8. kol 2012.

Glazbene viljuške i zakon privlačnosti



Još je davnih 30-ih godina prošlog stoljeća nekoliko momaka na Orijentu pokušalo dokazati da su misli stvarna stvar i da različite vrste misli stvaraju različite vrste vibracija.  Stoga su odlučili da vide mogu li možda i fotografirati vibraciju misli. I, zamislite, to su i učinili, i to kroz čelične zidove. Napravili su eksperiment koji je otad ponavljan mnogo puta. 

Uz to su dokazali i nešto drugo možda mnogo važnije. Otkrili su da je dobivena slika to jasnija što je mislilac/odašiljatelj snažnije nabio svoje misli osjećajima! Ti momci su, čini se, prvi dokazali da uz misli ide magnetska energija i da naše emocije tjeraju misli. Ono što im je promaklo, međutim, je činjenica da su vibracijski valovi (emocije) koje zračimo magnetski nabijeni pa smo stoga doslovno hodajući magneti, koji sebi neprestano privlače u svoj svijet sve što se "svira" na istoj frekvenciji ili valnoj dužini.

Na primjer, kad smo dobro raspoloženi, ispunjeni radošću i zahvalnošću, naše emocije odašilju vibracije visoke frekvencije koje će nam magnetizirati i privući samo dobre stvari, drugim riječima, sve što je iste visoke vibracijske frekvencije koja pristaje onomu što odašiljemo. Slično privlači slično.

I obrnuto, kad doživljavamo nešto što nije radost, kao, na primjer strah, brigu, krivnju ili samo blagu zabrinutost, te nam emocije odašilju vibracije niske frekvencije. Pošto su i niske frekvencije jednako magnetične kao i visoke frekvencije, one će nam natrag privući samo kvrgave stvari, drugim riječima, bilo što što je iste niske frekvencije zbog čega ćemo se osjećati (i vibrirati) jednako jadno kao i ono što smo odaslali. Kvrgavo van, kvrgavo natrag - uvijek se radi o vibracijskom pripajanju

I tako u svakom trenutku privlačimo k sebi ono što smo vibracijski odaslali, bila to visokovibracijska radost ili niskovibracijska briga. Mi smo ti koji proizvodimo vibracije, stoga smo magneti, uzroci. Svidjelo nam se to ili ne, mi smo stvarali - i još uvijek stvaramo - sve. Možemo biti krv i meso, ali smo prvo i prije svega energija - i to magnetska energija! Zbog čega smo živi magneti koji dišu. (Nije li to sjajno? Možete se smatrati predsjednikom Kompanije Fortune 500, ili majkom i suprugom, ili najboljim u razredu, ili aviomehaničarem, ali ste u stvari hodajući magnet! A niste to ni slutili.

Koliko god to ludo zvučalo, krajnje je vrijeme da shvatimo činjenicu da smo elektromagnetska bića koja uokolo lunjaju opskrbljena tom nevjerojatnom sposobnošću da magnetiziramo u svoj život sve što želimo time što kontroliramo osjećaje koji proizlaze iz naših misli.  

Pošto, međutim, postojimo na tom planetu u pretežito niskofrekventnom energetskom polju od šest milijardi ljudi koji emitiraju osjećaje stresa i straha više nego osjećaje radosti, mi i protiv svoje volje upijamo te vibracije i reagiramo na njih. Što znači da ćemo u svom životu reciklirati nepovoljne ishode dan za danom sve dok svjesno ne naučimo kako nadići te sveprisutne niske frekvencije koje nas okružuju (u koje smo uronjeni). Usporedimo li to s plivanjem u slanoj vodi; ne isperemo li ostatke soli s kože, sol će nam prije ili kasnije uzrokovati nelagode. 

Ovu pojavu ne možemo nikako zaobići - način na koji zračimo je način na koji privlačimo. Osim toga ti osjećaji izviru iz naših misli, smjesta stvarajući time elektromagnetsku lančanu reakciju koja na kraju uzrokuje da se nešto dogodi, da se nešto stvori, da se nešto zadrži ili da se razori (poput mojih velikih provizija).
I tako, još jednom: naši osjećaji izlaze iz nas u obliku elektromagnetskih valova. Kakva god frekvencija izašla iz nas, automatski će privući identičnu frekvenciju  i time uzrokujući da se nešto dogodi - dobro ili loše - pronalazeći svoje podudarne vibracije.   

Sretne, visoke vibracije privlače sretne, visokovibrirajuće okolnosti. Ljigave, niske vibracije privlače ljigave niskovibrirajuće okolnosti. U oba slučaja, od onoga što nam se vraća osjećamo se onoliko visoko ili nisko koliko smo visoko- ili niskofrekventnih osjećaja emitirali, jer ono što smo emitirali privuklo je natrag svoju podudarnu frekvenciju (osjećaj).    

Na djelu je isto načelo kao u slučaju glazbene viljuške za ugađanje instrumenata. U sobi prepunoj glazbenih viljušaka kalibriranih na različite visine zvuka, udarite o jednu viljušku i samo će one koje su kalibrirane na frekvenciju identičnu onoj o koju ste udarili, početi vibrirati i emitirati zvuk čak i u slučaju da su međusobno prilično udaljene. Slične sile privlače slične - i to je klasično pravilo fizike

Za razliku od glazbenih viljušaka koje nikad ne mijenjaju svoju tonsku frekvenciju, mi, ljudi, s našim nestalnim osjećajima neprestano preokrećemo svoje frekvencije i magnetski intenzitet pa skakućemo unaokolo poput loto kuglica u zračnom stroju. U jednom trenu letimo visoko poput papirnatog zmaja moćni poput Sunca, a već sljedećeg smo poput beživotne kartonske kutije pod krevetom bez trunke energije. A ono što nas tako bacaka amo-tamo, proizlazi iz vrsta - i intenziteta - osjećaja koje osjećamo: od mlako sretnog pa sve više, ili od jednostavnog „uh!“ do duboke depresije. 

Tako smo, umjesto jedne postojane skladno ugođene viljuške, više nalik na snop viljušaka različitih visina ili frekvencija koje istodobno razbacuju unaokolo svoje frekvencije nabijene cijelim rasponom emocija. Pošto jedne minute zvučimo visoko, a već sljedeće nisko, uzrokujući tako da jedna frekvencija opozove drugu, u našem se životu ništa značajno ne mijenja ili barem ne brzo. 

Samo što mi nismo viljuške za ugađanje. Ono što nam se vraća kao rezultat zbrke neusredotočenih emotivnih 
energija (vibracija) koje neprestano ispljuvavamo oko sebe, rijetko su djelići ugode nego prije neumorna procesija neurednih pogodaka ili promašaja, neplaniranih događaja i okolnosti. Treba li uopće i reći da ovisno o načinu na koji vibriramo, u svoj svakodnevni život iz sata u sat privlačimo sve što nam se događa, svaku osobu, igru, doživljaj, susret, spor, zgodu, slučajnost, priliku ili epizodu stvarajući si tako svojim neusklađenim tokom energije bilo čisti pakao u najgorem, ili drugorazredni život, u najboljem slučaju. I sve si to  stvaramo svojim osjećajima.

Lynn Grabhorn - "Oprostite, ali život vas čeka"

Nema komentara:

Objavi komentar