Muzika za opuštanje I

Muzika koja se sluša srcem.

Tibetanske flaute

Bambusove flaute i morski valovi

Bambusove flaute

 Relaksirajuće putovanje svijetom

Energetsko čišćenje

Tokom dana mi u sebi nakupimo i zadržimo dosta energetskog smeća koje nastaje kao otpad naše i tuđe iskorištene psihičke ili fizičke energije, te raznih emotivnih stanja i astralnih ostataka, koja poput tamnih mrlja ostaju zalijepljene na našoj auri čineći je tamnom i zaprljanom.  Zbog toga se osjećamo negativno, neraspoloženo, depresivno, bolesno, umorno i pospano, imamo nesanicu i sl. Hronični umor je siguran znak da smo puni energetskog i psihološkog smeća, te da je vrijeme za čišćenje.

Sa tako negativnim nabojem, boravimo u svom stambenom ili radnom prostoru gdje se ta energija polako prenosi na prostor i on postaje umoran i beživotan. Zamislimo da smo prostorija koju spolja krečimo, glancamo, a unutra je sve zapušteno i ustajalo.

Svaki dan trebamo čistiti svoju auru i čakre, to je vrlo jednostavan i brz proces.

1. Vizuelizirati briljantnu svjetlost u obliku jajeta oko cijelog tijela, zatim pojačavati svjetlost do maksimalne blještavosti i širinu jajeta do nekih 1,5 m oko sebe. Ostati u tom stanju par minuta i udahnuti svjetlost, osjećajući kako nam ispunjava cijelo tijelo.

2. Vizuelizirati kako naše čakre poput ventilatora uvlače blještavu svjetlost koja ih otvara i pročišćava, a zatim udahnuti slapove svjetlosti koji se prelijevaju u pastelno crvenoj, narandžastoj, žutoj, smaragdno-zelenoj, blijedo plavoj i ljubičastoj boji. 

3. Osjetiti kako naša aura blista.

Naša aura može imati rupe kao posljedicu raznih fizičkih ili psihičkih trauma, čak iz djetinjstva.

Svaka dalja negativna misao, blokirana ili neispoljena emocija će uticati na to da se u auri pojave zaprljanja, što direktno utiče na naš energetski potencijal, zato moramo voditi računa da promjenom načina razmišljanja zaštitimo zdravlje svoje aure, odnosno, zdrava i čista aura će nas usmjeravati na usvajanje ispravnih i pozitivnih stavova.

Čistoći aure pogoduje bavljenje fizičkom aktivnošću, boravak u prirodi, bistra prirodna voda, joga i meditacija, ljubav prema sebi, slušanje harmoničnih tonova, boje, sunčeva svjetlost i sl. 

Osim energetskog čišćenja naše aure, mi povremeno trebamo očisiti prostor u kome boravimo, najbolje pomoću rastvora vode i morske soli, čišćenjem svih površina, namještaja i podova, paljenjem smjese alkohola i morske soli, provjetravanjem i puštanjem slavina da teku odnoseći negativnu energiju iz doma, te redovnim čišćenjem odvoda u kuhinji i kupatilu gdje se stvara najveća koncentracija i blokada negativne energije u domu. Zatim, korištenjem aromatičnih ulja i paljenjem mirisnih štapića mi čistimo energiju u prostoru, kao i korištenjem fontane, kristala, svjetlosti, svijeća, svježeg cvijeća, sunčeve svjetlosti i zvuka. Takođe, čišćenjem doma od nepotrebnih i oštećenih stvari mi stvaramo mjesto za dotok nove energije i oslobadjamo se od tereta prošlosti.  Naš dom je odraz našeg unutrašnjeg stanja, ako je bilo šta u našem domu zaglavljeno, slomljeno ili negativno, to predstavlja odraz naših psiholoških i emotivnih energetskih tokova.

Biti dio cjeline

Zamislimo naš organizam, unutra se sve odvija na principu saradnje i razmjene, svi organi saradjuju i svaki daje ono što je drugome potrebno, da bi funkcionisala cjelina. Kada bi se jedan organ otcijepio i postao sebičan, htio da radi sam za sebe, prestao bi da funkcioniše cijeli organizam a takodje i taj otcijepljeni organ. Tako funkcioniše cijeli univerzum, davati, davati.Priroda nam konstantno daje, ali mi nismo naučili da uzvraćamo, već smo ogrezli u jednostranom uzimanju, problem nam je naučiti kako da dajemo. Svi nešto tražimo, stalno se pitamo "zar tražim previše". Ok, univerzum je bogata riznica u kojoj ima više nego što možemo zamisliti, ali je pitanje kako doći do nje, kako dobiti ono što želimo. Odgovor je: davati, biti dio cjeline.

Ima jedna priča o tome kada se hodža davio u rijeci, ljudi su prilazili i govorili mu "daj hodža ruku", ali on nije reagovao i udavio se. Kada je došao drugi vjerski službenik da vidi šta se desilo, i kada je vidio masu svijeta, prvo ih je napao što ga niko nije spasio. Medjutim, oni su mu ispričali kako su prilazili i vikali "daj hodža ruku" ali on se oglušio. Na to je vjerski službenik rekao: "Pogriješili ste, niste trebali vikati "daj hodža ruku", jer hodže nisu navikle da daju, trebali ste vikati "evo hodža ruku" i spasili biste ga."

Poenta je u tome da će nas nedostatak osjećaja, da je u davanju spas, odvesti u propast, da ćemo se ugušiti u vlastitom vjerovanju da nas spašava suženi fokus na sebe i svoje potrebe i da ćemo na taj način stvoriti jalovo tlo.

Svaki zupčanik, pa i onaj najsitniji, je neophodan za neometano funkcionisanje cijelog mehanizma. Sve je bitno. Kaže se, kada leptir zamahne krilima na jednom mjestu da to ima uticaja na drugom kontinentu.

Postoji bezbroj načina da se taj mehanizam pokrene, odnosno da mi damo ono što je drugome potrebno i ponašamo se prema zakonitostima univerzuma: na prvom mjestu - da podijelimo nešto novca  kome je potrebno, kaže se da godišnje trebamo podijeliti oko 10% svoje zarade, prema nekim duhovnim zakonima to je suma koja nas iskupljuje i čisti našu negativnu karmu, niko nije osiromašio od davanja milostinje; da obiđemo  neku stariju (usamljenu) osobu, da dijelimo lijepe riječi, da pomognemo komšijama, da nahranimo životinje,  da ne ogovaramo nikoga, da pomognemo drugima da postignu ono što žele itd. Na taj način se izlazi iz makro plana i fokusiranosti na sebe, a ulazi u opšti, univerzalni plan.

  

Postajući dio mehanizma za ispunjenje svoga cilja, mi djelujemo poput zupčanika u časovniku dok naša djela predstavljaju "đubrivo" za sjeme želje i namjere. Stari je običaj da bacimo novčić u fontanu i namijenimo na neku želju. Ali sam čin bacanja novčića potvrdjuje da smo kroz čin davanja na dobitku. Zakon je jednostavan: daj da bi dobio.

Ne koncentrirati se na cilj

OTLA princip

Da se dobro razumijemo: cilj treba postojati; ali ako se suviše snažno na njega koncentriramo, više ne zapažamo sadašnjost u njezinoj cjelini, ne ponašamo se optimalno u sadašnjem trenutku

Ne koncentrirati se na cilj

Ako se čvrsto koncentrirate na svoj cilj, to znači da zadržavate, da ograničavate svoju inteligenciju, jer više niste sposobni razmišljati jasno i opušteno. Koncentracija znači isključivanje: više ne zapažate što se događa lijevo i desno od vas, a to je sasvim očito ograničavanje vaše inteligencije. Prodavač, koji se grčevito koncentrira na sklapanje ugovora s kupcem, na vidi kupca u cjelini, on time niti sebi niti kupcu ne pravi nikakvu uslugu.

Da se dobro razumijemo: cilj treba postojati; ali ako se suviše snažno na njega koncentriramo, više ne zapažamo sadašnjost u njezinoj cjelini, ne ponašamo se optimalno u sadašnjem trenutku. Drugim riječima: mi ograničavamo naš potencijal, našu univerzalnu inteligenciju.

MOJA PRIMJEDBA:

Suviše snažno fokusiranje na cilj ima efekat makro-fotografije, gdje se jedan objekat ističe u prvi plan, dok sva ljepota  okoline pada u drugi plan i gubi se sinhronizacija objekta sa istom, odnosno stvara se otcijepljenost. Tako fiksan i nefleksibilan pristup cilju isključuje ostale segmente života i ne dozvoljava nam da uživamo u sveukupnosti i bogatstvu sadašnjeg trenutka, negirajući cjelovitost i sveprisutnost.

Posljedice toga mogu se vrlo lijepo promatrati ponajprije u sportu. Tko se grčevito koncentrira na određen cilj, taj doduše može postići izvjesne uspjehe, ali pravim šampionom vjerojatno nikada neće postati, jer je u grču. Tko je grčevit, ne može postići optimalne rezultate. Jedan je učesnik seminara na ovu temu ispričao sljedeći primjer:

On je često igrao tenis protiv svog oca. (Ja s namjerom ovdje upotrebljavam riječ “protiv”). Njegova je namjera bila, da po svaku cijenu pobijedi svog oca. On je mislio da je s obzirom na kondiciju bolji od svog oca i da ga obavezno mora pobijediti. Ali stalno je gubio. Time se naravno povećavala i njegova grčevitost. Jednoga mu je jutra bilo dosta borbe (on se borio za jedan određeni cilj: koncentrirao se na taj cilj). U sljedeći je meč ušao bez cilja da pobijedi, već jednostavno samo da bi igrao. I vidi: od tog dana više nije izgubio niti jedan meč protiv svog oca! Uvijek je pobjeđivao. A nije napravio ništa drugo, nego otpustio. Otpor i blokada su se razriješili, život je mogao teći, mogao se mijenjati iz trenutnog stanja u željeno stanje.

Ono što vrijedi za sport, vrijedi i za sva ostala životna područja. Vrijedi za menadžera, za prodavača, za nezaposlenog, za majku koja želi da njezin sin bude uspješan u školi. Svuda vlada isti mehanizam. Ako se kruti koncentrirate na jedan cilj, ograničavate svoj potencijal. Otpustite svoj cilj!

Ne sumnjajte u postizanje cilja

Sumnja potječe od mišljenja glavom i u potpunosti ograničava našu univerzalnu inteligenciju. Sumnja je suprotnost povjerenju; a bez povjerenja, naša se inteligencija ne može aktivirati. Otpustiti znači imati povjerenje; povjerenje u život, u nezamislivu mudrost, koja je prisutna u svakom čovjeku. Tko nema povjerenja, ne može otpustiti, on se mora svuda hvatati. Ovo nepovjerenje u život je jedna akcija, koja će, naravno, dovesti do reakcije. Tko nema povjerenja u život, taj ne može očekivati da će ga život nositi, da će mu činiti dobro. On time ograničava svoje mogućnosti u ogromnoj mjeri. Tko želi postići neki cilj, a istovremeno sumnja da li će mu to stvarno uspjeti, taj nema mnogo šansi za uspjeh. Ovakvom sumnjom, on blokira protok života. Zbog toga: ako usprkos takvom stavu postigne cilj, tada samo uz pomoć relativno velikog utroška energije i vremena.

Naravno da je i Isus to znao. Odgovarajuća rečenica kod njega glasi: “Ako posjedujete vjeru, ništa vam neće biti nemoguće.”

To je zbog toga tako, jer uslijed otpuštanja (vjere, povjerenja) život može teći, a naša se univerzalna inteligencija može manifestirati. Ova se univerzalna inteligencija ponekad naziva i super-inteligencijom – ili Bogom.

Sažetak:

Otpuštanje je suprotnost slabosti; ono aktivira u svakom čovjeku prisutnu nezamislivo visoku inteligenciju, a to konkretno znači:

-   Prihvatiti sadašnje stanje

-   Ne osuđivati, ne suditi

-   Ne određivati put

-   Ne boriti se protiv  trenutnog stanja  ili za 

    željeno stanje

-   Ne koncentrirati se na cilj

-   Ne sumnjati u postizanje cilja

Aktiviranje vaše univerzalne inteligencije

OTLA princip 

Ako želite po mogućnosti što brže stići od trenutnog do željenog stanja, tada se, logično, ne smijete grčevito držati sadašnjeg stanja.

Aktiviranje vaše univerzalne inteligencije

Ustanovili smo, da se čovjekov potencijal sastoji od inteligencije i energije. Dalje smo ustanovili, da morate uložiti maksimum inteligencije i energije, ako svoje ciljeve želite postići po mogućnosti brzo i s malo napora. Ovo vrijedi i za rješavanje problema: Ako svoje probleme želite riješiti brzo i s malo napora, tada morate također uložiti maksimum inteligencije i energije. Logično, zar ne?

            

U ovom dijelu se radi o tome da istražimo, kako se aktivira univerzalna inteligencija. U drugom dijelu pod 1.3 smo objasnili, da svaki čovjek ima na raspolaganju nezamislivu inteligenciju.

           

Kako ćete aktivirati tu inteligenciju?

Odgovor glasi: otpuštanjem.

           

Sada ćemo vidjeti, što ovo otpuštanje konkretno znači. Ako ste upali u neki problem, ili ako želite postići određeni cilj, a ja vam savjetujem da otpustite, što time mislim? Što znači otpuštanje?

Otpuštanje znači:

Prihvaćanje trenutnog stanja.

Ako želite po mogućnosti što brže stići od trenutnog do željenog stanja, tada se, logično, ne smijete grčevito držati sadašnjeg stanja. Kako bi se sadašnje stanje moglo promijeniti u željeno, ako ga zadržavate? Zadržavati trenutačno stanje, znači blokirati ga. Prihvaćanje sadašnjeg stanja znači, njegovo otpuštanje  - a tada se događa nešto zapanjujuće: trenutačno se stanje mijenja. Ja uvijek iznova čujem učesnike mojih seminara, kako izjavljuju “ali ja ne mogu sve prihvatiti”. To sam i ja nekada mislio – i skoro sam se time do kraja uništio. Čovjek ne samo da može sve prihvatiti što jest, on to mora. Ovo je naime u svezi s čistom logikom. Ono što jest, jest: a ako nešto jest, tada nema nikakva smisla uzbuđivati se zbog toga. To se zbog našeg uzrujavanja neće promijeniti. Ono što jest, to je ono što je u ovom trenutku. A što je sada, to ne može nitko promijeniti. Mi možemo utjecati na budućnost, ali ne na ono što jest i što je sada! Ako ne prihvaćamo što jest i što je sada, radimo nešto sasvim nelogično. Tada naime stvaramo sukob, sukob između nas i onoga što jest. Svaki sukob košta energije i novaca, on blokira inteligenciju. To znači: ako ne prihvaćamo ono što jest, tada sebe totalno onemogućavamo. Kako da brzo riješite vaše probleme i brzo postignete ciljeve, ako se u potpunosti onemogućavate time što ne prihvaćate ono što jest? To nije moguće!

            

Sada ćete primijetiti, da se cijeli svijet bori protiv sadašnjih stanja svih vrsta: papa jednako kao i UN. To je istina. I upravo zato se problemi ne rješavaju, već se stvaraju novi.

            

Problemi se ne rješavaju tako da se bori protiv nekog određenog trenutnog stanja (čovjeka ili situacije). Ovo nema ništa zajedničkog sa psihologijom ili filozofijom: to je čista logika i fizika. Sukob izaziva otpor. I ako se cijeli svijet služi sukobima i otporima, to stvar ne čini ništa boljom – a prije svega: ne pomaže ljudima pri rješavanju njihovih problema. Zamislite sebi, što bi se s vama i vašim automobilom dogodilo, kada njegovi amortizeri ne bi prihvaćali neravnine na cesti!

           

Dakle, kao prvo: prihvaćajte ono što JEST – ma koliko “loše” to možda bilo.

Ne osuđivati

Ovo, naravno, ima veze s prethodnom točkom. Nešto ne prihvaćati znači, osuđivati to. Ako nešto ne osuđujete, lakše vam je prihvatiti to. Otpustiti dakle znači također i to; ne suditi stalno ljudima i situacijama (dobro/loše). Ovo je potpuno u skladu sa zakonom akcije i reakcije.

Ako ljude i situacije (o)sudite, tada blokirate život; blokada znači sukob, a sukob znači otpor. Ponavljam: govorimo o fizici. Suditi znači, dijeliti nešto što je cjelina; a ako imam dva dijela, imam sukob. I tada ni pri najboljoj volji ne možete očekivati, da ćete svoje ciljeve postići brzo i s malo truda. To je iluzija. Postoje, međutim, ljudi koji pomoću sukoba pokušavaju postići svoje ciljeve. Takvi ljudi očito raspolažu sa suviše vremena i novca.

   

Ne određivati put

Ja sam rekao, otpuštanje aktivira univerzalnu inteligenciju koja je prisutna u svakom čovjeku. Ako želim doseći određen cilj, a pritom se koncentriram na neki određen put kojim to želim postići, tada se totalno ograničavam. To je čisto razmišljanje umom, koje blokira razmišljanje srcem, tj. univerzalnu inteligenciju. Naš um vidi možda jedan, dva ili tri moguća puta, koji mogu dovesti do cilja. No tko vam kaže, da ne postoje još bezbrojni drugi putovi do cilja? Mnogi poduzetnici dramatski blokiraju potencijal svojih suradnika, uspostavljajući ekipe za planiranje koje razrađuju točne strategije, koje bi trebale dovesti do cilja. Takvi poduzetnici mogu biti osrednje uspješni, ali oni nemaju nikakve šanse u usporedbi s poduzetnikom koji zna kako će aktivirati inteligenciju svojih suradnika. Uvođenje motorkotača marke Honda u Ameriku, očito predstavlja takav jedan primjer. Prema istraživanjima profesora Mintzberga, prodaja tih motora doživjela je izvanredan uspjeh – zahvaljujući nedostatku bilo kakve strategije! Jednom klasičnom menadžeru se pri takvoj pomisli diže kosa na glavi (ali klasičan menadžer se vrlo rijetko može pohvaliti izvanrednim uspjesima). Objašnjenje Honda-uspjeha jasno je i jednostavno. Očito su voditelji firme kao i svi suradnici imali jasan cilj pred očima. Vodstvo firme nije međutim napravilo pogrešku da potencijal svojih suradnika ograniči na jedan određen put, na jednu određenu strategiju. Tako je svaki suradnik mogao razviti svoj potencijal. Pozor: ne treba zajedno s vodom baciti i novorođenče; ja ovdje ne propovijedam uklanjanje svih strategija. Ja strategije zamišljam poput cestovnih rubnika, unutar kojih bi trebala postojati po mogućnosti što veća sloboda, kako bi se suradnici mogli razvijati.

            

Ovdje želim ukazati na još neke daljnje posljedice. Ako ste bolesni, tada je obično (ne uvijek!) vaš cilj, da opet ozdravite. Ako se tada fiksirate na neku određenu metodu ili terapiju, ograničavate time vašu univerzalnu inteligenciju. Vaše srce, život, vaš Bog, zna mnogo bolje od vašeg ograničenog razmišljanja umom, na koji ćete način najbrže ozdraviti. Bog nema granica, Bog je univerzalna inteligencija. Zašto blokirati tu inteligenciju?

            

Molim vas da se sjetite prošlog poglavlja. Čovjek posjeduje slobodnu volju! Dakle je u njegovoj moći da zaniječe tu univerzalnu inteligenciju, svog Boga – tako je velika moć čovjekova! Nitko vas ne može izliječiti protiv vaše volje.

            

U svezi s time, još nešto: to može imati sasvim dramatične posljedice. Ja sam čuo o jednoj porodici koja je imala autistično dijete. Liječnici su to dijete proglasili neizlječivim. To je shvatljivo, jer liječnici poznaju određene putove liječenja, a u ovom slučaju im njihov razum nije pokazao nikakvu mogućnost liječenja. Roditelji ovo mišljenje liječnika nisu prihvatili, što znači: oni se nisu fiksirali na neki određen način liječenja, oni su ostavili otvorenima sve mogućnosti. Danas je dijete izliječeno – bez lijekova, “samo” uz pomoć jednog načina ponašanja, kojeg mi ovdje nazivamo OTLA-principom. To je dijete čak studiralo na univerzitetu. Ograničavanje na neki određen način ili put liječenja predstavlja strahovito ograničavanje naših mogućnosti. Mislite samo na to, koliko toga još prije 50 ili 100 godina nije bilo izlječivo, a danas se uspješno liječi. Ista će se stvar ponoviti za 50 ili 100 godina. Područje medicine je paradni primjer ograničenog načina razmišljanja. Ono što se u određenom trenutku skoro zatvorom kažnjava, često nekoliko godina kasnije postaje službenim mišljenjem.

            

Naše umno razmišljanje je u tolikoj mjeri ograničeno, da sasvim jednostavno ne možemo iscrpsti sve mogućnosti za postizanje naših ciljeva. Tko se usprkos tome želi osloniti samo na svoj um, neka mu bude: on jednostavno mora i živjeti s posljedicama svog stava.

Alati za iscjeljivanje emocija

Proces od šest koraka za produhovljenje vašeg emocionalnog sebstva  

1. korak: 

Zapišite događaj ili točno ponašanje druge osobe o kojoj se radi. Na primjer,možda je bila gužva u prometu na autoputu ili se vaš partner naljutio na vas. Prvi korak je da samo objektivno zapišete što se dogodilo izvana.

2. korak: 

Zapišite objektivno svoj odgovor na događaj ili drugu osobu. Na primjer, vašodgovor na prometnu gužvu je možda bila nestrpljivost i ljutnja. Vaš odgovor na vašeg partnera možda je bio obrambeni stav i ljutnja. Drugi korak je da samo objektivno zapišete kako ste odgovorili, bilo da je to bilo prikladno ili neprikladno.

3. korak: 

Ovo je ključni korak. Izaberite gledati na događaj ili na ponašanje druge osobe kao na svog majstora učitelja koji vas uči lekciju koju morate naučiti. Zamislite kako su taj događaj ili osoba instrument koji Bog koristi kako bi vas naučio lekciju i kako bi vam dao priliku za duhovni rast. Vaš negativni odgovor uvijek proizlazi iz činjenice da vi ne gledate na situaciju kao na učenje, lekciju, izazov i priliku za rast. Prometna gužva je vaš majstor učitelj. Ljutnja vašeg partnera je vaš majstor učitelj.

4. korak:  

Napravite popis svih psiholoških i duhovnih kvaliteta za koje vam je dana prilika da ih naučite. Prva stvar koju vas ljudi uče je primjer «kako ne biti» (kao u lošem primjeru partnera). To je dobra lekcija za vas. Neki ljudi postavljaju dobre primjere a neki postavljaju loše primjere. Vi možete učiti iz oba. Vi znate kakav je osjećaj biti na drugom kraju kada se netko razljuti i napada vas, te vas to uči da ne budete takvi. To je obično prva lekcija koju učimo. U primjeru prometne gužve vi učite strpljenje, sklonost a ne vezanost, da gledate na stvari kao na lekcije, prepuštanje i tako dalje.  U primjeru s vašim partnerom vi ste podučavani da:

• Ostanete centrirani da posjedujete svoju vlastitu osobnu snagu da imate postavljen svoj mjehur zaštite tako da njegov/ njezin nadmoćni odgovor sklizne niz vaš mjehur poput vode niz pačja  leđa, 
• da sami stvarate svoje vlastite emocije a ne da dopustite svojem partneru da izaziva vaše emocije,
• da ne dopustite svojem partneru da vas stavi u položaj pobijeđenog, 
• da komunicirate sa svojim partnerom na snažan, ispunjen s ljubavlju način a ne na obrambeni, napadački način, 
• da raspravljate a ne da se svađate. 
• odgovoriti, a ne reagirati; 
• biti majstor, a ne žrtva. 
• Zauzeti se za sebe. 
• Napraviti dobar izbor o tome kada govoriti ili kada biti tih. 
• Opraštanje, bezuvjetna ljubav, sklonost, ne vezanost da gledamo na stvari kao na lekcije. Neranjivost.
• Transcendiranje ega. 
• Tražiti najprije ljubav i vrijednost u sebi i od Boga, a ne tražiti je najprije od svog partnera. 
• Strpljenje, dati bolji primjer. 
• Uspregnuti se od dobivanja psihološke bolesti svoga partnera i biti iscjelitelj a ne pacijent. 
• Biti duhovan a ne egoističan. 
• Nevezanost. 
• Objektivnost. 
• Održati ispravan odnos prema sebi i ispravan odnos prema Bogu koji su dva najvažnija odnosa u vašem životu, čak i ispred vašeg partnera.

Veoma preporučujem da koristite ovaj popis kvaliteta u ispitivanju budućih lekcija. Tako mnogo lekcija koje učimo su ustvari iste lekcije s popisa, ponavljane iznova i iznova.

5. korak: 

Nakon nabrajanja svih prekrasnih lekcija i zlatnih grumena mudrosti koje ste naučili, blagoslovite ili zahvalite drugoj osobi u svojim mislima (ili osobno) što vam je dala priliku da naučite te lekcije. Čvrsto odlučite, da kada budete testirani u narednom danu, tjednu ili mjesecu, da ćete biti mentalno snažni i spremni da prikladno odgovorite. Budite svjesni da ćete ponovno biti testirani, ili s istom osobom ili događajem ili s novom osobom i novim događajem, no to će biti slična lekcija.

6. korak: 

Zapamtite da ako uistinu naučite iz tog iskustva vi nikada nećete iznova morati iskusiti te negativne osjećaje ili zlostavljanje, od te osobe ili događaja ili bilo kojeg sličnog. Koristite ovaj proces od šest koraka kako biste svladali svoje emocije svaki puta kada upadnete u neugodnu emocionalnu situaciju. Koristeći ovaj proces i radeći ga na papiru, pomoćiće vam da jasnije vidite što se događa.

Dr Joshua David Stone - Psihologija duše

Misli za svaki dan II