Uvjerenja i emocije - filter stvarnosti

Slika: Heliodor Sunset by Vladimir Kush

Život je igra svjetla i sjene. U Platonovoj alegoriji o pećini, ljudska percepcija života se svodi na ono što pokazuju sjenke na zidovima pećine. Ljudi su cijeli život okovani i zatvoreni u pećini u kojoj gori vatra i čiji plamen stvara odraz ljudskih kretnji.  Izvan pećine postoji prava, sunčeva svjetlost, ali je onima koji su navikli na život u mraku (zabludi) taj izlazak na svjetlo suviše bolan. Onaj koji izađe na sunce, teško da bi mogao objasniti ovima u mraku šta je prava istina. U praktičnom životu je mnogo primjera u kojima, plašeći se svjetla, grčevito tražimo povratak u svoj mrak, jer smo tako navikli  i  uprkos dubokoj patnji, ne želimo na svjetlo. Čak i kada nam život pruži priliku da se oslobodimo, mi ne prepoznajemo zbog čega se to dešava. U suštini, život u pećini je metafora za zarobljenost materijalnim, čulnim i tjelesnim, izlazak na svjetlo je proboj u svijet višeg uma, svijet ideja,  oslobađanje od lažnog pogleda na život. U  psihološkom smislu, to je život diktiran iz podsvijesnih programa koji se izražava jezikom emocija. Svaka emocija je program,  reakcija prema određenoj sjeni na zidu. Danas ćemo možda promijeniti cijeli spektar emocija, od zadovoljstva, ushićenja, do ljutnje, nervoze, bijesa, agresivnosti, tuge i sl., što znači da je naša percepcija stvarnosti subjektivna i podložna promjeni. 

Ako gledamo neki film na tv-u, tužna scena će nas rasplakati. To ne znači da postoji realan uzrok naših suza, već program u nama koji je usađen putem odgovarajućeg uvjerenja. Uvjerenja su temelj našeg operativnog sistema. Iz uvjerenja proizilaze emocije. Bez uvjerenja nema ni emocije. Šta je uopšte uvjerenje? To je psihička energija, mentalni koncept, način na koji obrađujemo određene informacije. Sve što izaziva određenu reakciju u nama, znak je da imamo taj program. Mi smo kolektivno programirani da na gubitak bliske osobe reagujemo tugom i suzama. Ali to ne znači da je to jedini mogući način reagovanja i da je to ispravno. Naša vezanost i ovisnost o drugima uslovljava takve reakcije, odnosno, u njihovoj pozadini je utisnuto uvjerenje da nas fizičko prisustvo određene osobe u našem životu čini sretnim, cjelovitim, potpunim i sl. Nekada se desi da gubitak partnera kompenziramo tako što grčevito tražimo novu "metu" za koju ćemo se zalijepiti i jedino možemo "normalno" funkcionisati kada smo zalijepljeni za nekoga. 

Stvarnost  jeste iluzija, odnosno, način na koji doživljavamo svijet je iskrivljen, nepostojan. Jer, stvarnost se mijenja u skladu sa udaljenošću koju prelazimo od jedne emocije do druge. Naša lična vibracija nepogrešivo govori o dominantnoj emociji i uvjerenju koje iza nje stoji i to je filter naše stvarnosti. 

U svojoj knjizi "Traži i dobićeš" E. i J. Hicks su iznijeli sljedeću skalu emocija: 

1. Radost/Znanje/Moć/Sloboda/Ljubav/Poštovanje
2. Strast
3. Entuzijazam/Žudnja/Sreća
4. Pozitivno iščekivanje/Uvjerenje
5. Optimizam
6. Nadanje
7. Zadovoljstvo
8. Dosada
9. Pesimizam
10. Frustracija/Razdražljivost/Nestrpljivost
11. „Ophrvanost“
12. Razočaranje
13. Sumnja
14. Zabrinutost
15. Svaljivanje krivice
16. Obeshrabrenost
17. Gnjev
18. Osveta
19. Mržnja/Jarost
20. Ljubomora
21. Nesigurnost/Krivica/Nedostojnost
22. Strah/Tuga/Depresija/Očaj/Bespomoćnost

Svako od navedenih emocionalnih stanja ima u pozadini sebi srodno uvjerenje i vezano je za odgovarajuću sliku iz spoljnog svijeta, odnosno našu percepciju te slike. 

U kontekstu zakona privlačenja, željeno se ispunjava tek kada se ne nalazi u filteru naših uvjerenja, zakačeno za neku emociju. Često se nailazi na pojam "otpuštanje želje", nevezivanje za željeno, a svjedoci smo da nam nešto dođe tek kada više o tome i ne mislimo, odnosno, nemamo nikakav mentalni stav niti je naša psihička energija fokusirana oko toga. 

Činjenica, ponovljena bezbroj puta, je  "kako zračimo, tako i privlačimo", jer naše dominantno uvjerenje, odnosno emocija vezana za njega, će privlačiti sve više i više takvih okolnosti, jer je to naš unutrašnji vid stvarnosti. Odnosno, iluzija takve stvarnosti će nam se činiti sve realnijom. Na primjer, ako smo podozrivi i nepovjerljivi, uvijek ćemo u ljudima pronalaziti razloge zbog čega ćemo opravdavati svoje uvjerenje, i zaista će nam se činiti da uvijek privlačimo ljude kojima ne možemo vjerovati. To će biti naša subjektivna stvarnost. Ako smo razočarani u ljude, ljubav, život, sve više razočarenja će dolaziti k nama, jer ništa osim toga ne možemo propustiti kroz naš filter, ono fino nećemo rezonovati, jer naš subjektivni vid nije podešen da vidi te fine slojeve. Što nam je vibracija niža, to ćemo uočavati ono "lošije" i obrnuto. Izađemo li na ulicu nervozni i agresivni, u svakom ćemo pokretu oko nas pronaći nove razloge za nerviranje, nećemo naći mjesto na parkingu, naići ćemo na gužvu u saobraćaju, neko će nam stati na nogu u trgovini, primijetićemo da se ljudi u gradskom prevozu ne kupaju ili vole jesti bijeli luk, a vrijeme je tako loše da je nemoguće osjećati se dobro. Tako će naša vibracija da pada sve niže i niže i podržaće naše uvjerenje da je spoljni svijet kriv što se tako osjećamo. Naša subjektivna stvarnost će zaista djelovati kao takva i na kraju možemo ocijeniti da nam je dan bio grozan, nikakav. Što više takvih dana propustimo u svoj život, više ćemo se ukorijeniti u navici, više postajemo rezonantni sa neželjenim nego sa željenim okolnostima.  

Naše emocije i uvjerenja su unutrašnja molitva. Možemo mi željeti nešto, na primjer, novi automobil. Ali, prva reakcija, prva misao na novi automobil će nam nepogrešivo reći o našem uvjerenju i emociji koja je presudna. To je filter kroz koji nam dolazi stvarnost. Možemo uzeti stvarnost kao krutu materiju, uvjerenja su poput cjediljke za čaj. Što je naša vibracija niža, ona je gušća, percepcija je uža. Više vibracije su rjeđe i raspršuju se na širi prostor, vezane su za širu percepciju stvari. Kroz širu percepciju (cjediljku) smo sposobni da propustimo i akumuliramo više "stvarnosti", niska i gusta vibracija sprečava dolazak bilo čega novog u naš život, drži nas u stagnaciji i opšti kvalitet života je slab. 

Na skali emocija, strah, tuga i depresija imaju najnižu i najgušću vibraciju. Kroz njih ne možemo protisnuti ništa lijepo u našu realnost. U toj realnosti ništa nema svoju ljepotu, ne možemo ništa dati niti primiti, čini nam se da smo stalno uskraćeni, a ustvari ni sami ne dajemo ništa. U drugoj realnosti, kako naša vibracija raste, primjećujemo ljepotu svuda oko sebe, raste naša potreba da dajemo bez očekivanja čime se otvaramo i za mogućnost primanja.  

Mnogi od nas žele ljubav i partnerstvo, ali kada se to desi, začas dođe do pada vibracije i problema, teško se opstaje na duže staze. Kada dođe do raskida, obavezno je tu tuga, depresija i očaj. Mi ne vidimo da su naša uvjerenja, baza našeg sistema, doprinijeli tome. Kroz odnose sa drugima mi bismo trebali da ih osvijestimo i prevaziđemo. Svaki put, kada se suočimo sa problemom i preprekom, to je prilika za rast i znak da treba da se mijenjamo. Mi se ne trebamo mijenjati radi partnera, već radi samoga sebe. Kada se mijenjamo radi partnera, da bismo mu udovoljili i ugodili, tada padamo na nižu vibraciju i sve više se ovisnički vezujemo, gubimo samopoštovanje i partnerovo poštovanje. Kada se mijenjamo radi sebe, da bismo popravili svoje slabosti i promijenili štetna uvjerenja, tada podižemo svoju vibraciju, sve više imamo ljubavi prema sebi, raste nam samopoštovanje i partner nas automatski više poštuje. To znači da nećemo stahovati od stvaranja slobodnog prostora između nas u kome će da tinja sila privlačnosti.  Kada podignemo svoju vibraciju, nećemo se plašiti gubitka partnera, da ćemo biti ostavljeni ili iznevjereni, dok na niskoj vibraciji strahujemo, osjećamo ljubomoru i privlačimo sve više okolnosti koje rezultiraju ispoljavanjem ljubomore, straha i sl. 

Kada krenemo sa radom na sebi, počinju nam se otvarati vrata, jedna po jedna. Tako i štetna uvjerenja nestaju, ustupaju mjesto drugim, korisnim uvjerenjima. Nekada se to dešava na teži, nekada na lakši način. Možemo, prilikom čitanja neke knjige, naići na samo jednu rečenicu koja će da "klikne" neko dugme u našem sistemu i poslije toga jednostavno više nismo isti. Trebamo uporno raditi na sebi i ne odustajati od sebe. Knjige i tehnike ili ljudi koji su nam neophodni uglavnom pronađu nas, iako naizgled djeluje da smo mi njih pronašli. Sve se dešava u pravom trenutku i sve odgovara našoj trenutnoj vibraciji. Problem je što nama nedostaje fokus na sadašnji trenutak, jer uvijek živimo u prošlosti ili budućnosti, pa ne raspoznajemo svrhu onoga što nam je trenutno prisutno u životu. Pravi odgovori su nekada maskirani u naizgled sitnim i nebitnim stvarima. Ima jedna Rumijeva izreka koja kaže: "otkrio sam tajnu okeana posmatrajući kapljicu vode".  

Možda nismo dovoljno svjesni koliko je fokus važan i moćan. Primjera radi, poznajemo neku osobu cijeli život,  imamo prijateljski odnos prema njoj, potpuno lišen bilo kakvih ljubavnih ili seksualnih pretenzija, ali u jednom trenutku se dešava da se zaljubimo u tu osobu i naš fokus sa prijateljstva pomjeramo na ljubav. Ta osoba je ista kao što je oduvijek bila, ali pomjeranje fokusa nama mijenja percepciju stvarnosti i život nam se odjednom čini ljepšim pored te osobe.  Fokusiranjem na nešto drugo mi smo promijenili percepciju stvarnosti. Fokusiranje je investiranje mentalne energije koja je suštinski moćna krativna sila, ako je znamo koristiti. Ako je rasipamo tako što vrtimo neku sliku iz prošlosti i mislimo da je bilo što nije bilo, da nije bilo ovako, da je bilo onako, da sam rekao ovo a ne ono, sad bi bilo onako a ne ovako, to je kao da želimo ići naprijed, ali držimo nogu na kočnici. Takve propale mogućnosti trebamo eliminisati iz fokusa, jer sve što je bilo u nekom trenutku jeste savršeno odgovaralo tom trenutku i  trebamo ga prihvatiti kao dio svog razvojnog procesa. 

Magnetičan čovjek ili nešto o čakrama

Čakre su energetski vrtlozi koji titraju na različitim frekvencijama i njihovo pravilno funkcionisanje nam omogućava zdravo fizičko i psiho-emocionalno tijelo. Možemo ih uporediti sa generatorima najfinijih energetskih strujanja ili, tačnije,  svjetla koje nas prožima. Mi smo satkani od svjetla i tame Naše tijelo je negativno i pripada elementu zemlje, koja je u principu tamna, hladna i beživotna.  Kroz sistem čakri, zahvaćeni smo životnom silom koja nas čini cjelinom sa univerzumom. Međutim, inercija zemljanog elementa čini da  težimo "zatrpati", zgrabiti, posjedovati i odvojiti od cjeline. 

Kako dolazi do blokada na čakrama?

Kod male djece čakre su uglavnom u punoj funkciji, djeca su idealan primjer sretne osobe koja živi ovdje i sada, i to je najizraženije negdje do 4. godine života, kada postajemo svjesni sebe u odnosu na okolinu i polako razvijamo ego, učimo živjeti pod maskom društveno prihvatljive osobe, potiskujući stvarne osjećaje.

Iako smo mi s vremenom sve više lažni, naše pravo "ja" ipak  ostaje, u svom neiskrivljenom obliku. Šta je zapravo to pravo "ja" - to je izvorni, originalni "kalup" koji je čista ljubav. Mnogi od nas pojam ljubav doživljavaju kao nešto nejasno, slabo i mlako, međutim, ljubav je univerzalna, bazična sila ili volja, koja djeluje svuda. Ljubav je veoma moćna i čovjek u kontaktu sa tom silom je moćan i jak, to je magnetičan čovjek.  Ono što nas počinje izdvajati i izolovati iz tog kalupa jeste ego i misaoni obrasci.  Što je veća disharmonija između ta dva "ja", to se lošije osjećamo, osjećamo  u sebi da nešto nije u redu, da nismo sretni i ne možemo uspostaviti unutrašnji mir. Tada smo jako slabi i nastojimo pribaviti osjećaj lične moći kroz ego i spoljašnje stvari.  Zapravo, taj unutrašnji mir jeste pokazatelj stvarne harmonije sa sobom. Što smo bliži sebi, to smo mirniji iznutra, spremniji da prihvatimo apsolutno sve. Kakva je tu uloga čakri? Čakre predstavljaju originalne, stvaralačke vibracije koje su  konstantne. Našim misaonim obrascima, osjećajima i ponašanjem mi se udaljavamo ili približavamo tim vibracijama, gubimo i ostvarujemo vezu sa makrokosmosom. Čovjek gubi vezu sa univerzalnom voljom onda kada misli da  posjeduje neku ličnu snagu neovisno od univerzuma, postajući ohol i uobražen, svojim ličnim gledanjem na stvari, on se ograđuje od univerzalnog izvora moći. Čovjek se zaista udalji od sebe kilometrima, a da toga nije ni svjestan, ego nas lako zavede i otcijepi od istinske moći. Balansiranje čakri je zapravo proces povezivanja sa tom univerzalnom voljom,  kroz različite slojeve našeg bića. 

Svaki organ u tijelu ima vezu sa odgovarajućom čakrom i emocijom. Tako, na primjer, solarni pleksus i 3. čakra, su možda najosjetljiviji dio nas, jer kroz ovu čakru mi ulazimo u odnose sa drugima. Otuda famozni "leptirići" u stomaku, kada ugledamo osobu u koju smo zaljubljeni. Ali, ti leptirići nisu baš tako bezazleni. Kada nekoga "pustimo" unutra,  dajemo mu mogućnost da razara našu 3. čaku i utiče na naša raspoloženja. Ispočetka su to jako ugodni osjećaji, no ako ne znamo da se na vrijeme zatvorimo, to najčešće prelazi u crpljenje energije i ovisnost o drugoj osobi, zbog koje ne možemo da jedemo ili spavamo, mogu se tu javiti i ozbiljna oboljenja. Na nivou fizičkog tijela, mi opstajemo zahvaljujući instinktu za preživljavanje. To su nesvjesne sile koje nismo u stanju kontrolisati, ali svijet funkcioniše tako da jači preživljavaju.  Ma koliko jedno malo lane bilo slatko i umiljato, ono ipak postaje hrana izgladnjelom vuku, vođenom instinktom za preživljavanje. Vizija ljepote u tom slučaju nije od neke pomoći. Da se vratim na solarni pleksus i zaljubljenost. U toj fazi smo, dakle, jako privlačni, umiljati i dali bismo sve osobi koja nam se uvukla pod kožu. A upravo tada se dovodimo u opasnost i nesvjesno dopuštamo drugome da nas povrijedi. Činjenica je da nas uvijek povređuju osobe koje smo pustili blizu, koje nam nešto znače, zato što su postale dio nas na opisani način. Pustili smo ih da se energetski duboko povežu s nama. Kada dođe u pitanje preživljavanje, metaforički rečeno, ta osoba će se pretvoriti u vuka.  To je rizik ovisničkih ego-veza  u kojima gubimo identitet i samostalnost i ne čuvamo zdravu granicu bliskosti. Zaboravljamo da je neophodno da u svakom trenutku sačuvamo ličnu snagu i moć, a ona pripada trećoj čakri. Ako smo dopustili da nam drugi "rovare" i narušavaju ovu čakru, ako smo im prepustili  moć, da upravljaju nama kako oni žele i hoće, onda smo izgubljen slučaj i tu nema šanse da ne osjetimo negativne posljedice od kojih se nekada oporavljamo godinama. Istina je da naš lični magnetizam dolazi iz jake 3. čakre i zato je moramo održavati i harmonizirati.  Svijet je pun povrijeđenih, ostavljenih i prevarenih, u svakom raskidu uvijek je jedan koji ostavlja i onaj koji ostaje, uvijek je tu neko oštećen, povrijeđen, obespravljen, uvijek se neko previše davao, ali je istina da se ljudi odriču lične moći, jer vjeruju da im neko drugi može biti dovoljan da ih vodi kroz život i da im pruži ono što sami nisu u stanju.   S druge strane, postoji rizik pretjerane kontrole i distance, otcijepljenost od vlastitih osjećaja, kroz potrebu za podizanjem zidova u cilju samozaštite. No, zidovi su takođe opasni, oni nas takođe čine nemoćnima. Oni su oličenje života pod strahom. Strah od drugih podržava uvjerenje da drugi posjeduju moć. Ova čakra je solarnog karaktera i ona prikuplja pranu (životnu energiju) koju distribuira u tijelo i naša vitalnost, općenito kvalitet života, dosta su vezani za ovu čakru. Ako nekoga mrzimo, ne možemo da "svarimo" ili nam se "gadi", previše žučnosti i ljutnje prema drugima narušavaju harmoniju ove čakre, dovode do problema sa jetrom, žuči, želucem, probavom i sl.

Mnogi od nas još iz djetinjstva vučemo problem neizgovorenih sadržaja, potisnutih emocija, što se naravno akumulira u području 5. ili grlene čakre. Sad, tu čakru možemo zamisliti kao spremište puno teglica  koje tu stoje 30 ili 40 godina, a unutra je  buđ, gorčina i otrov. Sve smo to fino potisnuli i zapušili i sebično čuvamo u sebi. S vremenom smo postali nervozni, imamo problem sa komunukacijom, pretjeranom analizom i racionaliziranjem emocija, probleme sa štitnjačom, grlom, vratom, ramenima. I živimo s tim, kao da je to sasvim normalno.  U praksi se, za ravnotežu ove čakre, savjetuje vizueliziranje plave svjetlosti ili primjena kristala plave boje. Međutim, to je samo jedan sloj. Iscjeljenje je individualan proces i podrazumijeva lično osvještavanje problema.  Prvi korak je otvaranje tih zapušenih bočica. Možemo ih pretočiti u dnevnik, ispisati sve što nam leži na duši ili izgovoriti glasno sve što nikada nismo, a htjeli smo, izgovarati dovoljno dugo i često sve dok ne osjetimo da smo slobodni. Ova čakra se takođe harmonizira pjevanjem, zvukom, plesom ili ručnim radom, kao i svjesnim razvijanjem dobre sposobnosti komunikacije, izbjegavanjem da se svađanjem i agresivnošću rješavaju problemi. Kaže se: "govorite tiho, da bi vas ljudi slušali", učinimo svoje riječi vrijednima, jer zvocanje i prigovaranje obezvređuje ono što želimo reći. Ne koristimo moć govora da vrijeđamo ili ogovaramo, izbjegavajmo govoriti u negaciji ili negativnom tonu, u stilu "jooj, danas se osjećam grozno, vrijeme je užasno, sve mi je bezveze". Riječi su zaista sugestivne, moćno sredstvo pobuđivanja emocije, ništa nas ne može zavesti kao riječ kada "udari" tamo gdje treba. Emocija indukuje želju i pokreće prenos mentalne aktivnosti prema određenom objektu. 

Dalje slijedi čeona čakra koja je centar moći vizuelizacije, mašte, intuicije i našeg unutrašnjeg vida. Svaka čakra se nadopunjava na onu prethodnu i predstavlja njen prirodni produžetak. Zahvaljujući ovoj čakri, mi smo u stanju mentalno "vidjeti", formirati sliku neke stvari u svom umu. Stabilna i jaka čeona čakra daje dobru moć vizuelizacije i sposobnost da materijalizujemo svoje želje. O tome se mnogo piše i govori u zadnje vrijeme. Čovjeku je zaista data sposobnost da materijalizira svoje želje, ali to može samo magnetičan čovjek, koji tačno zna šta želi i sposoban je da stvori tačnu mentalnu sliku željenog, oko koje se okupljaju sile materijalnih oblika i željeno pretvaraju u stvarno. Dosta puta je naglašeno da od mentalne slike zavisi materijalizacija. Da bi prenos mentalne energije na odgovarajuću sliku bio neometan, neohpodno je biti oslobođen od brige, sumnje i drugih nepoželjnih emocionalnih stanja. Ali, prvenstveno, trebala bi prethodna, grlena čakra biti u punoj funkciji, dakle, ramena i vratne žile  mekane, opuštene i protočne, grlo i štitna žlijezda zdravi, govor i način komunikacije svedeni na potreban nivo.

Korijenska čakra je temelj našeg energetskog sistema koji nam daje osjećaj pripadnosti, sigurnosti, stabilnosti, ako kažemo da neko čvrsto stoji na svojim nogama, da vjeruje u unutrašnju silu i moć, da postoji ono "nešto" što nam daje snagu i moć to je odraz jake korijenske čakre. Ako nas parališe strah ili neizvjesnost, ako nemamo samopouzdanja, trezvenosti i čvrstu volju, to je znak slabe veze sa korijenskom čakrom. Strah od smrti i općenito svaki strah parališe tu vezu. Život u hipnozi i pasivnom neznanju je odraz slabe korijenske čakre.  Suviše jaka aktivnost neke čakre je manifestacija naših mentalnih obrazaca vezanih za određeno područje, na primjer, korijenska čakra je neposredno vezana za egzistenciju, opstanak u materijalnom svijetu, novac, hranu, stambene potrebe. Ako smo stalno zabrinuti zbog novca, nećemo imati dobar energetski protok korijenske čakre, a to znači da nismo povezani sa univerzalnom voljom, i tada gubimo sve beneficije kao što je optimizam, volja, samopouzdanje i sve manje mogućnosti imamo da se materijalno realizujemo, a sve više opravdanja za depresiju i negativnost. Korijenska čakra je,  na fizičkom nivou, povezana sa kičmom, te nogama i stopalima, a najočiglednija manifestacija slabosti ove čakre je depresija,  duševna smrt koja indukuje odgovarajuća mentalna stanja u kojima je sve unaprijed mrtvo i crno. Pasivan način života doprinosi njenom slabljenju, magnetičan čovjek nije pasivan niti depresivan. Ova čakra se dobro harmonizira kretanjem, vježbama, posebno boravkom u prirodi ili hodanjem bosim nogama po zemlji i travi. Kada otvorimo te fizičke "čepove",  tada možemo biti povezani sa univeralnom voljom i razvijati pozitivan mentalni magnetizam. Recimo, često je potreba za fizičkim čišćenjem prostora i bacanjem starih i bespotrebnih stvari, manifestacija unutrašnje potrebe za čistoćom i rješavanjem prošlosti i nerijetko je praćeno oslobađanjem na duhovnom i energetskom nivou.

Sakralna ili seksualna čakra nam može biti zablokirana još od djetinjstva, ako smo stekli prve utiske o seksu da je to nešto prljavo, nemoralno ili zabranjeno, ili smo razvili osjećaj srama i krivice zbog stupanja u seksualne odnose. Ova čakra je centar naše produktivnosti, kreativnosti i životne radosti. Iz nje stvaramo novi život - bilo da je u pitanju rađanje djeteta ili stvaranje nekog umjetničkog djela, knjige, slike, tu je centar kroz koji izražavamo sposobnost stvaranja i samopotvrđivanja. Nije dobro ako se odričemo svoje kreativnosti, ako stagniramo, ne stvaramo, ne radimo ništa. Talenti koje ne koristimo bivaju nam oduzeti, dok oni koje koristimo bivaju umnoženi, uvećani (ko ima, daće mu se). Magnetičan, privlačan čovjek, je često neka poznata ličnost koja dobro koristi svoje talente. Seksualna energija je stvaralačka i nije namijenjena isključivo za uživanje u seksualnim odnosima, krivo shvatanje seksa vodi ka trošenju energije koja se ne obnavlja. Da bi energija bila obnovljena, neophodno je djelovanje sa ljubavlju. Mi smo, uglavnom, naučili, da seksualne odnose pretvaramo u jelovnik istog okusa koji se ponavlja i prelazi u rutinu. Ako nas seksualni odnosi iscrpljuju i čine nervoznim, ako se poslije toga ne osjećamo obnovljeno, napunjeno, to je znak da ne djelujemo s ljubavlju. Najgore što možemo učiniti je da pristajemo na seks da bismo nekome udovoljili ili nešto dobili s takvim činom, magnetična osoba to nikada ne čini. Trošenje na takav način nas slabi i čini nemoćnim, otupljuje našu karizmu, isto kao i pretjerana kontrola i strah od seksualnog otvaranja. Bez dobro uravnotežene ove čakre teško da možemo osjećati istinsku radost života.

Četvrta ili srčana čakra je u svom izvornom značenju "nedodirljiva, neoštećena". Srce je univerzalni simbol ljubavi, tako  i ova čakra predstavlja božansku iskru u nama koja je čista, bezuslovna ljubav.Ali, veoma malo nas živi ljubav kroz ovaj centar, većina nas funkcioniše na nivou tri niže čakre i naši odnosi su uglavnom ego-karaktera, jer bezuslovna ljubav podrazumijeva ljubav i oprost prema najvećem neprijatelju, što većina nas nije u stanju ni zamisliti. Sve bolesti srca i kardio-vaskularnog sistema su posljedica neriješenih i blokiranih emocija, problemi sa disanjem, osjećaj pritiska i tjeskobe su takođe znak slabe srčane čakre. Međutim, ova čakra je prvenstveno centar ljubavi prema sebi. Mi nismo sposobni dati ljubav sve dok nismo u stanju voljeti sebe. Kada zavolimo sebe, prestaju sva zamjeranja, otpuštamo svu gorčinu i oprost nam ostaje jedina opcija. Magnetičan čovjek ne zloupotrebljava ljubav, ne pravi matematiku od toga koliko je dao, a koliko primio, ne stvara sebi teret od toga što ga neko ne voli ili ne prihvata. Nema bolje afirmacije za ovu čakru od "ja jesam", jer ista oduzima moć svim "objektima" kojima smo dali moć vjere. Čovjek može toliko uvećati snagu volje i biti u stanju da potpuno zavlada onima koji su ga ranije fascinirali. Istinsku moć ima ono u što vjerujemo. Ako vučemo neka zamjeranja, ogorčenost, povrijeđenost, mi konstantno takvim osobama dajemo moć i pretvaramo ih u božanstvo. Ne dajimo ljudima moć, ne pretvarajmo ih u božanstvo. Poričimo uvijek pomoću afirmacije: "ja poričem svima i svakome moć da utiču na mene u suprotnosti sa onim što je najbolje za mene. Ja sam svoj sopstveni gospodar." Srčana čakra je neoštećena, u njoj nema mržnje niti zla, tu je čista ljubav. Zlo dolazi iz uma, nikada iz srca. Srcem ne možemo mrziti, već mrzimo onim nemoćnim, inferiornim dijelovima sebe. Mržnja dolazi iz sjenovitih dijelova  podsvijesti koji traže da budu osviješteni. Kada nas neko emotivno povrijedi, on je dotakao sjenku a ne naše srce, iako mi znamo reći da nam je neko "slomio srce", često je u pitanju povrijeđeni ego.

Kada je u pitanju harmonizacija čakri, u literaturi i video-materijalima se to obično svodi na vizueliziranje odgovarajućih boja ili rad sa određenim zvučnim frekvencijama, međutim, mnogo je važnije da se pridržavamo nekih principa ispravnog djelovanja.  Harmonizacija čakri je dvosmjeran proces. Ne možemo primiti svjetlo, a da ga istovremeno ne krenemo emitovati iz sebe. Ne možemo ništa dobiti, a da istovremeno ne dajemo. Mi smo samo posrednici i  trebamo osloboditi svoje prijemnike energije, da ista slobodo prolazi. Sve što poželimo zadržati, zaglaviti u vječnom posjedovanju, istog trenutka će nas blokirati i zaustaviti proces. Ako naučimo da titramo sa svemirom u njegovoj prolaznosti, sretni u ovom trenutku i ovdje, za ovim kompjuterom, za šoljicom kafe, za volanom,  svejedno i neovisno šta radimo, ta povezanost sa univerzalnom voljom čini nas magnetičnim i radosnim. 

Što se tiče fizičkog čišćenja aure i čakri, jedna od najučinkovitijih metoda za tri "niže" čakre je čišćenje vodom i morskom soli, ono je najbolje ako smo u prilici da se kupamo direktno u moru, ako nismo u mogućnosti, onda je dobro ako držimo noge u toploj vodi sa morskom soli ili ako ležimo u kadi sa takvom vodom, ponavljajući ovo  uzastopno sve dok ne osjetimo olakšanje.  Voda i morska so su univerzalni čistači energije. Na nekom "višem" nivou, za harmonizaciju čakri je, osim što češćeg boravka u prirodi, neophodan neki vid duhovne prakse - molitva, meditacija, učenje, duhovni rast, jer nam to zaista pomaže da se povežemo sa univerzalnom voljom i uzdignemo sa ličnog plana na opšti.  

  

Kako reagujemo na tuđi uspjeh?

Kroz stalnu interakciju sa drugima i suočavanje sa njihovim životnim pričama, usponima i padovima, dolazi do izražaja naša osnovna vibracija, emocionalni pokazatelj kvaliteta naše ličnosti. Mi se nesvjesno upoređujemo s drugima i tako stvaramo sliku svoje vrijednosti u odnosu na njih. Postoje određeni šabloni, kao parametri  uspjeha u svjetovnom životu koji utiču na našu osnovnu vibraciju, bilo da je to posao, brak, djeca, imovina, društveni život i status i sl.  Ako se osjećamo kao neostvarena osoba, nekako se automatski podiže gard prema onima koje smatramo boljima od nas i oni postaju meta naših inferiornih i negativnih misli. Da bismo znali šta neko misli o sebi, dovoljno je da čujemo šta govori o drugima.  

Bar danas, u eri interneta i društvenih mreža, svima je postalo dostupno da komentarišu poznate i uspješne ličnosti, pa se tu možemo nagledati i načitati svakakvih komentara, koji najmanje liče na civilizovan i kulturan dijalog. Ne zaboravimo, nikakva anonimnost nas ne amnestira od obaveze lijepog i kulturnog ponašanja, jer univerzum nepogrešivo reaguje na našu vibraciju. Tu se krije najveća zamka, ako negativno reagujemo na tuđi uspjeh, tako stvaramo uslove da nikada ne budemo uspješni. 

To je univerzalno načelo, nama je prihvatljivo samo ono što se poklapa sa našom ličnom vibracijom. Nekima je draže čuti da se neko razveo ili posvađao sa partnerom, jer i sami imaju nezadovoljavajući emotivni život. U takvom stanju, tuđa sreća se može doživljavati kao prijetnja ili podsjetnik da nama nije dovoljno dobro, zbog čega se negativno reaguje na istu, dok se zadovoljstvo traži na nižim vibracijama koje korespondiraju sa stanjima neuspjeha i gubitništva u bilo kom okviru. U suštini, nas ne ugrožava tuđi uspjeh, već naš stav i nezadovoljstvo sobom. Ako nas je ikada radovao tuđi neuspjeh i gubitak, ili smetao nečiji napredak i uspjeh, to je znak da smo u lošoj ličnoj fazi,  u stanju ličnog neuspjeha i neostvarenosti. Ali je ujedno  znak da nešto moramo preduzeti u vezi sa svojim stanjem, a nipošto ostati na tom nivou. Često se desi da neprimijetno skliznemo u zonu negativne percepcije, a da pri tome vjerujemo da nam je sasvim dobro. 

S druge strane, lično ispunjenje nas odvaja od negativnih misli i predrasuda o drugima i podiže vibraciju., a ono se postiže zahvalnošću i sviješću da u svijetu ima dovoljno uspjeha i obilja za sve i da niko ne može oteti ono što nam pripada. Svijet je naše ogledalo i uvijek nazad dobivamo ono što smo poslali. U stanju zavisti, sujete, zluradosti smo veoma neprivlačni,  fizički i emocionalno i takve emocije nisu rezonantne sa frekvencijom uspjeha. Tako ćemo dobivati sve više i više razloga da se osjećamo isto. Ako mi patimo od sindroma "ružnog pačeta" u svemu oko sebe ćemo naći razloga da se stalno tako osjećamo.  Mi jednostavno najviše uočavamo stvari koje su rezonantne sa našom vibracijom. Žena koja se osjeća lijepom, na svakom koraku će naći potvrdu i sve više razloga da se osjeća tako. Ljepota i ružnoća su stvar osjećaja, a ne neko fiksno i nepromjenjivo stanje. Tako je sa bilo kojom dominantnom emocijom, svaka privlači sve više okolnosti koje je potvrđuju i opravdavaju.  

Našu ličnu vibraciju i način na koji percipiramo svijet oko nas određuje prisustvo ljubavi u nama.  Govoreći o drugima, najviše kažemo o sebi. Ako u nama ima ljubavi, onda u drugima vidimo njihove dobre strane, ne vidimo prijetnju niti nas tuđi uspjeh ugrožava i tako se otvaramo da i sami prihvatimo napredak i obilje u svom životu. 

Najbolji način da ostvarimo svoje snove jeste da pomognemo drugima da ostvare svoje i da se po pitanju tuđeg uspjeha osjećamo kao da je naš lični.

Ming men - vrata života

Čovjek je toplokrvno biće i prisustvo topline u nama označava prisustvo života. Fizičko tijelo, samo po sebi, pripada elementu zemlje i njegov je kvalitet suho i hladno (yin), dok životna energija pripada elementu vatre (yang). Da li smo se ikada zapitali gdje počiva iskra života u nama?

Tradicionalna kineska medicina kaže da su bubrezi centar životne energije (Qi). Oni su temelj yina i yanga, odnosno bubrezi su yin, a između njih je Ming Men  ili "vrata života", nazvana još i "ministarski plamen", koji je po prirodi yang. Kada bi se ugasila ministarska vatra, ugasio bi se život.

Bubrezi se smatraju korijenom prenatalnog života (Jing) i kroz njih teče genetska veza, tu su pohranjene sve informacije o našim precima i u njima je formulisana naša konstitucija, vitalnost, rast, polna zrelost, plodnost i sl. Nasljedna esencija se stvara u trenutku začeća, spajanjem očeve i majčine esencije.

Način na koji gori ministarski plamen, određuje nivo i kvalitet životne energije. Bubrezi su korijen prenatalnog života, dok su želudac i slezena korijen postnatalnog života. U želucu nastaje probavna vatra od čije funkcije zavisi naše zdravlje i vitalnost. Želudac i općenito treća čakra se naziva  peć ili kotao koja zagrijava tijelo. Ako je vatra života jaka, i probava će biti dobra, ako je slaba, probava će biti spora, hrana se ne razgrađuje pravilno, zbog čega krv postaje manjkava i slaba, javlja se nadutost, dijareja i drugi simptomi koji ukazuju na ovaj poremećaj. Ovdje posebno negativno utiče uzimanje hladnih i zaleđenih namirnica i napitaka, prebrzo konzimiranje i gutanje nesažvakane hrane, u žurbi, nervozno, stojeći ili za vrijeme rada, prilikom čitanja novina, gledanja televizije i sl.   Možemo uzimati najzdraviju hranu a da od nje nemamo koristi, ako jedemo dok smo pod stresom, depresijom ili strahom.

Pitanje je, zašto najviše jedemo kada smo depresivni? Depresija i hladnoća su u uzročno-posljedičnoj vezi. Depresija je znak gubitka životne vatre,  potreba  za hranom je automatska reakcija depresivnog, ohlađenog organizma koji treba životnu energiju. S druge strane, bubrezi su izuzetno osjetljivi na strah i hladnoću. Kineska metafizika kaže da bubrezi pripadaju elementu vode, strana svijeta sjever, godišnje doba zima, boja crna ili tamno-plava. Kada osjećamo strah ili opasnost, nadbubrežna žlijezda reaguje lučenjem hormona stresa i pokretanjem mehanizma "bori se ili bježi", gdje dolazi do stezanja krvnih sudova i otežanog protoka energije. Stalna napetost, strahovi  i stres dovode do prenaglašene aktivnosti elementa vode koji u ciklusu elemenata zagušuje i kontroliše element vatre, što rezultira padom životne energije, radosti i entuzijazma. Prenaglašenost i neuravnoteženost elementa vode "troši" i crpi energiju bubrega  i dovodi do sljedećih poremećaja:

- opadanje kose ili pretjerano masna (vlažna) kosa, loš kvalitet kose, prerano sijeda kosa
- problemi sa mokraćnim mjehurom ili reproduktivnim sistemom,
- hladni ekstremiteti i averzija prema hladnoći,
- nedostatak seksualne želje,
- neuravnotežen seksualni život, što podrazumijeva pretjeranu seksualnu aktivnost ili dugoročnu apstinenciju, svaka izloženost krajnostima narušava ravnotežu,
- često ili nekontrolisano mokrenje,
- problemi sa sluhom i ušima,
- slaba volja i pokretljivost,  strah i nesigurnost, stalno "podignuti" zidovi i mehanizmi odbrane, zabrinutost i nedostatak opuštenosti u životu.

Neuravnotežen i naglašen element vode naglašava princip "hladno" (zima, tama, stagnacija, kratkoća dana i svjetla), što naginje ka zamrzavanju na finansijskom i drugim energetskim nivoima, jer strah i nesigurnost umanjuju mogućnost davanja i uspostavljanje energetskih tokova. S obzirom da je osnovna funkcija bubrega pročišćavanje krvi, jasno je da se taj posao ne može obavljati kako treba, sve dok ne prestanemo blokirati vlastiti organizam.

Da bi se element vode doveo u ravnotežu, primjenjuje se princip "toplo", počev od usvajanja mentalnih navika pozitivnog i optimističnog stava prema životu, zatim kroz princip ishrane uvođenjem namirnica koje zagrijavaju kao što su začini biber, đumbir, cimet i sl, utopljavanje i  masaža donjeg dijela leđa (područje oko bubrega), vjerovatno nam je jasno zbog čega su naše majke toliko insistirale na nošenju potkošulje i pokrivanju golih leđa. Mogu se takođe primijeniti tople boje kod odijevanja ili uređenja enterijera, kao što su crvena, narandžasta, žuta, sa posebnim naglaskom na prirodne materijale koji griju, kao što je prirodna vuna, izbjegavati sjeverni sektor doma, crnu, sivu i druge tamne boje. Izbjegavati hladne napitke i hranu, za podsticanje probavne vatre, u jutarnjim satima konzumirati toplu vodu pomiješanu sa  limunom ili kurkumom.

Želučana kiselina koja fizički vari hranu, jeste  solna ili klorovodična kiselina (HCl) koja, ako je ima dovoljno, lako uništava sve patogene mikroorganizme iz hrane koju konzumiramo, ali što su veće količine unesene hrane, manja je sposobnost želučane kiseline da je preradi i tako, kod prejedanja, jedan dio bakterija iz hrane ostaje neuništen, zbog čega je mnogo zdravije konzumirati manje obroke nekoliko puta, nego odjednom veću količinu hrane.  Posljedica slabe želučane kiseline može biti neometano razmnožavanje bakterija, dijareja, žgaravica, gastritis, pretilost, kao i povišen kolesterol i trigliceridi u krvi. Uzroci smanjenja želučane kiseline mogu biti stres, konzumiranje štetne hrane i pića, alkohola, duhana, antibiotika, kao i lijekova (antacida) koji se propisuju osobama koje pate od "kiseline" u želucu, koji zapravo blokiraju želučanu kiselinu i tako uklanjaju neugodne simptome ovog poremećaja, ali mogu trajno destabilizovati organizam. Možda nismo svjesni kolika je važnost klorovodične kiseline u želucu i koliko bismo trebali podstaći njenu proizvodnju ukoliko je nema dovoljno. Tu dosta pomaže magnezijev klorid koji se može nabaviti u apotekama i veoma je jeftin, on podstiče i ubrzava probavu a time i pražnjenje crijeva, odnosno proces eliminacije toksina iz organizma. Detoksikacija magenzijevim kloridom se može vršiti i putem kože, kupanjem u ovoj otopini. Takođe, protiv infekcija se možemo boriti i konzumiranjem raznih začina kao što su čili, bijeli luk, klinčić, đumbir, hren i dr., jer je najvažnije da se stalno vrši detoksikacija organizma i odstranjuju otrovi koje svakodnevno unosimo. Važno je napomenuti da su i farmaceutski lijekovi toksični isto kao što i naše misli mogu biti toksične. I ne samo misli, zaista i putem vida i sluha možemo unositi toksične informacije.

Ono što će najbolje oživjeti plamen života jeste fizička aktivnost, kretanje i boravak na svježem zraku. Element vatre se održava i podstiče elementom vazduha. Činjenica je da vatra bez kisika ne može gorjeti i gasi se kada prestane dotok kisika. Tako i naša vatra života biva ugašena bez kisika. Disanje je elementarna funkcija koja nas održava u životu, prenosom kisika iz zraka u ćelije. Zdrava ćelija opstaje samo pod uslovom da dobiva kisik, ćelije tumora opstaju i bez kisika, prelazeći na anaerobni sistem disanja,  zbog čega postaju pogodne za razvoj patogenih mikroorganizama. I što je takođe važno, kretanje podstiče eliminaciju toksina, posebno ako se pri tome znojimo, jer je koža najveći organ kroz koji upijamo kisik i oslobađamo se toksina. Pasivnost i sjedenje zadržavaju toksine u tijelu i doprinose da se osjećamo depresivno, beživotno, umorno, budimo se umorniji nego što smo pošli na spavanje i nikada nam nije dosta sna, a to je sve znak da smo zatrovani, da nam je vatra života slaba i da bismo trebali nešto preduzeti da je oživimo i osjećamo se bolje.  

Afirmacije - želja za onim što nemamo ili potvrda onoga što imamo

U današnje vrijeme, mnogo se govori o afirmacijama kao načinu privlačenja željenog,  ali se uglavnom prezentuje nepotpun i pogrešan način njihove primjene.

Afirmacije su jedna grana na stablu i ne možemo ih posmatrati neovisno o cjelini. Knjige koje pišu o afirmacijama, uglavnom se ne dotiču stabla i njegovog korijena, već svode afirmacije na verbalno ponavljanje određenih fraza. Grlo, kao kanal verbalnog izražavanja, pripada petoj čakri, ali znamo da nijedna čakra ne funkcioniše odvojeno i zasebno.

Riječ afirmacija potiče od latinske riječi "affirmatio" što znači potvrda, tvrdnja. Afirmacije uglavnom izvlače na površinu problem ili nedostatak nečega ili se njima bavimo kada želimo ono što nemamo.  Ako ja imam ljubavnog ili bračnog partnera,  neću raditi afirmaciju "ja imam partnera", ali ako ga nemam, a želim,  onda ću nastojati pomoću afirmacije "imam savršenog partnera"  privući željeno. Zapravo, verbalno potvrđujem da imam to što želim.  Kod afirmacija je neophodno povesti računa o suprotnoj vibraciji.  Kada kažem "ja sam zdrava", ako sam pri tome  bolesna, duboko u meni će odzvanjati eho "ti si bolesna, ali želiš da ozdraviš". Želja  je u suprotnosti sa stvarnim stanjem i tu postoji jaka tenzija, poput rastegnute lastike. Ako stvorimo želju i odmah odustanemo od "natezanja", vrlo lako se može desiti da ona bude ispunjena. Zato se smatra da je neophodno stvoriti osjećaj kao da već imamo to što želimo, da bismo izbjegli tenziju i približili krajeve lastike što bliže jedan drugom.  Pamtim jednu istinitu priču koja se desila u toku rata u Sarajevu. Žena, koja nekih 10-ak godina nije mogla ostati u drugom stanju, odjednom se nalazi u vihoru rata i  komforan stan zamjenjuje podrumom, kolektivnim smještajem i život se svodi na puko preživljavanje. Potpuno nestaje svaka misao o potomstvu, kome bi palo na pamet da rađa i odgaja djecu u podrumu, pod granatama. Međutim, ubrzo dolazi do trudnoće i ona rađa zdravu djevojčicu.  Čim je nestala svaka tenzija, došlo je do realizacije. 

Imati neku želju, znači nemati određenu stvar. Mi smo skrojeni tako da obično nismo zadovoljni sa onim što imamo i to nas stalno navodi na nove želje. Dok želimo, mi smo u stanju praznine ili gladi.  Želje potiču od uvjerenja da nas može usrećiti nešto  izvan nas. Visoko razvijene osobe prestaju biti vezane željama. Ne zato što se asketski odriču materijalnog svijeta, jer bi to značilo jedan vid patnje, već što su u stanju "jesam" (sadašnjem trenutku) potpuno sretni i ispunjeni. Samac je uvjeren da može biti sretan  ako pored sebe ima partnera, osoba bez djece ima snažnu želju za potomstvom, bolesnik želju da ozdravi,  siromah ima ogromnu potrebu za novcem. Kada se sve to postigne, nastaju nove želje, jer se time ne dostiže punoća. Nešto nam biva uzeto ili dato sa razlogom. Bogat čovjek ne mora biti sretan, niti siromah nužno mora biti nesretan. Naš psihološki sklop vjeruje da je sreća stanje ravno količini ispunjenih želja. Novogodišnje i rođendanske čestitke uglavnom kažu "želim  da ti se ispune sve želje, da imaš para, ljubavi, zdravlja" i bit sreće svode na imanje, posjedovanje nečega. Kada je riječ o afirmacijama, one nikako ne mogu nadjačati naša uvjerenja.

Želja (nemanje, ono što nije) zasjenjuje ono što imamo,   nezadovoljstvom postojećim stanjem, neprihvatanjem, pojačavamo vibraciju "nemati". Žena iz navedene priče je tipičan primjer, njen život je bio zasjenjen onim što nije imala i pojačala vibraciju "nemanja" djeteta. S druge strane, vidimo kako jedan šok i preokret u životu osobe, mijenjaju situaciju. Univerzum nam ponekad donese šokantan preokret života ili iznenadni gubitak. Želja ili kama nas zatvori nezadovoljstvom i tu postoji ogromna tenzija da se pusti ta lastika koju smo zategli. Umjeren i uravnotežen život je najveće bogatstvo i najveća umjetnost.

Afirmacije nisu samo stvar verbalnog izraza, ja ću sad izgovarati neku rečenicu i promijeniti svoje stanje. To je nemoguće i zbog toga masa ljudi kaže "radio sam afirmacije, ali to je bezveze, nema nikakvog efekta". Prvi korak ka uspjehu jeste prihvatanje stanja, svog života kakav jeste i življenja u sadašnjem trenutku sa osjećajem potpunog ispunjenja i sreće. Da li to znači da bolestan čovjek može biti sretan?  Da li to znači da osoba koja prolazi kroz razvod braka može u ovom trenutku biti sretna? Koja je doživjela gubitak ili tragediju? Da bi se krenulo ka iscjeljenju, potreban je samo jedan trenutak da uhvatimo tu iskru svjetla unutar sebe i osjetimo beskrajni, blaženi mir. Kada jednom osjetimo to stanje, postaje nam poznato i stalno težimo ka njemu. Tu se oživljava jedno izgubljeno sjećanje, odnosno znanje. Mi dobro poznajemo ugodnost tog osjećaja sreće, ali ga iz bezbroj razloga zatomljujemo, jer vjerujemo da ne možemo biti sretni dok se ne ispune određeni uslovi i tako stvaramo alibi za svoje stanje - kako ću biti sretan, kad je oblačno vrijeme, kad mi plaća kasni, kad država propada, kad sam u svađi sa partnerom...Ubijeđeni smo da u stanju zabrinutosti imamo kontrolu nad situacijom i čini nam se da je to normalno stanje. Bojimo se opustiti, da ne bismo zaboravili brige, jer je sasvim normalno biti zabrinut.   Patnja je stanje koje treba iscijeliti, a ne održavati. Kakve to veze ima sa afirmacijama? Možda i ne treba poseban odgovor, ali dosta ljudi živi u prošlosti i plaši se pustiti svoju patnju, jer se čini da time povređuje neku osobu ili sjećanje na nju. Uvjereni da nemaju pravo na sreću. Svi mi imamo ukorijenjena uvjerenja o svojoj vrijednosti. Ako duboko vjerujemo da nešto zaslužujemo, da nam prirodno pripada, nije nam teško doći do toga. Svaki uspješan atletičar, još prije trke mora sebe vidjeti na cilju i prirodno preuzeti pobjednički pehar prije nego se to zaista dogodi. Ne zato što to želi, već zato što zna da mu pripada. A željeti i znati su dva različita stanja i emituju potpuno različite vibracije.

Afirmacije su u verbalnom smislu vezane za grlenu čakru. Međutim, afirmacije se rade cijelim  bićem, a um je glavni ometač. Um je vezan za ego, znanje za svijest i oni su u obrnuto proporcionalnom odnosu. Da bismo pojednostavili stvar, kada ujutro ustanemo, znamo da trebamo na posao, cijelim bićem znamo da je tako i sve se odvija u pravcu da se to i dogodi, svaka kretnja i misao su na toj vibraciji. Prirodno i bez napora vjerujemo i znamo da će se to dogoditi jer sebe već vidimo u kancelariji, trgovini, fabrici. Međutim, kada bi se probudili i pomislili da ćemo na posao otići skupocjenim ferarijem, um bi pružio snažan otpor, jer znamo da nam takav luksuz ne pripada, zbog čega vjerujemo da je nemoguće i svaka naša ćelija će emitovati takvu vibraciju. Dakle, naše cijelo biće je učinilo kontra-afirmaciju od "imati". Zbog takvih stvari, sami stvaramo platformu da se cijeli život vrtimo oko iste ravni ili istog kvaliteta života. Nama je lako stvoriti viziju sebe na poslu, ali teško možemo stvoriti osjećaj sebe u tom automobilu. Razlika je u poznavanju osjećaja. Ako nikada nismo bili na moru, možemo se samo udaviti u vodi kada uđemo u nju. Ali, plivati svi znamo, ono je dio zaboravljenog znanja. Jer mi samo možemo "naučiti" ono što već znamo, odnosno oživjeti sjećanje. Možemo se udaviti samo zbog neznanja. Možemo se plašiti vode i misliti da ne znamo plivati, ali ono što mislimo je često u suprotnosti sa onim što znamo i dio je blokirajućeg mehaniizma uma, odnosno ega koji se bori protiv svjetla.

Moć vode

Voda je medij (element) vezan za naš psiho-emocionalni sklop i sfere nesvjesnog. Poznato je da se japanski naučnik, Masaru Emoto, bavio istraživanjem vode, zamrzavajući nekoliko hiljada različitih uzoraka vode i posmatranjem njihovih kristalnih formi. Tom prilikom uočeno je da kristali vode nepogrešivo reaguju na određene zvučne forme (frekvencije riječi ili melodije), pa čak i na esencijalno ulje određenog cvijeta, kristal vode je reagovao tako što je formirao oblik tog cvijeta. Evidentno je da voda veoma lako usvaja i memoriše informacije, ali isto tako, možemo zaključiti da je voda čisto, izvorno znanje, inteligentna sila koja je sama po sebi pasivna sve dok ne dođe u kontakt sa određenim informacionim poljem, gdje se počinje ponašati u skladu sa primljenom informacijom. 

S druge strane, od pamtivijeka se voda koristi za čišćenje i otpuštanje nečistoća, kao i u raznim ritualima duhovnog liječenja i narodnih bajalica u kojima se vodi predaje "da odnese urok" ili se na vodu uče razne molitve, stavljaju zapisi i sl., te se ta voda koristi za piće, kupanje ili čišćenje prostora.

Mi proživljavamo različita životna iskustva  koja ostaju zabilježena u rezervoarima nesvjesnog kao psiho-emocionalni utisci. Ako smo jednom imali neprijatno iskustvo sa nekom osobom, cijeli život nosimo taj ožiljak i plašimo se ponovnog kontakta sa tom osobom, imamo jako uvjerenje koje nas podsjeća da se držimo što dalje, kako se ne bismo ponovo opekli. Kad god ugledamo tu osobu ili mislimo na nju, naše vodeno tijelo ili psiha reaguje stvaranjem istih kristalnih oblika. Prijatna iskustva dovode do stvaranja pravilnih oblika, poput cvijeta, pahuljice i sl., dok negativna iskustva stvaraju kristal slomljene ili nepravilne strukture. Dokle god postoji negativna reakcija na određenu misao ili pojavu, to je znak poremećaja kristalne strukture i postojanja iskrivljenih formi (uvjerenja). Naš fizički lik, izraz lica, sjaj u očima, čistoća kože govore o dominantnim formama unutar nas.  Afirmacije "ja sam sretan", "ja sam zdrav", "ja sam bogat" imaju svrhu da liječe te nepravilnosti, ali dosta osoba će reći da ne osjeća nikakve efekte afirmacija. Problem je što su afirmacije prezentovane na potpuno pogrešan način. Mi imamo čitav sistem informacija unutar nas. Imamo programe, iskustva, bolesti, način reagovanja, odbrambene mehanizme, imamo osobe koje su smještene u svoje foldere - "poželjan, nepoželjan, simpatičan, antipatičan" i u našem supitlnom psiho-emocionalnom tijelu oni su zabilježeni kao informacija, koja bi se mogla okarakterisati kao odgovarajuća kristalna forma. Sve je na suptilnim nivoima stvar božanske geometrije i svaki se energetski obrazac može okarakterisati numerički ili geometrijski. Sve ima svoj proces nastajanja. O tome dosta govore istočnjačke yantre. 

Kada smo depresivni i napeti, okupamo se toplom vodom ili ležimo u kadi vode i osjećamo kako napetost popušta. Većina nas, idealan odmor zamišlja negdje na moru, skoro je nezamislim odmor bez vode, boraveći u morskoj vodi, otpustimo i zaboravimo sve probleme, osjećamo se jako ugodno i opušteno. Voda je medij oslobađanja, otpuštanja.  Čista prirodna voda ima informaciju od minerala sa kojima dolazi u dodir zbog čega postaje ljekovita. Voda je pasivan, reaktivan element, za razliku od vatre koja je aktivna. Voda samo reaguje na određenu informaciju, pri čemu stvara oblik. Ona se ne bori, ne odupire, već usvaja, prihvata, prilagođava. Pogledajmo kapljicu vode, ona se ničemu ne odupire, već jednostavno teče i spaja sa drugim kapljicama, tvoreći okean. Ona se prepušta i tako sebi produžava život. Kada bi se kapljice vode ponašale poput nas, zgrčeno i odvojeno,  imali bismo bezbroj pojedinačnih kapljica koje bi ubrzo usahle.

S obzirom da je voda prijemčiv element, ona će veoma lako očistiti prljavštinu (informaciju) na način da je prihvati k sebi i  ima sposobnost izravnanja nepravilnosti. Slana morska voda je idealan čistač. Da nije tako, zamislimo šta bi bilo sa silnim uginulim morskim životinjama ili zagađenim rijekama i kanalizacijom koje se slijevaju u more. Voda apsorbuje najveće nečistoće i otpad.   Morska so poništava sve informacije i idealan je energetski čistač.  Naše suze su slane i one nas emotivno pročišćavaju. 

Duhovni iscjelitelji koriste vodu  u koju su pohranili određenu informaciju. Islamska religija nudi dosta različitih molitvi i ajeta iz Kur'ana koje mogu biti izučene na vodu, da se zatim ta voda pije. Kada pogledamo bukvalni prevod određene molitve, ona nema direktnu vezu sa problemom koji imamo, već nosi univrzalnu poruku. Mi ćemo se možda pitati kako ja mogu učenjem ove molitve riješiti problem koji imam. Odgovor je više nego jasan. Univerzum je mnogo inteligentniji od nas. Mi imamo dosta informacijskih grešaka, zbog čega se držimo i nekih nezdravih uvjerenja, patimo od nedostatka ljubavi i sl. Učenjem molitvi, mi radimo na ispravljanju takvih grešaka i time ozdravljujemo kompletan sistem, a ne samo jedan problem. Učenjem molitve na vodu mi pojačavamo njenu vibraciju koja dopire do svake ćelije organizma. 

S druge strane, imamo različite oblike "iscjeljivanja" problema koji su u širokoj upotrebi. Žena se obrati duhovnjaku jer je muž vara. Ovaj joj da vodu i kaže da je sipa mužu u jelo i piće. Ona ne poznaje sadržaj informacije koja je pohranjena u vodi.  Nakon izvjesnog vremena, dođe do prividnog poboljšanja, ali se kasnije vraća na staro.  Tu je problem mnogo kompleksniji, jer je prevara samo posljedica nečega, a ne uzrok. Žena vidi ljubavnicu kao uzrok svojih problema. Vidi muža koji griješi. Tu je fokus izmješten izvan nje. Nema sagledavanja niti priznanja vlastitih grešaka i ona postaje apsolutna žrtva. Žena ima savršen alibi za mržnju, netrpeljivost, negativne misli, uz punu podršku bliskih osoba. Tu se stvara dosta novih informacionih nepravilnosti i situacija se pogoršava. Ovakvi, pogrešni načini "liječenja" samo doprinose pogoršavanju situacije. Međutim, komercijalni vidovnjaci i duhovnjaci su uglavnom vođeni ličnim interesima i svjesno griješe, jer kada bi rekli ženi da treba iscijeliti svoje greške i nepravilnosti, to ne bi bila "roba" po koju je dotična došla i izostao bi finansijski rezultat.

Fizički efekti molitvi:

Koliko dajemo

Naš um je konstantno izložen pritisku različitih očekivanja. Očekujemo bolju situaciju u državi, stalno osuđujemo političare da su nas odveli u propast, očekujemo bolje finansije, očekujemo da ćemo jednog dana imati veću dozu komfora i uživanja, očekujemo da nas ljudi poštuju i uvažavaju i sl. U suštini, očekivanja se temelje na jednostranom principu dobiti. Po nekom nepisanom pravilu, smatramo da zaslužujemo bolji državni sistem, bolja primanja, bolji život, da postoji određena sila  koja će konstantno biti usmjerena na naš boljitak i  nastojimo pronaći krivca zbog čega to nije tako. Nikada ne prestajemo tražiti novu "muzilicu" koja će nas održavati u životu. Svi se na neki način oslanjajmo na spoljne izvore energije, ukalupljeni u sistem uzimanja.  Kao dio te nezadovoljne mase, sklanjajući se iza kolektivnih obrazaca, zanemarujemo svoju individualnu odgovornost i moć.  

Kaže se, bolja je ruka koja daje, od ruke koja prima. To je opšte načelo univerzuma, prema kojem je onaj koji daje u poziciji moći. Davanje potiče iz stanja moći, ali ne u egoičkom smislu.  Matematički gledano, na skali ega, božansko stanje je ravno nuli, a to je stanje potpune moći. Numerički gledano, nula je ta koja brojevima daje moć, ako dodamo nulu, vrijednost broja se povećava, uprkos tome što je ona u suštini "ništa". Što smo bliže tom stanju ništavnosti, to nam materijalne stvari imaju manju vrijednost i nismo toliko vezani za novac ili druge stvari, pa ih nesebično dajemo drugima.  Biti moćan, znači biti toliko svjestan svoje unutrašnje snage, da apsolutno prestaje svaka potreba za njenom spoljašnjom potvrdom. Drugo načelo davanja kaže da lijeva ruka ne treba znati šta radi desna. Zapravo, treba prevazići svaku potvrdu za samoreklamiranjem, pa makar to bilo u najužim porodičnim krugovima,  trebamo odustati od potrebe da nas drugi pohvale ili doživljavaju kao dobročinitelje. Mišljenje drugih je nevažno. Važan je naš odnos sa univerzumom, važno je biti što bliže stanju nule. To da li imamo lijepu haljinu, automobil ili nas smatraju uspješnim i bogatim, dio je mahamaye ili kosmičke iluzije. Što smo svjesniji, sve manje se prezentujemo kroz ono što posjedujemo, a sve više kroz ono što jesmo. Dominantni osjećaj nas čini onim što jesmo. Osjećaj u svom izvornom obliku je ljubav, modifikovan egom pretvara se u različite strahove i mržnje. Reci mi šta osjećaš u ovom trenutku i reći ću ti ko si. To je naš primarni identitet. Ako si u ovom trenutku opterećen mržnjom prema bilo kome ili čemu, ti si daleko na skali ega u plusu i radiš u njegovu korist. Primjećujemo da se ljubav i ego ne podnose.  Očišćeni od ega jesmo čista ljubav, što je božansko stanje, odnosno, matematički rečeno, ljubav je čista nula. Ne možemo je vidjeti, nacrtati, opipati, ali ona je moć i ona uvećava vrijednost. Sve čemu dodamo ljubav, uvećavamo mu vrijednost. Zapravo, u stanju ljubavi smo veoma moćni i ljubav je zaista moćna formula života. 

Ponašajući se kao ruka koja prima (a ne daje),  nastojimo obezbijediti što više zaliha novca i hrane i stalno strahujemo od neimaštine. Zbog tog straha nismo u stanju dijeliti drugima ono što imamo, jer se plašimo da ćemo ostati bez ičega. Kada bi se svaka kapljica vode ponašala tako, nikada ne bismo imali priliku upoznati ljepotu okeana. 

Ćelije raka su nekada bile dio zajednice, radile za dobrobit cijelog organizma (mikrokosmosa), ali odjednom počinju da se ponašaju drugačije, buntovnički, bez želje za razmjenom i saradnjom, okreću se vlastitom razvoju,  hraneći se zdravim ćelijama.  Vođena sopstvenim interesom, takva ćelija ruši cijeli sistem, ali i samu sebe, jer njen vijek trajanja zavisi od cjelokupnog organizma. Ćelija raka nije u stanju da stvara, već samo uzima ono što su drugi stvorili. Takvim sistemom ponašanja, stvaramo oružje koje nas  ubija.  Bilo koja negativna informacija se multiplicira na ćelijskom nivou. Zašto bi se naše ćelije ponašale drugačije od nas? Lišene ljubavi, multipliciraju taj osjećaj na milione puta i u jednom trenutku, određena ćelija otkazuje poslušnost i počinje da kopira taj obrazac. Poznato je dosta slučajeva duhovnog iscjeljenja, što potvrđuje da je svaka bolest poremećaj božanske geometrije i informacionog polja.

Kada je riječ o davanju, sam osjećaj nesebičnog davanja iz ljubavi stvara slično informaciono polje koje multiplicira  osjećaj dijeljenja, podstičući ćelije na saradnju. Kroz takav princip djelovanja, činimo dvostruku korist - sebi i drugome. Sufijsko učenje kaže da nema veće sreće od činjenja molitve za drugoga. Moliti tajno da se drugome (poznatom ili nepoznatom) ispuni želja ili potreba je jedan uzvišen način približavanja najvišim duhovnim sferama. I Gurđev navodi  da se molitva prima tek iz trećeg puta - prvi put molimo za roditelje, druga molitva je za komšije (prijatelje), a trećom molimo za sebe. 

Završiću ovaj tekst  jednim divnim citatom iz Transurfinga:

"Ako želite da vam odraz u ogledalu krene ususret,sami učinite prvi korak prema naprijed. Želite od čovjeka dobiti priznanje i poštovanje? Ne zahtijevajte ih. Poštujte vi njega i potrudite se da se osjeća značajnim u vašim očima. Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.