Rezonancija zvuka

Drugi oblik rezonancije je akustički, ili energija zvuka. Neovisno o tome jeste li toga svjesni ili niste, na vaše osobno energetsko polje utiču  zvukovi koje proizvodite i zvukovi kojima ste okruženi.

Koje riječi izgovarate?. Jesu li prožete gnjevom i nesnošljivošću ili su ugodne, smirene i pune ljubavi? Kako koristite svoj glas? Kakva je melodija vaših riječi? Je li  vaš ton sarkastičan i agresivan, slabašan i nesiguran, ili samopouzdan, jak i jasan? Počnite obraćati pažnju na ton i boju svoga glasa. Mijenjaju li se u različitim situacijama? Možda biste se čak mogli snimati kako biste to ustanovili.

Da biste akustički poboljšali svoje osobno energetsko polje, govorite razgovijetno i snažnim glasom koji odzvanja opuštenošću i samopouzdanjem. Cviljenje te prespor ili nerazgovijetan govor zamućuju vašu energiju, privlačeći zbrkane ili depresivne ljude i situacije. Užurban i uzrujan govor cjepka vasu energiju te projicira neugodnu frekvenciju, privlačeći uznemirujuće situacije i grube ljude.

Vaša akustička rezonancija pojačava vaše druge energetske frekvencije. Ako svoje negativne misli izrazite naglas, zapravo udvostručujete njihove energiju. Vježbajte razgovarati optimistične i poticajne tvrdnje jasnim i samopouzdanim tonom. Glasom pojačavajte svoju afrmativnu energiju i odašiljat ćete lijepu frekvenciju.

Uz zvukove koje proizvodite, počnite razvijati svijest o onima kojima se redovno izlažete. Slušanje umirujuće, poticajne ili uzbudljive muzike može učiniti čuda za vašu osobnu energiju. Manje gledajte televiziju, sa posebno uznemirujući program pun glasnih i nasilnih zvukova. Buka je sastavni dio našeg svijeta, a određenu mjeru možemo izbjeci,ali moramo biti mnogo strožiji po pitanju zvukova koje možemo držati pod nadzorom.

Vanjska akustika vašeg  života miješa se s vašim energetskim frekvencijama i utiče na njih. Ako ste neprestano izloženi pretjeranoj stimulaciji toksičnim zvukovima,  to moze raspršiti vašu energiju te stvoriti vibracijski nemir. Zbog toga je tišina nedvojbeno, neizostavan dio vaše akustičke energije. Vrlo je važno da barem dio dana provedete u tišini, dopuštajući vlastitim energijama da se umire i postignu smireno stanje tihe samosvijesti. Iskljudite vanjski svijet i naudite opustati se uz osjet samoće - bez zvukova ili bilo čega  što odvraća pažnju.

Isprva bi to moglo biti neugodno, jer smo navikli na okruženost „bijelim šumom“. Neki su ljudi zapravo ovisni o akustičnoj stimulaciji, pa im je većinu vremena potreban radio ili televizija. To im pomaže umrtviti osjećaje, odvratitit misli i prikriti osjećaje kao što su patnja i usarnljenost, koje bi tišina mogla otkriti.

Ako vas tišina uznemiruje, započnite sa samo nekoliko minuta dnevno. Opustite se uz nju, dišite u nju i počnite uživati u vlastitom društvu. Budući da je tišina toliko važan dio vaše energetske rezonancije, kad se naviknete na nju, produžite dnevno vrijeme tišine.

Provođenje vremena u tišini pomaže vam uspostaviti vezu s vlastitim, istinskim duhovnim jastvom. Ono donosi jasnoću i veću sposobnost usredotočenja. Zbog toga odašiljete valove smirene energije  koja umiruje i privlači većinu ljudi u ovom haotičnom svijetu.

Tišina, kretanje i zvuk neporecivi su faktori koji određuju vašu sudbinu. Stoga morate ustanoviti kako svoju energiju izražavate na te načine. Potom vaše istraživanje mora preći na treći tip rezonancije koja utiče na vašu magnetsku privlačnost.

Tajne privlačnosti - Sandra Tejlor

Rezonancija gibanja

Prvi oblik rezonancije je mehanički, ili energija gibanja. Dobro je poznato da gibanje vode i vjetra mogu stvoriti električnu energiju, vaše gibanje takoder stvara i projicira energiju. Količina vašeg gibanja kao i način na koji se gibate, imaju važnu ulogu u energiji koju odašiljete.

Vrlo malo ljudi  pomno razmišlja o tome u kakve polozaje stavljaju svoje tijelo i  kako ga pokrecu. Nasi su dnevni pokreti postali toliko automatski i instinktivni da ih je većina nas jedva svjesna. Nismo svjesni ni kako naši pokreti utiču na naše živote. Ali, ako želite promijeniti koji od svojih starih, zaglavljenih emocionalnih obrazaca, možda biste trebali razmisliti o tome da najprije promijenite obrasce tjelesnog kretanja. Činjenica je da su pokret i emocija znatno povezani, a pokret je iznimno važan u raščišćavanju emocija.

Sto se više krećete, to više energije imate i - ovisno o drugim rezonantnim čimbenicima - to više energije projicirate. Ako se ne krećete dovoljno, veća je vjerovatnost da će vaša vjerovanja i iskustva ostati zaglavljena i u vašemu tijelu i u osobnom energetskom polju. Zbog toga i dalje održavate stara vjerovanja te se ponašate na stare načine i rezonirate istom, starom frekvencijom. Ako želite privući nekoga ko nije jednako zaglavljen, morate započeti s redovitim intenzivnijim pokretanjem mišića, tjelovježbom, dubokim disanjem i istezanjem.

Način kretanja također je važan faktor u onome što projicirate. Hodate li dostojanstveno ili nezainteresirano? Drižite li se samopouzdano ili zabrinuto? Jesu li vasi pokreti fluidni i smireni ili nestrpljivi i nepovezani? Ako se krećete sporo i vučete se, mogli biste ustanoviti da vam stvari često sporo pristižu. Ako su vasi pokreti previse užurbani i nemirni, mogli biste se osjećati napeto i nestrpljivo pa ćete ubrzo privući neugodne ljude i iskustva.

Nekoliko dana promatrajte svoju tjelesnu aktivnost. Ako većinu vremena provodite sjedeći, vaša životna energija počinje se nakupljati oko vas te postaje teška i gusta. To može održavati bezvoljnost i ravnodušnost. Imajte na umu da ćete odašiljati tu sporu, tromu rezonanciju te privlačiti jednako ravnodušne odgovore.

Vaša tjelesna aktivnost povećava vašu privlačnost. Vježbajte, istežite se, krećite se i oslobađajte se. Kad god pokrenete svoje tijelo s namjerom uklanjanja starih, nezdravih osjećaja i misli, ostvarujete dinamičnu promjenu svojih frekvencija.

Budite svjesni svog držanja. Ako stojite uspravno, uspravne glave i ramena, ne samo što projicirate energiju samopouzdanja već i otvarate svoje središte srca. To olakšava odašiljanje vlastite energije ljubavi te vam istodobno omogućuje veću prijemljivost za privlačenje uzvratne ljubavi.

Ako hodate pogrbljeno, pogleda uvijek uperenog u pod i obješeniih ramena, doimate se neprivlačno, ali i, što je još važnije, zatvarate svoje središte srca. To onemogućuje povezivanje srca s drugim srcima, koje je presudno važno u procesu komunikacije  prožete ljubavlju.  Ujedno i smanjujete svoj potencijal za primanje iskrenog zanimanja  koje su vam drugi voljni uputiti.

Sjetite se pomicati mišiće svoa lica. Smiješite se što češće, svakako češće no što se mrštite. Opustite mišiće čela i obrva, zapravo, opustite cijelo tijelo. Aktivnosti poput joge i tai chija odlični su oblici kretanja.

Sljedeći vrlo važan faktor u vašoj mehaničkoj rezonanciji jest vaš  obrazac disanja. Mnogi ljudi Zive plitko dišući, nikada zapravo ne udahnu dah koji ce ih pročistiti. To pogoduje osjećajima straha, tjeskobe i čak depresije, trima vrlo moćnim razaračima energije!

Duboko disanje je kretanje unutarnjeg jastva. Redovito duboko disanje smiruje um, ali pospješuje cirkulaciju. To pomaže uklanjanju stare energije na staničnoj razini, što je vrlo važno za stvaranje čistog i privlačnog osobnog energetskog polja. To ujedno stvara opuštenije i

Privlačnije držanje. Pri izdisaju afirmirajte da se oslobadate neželjene, nezdrave  energije. Time aktivirate i sljedeća dva oblika rezonancije.

Tajne privlačnosti - Sandra Tejlor

Rezonancija vašeg života

Zakon privlačenja je jasan. Odgovara direktno na vaše lično energetsko polje   - i u skladu s njime. Zbog toga najprije morate biti potpuno svjesni svega što stvara tu energiju, i odgovorni za to. Jednostavno, ne postoji drugi način da promijenite svoju sudbinu.

Šta zapravo zapravo sudjeluje u stvaranju energije koju odašviše nego što možda

pretpostavljate. Energija u materijalnom svijetu rezonira na tri najvažnija načina pa je važno shvatiti kako sudjelujete u svakom od njih. (Tajne privlačnosti – Sandra Tejlor)

U narednim postovima ćemo vidjeti šta je to od presudne važnosti u stvaranju osobnog rezonantnog polja, koje vibracije odašiljemo kroz svoje pokrete, zvuk (govor) i svjetlost koja zrači iz nas. Sve u prirodi se odvija po određenim zakonitostima fizike pa tako i naše energetsko polje (vibracije i talasi) i ono što se zadržava u njemu, a što je najvažnije i od presudnog značaja jeste činjenica da sami utičemo na to, svjesno ili nesvjesno.  Da li naša energetsko energetsko polje liči na lijepo njegovani vrt ili na ustajalu baru? Da li naša glasovna vibracija liči na harmoničnu simfoniju i priziva ljubav i sklad ili na destruktivnu i haotičnu silu koja razara? Da li naše poimanje sebe emituje blještavu svjetlost ili maglu i mrak?

Namjera ljubavi

Tajne privlačnosti - Sandra Tejlor

Najviša namjera ljubavi jeste širenje u svakoj tačci puta, a ljubav će se širiti ako joj se pruži najmanja prilika za to, od svog izvora (Boga) do svog odredišta (vašeg srca).

 

Budući da je vaše srce njena prva tačka puta, prodorna moć ljubavi postavlja vam vrlo specifičan zahtjev - da biste ostvarili njen puni potencijal, ljubav morate početi tražiti u sebi, u vlastitom biću, u vlastitom životu. Svi mistični zakoni temelje se na toj temeljnoj istini: morate početi u unutrašnjem svijetu. Samo ćete u sebi pronaći izvor svih vaših namjera. A vaša namjera je polazna tačka vaše sudbine.

Vaš stav prema sebi određuje vašu namjeru. Štaviše, svaka vaša emocija, riječ ili djelo proizilaze iz vašeg samoopažanja.Bez ljubavi prema sebi nema ni moći otvaranja prema drugima, raspirivanja plamena obostranog uvažavanja i radosti. Ako nemate povjerenja u sebe, usredotočeni ste samo na ono što vam nedostaje, neprestano živeći u sumnji i zamišljenoj ograničenosti.Namjera širenja ljubavi u takvom će okruženju uvijek biti sputana vašim opažanjem ograničenja.Vaša je izoliranost nesvjesno samonametnuta, prouzročena činjenicom da sebi uskraćujete ono što očajnički želite primiti od drugih.

Vjerovanja utemeljena na strahu i mržnji prema sebi odbacuju božansku, duhovnu prisutnost u vama. Tako se odvajate od svoje istinske moći te se osjećate izgubljeno i usamljeno. U takvom stanju počinjete u vanjskom svijetu očajnički tražiti da vam neko drugi pruži rješenje. Taj očaj zapravo odbija ljubav kojoj težite, stvarajući u vama duhovnu tamu koja, poput crne rupe, isisava radost iz svakog iskustva i odnosa koji vam se dogodi.

Zbog toga, vaša negativnost izobličuje, previđa ili čak odbija sve dobro što vam pristiže. Kretanje vašeg života zaglavilo je u energetskoj blokadi pesimizma. Ta teška, zaglavljena energija zatvara kanale koji vas povezuju sa beskonačnim morem ljubavi, ograničavajući slobodan protok istinske ljubavi koja bi mogla pristizati u vaš život.

Ali, ne morate zauvijek ostati zaglavljeni pa čak ni vrlo dugo. Rušeći ograde mržnje u svemu što doživljavate, ostvarit ćete energetsku promjenu pogonske energije koja će vas otvoriti za struju ljubavi i povezati sa svojim energetskim tokom. 

Činjenica je da izbor mržnje prema bilo čemu - pa čak i prema sebi, otkriva vašu istinsku namjeru. Univerzum je žalostan zbog vašeg izbora, ali uvažava vašu namjeru i rijeku ljubavi usmjerava negdje drugo.

Odluka o odustajanju od straha presudno je važna ako u svome životu nastojite iskusiti istinsku ljubav. Snaga vašeg karaktera - vaš odnos sa samim sobom - polazište je vaše lične i duhovne energije. Svi drugi odnosi u vašem životu odražavaju vaš stav prema sebi. Štaviše, vaš odnos prema sebi određuje kvalitetu gotovo svakog iskustva. To vrijedi, neovisno o tome tražite li romantičnu ljubav, više susretljivosti od šefa, širi krug prijatelja ili čak finansijski uspjeh. 

Neka vam sljedeće bude sasvim jasno: koliko god se trudili, od te istine ne možete pobjeći. Ne postoji vanjska poveznica kojom biste se trebali baviti u ovom trenutku. Vi odlučujete koliko će svjetlosti i radosti ući u vaš život. Bez polazne tačke u vlastitom jastvu struja ljubavi će i dalje teći pored vas, a sreća kojoj težite ostaće daleki san.

Unutrašnji kompas

Sve što privlačimo u svoj život, dolazi iz pravca koji pokazuje naš unutrašnji kompas. Da li smo brod koji plovi bez cilja, prepušten talasima da ga nose ili stojimo uljuljkani u ustajaloj, muljevitoj uvali, zavezani konopcem svojih strahova i uvjerenja...ili pak, upravljajući kormilom, plovimo ka jasno određenom cilju. Jedno je sigurno, bez dobre navigacije nećemo stići nigdje, ili bar ne tamo gdje bi nam se dopalo.

Ono što sretnemo na svom putu i što privučemo, to su znakovi koji nam ukazuju na smjer kretanja. Iz toga učimo lekcije i stičemo iskustva na osnovu kojih formiramo svoja uvjerenja.Uvjerenja su konopci koji nas drže u malom dijapazonu kretanja i ne dozvoljavaju nam da isplovimo u velike dubine.

Definišimo sebi kuda možemo stići sa ovakvim uvjerenjima:

• Mene niko ne voli
• Ja nisam privlačna
• Meni ništa ne ide od ruke
• Znao/la sam da mi to neće uspjeti
• Ja to jednostavno ne mogu
• Znam da nikada neću naći posao koji tražim
• Dobro su mi rekli roditelji, od mene nikada ništa neće biti
• Seks je nešto prljavo 
• Svi su muškarci isti, samo gledaju kako da te iskoriste
• U braku treba dosta toga trpjeti
• Svi su bolji i uspješniji od mene
• Sve moje veze su osuđene na propast
• Uvijek privlačim emotivno nedostupne (zauzete) muškarce
• Svaki me partner varao jer nisam dobra u krevetu
• Ona je ljepša od mene, ja sam debela i ružna
• Ne mogu nigdje da se uklopim jer sam glupa i nepoželjna
• Zbog ovolikog celulita mi se uopšte ne ide na more
• Plašim se da nisam dovoljno poželjna mom partneru
• Nisam zadovoljna ovom vezom, ali vjerujem da će se već nešto promijeniti
• Očajna sam kada me on ne nazove ili ne pošalje sms svaka 2 sata
• Plašim se da će me partner napustiti i da će naći bolju od mene
• Ja nisam vrijedna ljubavi 
• Ja nemam samopouzdanja i imam strah od ljudi
• Plašim se ostati sama u kući, pun je grad lopova i manijaka
• Plašim se bolesti i smrti
• Jako sam depresivna i preosjetljiva
• Bijesna sam zbog svega što mi se dešava u životu
• Stalno plačem i molim boga da me uzme
• Stalno strahujem da se mojim najmilijim ne desi nešto loše

I tako dalje...

Ako je bilo šta od ovog (ili nešto slično) prisutno u našim mislima, to nas uporno drži privezanim u ustajaloj baruštini, gdje će se samo potvrđivati takva uvjerenja, sa negativnim emotivnim nabojima koji vibriraju na niskim frekvencijama, što su te frekvencije niže, to je niži potencijal životne energije, a kada se taj potencijal snizi do određene granice, tada nastupa bolest. Bolest nije prirodno stanje organizma, isto kao što depresija/strah nije prirodno stanje duše, niti će bilo šta proći samo od sebe.

Kada imamo uvjerenje "da nećemo uspjeti", a negdje u kraju mozga očekivanje da "će se već nešto riješiti samo od sebe u našu korist" ili "ako bude sreće", mi imamo jako "zbunjen" kurs kretanja koji obično vodi u stagnaciju i zaustavlja naše kretanje, u takvom stanju možemo provesti čak godine i godine života, a da se ne dešava jednostavno "ništa", ili ništa što bi bilo vrijedno pomena. To npr. može biti ostajanje u nezadovoljavajućoj vezi ili braku, iz potrebe za sigurnošću, iz straha od promjene - jer "nećemo uspjeti", "ne postoji više niko ko bi htio s nama biti u vezi - jer smo toliko nepoželjni", pa mi čak tog partnera ne poštujemo i imamo negativno mišljenje o njemu, sanjamo o nekom drugom ili imamo idola koji je prototip naših snova i maštanja, ali ipak, sa takvim uvjerenjima, iščekujemo da se nešto promijeni, da partner bude bar malo pažljiviji, da pokaže malo ljubavi, da se promijeni, da nas "usreći" i sl.. U takvim konfuznim situacijama, nema jasne namjere, niti jasne strategije i cilja, pa tako neće biti ni rezultata. 

Tek kada imamo ispravan i jasan orijentir i dobru navigaciju,  možemo planirati i očekivati uspjeh.

Svaka misao znači podršku

Moć duha - Prentice Mulford

Svaka misao kamen je u građevini sudbine, kako u dobru tako i u zlu. Naše misli oblikuju naše lice i daju mu osobni izraz. Naše misli određuju naše geste, naš stav i držanje čitavog tijela. Zakoni ljepote i savršenog zdravlja identični su: ovise o stanju duše, odnosno drugim riječima, o sastavu misli koje najčešće struje iz nas na druge i iz drugih na nas.

Golema snaga misaonih strujanja rasipa se do dana današnjeg. Još gore: zbog neznanja i doživotnih navika baterije rade u krivom smjeru. Naglo se akumuliraju zlovolje, zavist, podrugljivost i cinizam – bilo koji oblik prostog i ružnog. A onda na vidjelo izbija stvarni sastav misli vođen lošim transformatorima, drugima možda na štetu, ali nama zasigurno. Istina je da tuđe misli mogu ući u naše biće kao što smrdljive pare ulaze u našu kuću. Govori sam sebi bez prestanka: "Neću dopustiti da me netko tlači" i sam ćeš sebi prokrčiti put iz ropstva, ovisnosti i siromaštva!

Prema sastavu naših dnevnih snova gomilamo u svojoj sudbini zlato ili eksploziv. Što je dublje maštanje i sanjarenje, što su savršeniji uranjanje i zamišljanje – to jače i dalje može djelovati naša mentalna snaga, tisuće milja daleko. Sve okultne snage kao i fenomeni telepatije postižu se na taj način. Bilo koja slika misli mogla bi se, ako je izrazimo odgovarajućim intenzitetom trenutno materijalizirati.Te su snage prisutne u zametku u svakom čovjeku. Svaki dan oblikujemo se u jednoj fazi postojanja. Uživljavamo se mislima u jedan drugiimaginarni karakter. Dominantna uloga koju najčešće igramo, glumimo, odredit će tijelu,maski te uloge, glavnu liniju. Tko se najveći dio svog života, uz moć navike, tuži, tko se loše volje predaje orgijam aneraspoloženja, truje svoju krv, upropaštava crte lica, kvari ten, jer se u nevidljivom laboratoriju duha proizvodi otrovno sredstvo – misao koja, kad se stavi u akciju tj. kad se misli, po nekom neizbježnom zakonu privlači k sebi iz okoline sebi slično. Predati se razdražljivom, bespomoćnom raspoloženju, znači isto što i otvoriti vrata fluidu misli svakog razdraženog i bespomoćnog čovjeka u čitavom gradu. To znači puniti svoj veliki magnet, svoj duh štetnim, razarajućim strujama i upropastiti kontakt među svojim mentalnim baterijama sasvim drugim iste vrste! 

Tko misli na krađu i smrt, upada na taj način u mentalni odnos sa svakim kradljivcem i ubojicom na čitavoj Zemlji. Svaki čovjek postane onakav kakvim je najčešće navikao sebe vidjeti. Ne smije podnositi da ga drugi formiraju po njihovoj slici misli, naime tako kako njima najbolje odgovara. Odatle dolazi ideal "dobrog djeteta", "krijeposne" žene. Što je zaista "ženstveno" saznat ćemo tek onda kada žene počnu biti ono što zaista jesu. Tada će svijet biti psihički odjednom dvostruko bogatiji nego danas, kada muškarac koji bi kako to dolikuje, samo trebao odrediti sebe, ideal samog "muškog" određuje prisilni ideal ženstvenosti. Oprezni ljudi koji na sve misle, koji sve predviđaju, upadaju stalno u klopke jer,računati na poteškoće, znači stvarati ih. To je tako snažna navika dase čini gotovo neistrebljivom.Što god misliš, iz Nevidljivog na sebe navlačiš slično. Ako misliš na bilo koji oblik zločina, ti ćeš na sebe navući iz skrivene strane života, zločinačku stvarnost. Skrivene inevidljive snage su te koje ti stvaraju materijalne uvjete za zločin ovdje, na ovoj strani egzistencije.

Ako svako jutro s požudom čitaš u omiljenom listu o ubojstvima, provalama, skandalima i nevoljama na kopnu i moru, onda privlačiš na sebe Nevidljivo iste vrste. Kontaktiraš na taj način s nižim redom duhovnih događaja, pa si tako pod udarom njegovih struja tjelesno lakše izložen njegovom utjecaju. Vjerojatnije je da te pogodi nešto iz područja strašnoga, tim prije što se iz godine u godinu za vrijeme prvog obroka, doručka, dakle u stanju prijemljive pasivnosti, predaješ tim utjecajima. Možda će se pokazati da nije tako"standardno", kako to misli lukavi bijeli barbar, što "djetinjasti", sabrani narodi istoga dana radije počinju himnom suncu ili sa "Om mani padme hum", umjesto da čitaju mračnu kroniku. 

Stvarnost struji u Nevidljivom. U strujni tok Nižeg, Jezovitog i Prostog zapada onaj tko uranja u svoj duh u to kao zainteresirani slušalac uz laganu i ugodnu jezu i sa zabludom da je on ionako "daleko od nišana". Ali onda kad je kontakt jednom uspostavljen, u strujni tok ulaze elementi zla i zločina. Tko voli čitati o provalama razbojstvima i krađama, taj će, kao injegova kuća, biti više izložen provalama i napadima. On i kradljivac se sastaju, jer obojica plove u istoj misaonoj struji, a da ni jedan ni drugi nisu svjesni moći koja ih spaja. No, nijedna moć nije toliko neodoljiva kao upravo ona o čijem utjecaju, pa i o samom postojanju, ništa ne znamo. Pokušajmo ne pružati joj nikakav otpor. Tko misli deset sekundi na nešto odvratno i jezivo, što nekom drugome može prouzročiti bol i očaj u duši i tijelu, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe. 

Tko deset minuta misli na nešto lijepo i blago, što drugome može prouzročiti veselje, bez trna, bez bodlje, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe.

Kako oprostiti

Tao svaki dan - Derek Lin 

Jednog dana, mudrac je učeniku dao praznu vreću i košaricu punu krompira. - "Razmisli o svim ljudima koji su u skorije vrijeme rekli ili učinili nešto protiv tebe, posebno onima kojima ne možeš oprostiti. Svako takvo ime ureži ujedan krompir i stavi sve takve krompire u vreću."

Učenik se sjeti mnogih imena i uskoro mu je vreća bila puna krompira.

- "Sedam dana ćeš nositi vreću sa sobom kamo god pošao", reče mudrac. "Nakon toga ćemo opet razgovarati."

Učeniku se zadaća učinila lakom. Nositi okolo vreću krompira nije baš jako teško. No, nakon nekog vremena, vreća mu posta pravi teret. Smetala mu je i sve mu je teže bilo podići je na rame, premda je bila jednako teška kao i prije.

Nakon nekoliko dana iz vreće je počelo smrdjeti. Izrezbareni krompiri počeli su trunuti i vonjati. Ne samo što ih je bilo nezgodno svugdje vući sa sobom nego je to postalo i prilično neugodno.

Sedam dana je napokon prošlo. Mudrac pozva učenika i upita ga: 

- "Jesi li razmišljao u vezi s ovim?"

- "Jesam, učitelju", odgovori učenik. "Kad nismo u stanju oprostiti, nosimo te svoje negativne osjećaje svuda sa sobom, kao što sam ja nosio krompire. Negativnost je težak teret, a s vremenom postaje sve teži i neugodniji."

- "Da, upravo se to događa kad nam se neko zamjeri tako da to ne možemo zaboraviti. I, što misliš, kako možemo olakšati taj teret?"

- "Moramo težiti tome da oprostimo."

- "Oprostiti čovjeku koji te povrijedio značilo bi ukloniti jedan krompir iz vreće. Koliko je osoba kojima si ti spreman oprostiti?"

- "Dosta sam razmišljao o tome, učitelju", reče učenik. "Premda to od mene zahtijeva priličan napor, odlučio sam oprostiti svima."

- "Odlično, znači da možemo izvaditi sve krompire. Je li se ove sedmice još neko ogriješio o tebe?"

Učenik je malo razmišljao, a onda priznao da jest bilo takvih, premda ga je uhvatio strah da će se njegova prazna vreća opet napuniti krompirima.

- "Učitelju", upita učenik. "Ako nastavim ovako, neće li u mojoj vreći svake sedmice biti krumpira?"

- "Da, dokle god ljudi govore protiv tebe ili rade protiv tebe, dotle će u vreći biti krompira."

- "Ali, učitelju, mi ne možemo kontrolisati postupke drugih ljudi. Kako nam tao u tom slučaju može pomoći?"

- "Do taa još nismo ni stigli. Sve o čemu smo dosad razgovarali posve je uobičajen odnos prema oproštaju. Razni  filozofi i razne vjere uče nas istome — treba težiti tome da oprostimo jer to je velika vrlina. Ali to nije tao jer tao ne poznaje težnju." 

- "A šta bi bio tao, učitelju?"

- "Na to pitanje možeš i sam odgovoriti. Ako su krompiri naši negativni osjećaji, šta je vreća?"

- "Vreća je... da nema vreće, ne bih imao u čemu držati krompire. To je, dakle, nešto u nama što nas tjera da se zadržavamo na osjećaju povrijeđenosti... Znam šta je to kod mene: previše držim do toga koliko vrijedim."

- "I što će se dogoditi ako prestaneš do toga držati?"

- "Tada mi se bilo što što bi ljudi mogli reći ili učiniti protiv mene neće činiti tako velikim."

- "Ako je tako, ne moraš više urezivati imena u krompire. To znači da nema više tereta i nema više smrada. Put opraštanja je svjesna odluka, ne samo da ćeš maknuti pokoji krompir nego ćeš odbaciti cijelu vreću."

Tao

Uobičajen odnos prema oproštaju, kao što ističe mudrac, naglašava da treba težiti oproštaju. O tome govori i ova pjesma zen redovnika Shenxiua:

Tijelo je bodhi stablo,

srce poput sjajnog ogledala na stalku

Teži tome da uvijek bude čisto

i da ne padaju pahulje prašine po njemu.

Riječ je dakle o konstantnom marljivom trudu. To je proces bez kraja, jer na sjajnu površinu ogledala uvijek može pasti malo prašine. I baš kad mislite da je opet savršeno čisto, na ogledalo je palo još jedno zrnce prašine. Učenik je shvatio da njegova vreća krompira nikad neće biti prazna ako ostane na ovoj razini. Isto tako i mi, ako zadržimo uobičajen odnos prema praštanju, uvijek će postojati neko kome će trebati opraštati.

Ali zašto je ogledalo uopće tamo? Da ga nema, bi li prašina imala gdje pasti? Je li nam uopće potrebno?

Ogledalo u ovoj pjesmi može biti simbol egoizma - pretjeranog samoljublja, taštine i umišljenosti.  I premda ništa od toga fizički ne postoji, mi se tako prema tome odnosimo. Pogledajmo samo razne izreke koje koristimo u svakodnevnom govoru, kad govorimo o "povrijeđenom egu", "okaljanoj časti", "ranjenom ponosu", kao da je egoizam dio našeg tijela, kao da govorimo o tjelesnim organima ili udovima.

Egoizam je, naprotiv, tvorevina uma. Nastaje iz lažne predodžbe sebe kao posebnog i različitog od ostalih. Taj osjećaj posebnosti i različitosti vodi nas u nepotrebne usporedbe iz kojih izlazimo s lažnom uvjerenošću u vlastitu superiornost. Kad cijela ta iluzija bude napadnuta, ozljede koje trpi naša iluzija doimaju se posve stvarnima. Ali kad shvatimo da je sve to zabluda, iluzija nestaje, a s njom i sve ozljede.

To je temelj tao pristupa oproštaju. Savršen primjer je pjesma kojom učitelj zena Huineng odgovara na Shenxiu-ovu pjesmu:

Bodhi nema stablo,

i ogledalo ni na čemu ne stoji

Ako ničeg tamo nikad nije bilo,

 na što će pasti pahulje prašine?

Ogledalo zapravo ne postoji. Pahulje prašine lete, ali nemaju na šta pasti i ništa ne treba čistiti. Egoizam smo stvorili sami, pa ga sami, jednostavnom odlukom, možemo i odbaciti. Kad nema egoizma, nema ničeg što bi neko povrijedio, okaljao ili ranio. A kad nema povreda ni ozljeda ega, ponosa i časti, nemamo šta opraštati.

Tako mudrac nadilazi uobičajena učenja o oproštaju. Uvidimo li da našem pravom ja niko ne može nauditi i da prigovori i uvrede mogu povrijediti samo lažnu projekciju ega, nije nam ni potrebno neprekidno težiti oproštaju. Nema puno ljudi koji su uopće svjesni ovog dijela puta, ali kad ga jednom prijeđemo - kad potpuno usvojimo ovu lekciju - oproštaj dolazi sam bez imalo truda. Opraštanje je nepotrebno i suvišno jer ovaj nas put kroz život vodi glatko, lako i elegantno.