Ovaj marš nas na prirodan način potiče da ispravimo kralježnicu. Preporučuje se onima koji se ne osjećaju samopouzdani kad govore u javnosti.

* * *

Time to say goodbye - Sarah Brightman Andrea Bocelli

Emocionalni hado: buđenje iz pasivnosti i negativnosti

Fizički hado: debelo crijevo, rektum

Ova je pjesma bila veliki hit u svijetu i postala je jako popularna i u Japanu, jer se koristila u reklamama. Melodija ima naizgled tužan naslov, ali su me mjerenja hadoa navela da pomislim kako je »zbogom« u ovoj pjesmi nešto pozitivno. Otkrio sam d aje značenje pjesme zajednički odlazak s voljenom osobom. Na odlasku se kaže zbogom, ali ako takav pozdrav shvatimo na pozitivan način, mogl ibismo razriješiti problem u kojemu smo se »zaglavili«

* * *

Preludij iz opere "Karmen" - Bizet

Emocionalni hado: oslobađanje od potiskivanja

Fizički hado: krvožilni sustav

Upravo poput Carmen, junakinje ove opere, kristal se doima slobodnim i nesputanim. U suprotnosti s tragičnim završetkom, ova melodija doista djeluje na slušatelja. Na temelju svojega iskustva mogu reći da ovakav kristal može nastati samo kad je glazbeni komad posve izuzetan i precizan. Naveli smo značajke hadoa. Carmen u svom životu ništa ne potiskuje. Prikazuje ženu koja pleše flamenko u strastvenom ritmu i živi u skladu sa svojim željama.

 * * *

Vltava - Bedzih Smetana 

Emocionalni hado: otpuštanje razdražljivosti

Fizički hado: limfni sustav

Fotografija  vodenog  kristala nakon  slušanja »Vltave«  pokazala je smanjivanje razdražljivosti. U smislu fizičkog hadoa, snažno rezonira s limfnim sustavom. Kad slušamo tu melodiju, možemo očekivati smanjivanje hadoa razdražljivosti i obnavljanje limfnog sustava. Kad ste razdražljivi, to je znak da vam vaša unutrašnjost govori kako su vam potrebni spokojstvo i oslobađanje od pritiska. Ako postanete blaži prema  sebi, um će vam se razbistriti.

* * *

"Na lijepom plavom Dunavu" - Johann Strauss

 

Emocionalni hado: buđenje životne snage koja je izgubljena zbog dugotrajnog  teškog života

Fizički hado: središnji  živčani sustav

Slušanjem melodije »Na lijepom plavom Dunavu« obnovit će se organi središnjeg  živčanog sustava koji su oslabjeli zbog dugotrajnih nevolja.  Opustit ćete se i postati velikodušni i na tjelesnoj i na umnoj razini. Ako pripadate među one koji su se od djetinjstva iskreno i ozbiljno posvetili izdržavanju u svim okolnostima, vaše vam stanice govore: »Ne moraš više ustrajavati. Živi slobodno«