Ponavljanje je majka znanja

Repetitio est mater studiorum

(latinska izreka)

                                                                         

A psihologija kaže: "Ponavljanje je majka navike".
U procesu samoiscjeljenja i transformacije negativnih energetskih obrazaca neophodno je ponavljanje kako bismo "programirali" našu podsvijest i prilagodili je na potrebnu frekvenciju. Sjetimo se koliko smo godina života proveli u tom neželjenom programu i koliko se naša podsvijest prilagodila takvoj frekvenciji. Koliko smo nesvjesno usvojili određene rituale od ustajanja iz kreveta pa nadalje, koliko smo navikli da kupujemo određene proizvode da smo ubijedili sebe da ne možemo koristiti druge, kakvu vibraciju smo oko sebe stvorili svojim mislima i emocijama. Ponavljanjem tih radnji mi smo programirali svoju podsvijest i radimo ih mehanički, bez razmišljanja, one se podrazumijevaju jer su postale dio našeg vibrantnog polja, mi smo podešeni na njihovu frekvenciju.

Koji je naš životni moto, ideja vodilja, najčešća poštapalica, glavna misao o životu i ljudima.  Imamo li svoje mantre, molitve, rituale pomoću kojih stupamo u vezu sa nadsvjesnim, božanskim, svojim višim ja.

Kada, kao dijete, počnemo učiti slova i brojanje, mi se saplićemo i zaboravljamo, ali upornim ponavljanjem mi to besprijekorno naučimo. Isto tako, u školi naučimo mnogo toga, iz fizike, hemije, geografije, matematike. Međutim, ako kroz život ne koristimo to znanje, mi ćemo ga zaboraviti jer izlazimo iz te vibracije čim nema ponavljanja. Znanje postoji neovisno o nama, ono ne može nestati kada  mi zaboravimo, ono i dalje titra na svojoj frekvenciji, potrebno je samo podesiti se na nju, jer smo sebi već dokazali da to možemo.

Mi imamo ogromnu moć u sebi, znanje je neiscrpno, bezgranično. Ponavljanjem privlačimo, širimo vibrantno polje, ne-ponavljanjem zaboravljamo, mijenjamo frekvenciju djelovanja. Izlaskom iz frekvencije štetnog i nezadovoljavajućeg ponašanja koje nas prati godinama, čišćenjem i dolaskom do nultog stanja, mi dolazimo u stadij novorođenčeta, odakle počinjemo učiti hodati, govoriti, brojati, ulazimo u frekvenciju poželjnog djelovanja i stalnim ponavljanjem mi se stabilizujemo i širimo u tom programu.

Svijet simbola

Svijet oko nas je neiscrpna riznica simbola. Simboli imaju utkanu kolektivnu svijest unutar svoje energetske strukture, što im daje izvjesnu moć djelovanja. Tako, recimo, srce simbolizira ljubav u cijelom svijetu i nošenje malog srca na lančiću ili svijeće u obliku crvenog srca, smatra se da privlače ljubav. Parovi upisuju svoja imena u nacrtano srce. Ako nečemu cijeli svijet da svoju energiju, onda to ima moć.

The kiss - Gustav Klimt

Za simbol se kaže da je to nešto u materijalnom obliku što predstavlja nešto u nematerijalnom svijetu, što znači da i mi, kao fizička (materijalna) pojava imamo svoju manifestaciju u nevidljivom svijetu, odnosno da smo simbol sopstvene nefizičke manifestacije. 

Pomoću simbola stupamo u kontakt sa nesvjesnim.

Brojevi su simboli, imena takođe. Sjetimo se nekog lika i odmah imamo viziju njegovih nematerijalnih osobina. Hitler, recimo. Kažu da voda, na spomen Hitlerovog imena, kristalizira u haotičan oblik koji podsjeća na jezu i strah.  Latinska poslovica kaže: "Nomen est omen - ime je znak". Dovoljno je da nekoga poznajemo, na spomen njegovog imena mi imamo u mislima njegov otisak koji ostavlja u nematerijalnoj sferi. Isto tako, spomenemo li neki prestižan modni brend (Prada, Gucci), odmah imamo asocijaciju luksuza i glamura. Kažemo li ime Bil Gejts, imamo asocijaciju finansijske moći. Ljudi (imena)  su živi simboli.

Naš datum rođenja, zbir njegovih cifara, predstavlja broj koji u numerologiji predstavlja simbol. Kroz naš lični broj ili ime pročitaće nas kao pjesmicu.. Na primjer, lični broj 4 nosi ograničenja i kašnjenja, kao i karmičke terete preuzete kroz svijet predaka i genetsko nasljeđe. Ovaj broj takođe nosi  sumnju u sebe i nedostatak ljubavi i samopouzdanja. Kroz datum rođenja osoba jednostavno predstavlja materijalnu (brojčanu) kopiju onoga što dolazi iz nematerijalne sfere.

Simbol dvostruke sreće

Kineska tehnika uređenja doma Feng-shui, bazira se na primjeni simbola za aktiviranje energije prema vrsti sreće koju želimo privući - zdravlje, novac, ljubav ili poslovna sreća. Tu imamo šaroliku lepezu simbola, od raznih kaligrafskih napisa, simbola dvostruke sreće (double happiness), peonija, žabe sa novčićem, zmaja, bambusa, cvijeća, slika, kristala i sl. Smatra se da slike koje vise na našim zidovima privlače istovjetnu energiju, ako su na njima ličnosti koje su tragično nastradale ili simboli agresivnosti, to nije povoljan simbol.  

Muzika je takođe naš simbol. Ona dolazi iz viših sfera i dopire do najvećih dubina našeg bića. Sve nas pogađa poneka tužna balada ili dobar narodnjak koji nas vrati u vrijeme kada smo bili sretno ili nesretno zaljubljeni. Uvijek kada reagujemo na odredjenu pjesmu trebamo znati da negdje u nama postoji emocija koja predstavlja njenu kopiju, na nama je da li ćemo je osvijestiti, očistiti, transformisati ili ne.

Boje su moćan simbol koji otkriva našu psiho-emotivnu strukturu. Svi mi kroz život razvijemo vlastiti jezik boja, koje najviše odgovaraju našem unutrašnjem biću. Kažu da evropski muškarci žive u prosjeku kraće jer imaju sindrom sivog odijela,  s obzirom da je pomoću osjetljivih kamera utvrdjeno da siva i crna boja stanjuju i potamnjuju auru. Pogledajmo indijske žene u živopisnim bojama kako se doimaju toplim, zdravim i srećnim. Dok istovremeno, žena u crnoj burki djeluje prijeteće, ograničeno i lišeno radosti i uživanja, ili evropska poslovna žena u tamnom kostimu koja ostavlja prilično hladan dojam. Siva ukazuje na nedostatak boje, neutralnost, ali pod tim dojmom se skriva sjenka, nešto što se nastoji potisnuti. Crna je boja ograničenja, odricanja, postavljanja jasne granice, isključivost. Uglađena učtiva elegancija iza koje se krije prava priroda. Žalosni i ozbiljni ljudi nose crno, realisti je imaju u određenoj mjeri, a idealisti u najmanjoj mjeri, jer oni vide svijet u bojama. Žuta je boja otvorenosti i dobre komunikacije. Boje predstavljaju simboličku kopiju našeg  psihološkog stanja.

Indijska tradicija praktikuje nošenje numeričkih kvadrata (kavača), jantri i drugih simbola radi lične zaštite i aktiviranja pozitivne energije.  

Mandala

Jung je takođe u svojoj analitičkoj psihologiji koristio mandalu kao vezu izmedju svjesnog i nesvjesnog, odnosno preslikani simbol stanja psihe, pomoću kojeg dopiremo do sadržaja zakopanih iza zidova razuma.

Naši snovi, vizije, želje, geste, običaji su takođe simboli. Neko je rekao: "Ono što možemo sanjati, to možemo i ostvariti", što podupire tvrdnju da sve što ima svoju manifestaciju u jednoj sferi, ima svoju kopiju u drugoj. 

Razmotrimo svoje simbole i otkrićemo kakav spiritualni otisak ostavljamo u nematerijalnom (duhovnom) svijetu.

Svijet je naše ogledalo

Ovo je jedna istina koje često nismo svjesni. Svijet nam vraća naš odraz, ono što mu šaljemo iz najdbuljih slojeva svog bića, što mislimo o sebi, to dobivamo natrag kako bismo ga postali svjesni. Isto kao što možemo pomoću ogledala vidjeti mrlju na svom licu ili odjeći, isto tako, kroz prizmu proživljenih iskustava, možemo vidjeti mrlje na svom unutrašnjem biću. Samo što fizičke mrlje brže i lakše otklonimo, dok na ovim unutrašnjim radimo manje jer se one "ne vide" i ne ugrožavaju naš status i opšti dojam, ali negdje u svoja četiri zida ih postajemo svjesni. Samoća je za takve stvari neophodna. Ono kako se osjećamo kada smo sami sa sobom, koja emocija dominira kada se samoposmatramo - to smo mi. To je naš unutrašnji kompas koji nas vodi u iskustva i uzvraća nam rezultat kroz odgovarajući osjećaj.

Deep reflection

Voda kao element korespondira sa emocijama i psihom. U prirodnom okruženju, voda stvara odraz, refleksiju materijalnog svijeta.  Naša psiho-emotivna struktura jeste vodena površina - ogledalo - koje odražava  naš materijalni svijet, kao  produkt stvaralačke (ili destruktivne) energije koju ulažemo. Taj suptilni, nevidljivi nivo naše ličnosti je svjetlo kojim zračimo. Ako je to svjetlo prljavo, mutno i maglovito (bez ljubavi prema sebi) proizvešće sličan materijalni efekat prema spolja.

Nekim osobama tijelo je fetiš, pa nezadovoljni postojećim stanjem, mijenjaju lični opis pomoću estetskih korekcija,  pojedini muškarci uporno treniraju i imaju tijelo kao izvajano, ali nemaju uspjeha kod žena, jednostavno su im odbojni. Odjeća kao fetiš, takođe je toliko preuzela primat da su se ljudi potpuno identifikovali sa onim što nose i ubili svoju ličnost. Ispod naslaga firmirane odjeće, silikona i nabildanih mišića krije se nešto duboko pokopano i zanemareno, ali presudno.

Svijet daje "zvijezde" u ljudskom obliku koje imaju karizmu, unutrašnju moć, svjetlo koje privlači ljude. Ali, sigurno je da im uspjeh nisu donijeli tijelo i fizička ljepota.


Duh je ono što magnetski privlači ljude. 

Duh je ono što privlači partnera, ljubav, prijateljstvo, novac, slavu, popularnost ali i sve one negativne strane iste medalje. Tačnije, kakva su nam iskustva na tim poljima, kakve su te osobe u psihološkom, emotivnom i karakternom smislu, kakav je kvalitet onoga što nam uzvraćaju, takav nam je i duh. 


Prema definiciji "duh je sveukupnost psihičkih procesa ili ljudski karakter i mentalitet".

Pogledajmo cjelokupan svoj život, počev od roditelja, preko prijatelja do partnera, okoline, kolega, znanih i neznanih ljudi. Svaki od njih ima simboliku svog pojavljivanja u našem životu i ulogu osvještavanja odredjenih fragmenata naše ličnosti (duha). Svaki ima svoju boju i svoj trag u našem unutrašnjem svjetlu (ili mraku). Kakav osjećaj imamo, kakav otpor prema pojedinim osobama, šta prihvatamo kod drugih, šta osuđujemo?

Kakva je arhiva naših sjećanja kroz emotivne partnere? Koji obrazac veza se ponavlja? Da li imamo osjećaj da uvijek privučemo "isti tip partnera" i da se veze završavaju uvijek na isti način? Ili smo ipak mi isti u svim vezama, ponavljamo iste stvari, a očekujemo drugačiji rezultat!? Očekujemo li da se neko drugi promijeni pod pritiskom naše "nesebične plemenitosti, dobrote i pasivnosti" i pruži nam život iz bajke? Ili uopšte imamo loše mišljenje i potisnutu agresiju prema muškom rodu, izražavajući se uglavnom sa ironijom, a očekujemo vezu iz snova!?

Dokle god postoji konflikt unutar nas, dotle će univerzum biti "zbunjen" i davati nam kontliktan odgovor, uvodeći nas u nove lavirinte i zagonetke.

Želimo li izaći iz lavirinta, trebamo razumjeti suštinu, prestati da osuđujemo i preuzeti odgovornost za ono što smo iskusili, oprostiti i izraziti zahvalnost svim ljudima koji su imali nezahvalnu ulogu našeg učitelja.  Isto kao što ne možemo ogledalo kriviti ako nismo zadovoljni svojim odrazom u njemu, isto tako ne možemo i ne trebamo kriviti druge što smo kroz odnose s njima izvukli takav dojam i emociju o sebi, ako smo emitovali nedostatak ljubavi i samopoštovanja, oni su nam samo uzvratili vlastitu sliku!

 

Muzika za opuštanje I

Muzika koja se sluša srcem.

Tibetanske flaute

Bambusove flaute i morski valovi

Bambusove flaute

 Relaksirajuće putovanje svijetom

Energetsko čišćenje

Tokom dana mi u sebi nakupimo i zadržimo dosta energetskog smeća koje nastaje kao otpad naše i tuđe iskorištene psihičke ili fizičke energije, te raznih emotivnih stanja i astralnih ostataka, koja poput tamnih mrlja ostaju zalijepljene na našoj auri čineći je tamnom i zaprljanom.  Zbog toga se osjećamo negativno, neraspoloženo, depresivno, bolesno, umorno i pospano, imamo nesanicu i sl. Hronični umor je siguran znak da smo puni energetskog i psihološkog smeća, te da je vrijeme za čišćenje.

Sa tako negativnim nabojem, boravimo u svom stambenom ili radnom prostoru gdje se ta energija polako prenosi na prostor i on postaje umoran i beživotan. Zamislimo da smo prostorija koju spolja krečimo, glancamo, a unutra je sve zapušteno i ustajalo.

Svaki dan trebamo čistiti svoju auru i čakre, to je vrlo jednostavan i brz proces.

1. Vizuelizirati briljantnu svjetlost u obliku jajeta oko cijelog tijela, zatim pojačavati svjetlost do maksimalne blještavosti i širinu jajeta do nekih 1,5 m oko sebe. Ostati u tom stanju par minuta i udahnuti svjetlost, osjećajući kako nam ispunjava cijelo tijelo.

2. Vizuelizirati kako naše čakre poput ventilatora uvlače blještavu svjetlost koja ih otvara i pročišćava, a zatim udahnuti slapove svjetlosti koji se prelijevaju u pastelno crvenoj, narandžastoj, žutoj, smaragdno-zelenoj, blijedo plavoj i ljubičastoj boji. 

3. Osjetiti kako naša aura blista.

Naša aura može imati rupe kao posljedicu raznih fizičkih ili psihičkih trauma, čak iz djetinjstva.

Svaka dalja negativna misao, blokirana ili neispoljena emocija će uticati na to da se u auri pojave zaprljanja, što direktno utiče na naš energetski potencijal, zato moramo voditi računa da promjenom načina razmišljanja zaštitimo zdravlje svoje aure, odnosno, zdrava i čista aura će nas usmjeravati na usvajanje ispravnih i pozitivnih stavova.

Čistoći aure pogoduje bavljenje fizičkom aktivnošću, boravak u prirodi, bistra prirodna voda, joga i meditacija, ljubav prema sebi, slušanje harmoničnih tonova, boje, sunčeva svjetlost i sl. 

Osim energetskog čišćenja naše aure, mi povremeno trebamo očisiti prostor u kome boravimo, najbolje pomoću rastvora vode i morske soli, čišćenjem svih površina, namještaja i podova, paljenjem smjese alkohola i morske soli, provjetravanjem i puštanjem slavina da teku odnoseći negativnu energiju iz doma, te redovnim čišćenjem odvoda u kuhinji i kupatilu gdje se stvara najveća koncentracija i blokada negativne energije u domu. Zatim, korištenjem aromatičnih ulja i paljenjem mirisnih štapića mi čistimo energiju u prostoru, kao i korištenjem fontane, kristala, svjetlosti, svijeća, svježeg cvijeća, sunčeve svjetlosti i zvuka. Takođe, čišćenjem doma od nepotrebnih i oštećenih stvari mi stvaramo mjesto za dotok nove energije i oslobadjamo se od tereta prošlosti.  Naš dom je odraz našeg unutrašnjeg stanja, ako je bilo šta u našem domu zaglavljeno, slomljeno ili negativno, to predstavlja odraz naših psiholoških i emotivnih energetskih tokova.

Biti dio cjeline

Zamislimo naš organizam, unutra se sve odvija na principu saradnje i razmjene, svi organi saradjuju i svaki daje ono što je drugome potrebno, da bi funkcionisala cjelina. Kada bi se jedan organ otcijepio i postao sebičan, htio da radi sam za sebe, prestao bi da funkcioniše cijeli organizam a takodje i taj otcijepljeni organ. Tako funkcioniše cijeli univerzum, davati, davati.Priroda nam konstantno daje, ali mi nismo naučili da uzvraćamo, već smo ogrezli u jednostranom uzimanju, problem nam je naučiti kako da dajemo. Svi nešto tražimo, stalno se pitamo "zar tražim previše". Ok, univerzum je bogata riznica u kojoj ima više nego što možemo zamisliti, ali je pitanje kako doći do nje, kako dobiti ono što želimo. Odgovor je: davati, biti dio cjeline.

Ima jedna priča o tome kada se hodža davio u rijeci, ljudi su prilazili i govorili mu "daj hodža ruku", ali on nije reagovao i udavio se. Kada je došao drugi vjerski službenik da vidi šta se desilo, i kada je vidio masu svijeta, prvo ih je napao što ga niko nije spasio. Medjutim, oni su mu ispričali kako su prilazili i vikali "daj hodža ruku" ali on se oglušio. Na to je vjerski službenik rekao: "Pogriješili ste, niste trebali vikati "daj hodža ruku", jer hodže nisu navikle da daju, trebali ste vikati "evo hodža ruku" i spasili biste ga."

Poenta je u tome da će nas nedostatak osjećaja, da je u davanju spas, odvesti u propast, da ćemo se ugušiti u vlastitom vjerovanju da nas spašava suženi fokus na sebe i svoje potrebe i da ćemo na taj način stvoriti jalovo tlo.

Svaki zupčanik, pa i onaj najsitniji, je neophodan za neometano funkcionisanje cijelog mehanizma. Sve je bitno. Kaže se, kada leptir zamahne krilima na jednom mjestu da to ima uticaja na drugom kontinentu.

Postoji bezbroj načina da se taj mehanizam pokrene, odnosno da mi damo ono što je drugome potrebno i ponašamo se prema zakonitostima univerzuma: na prvom mjestu - da podijelimo nešto novca  kome je potrebno, kaže se da godišnje trebamo podijeliti oko 10% svoje zarade, prema nekim duhovnim zakonima to je suma koja nas iskupljuje i čisti našu negativnu karmu, niko nije osiromašio od davanja milostinje; da obiđemo  neku stariju (usamljenu) osobu, da dijelimo lijepe riječi, da pomognemo komšijama, da nahranimo životinje,  da ne ogovaramo nikoga, da pomognemo drugima da postignu ono što žele itd. Na taj način se izlazi iz makro plana i fokusiranosti na sebe, a ulazi u opšti, univerzalni plan.

  

Postajući dio mehanizma za ispunjenje svoga cilja, mi djelujemo poput zupčanika u časovniku dok naša djela predstavljaju "đubrivo" za sjeme želje i namjere. Stari je običaj da bacimo novčić u fontanu i namijenimo na neku želju. Ali sam čin bacanja novčića potvrdjuje da smo kroz čin davanja na dobitku. Zakon je jednostavan: daj da bi dobio.

Ne koncentrirati se na cilj

OTLA princip

Da se dobro razumijemo: cilj treba postojati; ali ako se suviše snažno na njega koncentriramo, više ne zapažamo sadašnjost u njezinoj cjelini, ne ponašamo se optimalno u sadašnjem trenutku

Ne koncentrirati se na cilj

Ako se čvrsto koncentrirate na svoj cilj, to znači da zadržavate, da ograničavate svoju inteligenciju, jer više niste sposobni razmišljati jasno i opušteno. Koncentracija znači isključivanje: više ne zapažate što se događa lijevo i desno od vas, a to je sasvim očito ograničavanje vaše inteligencije. Prodavač, koji se grčevito koncentrira na sklapanje ugovora s kupcem, na vidi kupca u cjelini, on time niti sebi niti kupcu ne pravi nikakvu uslugu.

Da se dobro razumijemo: cilj treba postojati; ali ako se suviše snažno na njega koncentriramo, više ne zapažamo sadašnjost u njezinoj cjelini, ne ponašamo se optimalno u sadašnjem trenutku. Drugim riječima: mi ograničavamo naš potencijal, našu univerzalnu inteligenciju.

MOJA PRIMJEDBA:

Suviše snažno fokusiranje na cilj ima efekat makro-fotografije, gdje se jedan objekat ističe u prvi plan, dok sva ljepota  okoline pada u drugi plan i gubi se sinhronizacija objekta sa istom, odnosno stvara se otcijepljenost. Tako fiksan i nefleksibilan pristup cilju isključuje ostale segmente života i ne dozvoljava nam da uživamo u sveukupnosti i bogatstvu sadašnjeg trenutka, negirajući cjelovitost i sveprisutnost.

Posljedice toga mogu se vrlo lijepo promatrati ponajprije u sportu. Tko se grčevito koncentrira na određen cilj, taj doduše može postići izvjesne uspjehe, ali pravim šampionom vjerojatno nikada neće postati, jer je u grču. Tko je grčevit, ne može postići optimalne rezultate. Jedan je učesnik seminara na ovu temu ispričao sljedeći primjer:

On je često igrao tenis protiv svog oca. (Ja s namjerom ovdje upotrebljavam riječ “protiv”). Njegova je namjera bila, da po svaku cijenu pobijedi svog oca. On je mislio da je s obzirom na kondiciju bolji od svog oca i da ga obavezno mora pobijediti. Ali stalno je gubio. Time se naravno povećavala i njegova grčevitost. Jednoga mu je jutra bilo dosta borbe (on se borio za jedan određeni cilj: koncentrirao se na taj cilj). U sljedeći je meč ušao bez cilja da pobijedi, već jednostavno samo da bi igrao. I vidi: od tog dana više nije izgubio niti jedan meč protiv svog oca! Uvijek je pobjeđivao. A nije napravio ništa drugo, nego otpustio. Otpor i blokada su se razriješili, život je mogao teći, mogao se mijenjati iz trenutnog stanja u željeno stanje.

Ono što vrijedi za sport, vrijedi i za sva ostala životna područja. Vrijedi za menadžera, za prodavača, za nezaposlenog, za majku koja želi da njezin sin bude uspješan u školi. Svuda vlada isti mehanizam. Ako se kruti koncentrirate na jedan cilj, ograničavate svoj potencijal. Otpustite svoj cilj!

Ne sumnjajte u postizanje cilja

Sumnja potječe od mišljenja glavom i u potpunosti ograničava našu univerzalnu inteligenciju. Sumnja je suprotnost povjerenju; a bez povjerenja, naša se inteligencija ne može aktivirati. Otpustiti znači imati povjerenje; povjerenje u život, u nezamislivu mudrost, koja je prisutna u svakom čovjeku. Tko nema povjerenja, ne može otpustiti, on se mora svuda hvatati. Ovo nepovjerenje u život je jedna akcija, koja će, naravno, dovesti do reakcije. Tko nema povjerenja u život, taj ne može očekivati da će ga život nositi, da će mu činiti dobro. On time ograničava svoje mogućnosti u ogromnoj mjeri. Tko želi postići neki cilj, a istovremeno sumnja da li će mu to stvarno uspjeti, taj nema mnogo šansi za uspjeh. Ovakvom sumnjom, on blokira protok života. Zbog toga: ako usprkos takvom stavu postigne cilj, tada samo uz pomoć relativno velikog utroška energije i vremena.

Naravno da je i Isus to znao. Odgovarajuća rečenica kod njega glasi: “Ako posjedujete vjeru, ništa vam neće biti nemoguće.”

To je zbog toga tako, jer uslijed otpuštanja (vjere, povjerenja) život može teći, a naša se univerzalna inteligencija može manifestirati. Ova se univerzalna inteligencija ponekad naziva i super-inteligencijom – ili Bogom.

Sažetak:

Otpuštanje je suprotnost slabosti; ono aktivira u svakom čovjeku prisutnu nezamislivo visoku inteligenciju, a to konkretno znači:

-   Prihvatiti sadašnje stanje

-   Ne osuđivati, ne suditi

-   Ne određivati put

-   Ne boriti se protiv  trenutnog stanja  ili za 

    željeno stanje

-   Ne koncentrirati se na cilj

-   Ne sumnjati u postizanje cilja