Ljubav vs Strah

Svjedoci smo današnjeg vremena u kome je Strah postao dominantna emocija i stvorio trku za opstankom koja svoju materijalizaciju doživljava kroz ogromne i nepregledne tržne centre u kojima ljudi danonoćno pokušavaju pronaći na policama nešto što bi ih učinilo zadovoljnim. 

Nikada se nije posjedovalo više odjeće i obuće, automobila, namještaja, punih frižidera i lijepih građevina, a bilo manje zadovoljno i sretno. Gomilanje materije je obrnuto proporcionalna vrijednost sreći i duboko je vezano za opstanak ega. Ego je pronašao način da opstane, na račun ljubavi i parališe našu sposobnost za davanjem i primanjem ljubavi. Ali, u pozadini tih materijalnih posjeda, stoji ogroman novčani dug i kreditna zaduženja, velika energetska rupa, jer trošimo ono što nemamo i tako naš opstanak zapravo predstavlja laž i fasadu, isto tako je očigledno kako je ego ustvari lažan, kao što je lažna i kompletna predstava o nama koju prezentujemo prema svijetu. Ta predstava je mjehur od sapunice koji stalno strahuje od pucanja. Svijet je pun tih mjehurića, tržni centri, ulice, automobili. Kada mjehurić pukne, ne ostane ništa. A naše pravo JA je ono ništa. Teško je pod pritiskom ega priznati da smo ništa, jer svako želi biti "nešto". Ako bismo se pitali šta smo, kako bismo definisali sebe? Uspješan ljekar, novinar, prodavač, majka, domaćica, supruga - mi nismo ništa od toga, to su samo definicije uma. Mi smo Biće koje je Ljubav, a koje je u definiciji uma NIŠTA, jer ne postoji u umu. Čim krenemo da definišemo ljubav, ona nestaje. Osho je to lijepo opisao kroz upoređivanje sa cvijetom. Suština cvijeta je miris, ako ga rastavimo na dijelove da bismo otkrili kako funkcioniše, uništićemo svu njegovu ljepotu. Ljubav jednostavno znači jesam (biti), kao što svjetlo jednostavno jeste tamo gdje god mu je dozvoljen prolaz, bez napora, tako je i ljubav svjetlost koja se bez prisile prostire tamo gdje nema prepreka. 

Ljudi su često u dilemi, jer "od ljubavi se ne živi", pa postaju kruti praktičari koji samo vjeruju u ono što mogu vidjeti i opipati, "vole" samo one od kojih imaju interesa i kvalitet života mjere stečenim bogatstvom, kvalitet braka mjere godinama provedenim skupa, obolijevaju u srednjoj životnoj dobi od visokog pritiska, srčane aritmije i ostatak života provedu na lijekovima. Važno im je da imaju dobro izgrađenu kuću sa kovanom ogradom, opasanu zidinama iza kojih će se izolovati od ostatka svijeta, na bankovnom računu će stajati pozamašna suma koju se nikada neće usuditi da potroše i stalno će živjeti u strahu za svoj život i imovinu. 

Čuveni njemački psiholog, Ridiger Dalke, kaže da čovjek kao dijete raste na tjelesnom nivou, a kada tjelesno odraste, treba nastaviti da raste duhovno, no on nesvjesno zaustavlja svoj program rasta (širenja) i javlja se bolest kao odgovor, poruka duše. 

Kada odrastemo, naš izbor širenja obično pada na širenje i potvrđivanje u materijalnom smislu. Činjenica da postajemo netolerantni i ograničeni svojim fosiliziranim uvjerenjima potvrđuje  da smo zaustavili tok duhovnog rasta. Visok pritisak je reakcija centra (srca) koji poručuje da živimo pod pritiskom i da trebamo nešto popustiti, olabaviti, da smo emocionalno blokirani,  no mi odlazimo ljekaru koji samo gasi kontrolnu lampicu koja upozorava na problem, ali ne otklanja glavni kvar. Rak, kao pošast novog doba, je vezan za destruktivan odnos prema sebi i razvijanje programa samouništenja, on je možda najdestruktivni odgovor na zaustavljanje duhovnog rasta. Bubrezi i drugi parni organi su vezani za ravnotežu i odnose sa drugima, vještinu balansiranja između dvije krajnosti. Mnogi od nas nemaju razvijenu svijest o potrebama drugih i kroz odnose su vođeni egom, potrebom da nešto dobiju, a manje potrebom da daju. Ovo je posebno izraženo kroz konzumaciju seksa na način da se "objektu" prilazi sa ciljem da se dobije zadovoljstvo, a zanemaruju se drugi aspekti. Osoba koja pristaje na neki kompenzacijski odnos, ja tebi seks, ti meni novac (tzv. sponzoruše), imaju razvijen program samouništenja, isto kao i osobe koje ulaze u komplikovane, paralelne ljubavne veze sa zauzetim osobama. Svaka blokada jeste poruka kontrolne lampice da postoji kvar na aparatu i ne smijemo je ignorisati. Naša duša konstantno reaguje na različite načine. Loše i nerazjašnjene ljubavne veze mogu biti posljedica različitih uvjerenja o samom sebi, od uvjerenja da nismo vrijedni ljubavi do nesposobnosti da se bezuslovno voli i daje, straha da ćemo biti odbačeni i sl., i predstavljaju impuls, potrebu za otvaranjem i duhovnim širenjem. Alternativne veze u kojima te šupljine kompenzujemo seksom, poklonima i sl., su katastrofalni izlazi, gubici energije i najbolji način koroziranja duha, sa opštim osjećajem nezadovoljstva. Žene često biraju  alternativne odnose i postaju ljubavnice oženjenim muškarcima, jer sebe pogrešno vrednuju, kroz neko destruktivno uvjerenje stvoreno na osnovu  neuspješnog odnosa ili se vuče iz ranog djetinjstva, do te mjere da počinje vjerovati da ne zaslužuje bolje od toga da bude alternativa oženjenom muškarcu. Na božanskom nivou, ne postoji bezvrijedna duša, Bog se ne bavi stvaranjem besmislenih pojava. Čovjek koji u sebi ne vidi neki smisao, je velika tuga za Boga. I kada smisao svog postojanja prebaci na jednu osobu, stvar, novac i sl., on postaje izgubljen i rezultat je patnja. 

Patnja je odraz neznanja (avidye). Ako uzmemo Boga kao referentnu tačku, (ne kao neku natprirodnu pojavu),  kao centar svog Bića, mi u svakom trenutku možemo znati da li smo na ispravnom putu, kroz refleksiju božanskog u nama. Ako mi patimo, pati i Bog, ako se smijemo, i on se smije. Mi smo odvojeni nedostatkom svijesti, paravanom neznanja, od onoga što je oduvijek u nama i za čime tragamo na pogrešnom mjestu. Zato pogrešno vrednujemo sebe: u odnosu na ono što imamo, u odnosu na kvalitet veze, u odnosu na spoljašnje faktore, umjesto da zagrebemo prema unutra i pustimo bljesak koji će da sagori sva ta uvjerenja. 

Nekima je prosto nezamislivo da se osjećaju sretno ili ispunjeno bez partnera i stvaraju duboki jaz straha unutar sebe, jer žive u stalnom strahu da ga neće pronaći ili ako ga pronađu da bi mogli ostati bez njega. Ljudi svaku priliku doživljavaju kao potencijalni gubitak i zato ne mogu da uživaju u sadašnjem trenutku, jer im Strah to ne dozvoljava. Taj gubitnički stav se stalno multiplicira na milion različitih adresa, na naše ćelije i s vremenom vodi ka materijalizaciji kroz bolest, nezadovoljstvo, neispunjenost i sl.  

Ideja duhovnog rasta je za mnoge odbojna, jer podrazumijeva reprogramiranje odnosa prema životu, uživanjima, novcu i sl. i zato nije tako masovna pojava. Međutim, to je samo zamka, iluzija Ega koji želi zadržati vlast. Ideja duhovnog rasta prije svega podrazumijeva reprogramiranje odnosa prema glavnom autoritetu, a to je prebacivanje težišta sa Straha na Ljubav. Jer, dokle god Strah ima dominaciju, mi ćemo svijet posmatrati kroz aspekt tijela i grabežljivog skupljanja, prisvajanja i nastojati da grčevito zadržimo za sebe sve čega se dokopamo. Kako je naš osnovni program "zadržavanje" tako nismo u stanju otpustiti ništa, pa ni ono što nam nanosi štetu. S druge strane, Ljubav djeluje kroz prizmu otpuštanja, davanja, širenja, kroz nju je nemoguće biti surovo bolestan, pohlepan, zavidan, netolerantan i ograničen. Pitanje je zašto većina ljudi živi pod programom Straha? Zato što Strah djeluje kroz mehanizam Uma. On ne može ući u srce. Anahata (srčana čakra) u prevodu znači "netaknuto", nju ne dodiruje ni strah ni mržnja, niti ikakvo zlo. Svo zlo je rezultat Uma, Ega i Straha. Većina ljudi živi u ogromnom strahu zato što je otcijepljena svojom nesvjesnošću (neznanjem) od vlasitog Centra (srca) i tako zarobljena Umom, koji je pun programa. Um je podložan svakojakim programima kojima smo izloženi na globalnom nivou, od onih koji vladaju svijetom. Ali, ljudi Srca nisu podložni takvim programima, i ovaj svijet opstaje zahvaljujući malom broju ljudi koji su Ljubav u ljudskom obličju. 

Ljubomora

"Ljubomora je, kao i zavist, diskvalifikacija sebe.

Osobe koje sebe bezuvjetno vole nisu ljubomorne, 

jer im ljubav nije prijetnja. 

Ljubav nije prijeteća. Izostanak ljubavi jeste. 

Pomanjkanje ljubavi dolazi od nedovoljno ljubavi 

prema samom sebi"

(Citat iz knjige "Zamolite svoje anđele")

Često možemo čuti ili i sami znamo reći "ljubomoran sam, ali u granicama normale", prihvatajući ljubomoru kao nešto normalno. To je kao da kažemo: Bolestan sam, ali  ne obraćam pažnju na to, normalno je biti malo bolestan. E pa, trebali bi znati da ljubomora nije normalno stanje, isto kao što "malo" bolesti nije zdravo stanje. Ne postoji nijedan organ koji je nevažan, da bismo mu dopustili da boluje neovisno od cijelog tijela, moramo znati da će s vremenom biti zahvaćeno sve više i više, dok ne dođe do potpunog kolapsa organizma. Ta ljubomora u granicama normale jeste zapravo signal da smo oboljeli od karcinoma koji je u početnom stadiju, da je negdje došlo do korozije, da se pojavila trula jabuka koje će uništiti cijelu vreću ako nešto ne preduzmemo. Zaista, ljubomora je nedostatak ljubavi prema sebi, a život nam često baca iskušenja i dovodi u situacije da je ispoljimo kako bismo postali svjesni njenog prisustva. 

Ljubomora se najčešće počinje javljati još od malih nogu, kada smo u djetinjstvu suočeni sa dolaskom na svijet mlađeg brata ili sestre, te nas uništava pogled na majku koja svu pažnju posvećuje tom malom mrskom stvorenju, a mi smo surovo odbačeni kao najveće siroče. Posebno ako nas još i roditelji degradiraju upoređujući nas sa braćom, sestrama ili drugom djecom koji su u nečemu bolji i uspješniji od nas. Često imam priliku čuti od jedne osobe kako u zvijezde ukiva svog (mlađeg) sina, kako je pametnica, kako je umiljat, kako dobro uči,  zna da čuva svoje stvari i sl., dok starija kćerka to sluša i skoro nikada ne čuje nešto pohvalno o sebi, uglavnom se sve svodi na kritike.  I velika je istina, da kritika ubija ljubav. Ima jedna poslovica koja kaže: "ako hoćeš da razviješ ljubav u srcu, ulij pohvalu u uši". Pohvala je najbolji podsticaj da osoba razvije ono najbolje u sebi, a isto tako pokuda i kritika su najbolji način da i ono što je dobro ostane u sjeni. Roditelji prave strašne greške. U kasnijem životu  ponovo oživljavaju iste slike kroz odnose sa partnerima i drugim osobama. Mi zapravo cijeli život nosimo pečat djetinjstva i uvijek ostajemo to isto dijete, samo što navlačimo nove slojeve na sebe, ali to malo dijete sjedi šćućureno u kutu naše psihe, ono diktira naše ponašanje, naše emocionalne reakcije, naš odnos prema sebi. S druge strane, postoje djeca koja nemaju braću i sestre, oni nisu navikli ništa da dijele, oni su maženi, paženi, sve je samo njihovo. Ona opet mogu razviti  drugačiji defekt  a to je sebičnost, posesivnost, jednostranost, što opet podstiče  ljubomoru uvijek kada se "predmet" želje mora dijeliti ili se ne može biti u centru pažnje. 

U partnerskim odnosima često nismo u stanju pustiti partnera da bude ono što jeste, već ga suzbijamo i sputavamo, ograničavamo, zaboravljamo ga pohvaliti ili dati kompliment, kupiti poklon, podstaći pozitivnu emociju, podstaći ga da dobro izgleda, da izađe s društvom, da otputuje negdje s nama ili bez nas, jer se bojimo da će uzletjeti i izmaći kontroli. Zato je bolje ubijati ga u pojam i ne forsirati njegove pozitivne osobine, a što više naglašavati negativne, pa ako ništa drugo, sručimo se na njega svom silom kada vidimo gdje je ostavio svoje prljave čarape.  Kada nastojimo partneru podsjeći krila, to je znak da i sami ne znamo letjeti niti se usuđujemo probati. Posebno kada učinimo "samoubistvo" preuzimajući ulogu njegove majke, odgajateljice i kritičarke. Šta smo tad uradili, nego ga gurnuli u naručje drugoj ženi, a kada se to desi - kuku majci, otišao, ostavio, kako je mogao, činila sam sve, prala, peglala, kuhala, rodila djecu. E, tu se zatvara krug, tu smo ponovo u djetinjstvu - roditelji nas nisu učili kako da volimo sebe, već su uslovljavali našu ljubav - voljeću te ako budeš dobra u školi, ako pospremiš sobu, ako budeš poslušna, ako, ako, ako, hiljadu uslova smo morali svakodnevno ispuniti da bismo bili prihvaćeni i voljeni. Tako smo se i postavili u partnerskom odnosu, vjerujući da  žrtvovanjem, vjernošću, radom ili nekom drugom opcijom zaslužujemo ljubav i onda se nalazimo u čudu kada otkrijemo da smo iznevjereni, ali nas nije iznevjerio partner već naši roditelji. Moramo se vratiti tamo gdje smo počeli, moramo osvijestiti uzroke svog ponašanja i zavoljeti sebe. A kada se to desi, to je početak jedne velike i doživotne ljubavi u kojoj se potpuno isjeljujemo od svih oblika bolesti. I onda sebe uhvatimo kako u nekoj novoj vezi činimo samo plemenite stvari, partneru dajemo bezbroj ideja za napredak, da se osjeća poželjno, voljeno, samouvjereno, slobodno i nesputano, a on nam uzvraća poštovanjem i divljenjem. A mi ustvari ne činimo ništa, već samo volimo svoj odraz u ogledalu!!! Partner je slika i prilika nas i onoga što nosimo u sebi.

Naslijeđeni energetski obrasci

Činjenica je da mi nismo na ovaj svijet došli slučajno niti vlastitom voljom, već uzročno-posljedičnom vezom, sa razlogom i svrhom svog postojanja. Analizirajmo svoju porodičnu lozu, imena naših predaka, njihovo ponašanje, ključne događaje u životu, način na koji su okončali život. To je naše skriveno korijenje. Preci nam ostavljaju svoje energetske obrasce i mi ih nesvjesno slijedimo, nazivajući ih genetskim naslijeđem. Kako smo predisponirani da naslijedimo određenu bolest, isto tako smo skloni nasljeđivanju mentalnih i emocionalnih obrazaca, jer bolest i nije ništa drugo do rezultat naših psiho-emocionalnih reakcija, pa tako, ako smo naslijedili sklonost ka srčanim oboljenjima,  naslijedili smo i energetski koncept, sklop emocionalnih reakcija čije će ispoljavanje kroz vrijeme rezultirati datom bolešću. Energetski pečat naše loze sadržan je u prezimenu. Kako sa ostalim članovima familije dijelimo isto prezime, tako dijelimo i akumuliranu energiju (zajedničku karmu) naše loze. Tradicionalno, gašenje  loze nastupa izumiranjem njene muške liniije. Loza se ne može održati preko ženske linije. Nije tu u pitanju nikakva polna diskriminacija, već univerzalni princip prema kojem je muški polaritet davalac (prenosnik), a ženski primalac (akumulator, upijač). Tako će ženski potomak naše loze "poslužiti" za produžetak loze u drugoj familiji, i samim uzimanjem suprugovog prezimena, te seksualnim kontaktom sa istim dolazi do "miješanja krvi", gdje ona preuzima energetski obrazac te i sama postaje podložna energetskim uticajima date familije. Tako, svaka žena ulaskom u brak počinje drugačije da se ponaša jer proces prilagođavanja traje izvjesno vrijeme i zavisi od niza faktora da li će isti biti manje ili više uspješan. Postoje osobe koje jednostavno imaju predispozicije za samački život i taj energetski "udar" će se odraziti na veoma neharmoničan način, nastupiće razni problemi u komunikaciji i takav brak se kad-tad mora raspasti. Isto tako, može se desiti da osobe nisu energetski komatibilne, jer ženski partner iz prethodne porodične loze nosi određene predispozicije koje se moraju realizovati ali preuzeti energetski obrazac od muškog partnera na neki način blokira njihovu realizaciju, i što duže nastoje opstati u partnerskom odnosu to će se blokiranost odraziti na zdravlje ili druge segmente života. Na kraju, može se desiti razvod nakon 30 godina braka u kome ništa nije funkcionisalo kako treba. U nekim kulturama se čak brakovi, po pravilu, nikada ne sklapaju dok astrolog na osnovu natalnih karti ne procijeni kompatibilnost partnera za brak.

Mi  međusobno dijelimo energetske obrasce na više nivoa i to:

- unutar ljudske vrste, gdje čovjek dolazi na zemlju kao izgnanik iz raja i dijeli početni grijeh, što govori da samo utjelovljenje, silazak duše u materijalnu ravan predstavlja izvjesnu negativnu fazu i da život u ovoj sferi nije predviđen za uživanje i blagostanje, već vječnu borbu na putu od gnijezda do zvijezda.

- unutar državne zajednice, gdje samo teritorijalno porijeklo nosi određeni teret. Na primjer, Balkan je u svojoj istoriji zabilježio mnogo krvoprolića, posebno za vrijeme prodora Turaka, a kasnije  drugog svjetskog rata te u novije vrijeme i krvavog raspada Jugoslavije. Osnovna odlika ovog tla je ekonomska nerazvijenost i siromaštvo, što predstavlja izvjesnu blokiranost, mi se jednostavno rađamo opterećeni ogromnim dugom i naša djeca isto tako - karma ovog prostora je pretvorena u finansijski dug koji smo svi dužni da vraćamo.

- unutar gradske ili općinske zajednice, u okviru koje naše prisustvo postaje prepoznatljivije. Biti građanin jednog grada, na primjer, Sarajeva, znači preuzeti njegove energetske forme od samih temelja, osnivanja, istorijskih događaja i sl. Često će promjena mjesta boravka doprinijeti kompletnoj promjeni na skoro svim nivoima života, na pozitivan ili negativan način.

- unutar užeg lokaliteta - ulice, sela - gdje se sužava fokus energetskih obrazaca, gdje svaki žitelj u nama izaziva određene reakcije i sa kojima međusobno razmjenjujemo energiju na užem nivou. Tako se kaže da ne bismo trebali večerati, ako znamo da je naš komšija gladan, već se pobrinuti da i on ima dovoljno, ne samo radi njega već i radi nas, radi opšte energije koja se nadvija nad datim prostorom.

- unutar familijarne loze, u kojoj se energija prelijeva direktno, preko zajedničke krvi koja je u energetskoj vibraciji sa našim prezimenom.

- unutar samog sebe - lična karma (zarada) koja predstavlja rezervoar naših djela. U svakom trenutku, prema osjećaju, možemo znati kolika je akumulacija našeg duga. Kada kažemo da neko ima nečistu savjest, to je duh, energetski pečat naših djela koji nas proganja. Od toga ne možemo pobjeći i to će nas uznemiravati sve dotle dok ne osvijestimo svoje postupke i njihovu težinu. Jedino potpuno osviješten čovjek može biti u savršenom miru. A kada smo u miru sa samim sobom, onda smo u harmoniji sa cijelim svijetom.

Tako, možemo izvući zaključak da za aktivaciju bilo kakve promjene u životu, prvo moramo krenuti od samog sebe. Kada krenemo iz šire perspektive, prvo počinjemo kriviti situaciju, politiku, finansijsku krizu, roditelje, partnere i baziramo se na stvari na koje je nemoguće uticati, te se predajemo opštoj negativnoj klimi i ne napredujemo u životu. Figurativno rečeno, mi smo u svemu tome poput vrha igle, mi vodimo konac u potrebnom pravcu i sastavljamo cjelinu svog života.  Drugim riječima, širenjem svijesti potpuno nadilazimo bilo kakve okove koji su nam nametnuti u materijalnoj sferi. Što smo duhovniji,  sve manje podliježemo određenim uticajima, tako slobodno možemo reći da se čovjek rađa u ropstvu, ali od njegove volje i izbora puta zavisi da li će se osloboditi i izaći izvan svih okova te postati kreator svoje stvarnosti.

Jednostavno, čovjek se rađa u lavirintu - emocionalnom, zdravstvenom, finansijskom, porodičnom, poslovnom - svako dobije svoj zadatak da ga riješi i pronađe izlaz. Ne postoji nerješiv problem, postoje samo pogrešni i pravi putevi.

Afirmacije i privlačenje željenog

Mnogi od nas u praksi koriste afirmacije, ali ne razumiju mehanizam njihovog djelovanja i ne osjećaju neki konkretan učinak. Kada je riječ o afirmacijama i općenito, privlačenju željenog, tu postoji jedan problem.

Mi smo naučili razmišljati u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti...

Ono što nam se desilo u prošlosti, predstavlja kočnicu koja nam ne dozvoljava da vjerujemo da se zaista mogu desiti čuda, na osnovu čega stvaramo proročanska uvjerenja koja sugestivno djeluju uvijek kada nešto želimo. Sadašnjost doživljavamo kao nešto što se neminovno nameće u ovom trenutku,  puštamo je da prolazi. Realizaciju željenog vidimo tek u budućnosti, koja zapravo ne postoji i ne možemo je uhvatiti isto kao što ne možemo uhvatiti svoju sjenku.

Jedino što je izvjesno to je sadašnji trenutak. Afirmacije  služe za to da se orijentišemo isključivo na ovaj trenutak: ja sam sretna ovdje i sada, ali moje nesvjesno govori da to nije istina; ja sam bogata i uspješna, ali moje nesvjesno se odupire; ja sam zdrava, imam savršenog partnera itd., ali moje nesvjesno kaže da to nije istina. Problem je što se uvijek upetlja um i definiše stvari na osnovu ukorijenjenih proročanskih uvjerenja. Na taj način stvara se ogroman jaz, željeno postaje sve više nedostupno. Što nam više bježi, mi ćemo ulagati više napora da ga sustignemo. Kada nešto želimo, automatski podrazumijeva činjenicu da to nemamo. Mi obično nismo zadovoljni postojećim stanjem i ne čini nas sretnim ono što imamo. Kada imamo zdravlje, nismo nešto posebno sretni zbog toga, jednostavno ponašamo se kao da je to nešto sasvim normalno. Kada izgubimo zdravlje, pokušavamo ga privući na sve moguće načine. Kada imamo zadovoljavajuću vezu sa partnerom, opušteni smo i ne razmišljamo da nešto mijenjamo, borba počinje tek kada ostanemo bez toga. 

Zašto najčešće željeno privučemo tek nakon dužeg vremena, kada više ne mislimo o tome? Na primjer, zaljubljeni smo u neku osobu, ali on nam nije naklonjen, i dok mi svim žarom želimo imati ga za sebe, on nam kao riba klizi iz ruku, što smo više zagrijani, on nam je sve nedostupniji. Na kraju, okrenemo list i nađemo drugog partnera, a ovaj prvi kao duh izroni iz mraka i počne da nas proganja, izjavljuje ljubav i sl., ali nama više nije ni na kraj pameti. Kada nešto žarko želimo, mi povlačimo energiju iz drugih resursa i blokiramo sve energetske kanale. Misleći konstantno, opsesivno samo na jednu stvar ili osobu tokom 24 sata, zapostavljamo posao, prijatelje, zdravlje i sve manje energije ulažemo u druge segmente života ili im ne pridajemo nikakav značaj, živeći ih mehanički i nesvjesno. Tako polako upadamo u finansijske probleme, ne možemo da kontrolišemo novčane tokove i da podmirimo sve troškove, ulazimo u minus, zdravlje počinje slabiti, na poslu se javlja negativna energija ili sukob sa kolegama i nadređenima. Tada imamo običaj reći da nam je sve krenulo nizbrdo.

Povlačenjem energije iz drugih sektora mi smo zablokirali cijeli sistem. Uzmimo na primjer, funkcionisanje Ministarstva finansija neke zemlje - penzioneri najavili štrajk jer kasne penzije, vlada uzme novac koji je namijenjen za platu službenicima ministarstva i prebaci penzionerima. Tako ostane "rupa" u bužetu. Sutra radnici željezare najave obustavu rada jer nisu primili platu šest mjeseci. Vlada odluči da uzme iz budžeta sredstva namijenjena za nabavku osnovnih sredstava i prebaci ih željezari. Iz dana u dan stvaraju se nove rupe, na kraju dolazi do potpunog kolapsa i više ništa ne funkcioniše kako treba. Vratimo se na naš energetski sistem. Mi smo naš energetski potencijal usmjerili na jednu stranu i ispraznili druge sektore, stvarajući nedostatak ravnoteže, a višak uvijek preteže na štetu slabih sektora. Tek kada se energija izbalansira, možemo očekivati blagostanje i ispunjenje željenog. Odnosno, kada aktivno učestvujemo u svim segmentima svog života, tako stvaramo prohodnost komunikacijske mreže. Tako se i osoba iz prethodne priče pojavi tek kada se energija vrati u normalno stanje, jer su se "pročistili" putevi. Upravo ćemo prebacivanjem težišta na jednu stranu djelovati poput stijene koja se sručila na cestu i zapriječila prolaz. Višak uvijek dovodi do neravnoteže, a cilj rada na sebi je harmonizacija energije i uspostavljanje balansa na nivou svih segmenata. Zapravo, željeno je krenulo prema nama, ali je naišlo na prepreku koju smo sami stvorili. S druge strane, um je glavni ometač, odbijač željenog. On čini da automatski padamo na nižu vibraciju i formiramo uvjerenje da ne možemo privući željeno.  Prije nego nas željeno sustigne, mi spustimo rampu i zatvorimo prilaz. Ono što možemo zamisliti, to možemo i imati. 

Možemo danima raditi afirmacije tipa: privlačim novac, ovo, ono...univerzum radi za mene i sl., a svakim danom sve manje para u novčaniku...to je samo znak da afirmacija ne djeluje iz nekog razloga i da postoji jaz između želje i energetskih tokova. Jedan od razloga može, na primjer biti komunikacijska blokada sa svijetom, povlačenje, izolacija, zapostavljene veze sa bliskim osobama ili porodicom i sl. Što su nam veze bogatije, življe, iskrenije, to smo otvoreniji za prijem svih oblika blagostanja.

Kada su u pitanju afirmacije, one trebaju biti veoma sažete i jasne. Ako su previše općenite i razvodnjene, mogu dati isto tako uopšten efekat, bez fokusiranja na konkretnu oblast. Da bismo stvorili i održali balans, bilo bi dobro  koristiti set od najmanje 12 afirmacija od čega po jednu za svaki sektor života i tu se možemo poslužiti astrološkim značenjem polja:

1. (ascendent): Ja lično, fizički izgled, zdravlje, karakter, sadašnjost

Afirmacija: Ja sam žena, snažna i zdrava u srcu i umu. 

(Napomena: Afirmacije kreiramo prema vlastitim afinitetima.)

2. Novac, liične vrijednosti, imovina

Afirmacija: Meni novac stalno dolazi, iz poznatih i nepoznatih izvora, moji prihodi se stalno povećavaju. Energija novca neometano kruži, dajem novac i on mi se višestruko vraća. 

3. Braća, sestre, novosti, kraća putovanja, sve komunikacije

Afirmacija: Komuniciram otvoreno i iskreno, sa ljubavlju i razumijevanjem. 

4. Otac, dom, porodica:

Afirmacija: Uživam podršku moje porodice, u mom domu vlada ljubav i harmonija. 

5. Djeca, seksualna zadovoljstva, ljubav,  provod, kreativnost, produktivnost, stvaralaštvo

Afirmacija: Puna sam ljubavi koju nesebično dajem i koja mi se višestruko vraća, radim i stvaram iz ljubavi.  

6. Bolest/zdravlje, navike

Afirmacija: Ja sam potpuno zdrava, moje tijelo i um funkcionišu u savršenoj harmoniji.  

7. Brak, muž ili žena, partnerstva, ugovori i udruživanja, javni neprijatelji, parnice

Afirmacija: Volim i voljena sam, imam partnera koji mi savršeno odgovara. 
Napomena: Partner je naše ogledalo, što znači da nam savršeno odgovara partner koji nije u disproporciji sa našim unutrašnjim bićem. Što smo bolje i savršenije biće, to ćemo imati i bolji odnos sa partnerom.  

8. Smrt, oporuke, nasljeđe, bol, strah, ovo je takođe polje koje predstavlja misterije i okultna znanja

Afirmacija: Smrt nije kraj, već početak nečega novog, u svakom mraku pronalazim trag svjetlosti i u svemu pronalazim svrhu i smisao.  

9. Duga putovanja, nauka, religija, umjetnost, vizije i povezanost sa višom sviješću

Afirmacija: Ja sam povezana sa božanskom ljubavlju, otvaram svoje srce za širenje svijesti, nova znanja i daleka putovanja. (Putovanje ne podrazumijeva isključivo putovanje u fizičkom smislu, može to biti putovanje prema sebi, što je ujedno i najduže putovanje).

10. Majka, status, ugled i čast, karijera, ciljevi autoriteti, zaposlenje

Afirmacija: Ja ostvarujem svoje ciljeve s lakoćom, volim svoj posao i uspješna sam u svemu što radim.

11. Prijatelji, nade i želje

Afirmacija: Moji prijatelji su nesebični i plemeniti, uzajamno se razumijemo i podržavamo.

12. Tuga, strah, kazna, tajni neprijatelji, insinuacije, gubici, nevidljive prepreke, zamagljeni vidici
Afirmacija: Sposobna sam prepoznati i prevazići sve prepreke jer u svakom trenutku imam Božiju zaštitu i vođstvo Njegove nevidljive ruke. 

Kroz navedene afirmacije izražavamo svijest o svim postojećim segmentima, zatvaramo krug, bez zanemarivanja/ignorisanja negativnih aspekata života kao što su smrt, neprijateljstva i sl. Težnjom da se suočavamo samo sa lijepim stvarima koje nam obezbjeđuju osjećaj udobnosti, rizikujemo da postanemo leptir sa nerazvijenim krilima, nesposobni da se suočimo sa životom onakvim kakav jeste. Idemo li isključivo u pravcu idealizacije svijeta, živjet ćemo u oblacima, izolovani od realnog svijeta, a kao rezultat imati sve više teškoća kod suočavanja sa svakodnevnim problemima. 

Zaštita od negativnih energetskih uticaja

Foto: Deviant art - Dark Energy

Često se postavlja pitanje kako prepoznati energetski vampirizam i štetne energetske uticaje, te kako se zaštititi od njih. Mi smo konstantno u procesu energetske razmjene sa okolinom, izloženi njenim uticajima i svoje uticaje usmjeravamo prema istoj. Taj proces razmjene odvija se preko naše aure koja  nema  granice i rasprostire se u beskonačnost, ali njen intenzivan uticaj osjeti se na oko metar. Kada smo nasmijani, u dobrom raspoloženju, pozitivnih misli, dobrog zdravlja i sl., naša aura blista  i  emituje pozitivne vibracije sve do svemira, stvarajući eho koji nam se vraća. Ako u zatvorenom prostoru, šumi ili planini počnemo glasno vikati neku riječ, ubrzo će nam ista riječ biti uzvraćena. Uzviknemo li "budalo", vratit će nam se "budalo", kažemo li "volim te", čućemo kako nam se isto uzvraća. Eho nastaje nailaskom zvučnog talasa na prepreku. Isto tako, naše misli i osjećaji konstantno nailaze na različite prepreke koje ih odbijaju i vraćaju nama.

Danas razni vidovnjaci, duhovni iscjelitelji i proroci imaju pune ruke posla jer su ljudi mahom bolesni od vlastitih misli, nesretni, imaju nesređene brakove i porodične odnose - na ovoj planeti je došlo do energetskog kolapsa zbog koncentracije negativne energije koju treba pročistiti. Svi smo imali udjela u tom stvaranju kolektivne karme ljudskog roda i isto tako možemo uticati da dođe do promjene na bolje.

Najčešći razlog zbog čega se ljudi obraćaju raznim gatarama i vidovnjacima jesu nesređeni odnosi sa drugima, dok ovi kao po dogovoru redovno "pogode" da je u pitanju magija i tako pridobiju naše povjerenje, jer mi "osjećamo" da je taj uticaj došao odnekud sa strane, od nekoga ko nam ne želi dobro. Još kada nam oni potvrde naše sumnje, mi postajemo stopostotno ubijeđeni u svoju ispravnost, prebacujući težište na treću osobu. Tako, ne samo da negiramo sopstvenu odgovornost, već sebe izolujemo od problema i odričemo se obaveze da radimo na sebi.

Kada ugledate reklamu tipa "skidam sve vrste magije, uspješno vraćam ljubavnog partnera i sl." slobodno se nasmiješite i zaboravite taj tekst. U Bosni se čak pojavila  iscjeljiteljka koja skida sihire pomoću visočke piramide, dok druga koristi obične kuhinjske kašike za proricanje. To su čisto komercijalne stvari, manipulacija sviješću naivnih i unesrećenih koji se hvataju za slamku spasa. Neki "iscjeljitelji" izdaju "lijek" u obliku fotokopiranog materijala, zamotanog u ljepljivu foliju, savjetujući da to nosimo kao zaštitu. Posebno se prodaje priča da su svi ti predmeti specijalno "energizirani", naše je samo da izdvojimo popriličnu sumu novca i sve će biti kao rukom odnešeno. Dokle god postoji komercijalna pozadina/namjera, tu nema istinskog iscjeljenja, već samo obična trgovina.

Istinsko iscjeljenje nastupa tek kada uspostavimo vibracijsku vezu sa iscjeljiteljem. Šamani recimo liječe zvukom, ulazeći u vibracijsku vezu sa prirodom i ulaskom u vezu sa našim nesvjesnim, oni posreduju između nas i prirode. Iscjeljenje se događa samo, šaman je samo svjedok, posrednik koji je otvorio kanal.

Već sam ranije, u temi "energetski vampirizam" pisala o razlozima zbog kojih partneri tragaju za energijom izvan braka i tako  imamo neravnomjeran energetski odnos među partnerima, gdje je jedan u potrazi za energijom, a drugi potpuno iscijeđen. Taj "iscijeđeni" partner je u potpunom energetskom mraku i hitno mu je potrebna energetska injekcija, jer će se na njega tako zalijepiti svaki mogući astralni otpad, kao što su raspadnuti mentalni fragmenti ili usmjereni napadi u obliku negativnih misli koje nam šalju druge osobe. S obzirom na činjenicu da nismo baš svima omiljeni i da će možda postojati neko kod koga izazivamo negativne emocije ili misli, jasno je da može postojati svjesno ili nesvjesno usmjeren negativan talas prema nama. Tu već dolazimo do priče o ehu i tačno je da se svakome vrati njegovo, ali talas se odbija tek kada naiđe na prepreku. Ako prepreke nema, on neometano putuje. Kada smo u dobroj energetskoj kondiciji, mi imamo svojevrstan štit oko sebe i on predstavlja automatsku prepreku koja odbija tuđe talase i vraća ih pošiljaocu.

Međutim, kada smo bijesni, agresivni, histerični, uplašeni ili se  nekontrolisano ponašamo, to je takvo energetsko pražnjenje poput groma i u tom trenutku se stvara pukotina u našem energetskom polju kroz koju se useljavaju nezvani gosti i mi pomažemo negativnim silama da nas okupiraju.  Kada imamo takve goste, više nismo u stanju vladati sobom i dešava se nešto izvan naše volje i kontrole. Tako, primjećujemo da nas partner više ne gleda istim očima, javlja se sindrom "krvi u očima", mržnja, odbojnost i mi to pripisujemo crnoj magiji. 

Magija, kao usmjerena negativna misao, riječ ili radnja, djeluje na istoj - niskoj  frekvenciji na kojoj se odašilje prema primaoocu. Da bismo razumjeli nešto, mora biti izgovoreno na razumljivom jeziku. Ako čujemo neku stranu riječ koju ne razumijemo, u našem mentalnom sklopu se neće desiti nikakva slika ili senzacija, ali ako čujemo na primjer riječ "novac" iz naše desne moždane hemisfere izronit će slika novčanice, njen miris, boja i sl. Isto tako, negativni uticaji će djelovati tek kada se poklope sa našom negativnom (niskom) frekvencijom.  Ako već postoji negativan trend energije oko nas, kao što su narušeni odnosi u porodici i sl., ako smo skloni svađama, nekontrolisanim izljevima bijesa, ljubomore, straha, panike, mržnje, prezira prema komšijama, kolegama i sl., mi se nesvjesno podešavamo na frekvenciju na kojoj djeluju negativni energetski obrasci. Trebamo znati da krađa energije ne postoji u univerzumu, jer bi to bila ogromna nepravda prema nama i u svemiru bi vladao haos, opšta otimačina.

Postoji jedna priča o Buddhi, koja otprilike kaže ovako: Jedan mladić mu se obratio veoma uvredljivim riječima, ali Buddha je ostao miran i staložen, rekavši da, ako nam neko uputi ljutnju i uvredu, a mi je ne prihvatimo, uvreda ostaje njemu i on je taj koji postaje nesretan, povređujući sebe. Kada mrzimo druge, mi postajemo nesretni. Kada prihvatimo uvredu, kada reagujemo na provokaciju drugih, mi prihvatamo da budemo nesretni. Najbolji način da "porazimo" provokatora jeste osmijeh. Ne prihvatajući tuđi otrov, mi zaštićujemo i njegujemo  svoje energetsko polje. Trebamo se zapitati da li bismo ikada obukli tuđi prljav veš ili čarape. Naravno, odgovor je NE. Zapitajmo se zašto onda to nesvjesno činimo na energetskom nivou.

Što se tiče prethodne priče o bračnoj magiji, tu postoji uobičajeni mehanizam djelovanja, gdje na primjer, žena ima neprijateljski odnos sa svekrvom i u sebi nosi pritajenu mržnju i negativne misli prema njoj. Naravno, već je rečeno koliko nas to čini nesretnim. S vremenom se njeno polje toliko izobliči i negativiše da ona gubi svoju ljepotu i ljupkost, postaje ružna i neprivlačna osoba, sklona svađama. Ona svoju energiju dobrovoljno daje svekrvi  i tako dolazi do gubitka energije, te s vremenom ona više nema dovoljno energije da ulaže u kvalitet svog braka i postaje iscijeđena. S druge strane, kako je ona počela emitovati negativnost, postala je odbojna svome partneru i on će se udaljiti ili potražiti nešto izvan braka. U takvoj situaciji, žena će početi da sumnja u svekrvu ili potencijalnu suparnicu da joj baca čini i da je rastavlja od muža, a neće uočiti negativan obrazac energije u samoj sebi. Onda krene potraga od gatare do gatare koji će prodati priču o magiji, dati vodu, zapise ili nešto treće, koje će putem vlastite energije i vjere u njihovu djelotvornost (autosugestije) privremeno dati neki rezultat, ali nema šanse da razbije unutrašnji obrazac koji doprinosi privlačenju negativne energije.

Imamo li, dakle, i zrno mržnje u sebi ili želimo da se nekome desi nešto loše, pa makar to bio i najveći neprijatelj, mi ćemo biti izloženi negativnim uticajima. Ne možemo jednosmjerno mrziti i željeti zlo, a da očekujemo zauzvrat sreću i blagostanje. To što s nekim nismo u bliskim odnosima ili ga ne poznajemo, ali imamo negativne misli prema njemu, ne amnestira nas od odgovornosti, jednostavno, ništa nam ne daje za pravo da se rukovodimo mržnjom. U tim suparničkim vezama, ni u kom slučaju ne smijemo mrziti suparnika, jer tako još više povređujemo sebe i rasipamo energiju. Rasipanje energije povlači za sobom rasipanje svih segmenata života, počev od zdravlja, porodice, posla, novca itd. 

Negativna energija kao rezervoar koncentrisanih misaonih obrazaca i osjećaja je prisutna svugdje u određenoj mjeri, ali ti tamni entiteti plaše se svjetlosti i bježe od nje. Tako će prisustvo takve energije biti minimalno ili nikakvo u objektima gdje se redovno obavljaju molitve i gdje postoji koncentracija jake duhovne energije, dok će biti jače prisutna u objektima kao što su bolnice, zatvori, policija, napušteni i porušeni objekti, smetljišta, kanalizacije, podzemna, tamna i vlažna mjesta. Često se desi da nas obuzme neobjašnjiv, neprijatan osjećaj prilikom prolaska kroz neki objekat ili mjesto, kao što su kontejneri, smetljišta ili devastirani objekti gdje se okupljaju narkomani, alkoholičari. To je zbog toga što tu postoji oblak tamne energije. Ako nemamo cjelovit energetski omotač, nešto od toga možemo pokupiti na sebe. To se u bosanskom narodu naziva "ograma" ili nagaz, ali, to nisu svjesno usmjereni negativni uticaji, već naša nepažnja i nedovoljna briga o energetskom zdravlju. Jak energetski omotač će uspješno oduvati napad negativne energije.

Konkretno, kako se zaštititi od negativnih uticaja? Sve je u nama samima. Kakve energetske konekcije uspostavljamo u toku dana - koliko osoba je priključeno na naš kanal i kako možemo definisati našu komunikaciju:

- mnogo razmjene pozitivne energije, usmjeravanja pozitivnih misli i želja prema drugima, radovanje tuđim uspjesima i sl. (prijem pozitivne energije), 

- dosta napetosti, negativnosti, ogovaranja, svađa, nerazumijevanja, želje za tuđim porazima i padovima i sl. (odliv pozitivne i priliv negativne energije). Zamislimo sebe da smo tetrapak soka na slamku. Zamislimo da je taj tetrapak probušen na 50 mjesta i da je u svaku rupicu zavučena slamka, i da kroz svaku slamku neko pije sok. To je situacija kada istovremeno vrtimo 50 različitih misli o 50 različitih osoba ili radnji. Izbacimo suvišne misli i osobe, okanimo se bespotrebnog cijeđenja sopstvene energije. Ne trebaju nam informacije o Farmi, Velikom bratu, o komšijama, kolegama...čitanje svih mogućih vijesti na internetu, ne moramo uopšte znati baš sve što se dešava. Imamo svoj svijet, imamo sebe i kao što kaže stara izreka: "prvo očistimo svoje dvorište".

Da bismo se zaštitili od negativnih energetskih uticaja, trebamo trajno promijeniti misaono-emocionalnu šemu i trenirati osmijeh jer je on zlatni ključ uspjeha i bogatstva. Vjerovatno vam je poznata figura nasmijanog Buddhe koja predstavlja simbol izobilja.  Tajna drevnih taoističkih majstora krije se u osmijehu, ali ne onom formalnom i površnom, već onom koji dolazi iz našeg centra. Kada je naš centar pun nečistoća, naše razumijevanje i perspektive su zbunjeni, konfuzija stvara blokadu za procvat kreativnih ideja. Kreativnost je odraz božanske iskre u nama. Kada smo kreativni, probuđenog duha, u stvaralačkoj fazi, mi smo veoma povezani sa svojim centrom i on je svjež i čist. U takvom stanju smo skloni sve oko sebe posmatrati očima ljubavi, svi su nam dragi, mili, obraćamo im se pozitivnim riječima i sa osmijehom, nikoga ne doživljavamo kao prepreku ili neprijatelja. Kada je situacija suprotna, kada je naš centar zaglavljen nečistoćama, mi prije svega nismo kreativni, nemamo svježih ideja, stagniramo ili nazadujemo, a misli su nam uglavnom negativne, sve posmatramo crno, puni smo ironije i sarkazma. Tada nam je najlakše okriviti loše ljude, loše vrijeme i sl. kako bismo opravdali svoje stanje, ali nikada nije kako treba, ili nam je previše vruće, ili nam je hladno, oblačno, kišno... Kada je čovjek "lijep" iznutra, njemu će i dva metra snijega predstavljati lijepo vrijeme.

Da bismo se napunili pozitivnom energijom, trebamo povremeno boraviti na mjestima gdje je energija pročišćena ili produhovljena, kao što su:

- more, rijeke, vodopadi - idealno mjesto za otpuštanje grčeva koji zadržavaju negativnu energiju. Morska so djeluje veoma pročišćavajuće na naš energetski sistem, takođe se koristi i za energetsko čišćenje prostora.
- planine, šume - tu se punimo energijom prirode, možemo se kretati po zemlji i vizualizirati kako od stopala uvlačimo energiju  sve do krunske čakre, otvoriti krunsku čakru i dopustiti da se energija izljeva i ulijeva kroz tijelo, kružeći u obliku dvije elipse formirane oko lijeve i desne strane tijela. Tako postajemo centar koji uravnotežuje energiju zemlje i neba. Nakon punjenja, vizuelizirati da je naša aura u obliku zlatnog jajeta i da isijava sjajne zrake na oko metar oko nas.
- objekti gdje se redovno obavlja molitva ili meditacija, vjerski objekti kao što su džamije, crkve, sinagoge, gdje vlada mirna, harmonizirana energija. Tu ćemo najbolje uspostaviti unutrašnji, duhovni balans i osjetiti povezanost sa višom/božanskom sviješću. Način na koji ćemo se povezati sa višom sviješću biramo sami, da li će to biti molitva, meditacija ili nešto treće, zavisi od naših afiniteta.

Zaštita od negativnih uticaja podrazumijeva proces trajne promjene i jačanja našeg energetskog sistema u cilju poboljšanja opštih uslova života i nema samo trenutni karakter, jer će se svako poboljšanje ubrzo pretvoriti u svoju suprotnost ukoliko ne budemo držali stalni kurs.  

Biti u harmoniji

Jutarnje buđenje je vrijeme kada se "sudaramo" sa stvarnošću, izlazimo iz jedne sfere i lagano prelazimo u drugu. Noć ima izrazitu yin energiju, za razliku od dana koji je izraziti yang. Da bismo postigli cjelovitost, noću trebamo spavati kako bi tijelo upilo yin energiju, a danju je potrebna aktivnost kako bi se kanalisala yang energija. Yin energija predstavlja ženski polaritet, unutrašnji svijet, pasivni princip, tamu, sjenku, hladnoću, emocije, sposobnost primanja, plodnost, reakcije. Yang je muški princip, želja za davanjem, svjetlost, sunce, toplota, spoljni svijet, kontrola, akcija i logički um.  Nedostatak sna jeste znak da nismo sposobni primiti yin energiju iz određenog razloga. Odbijanje yin energije je znak da je u sebi već imamo i da smo je koncentrisali u toku dana te da se u toku noći aktivirao yang. Yin se koncentriše ako nismo u stanju pustiti svoj unutrašnji svijet prema vani, ako u sebi nosimo tugu, brigu, nerazjašnjene emocionalne konflikte, ako smo suviše reaktivni i osjetljivi na spoljne podražaje, ako krijemo naše osjećaje i glumimo da smo neko drugi nego ono što zaista jesmo.  

Na primjer, žene često nastoje svoju ranjivost prikriti maskom vamp-žene, pretjeranom šminkom ili upadljivom odjećom i privlače mnoge poglede. Žena ima izrazitu yin energiju, odnosno moć upijanja i ako nema jaku auru, takvi pogledi mogu da joj naštete. U pojedinim kulturnim sredinama žene se ne pojavljuju razotkrivene na ulici i tako se zaštićuju od spoljnih uticaja. Odjeća nije sredstvo za pokazivanje, samoreklamu i statusni simbol, kako se u današnje vrijeme doživljava, već nešto potpuno drugo. Njena boja i materijal učestvuje u stvaranju energetskog polja, ona može uzrokovati napetost u energetskom polju ili omogućiti bolji protok energije. Najlon, spužva i poliesterski materijali se spravljaju obradom nafte i njenih derivata i predstavljaju vještački materijal, isto kao što su gazirana pića i fabrički sokovi bazirani na hemiji i ne mogu se uporediti sa prirodnom vodom.  Zato trebamo preferirati prirodne materijale kako bismo bili usaglašeni sa prirodnim tokovima energije. Isto tako je i sa građevinskim materijalom koji je ugrađen u našem domu i namještajem unutar istog, jer nije svjedeno da li boravimo u drvenoj kolibi ili zgradi od čelične konstrukcije obloženoj staklom.. Kako nas odjeća štiti na ulici, tako nas zidovi štite dok smo unutar doma i veoma je važno na koji način se odvija interakcija između nas i prostora u kome boravimo. Uvijek i u svakom trenutku bi trebala postojati harmonija, ako ista nedostaje to ćemo osjetiti na svom raspoloženju.

Nered u prostoru gdje boravimo odrazit će se na našu energiju.  Slika na zidu koja simbolizira tugu, siromaštvo, suze i sl. neće pozitivno uticati na opštu energiju prostora.  Previše crvene boje ili špicastih oblika kao i oštre linije namještaja ili puno kontrasta može unijeti nervozu i agresivnost. Nedostatak zaobljenih linija i prirodnih nijansi otežaće harmoničan protok energije. Naglašeno prisustvo bijele boje stvorit će potrebu da se stvari previše istjeruju na čistac, te stanje sterilnosti, beživotnosti, anemičnost, hladnoću i sl. Crna predstavlja najtamniju noć iz koje se počinje rađati zora, ona je istovremeno kraj starog i početak novog, stoga u mnogim kulturama crna boja predstavlja smrt, ponor i ništavilo, što je zapravo samo prelazak u sferu tajni i misterija, tako i osobe obučene u crno emituju dozu misterioznosti i nedokučivosti. Crna nije negativna boja, ona samo predstavlja put u nepoznato, a mi se toga najviše plašimo, jer nismo spremni tragati u mraku za svjetlošću. Dominacija sive ukazuje na potrebu za kontrolom, ova boja izmiruje kontrast između bijele i crne, i nije spremna biti potpuno otvorena i pristupačna, već izražava granice u okviru kojih se ispoljava. Siva boja je najviše zastupljena u službenim objektima gdje dominiraju određena pravila, zakoni i granice ponašanja, uključujući i obavezan "službeni" osmijeh koji je daleko od iskrenosti i topline, jer označava neutralnost - odsustvo emocije.   Zemljane nijanse kao što su bež i smeđa osim što prezentuju pouzdanost, odgovornost i majčinski odnos prema drugima, mogu stvoriti ozbiljnost, osjećaj pritiska, brige, tuge, melankolije, žudnje, opterećenosti, ljubomore, nedostatak entuzijazma i živosti u prostoru, suviše disciplinovan  i strog stav prema vezi ili braku,  što može unijeti dosadu i nedostatak "zraka", kao i probleme sa probavnim traktom i želucem. Zemlja takođe prezentuje poniznost, prizemnost, siromaštvo. Žuta boja podstiče mentalne i analitičke aktivnosti, verbalnu komunikaciju i radoznalost, prilično je topla, radosna i otvorena.  Zelena  boja i vertikatlni dizajn simboliše rast, zdravlje i finansijsko blagostanje. Plava simbolizira nebeska i vodena prostranstva, vjeru, pouzdanost i povjerenje. Ružičasta je boja ljubavi i njene nijanse stvaraju romantično ozračje, dok crvena podstiče strast. Zlatna je kralj svih boja, boja bogatstva, moći i prosvjetljenja. Zlatna predstavlja sunce, toplotu i muški polaritet,  dok srebrna simbolizira mjesec, hladnoću i ženski pol. Zlatna boja zagrijava auru i podstiče na aktivnost, dok srebrna hladi.

Nijedna boja nije sama po sebi pozitivna niti negativna, samo je stvar količine i svaka postaje negativna onda kada dominira. Voda je dobra i korisna, ali kada stvori poplavu (kada je ima više nego što treba), onda je negativna. Kada je nema nikako, onda je potrebna i stvara čežnju, odnosno rupu u energetskom sklopu. Kroz korespondencije boja i elemenata sa određenom oblašću života možemo detektovati problematična područja. Imamo li određenih finansijskih "rupa" u životu, možda bismo ih mogli popuniti upotrebom zelene boje u prostoru, orijentišući se ka istočnoj i jugoistočnoj strani i unošenjem jake svjetlosti u ovaj sektor kako bi se zapalila vatra i pokrenula aktivna energija. Sklonost ka isključivoj dominaciji zemljanih nijansi u prostoru govori o prenaglašenoj potrebi za sigurnošću kao i materijalistički stav prema životu, u smislu da vjerujemo samo u ono što ima konkretan i opipljiv oblik. Dominacija zemlje zagušuje i zatrpava, donoseći stagnaciju, poput majke koja se previše brine za svoje dijete pa bi ga najradije zatrpala i ušuškala da nigdje ne može maknuti.

Zemlja se  može neutralisati upotrebom zelene boje. Naglašena bjelina treba nešto od vatrenih nijansi kao što su crvena, ružičasta ili narandžasta. Trebamo uvijek znati da pronađemo tačku ravnoteže i da pretjerivanje ne doprinosi harmoniji.

Kako smo u stalnoj interakciji sa okolinom, tako ista utiče na našu ravnotežu yina i yanga. Ako smo suviše yin, tada nam treba yang i obrnuto. U stanju brige, depresije i tuge nije potrebna izolacija, već upravo suprotno - dodir sa spoljnim svijetom i suncem, naporna fizička vježba i sl. Ljekari su oduvijek kao praktičan lijek protiv depresije svojim pacijentima preporučivali da uzmu sjekiru u ruke i cijepaju drva. Šta je sedativ u odnosu na fizički rad? Depresija je znak da nismo ispolarizovani i da trebamo raditi na balansiranju energije. Sedativ je sredstvo koje će hemijskim putem umrtviti naš ionako mrtav energetski sistem i dodati još više yin energije, izbaciti nas potpuno iz ravnoteže, gdje će se buđenje i sudar sa stvarnošću pokazati još težim i bolnijim, tako se yang energija doživljava kao udar groma i počinjemo je izbjegavati. Počinje nam smetati sve što podsjeća na život, počinjemo uživati u svojoj samoći i crnilu, život posmatramo kroz prizmu brige i tuge i osjećamo žal za prošlošću (yin), jer se plašimo budućnosti (yang). Ravnoteža yina i yanga je u sadašnjem trenutku,  jer je "ovdje i sada" jedino izvjesno. Kada naučimo da živimo u sadašnjem trenutku, tada ćemo naučiti kako da stvorimo unutrašnju harmoniju.

Ako smo jedno vrijeme živjeli intenzivnim životom, putovali i provodili se po svijetu ili bili poslovno angažovani, u kontaktu sa većim brojem ljudi ili se izlagali fizičkom naporu, tada nam je potreban yin da bi se energija stišala. Na taj način stvaramo harmoniju unutar sebe i u svakom trenutku možemo osluškivati svoju unutrašnjost i prepoznati šta nam je potrebno. Takođe, i u ishrani se možemo rukovoditi ovim principom, jer i hrana ima svoj polaritet, pa tako više yanga posjeduje meso, luk, so, začini, posebno oni koji griju, kafa, alkohol, dok  voće i tekućine imaju više yina. Tako ćemo prema unutrašnjem osjećaju birati odgovarajuće namirnice koje su nam potrebne. Ako nam je suviše toplo (yang), uzećemo tečnost da se  rashladimo (yin) ili ako jednostavno želimo povećati nivo yin energije, unijećemo dosta voća ili mlijeka, dok će nam u provodu (yang) dobro doći koja čašica alkoholnog pića ili jača kafa.

Čovjek je svjesno biće, ali često živi veoma nesvjestan život i potpuno mu je svejedno šta jede, s kim se druži, gdje boravi i šta oblači. Takva ravnodušnost prema svemu biva nam uzvraćena istom mjerom. Duhovna praksa nas uči da čak ni jedan uzdah niti izdah ne trebamo činiti nesvjesno, jer je disanje funkcija koja nas održava u životu. Poštivanjem te spone, pokazujemo zahvalnost na životu i što smo svjesniji prema svakom detalju koji nas okružuje, primjećujući njegovu svrhu i simboliku, to će nam biti lakše da spoznamo sebe i plovimo kroz život bez napora. 

Zaboravljeni Titanik

Svi se uglavnom počinjemo baviti samorazvojem tek nakon što proživimo određena iskustva koja stvore dosta potisnutih negativnih emocija, dok se neka od njih dogode u najranijem djetinjstvu, pa čak i u prenatalnom periodu, tako da imamo dosta nejasnih emocija koje ne možemo da osvijestimo jer nam nije jasan njihov uzrok. Nekada je jedan život prekratak da se sve te emocije osvijeste, često ih naučimo potisnuti još dublje misleći da smo se uspjeli očistiti. To se posebno dešava kada posežemo za antidepresivima i sedativima jer je to najmoćniji način blokiranja emocija, odnosno zaboravljanja, a ujedno i najbolji put da potisnute traume ponovo ožive kroz bolest. Svaka bolest predstavlja odgovor našeg sveukupnog energetskog tijela, ona je rezultat naših misaonih i emocionalnih investicija. Naš život je sačinjen od samo 1% događaja, preostalih 99% predstavlja reakcije na događaje. Mi se ustvari cijeli život bavimo prerađivanjem i varenjem određenih životnih udaraca i trauma.  Objektivno, ono što mi doživljavamo kao udarce jestu životne lekcije i iskušenja koja nas okreću sebi samima, sa osnovnom porukom da ne možemo izaći vani dok ne prihvatimo sebe iznutra. 

U ranom djetinjstvu smo veoma senzibilni, prijemčivi  i sve što roditelji misle i osjećaju naš nesvjesni um preuzima kao program, isto kao što smo prethodno preuzeli genetsko naslijeđe kao program. Dakle, mi nismo neispisana ploča, već dolazimo na ovaj svijet kao programirana informacija. U skladu s tim nesvjesnim programima jesu i naši životni izbori, pa biramo upravo takve partnere koji će nas povrijediti ili jedemo takvu vrstu hrane koja će nam donijeti štetu. Često imamo slučaj da mala beba ima tumor na mozgu ili neku drugu neizlječivu bolest, i mnogi će se zapitati kako je mala beba mogla da misli ili potiskuje emocije da bi privukla bolest. 

Rak je vezan za podsvjesnu želju za smrću - nekada se desi da u određenoj situaciji reagujemo tako što poželimo da umremo, da nas nema, jer nismo u stanju svjesno se suočiti sa nekim životnim udarcima i prihvatiti lekciju. Takvu misao um automatski pohrani. Treba znati da je naš um veoma ljepljiv i da se za njega misao veoma lako zalijepi, ali teško odvoji. Zato imamo naviku da stalno vrtimo istu misao jer ne možemo da je odlijepimo iako nam smeta. Bolest uvijek napada onaj dio tijela koji je najslabija karika, odnosno gdje su se akumulirale negativne emocije i naša želja da ih blokiramo, sakrijemo i zaboravimo. Naš vid ne slabi zbog starosti, već zbog toga što neke očigledne stvari ne želimo da vidimo i nesvjesno slabimo i blokiramo svoj vid, bježimo od stvarnosti i zabijamo glavu u pijesak. Kada iskrivljujemo istinu u situaciji koja nam ne ide na ruku, imamo neku vlastitu viziju i sl., naš unutrašnji vid će biti zamagljen a rezultat će biti gubitak spoljašnjeg vida. Srce strada od blokiranih emocija koje nismo pokazali iz straha, jetra sakuplja bijes, a želudac neprerađene sadržaje, nešto što nismo uspjeli "sažvakati", sa čime se nismo pomirli, pa kao rezultat imamo gastritis ili čir na želucu. Kada sebe "počastimo" čirom na želucu, dođemo u situaciju da moramo selektovati ishranu, što zapravo predstavlja potrebu kontrole i selekcije na emocionalnom nivou. Štitna žlijezda se puni neizgovorenim riječima koje smo "progutali" na svoju štetu, općenito poremećaj štitne žlijezde odnosno grlene čakre predstavlja problem komunikacije i verbalnog izražavanja. 

Uglavnom, tek kada dobro uništimo svoje  tijelo, sjetimo se da se moramo čuvati stresa, ne smijemo se zamarati, ljekar nam je zabranio alkohol, cigarete, masnu i tešku hranu, nadajući se da će nam tablete pomoći da popravimo oštećene strukture  u našem energetskom tijelu, što se nikada neće desiti. Lijekovi      ne djeluju na programe. Programi su informacije iz potisnutih emocija koje ćelijama daju upute kako da se ponašaju. Šta su potisnute emocije? One su poput potonulog broda, poput Titanika. Kada brod potone on nestane iz našeg vidokruga, ali on je ipak negdje otišao. On je potonuo u nevidljive sfere, ali ipak postoji. Pun različitih sadržaja, ljudi, sreće, tuge, ljubavnih priča. Isto tako, kada smo uznemireni, suočeni sa neprijatnom ili negativnom situacijom, u nastojanju da stvorimo prividni mir, mi ćemo uzeti sedativ i naš Titanik će potonuti u nesvjesno. Mi ćemo osjetiti olakšanje, ali on će i dalje postojati, mada ćemo mi nastojati da ga zaboravimo. Zaborav je najgori način rješavanja problema, kad-tad će se aveti sa potonulog broda pojaviti, ali će najčešće predstavljati nevidljive i nejasne prepreke i blokade, pa ćemo imati osjećaj da nas neka nevidljiva sila koči i sprečava naš napredak, da nam jednostavno ne ide a ni sami ne znamo zašto i sl. Uostalom, kada nastojimo zaboraviti neke stvari u životu, naš um će  preuzeti zaborav kao mehanizam odbrane i počeće neselektivno da zaboravlja, pa ćemo tako zaboravljati prijatelje, obaveze, rođendane i postati neodgovorna osoba i na kraju postati potpuno bezlični i više niko neće moći na nas da računa pa ćemo i sami pasti u zaborav. 

Kada beba pliva u majci, ona će pronaći majčin potpoljeni  Titanik i prve informacije biće usklađene  sa njenim psiho-emocionalnim stanjem. Majka je u jednom trenutku opterećena nekom negativnom situacijom,  možda je u svađi sa ocem, povrijeđena, bijesna, pomišlja na samoubistvo, smrt i sl. Odjednom, dijete "vidi" nešto što ne želi da vidi i ono nesvjesno blokira svoj vid, ili "čuje" ono što ne želi da čuje i blokira svoj sluh, pohranjuje i blokira određene informacije u mozgu i tamo nastaje oštećenje ili se rađa sa srčanom manom jer je blokirala majčine emocije i sl. Tako ćemo sa potpuno zdravim genetskim programom imati bolesno novorođenče sa jakim programom samouništenja. 

Kada je u pitanju bolest, često imamo slučaj da ljekar koji liječi druge dobije infarkt, rak, umre mlad i sl., pa onda svi kažu kakav je to ljekar ako nije znao izliječiti sebe ili ljekar koji pije i puši a savjetuje drugima da to ne čine, ili policajac koji kažnjava druge zbog prekršaja koje i sam čini. Sva naša životna opredjeljenja uglavnom potiču iz naših nesvjesnih programa, pa tako imamo osobe predodređene za sport, neki su za fizički rad, neki za nauku, medicinu i sl. Učitelji uglavnom imaju pređeno gradivo, imaju iskustvo ili dodirnu tačku sa određenom sferom života koju nam nastoje približiti, ali uglavnom je istina da se svako drži tamo gdje ga boli. Vidljive poroke kao što je ljekar koji pije i puši još suptilnije nadomještaju nevidljivi unutrašnji kao što je ljekar koji liječi tuđa srca a svoje ne. Lakše je vidjeti tuđe mane, ali nam one uvijek ukazuju na nešto što smo zarobili unutar nas samih i na čemu trebamo raditi. Tako i činjenica da smo ljekar neće nas amnestirati od iste takve bolesti koju nastojimo liječiti kod drugih. Jednostavno, za sve postoji određena analogija i uzročnost, ako nismo dovoljno svjesni sebe i svoje unutrašnjosti, ako ne upalimo svjetlo da pogledamo prvo sebe pa onda ostale, neminovno smo osuđeni na životne drame i konflikte.